Ovaj video je dokaz da narod koji ne drhti pred smrću, rat nikada ne gubi

Postoji jedna istina koja je stara koliko i samo ratovanje: vojskom se može osvojiti teritorij, ali se ne može pokoriti narod koji smrt ne doživljava kao poraz. Povijest je puna primjera velikih sila koje su osvajale gradove, palile zastave i proglašavale pobjedu, da bi na kraju shvatile kako se rat dobiva tek kada neprijatelj izgubi volju za otporom. A ako te volje nema – ako je narod spreman umrijeti stojeći, a ne živjeti klečeći – onda je taj rat već unaprijed izgubljen za napadača.

Jedan takav prizor stigao je u petak iz Teherana. Dok su izraelski zračni napadi potresali iransku prijestolnicu, kamere državne televizije snimale su šefa pravosuđa Gholama-Hosseina Mohseni-Ejeija kako mirno daje intervju. U trenutku dok je govorio, nekoliko metara od njega eksplodirao je projektil. Ubio je jednu ženu. Mohseni-Ejei nije trepnuo.

Taj kadar govori više od tisuću vojnih analiza. Dok su projektili padali, dok je smrt bila udaljena samo nekoliko koraka, iranski dužnosnik nije prekinuo rečenicu. Nije se trznuo, nije pobjegao, nije pokazao strah. I to nije bio glumački nastup – to je bila refleksija naroda koji već desetljećima živi pod prijetnjama, sankcijama i napadima, ali koji nikada nije pokleknuo.

Izraelski napadi, kako javljaju svjedoci, ciljali su područja u blizini prosvjeda povodom Dana Kudsa – godišnjeg skupa podrške Palestini. Eksplozije su odjeknule samo nekoliko metara od okupljenih, a jedna je žena poginula od gelera. No, unatoč smrti i razaranju, iransko vodstvo ostalo je nepokolebljivo. Predsjednik Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost Ali Larijani napade je opisao kao “slabost i zbunjenost” Izraela. Predsjednik Masoud Pezeshkian pozvao je građane da izađu na ulice i “razočaraju neprijatelje Irana”.

I oni su izašli. Tisuće ljudi ponovno je ispunilo ulice Teherana, svjesni da bi svaki trenutak mogao biti posljednji. I upravo u tome leži ključ nerazorivosti: kada čovjek više ne drhti pred smrću, postaje nepobjediv.

Izrael i Sjedinjene Američke Države mogu izvoditi napade, mogu uništavati postrojenja, mogu gađati vojne ciljeve – ali ono što ne mogu pogoditi je duh naroda koji ne priznaje poraz. Mogu dobiti bitku, mogu sravniti zgradu s zemljom, ali rat – onaj pravi, onaj koji se vodi u srcima ljudi – nikada neće dobiti.

Jer narod koji se ne boji smrti, ne boji se ničega. I zato ga nitko nikada neće pobijediti.

Zamislite samo anemičkog kako bi se ponašao ili njegovi priljepci da im rekata padne u blizini? ? Mislimo da bi ih 6 mjeseci polivali hladnom vodom.