Srđan Amidžić i Nermin Nikšić protiv Zijada Krnjića jer radi svoj posao

Dok jedan čovjek pokušava uvesti red i zakonitost u sistem indirektnog oporezivanja, politički moćnici iz entiteta udružili su snage da ga ušutkaju. Njegov jedini zločin je što radi svoj posao i raskrinkava one koji ne rade jer je htio je da se vrati dug od preko 150 milijuna KM Federaciji BiH.

Ko je zapravo Zijad Krnjić i zašto smeta moćnicima

Zijad Krnjić nije slučajno došao na mjesto eksperta u Upravnom odboru Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine. Riječ je o dokazanom stručnjaku koji je godinama uspješno vodio MIO odnosno PIO, institucije od vitalnog značaja za funkcioniranje države. Njegovo obrazovanje, iskustvo i mudrost koju je stekao kroz decenije rada čine ga jednim od rijetkih ljudi u ovoj zemlji koji zaista razumije složene mehanizme gospodarstva i politike.

Kada je došao u UINO, Krnjić nije imao iluzije da će mu posao biti lagan. Njegov zadatak bio je jasan uvesti red u instituciju koja je godinama patila od političkog kadroviranja, nepotizma i običnog nerada. Međutim, ono što možda nije očekivao jeste žestina napada koja je uslijedila čim je počeo raditi ono za što je plaćen.

Krnjić je pokušao uvesti red u UINO jer mu je to posao. Ne iz privatnih razloga, ne iz stranačkih naloga, već zato što je svjestan odgovornosti koju nosi prema svim građanima Bosne i Hercegovine. Nažalost, upravo ga je ta profesionalna etika koštala, jer je pao na političke oportuniste koji nemaju namjeru dozvoliti da im bilo tko remeti ustaljene obrasce ponašanja.

Napadi iz RS uz podršku SDP-a i HDZ-a

Posljednjih dana svjedoci smo organizirane kampanje protiv Krnjića koja dolazi iz redova Dodikovih kadrova, ali ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da im u tome pomaže i HDZ. Na čelu napada našli su se SNSD-ov Srđan Amidžić, te SPD-ov ministar finansija Bosne i Hercegovine, te Nermin Nikšić, premijer Federacije BiH, kojima se pridružila i predsjednica Federacije Lidija Bradara iz redova HDZ.

Amidžić je za RTRS, javni servis koji je pod potpunom kontrolom Dodikovog režima, iznio niz neistinitih tvrdnji o Krnjićevom radu. On je izjavio da je SDA po svemu sudeći već preuzela vlast u Federaciji, jer se partije koje se predstavljaju kao tamošnja vlast plaše SDA i ne smjenjuju njihovog eksperta. Ovakva izjava je apsurdna s obzirom na činjenicu da Krnjić nije stranački ekspert, već je imenovan kao stručnjak na osnovu svojih profesionalnih kvalifikacija, što druga strana priznaje.

Amidžić je otišao i korak dalje, postavljajući pitanje je li cijela Federacija tobože za to da budemo normalni, ali evo ima jedan čovjek kome niko ništa ne može. Prema njegovom mišljenju, Krnjić je veći i od takozvanog visokog predstavnika i van je zakonodavstva. Amidžić traži smjenu Krnjića, optužujući ga za zloupotrebu položaja, ali istovremeno priznaje da se vlast u Federaciji boji postupka jer bi, kako kaže, Krnjić maltretira i Srbe i Hrvate.

Bradarina podrška napadima

Ono što dodatno komplikuje situaciju jeste podrška koju Amidžiću daje predsjednica Federacije BiH Lidija Bradara iz redova HDZ. Bradara je za RTRS izjavila da je Krnjić imenovan kao ekspert te da je Vlada Federacije razmišljala o njegovoj smjeni. Međutim, kako je sama kazala, boji se da bi, s obzirom na kakvo je naše pravosuđe, dobili još i presudu da ga trebaju vratiti nazad.

Ova izjava je izuzetno zabrinjavajuća iz više razloga. Prvo, pokazuje da su političke strukture svjesne da Krnjić djeluje u skladu sa zakonom i da bi svaka smjena bila nezakonita. Drugo, otkriva da je glavni razlog zašto Krnjić još uvijek na svom mjestu isključivo strah od pravnih posljedica, a ne poštovanje prema njegovom radu i stručnosti. Treće, Bradarina izjava je indirektno priznanje da je Krnjić u pravu i da njegovi postupci imaju zakonsko uporište.

Stvarni razlog Krnjićeve upornosti

Za razliku od političara koji rado izmišljaju razloge za napade na Krnjića, istina je sasvim jednostavna i jasna. Krnjić je zbog upornosti i istrajnosti da RS vrati ogromni dug Federaciji BiH našao na meti režimskih medija. Taj dug je u međuvremenu premašio iznos od 150 miliona konvertibilnih maraka, a nastao je kao rezultat odbijanja ministra Amidžića da na dnevni red sjednice Upravnog odbora UIO stavi poravnanje prihoda između entiteta.

Upravo to je srž problema. Dok političari pričaju o graničnim prijelazima i pravilnicima, Krnjić inzistira na rješavanju ključnog pitanja koje se tiče svih građana. On ne dozvoljava da se tehnička pitanja rješavaju dok se istovremeno ne rješavaju i sistemski problemi koji generišu ogromne štete po budžet Federacije.

