EKSKLUZIVNO – Krnjić razbio iluzije vlasti – Dok oni dijele posuđene milijarde, nestalo 8.500 radnih mjesta, a stiže inflacija od 6,5%

Kad političar zna brojke, to je opasno. Kad ih još i javno kaže – postaje meta. Zijad Krnjić je izgleda upravo takav. Rijedak političar koji ne robuje stranačkim narativima, nego reže istinu skalpelom brojki.

Tko je Zijad Krnjić?

Vodio je MIO/PIO, a danas kao član Upravnog odbora UINO-a radi ono što drugi ne smiju: traži da se vrati dug od preko 150 milijuna KM Federaciji BiH i raskrinkava neradnike.

Zato su se protiv njega udružili SNSD, SDP i HDZ – Srđan Amidžić, Nermin Nikšić i Lidija Bradara. Hajka, prijave, pritisci. Sve zato što je odbio glasati za otvaranje graničnog prijelaza Gradiška dok se ne riješi pitanje duga. Bradara je i nesvjesno priznala da su njegovi postupci zakoniti – boje ga se smijeniti jer znaju da bi sud presudio u njegovu korist.

Upravo zato ga prenosimo. Jer takvih nema mnogo. A sada, u svojoj najnovijoj analizi ekskluzivno za politicki.ba, Krnjić secira ekonomske poteze federalne vlasti. I brojke su, blago rečeno, krvave.

Reforma? Prije slobodni pad bez padobrana

Krnjić odmah na početku razbija mit kojim se vlastodršci razmeću. Reforma nije magična riječ koja automatski donosi napredak. To je svaka promjena u sustavu – koja može, ali i ne mora, donijeti pozitivne rezultate.

“Najprije da pojasnim termin reforma. Dakle, reforma je svaka promjena u nekom sistemu, koja ne mora nužno dati neki pozitivan rezultat. U našem javnom diskursu se pod pojmom reforma smatra nešto što, najčešće vlast, treba promijeniti, a što će sigurno rezultirati općim dobrom“, objašnjava Zijad Krnjić pa nastavlja rezati istinu bez dlake na jeziku.

A ono što su federalne vlasti napravile tijekom 2025. godine, kaže Krnjić, to su “zaista krupne reforme”. Pod navodnicima. Jer rezultati su katastrofalni.

Podsjetimo kronologiju ove tihe drame:

• 1. siječnja 2025. – minimalna plaća skočila je za 61%, na 1.000 KM.
• 1. srpnja 2025. – stupile su na snagu izmjene zakona o doprinosima. Stope za mirovinsko osiguranje srezane su za 15,22%, a za zdravstvo za 12,12%.

U uvjetima fiksnog tečaja prema euru i gotovo nulte inflacije prema eurozoni, to su bile radikalne makroekonomske intervencije – eksperiment na živom tkivu ekonomije.

Vlast i njezini medijski trubači tada su horski obećavali raj na zemlji: smanjenje doprinosa dovest će do novog zapošljavanja, broj radnika će