Slučaj Gradiška kao primjer licemjerja

Privredna komora RS podnijela je Tužilaštvu BiH krivičnu prijavu protiv Krnjića zbog blokade donošenja neophodnih akata za omogućavanje rada graničnog prelaza Gradiška na novom mostu preko Save. Krivična prijava je podnesena zbog sumnje da je Krnjić izvršio krivična djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja i nesavjestan rad u službi.

Međutim, ono što Privredna komora RS namjerno izostavlja jeste kontekst cijele situacije. Ponovo nije usvojena izmjena Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji UIO, što je nužno za raspoređivanje carinika na novi granični prijelaz Gradiška. Protiv usvajanja izmjena ponovo je bio Zijad Krnjić. Ali zašto

Krnjić je odbio glasati jer je predsjedavajući Srđan Amidžić odbio na dnevni red uvrstiti odluku o raspodjeli prihoda od PDV-a i poravnanje prema kojem bi Republika Srpska morala Federaciji BiH isplatiti oko 100 miliona KM. Krnjić je za medije potvrdio ovu informaciju, kazavši da je tražio da se riješe sva veoma važna pitanja.

“Tražio sam da riješimo i pitanje poravnanja i da se utvrde koeficijenti prema novom stanju, kao i još nekoliko drugih pitanja uključujući i Pravilnik“, objasnio je Krnjić, te nastavlja: “Nisu htjeli da to rješavamo što ostavlja teške posljedice po državu već samo granični prijelaz. GP će proraditi kroz deset dana ili mjesec, ali ove stvari na kojima sam insistirao ostavljaju teže posljedice.”

Ko zapravo blokira i kome smeta red

Iz Privredne komore RS zaključuju da je u pitanju svjesno postupanje, direktni umišljaj ili najmanje eventualni umišljaj navedenog lica. Smatraju posebno pravno relevantnim da iz njegovih javnih izjava proizilazi da je bio svjestan da će njegov glas protiv spriječiti otvaranje novog graničnog prelaza Gradiška i da uprkos tome smatra da nije važno da li će prelaz biti otvoren za sedmicu, mjesec ili dva.

Ovo je klasičan primjer okretanja istine na glavu. Krnjić ne blokira granični prijelaz. On jednostavno odbija sudjelovati u farsi u kojoj se rješavaju sporedna pitanja dok se ključna ostavljaju po strani. Njegov stav je jasan ne možemo otvarati nove granične prijelaze dok istovremeno ne riješimo pitanje ogromnog duga koji jedan entitet duguje drugom.

Svečano otvaranje graničnog prijelaza Gradiška bilo je zakazano za 11. decembar. Izmjena Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji UIO je formalnost koja je potrebna zbog otvaranja novih radnih mjesta za carinike koji trebaju raditi na novom graničnom prijelazu. Bez Krnjićevog glasa, a potreban je konsenzus, nemoguće je izmijeniti Pravilnik.

Dublja slika političkih obračuna

Ono što se zapravo događa jeste klasičan primjer kako političke elite koriste sve raspoložive mehanizme da eliminišu svakoga ko im se suprotstavi, čak i kada taj neko djeluje u potpunosti u skladu sa zakonom i u interesu svih građana. Krnjić je postao meta ne zato što je nešto pogriješio, već zato što odbija igrati po njihovim pravilima.

Amidžić i Nikšić, uz podršku Bradare, napadaju Krnjića jer raskrinkava neradnike. Njihov posao nije vođenje računa o interesima građana, već održavanje statusa quo u kojem se ogromna sredstva neracionalno troše, dugovi ne naplaćuju, a odgovornost se nikada ne procesuira.

Čak i prema izjavama napadača, Zijad Krnjić je dokazani stručnjak koji je godinama vodio MIO i PIO. Njegovo iskustvo i znanje su neosporni. Ono što političari ne mogu podnijeti jeste činjenica da ih neko posmatra kritičkim okom i da ima hrabrosti reći istinu. Zato su pokrenuli medijsku hajku, zato su podnijeli krivične prijave i zato pritiskaju Vladu Federacije da ga smijeni.

Umjesto zaključka

Ostaje da se vidimo hoće li politički oportunisti uspjeti u svojoj namjeri da uklone čovjeka koji radi svoj posao. Hoće li stručnost, znanje i integritet biti pobijeđeni od strane partijskih interesa i entitetskih podjela Ili će možda ipak prevladati zdrav razum koji govori da je Krnjić u pravu i da njegovi zahtjevi za poravnanjem prihoda i uspostavljanjem reda u UINO nisu ništa drugo do ono što bi svaki odgovoran stručnjak trebao raditi

Jedno je sigurno. Dok budemo dozvoljavali da političari koji ne rade svoj posao progone one koji ga rade, teško da možemo očekivati bilo kakav napredak. Borba protiv korupcije, nepotizma i nerada ne može se voditi ako su oni koji se usude progovoriti o ovim problemima izloženi linču od strane onih koji su odgovorni za stanje u kojem se nalazimo.

Zijad Krnjić možda jeste pao na političke oportuniste, ali pitanje je koliko će još puta ova zemlja žrtvovati najbolje ljude na oltaru malih i uskih partijskih interesa. Jer dok napadamo one koji pokušavaju uvesti red, mi zapravo branimo one koji su nered stvorili.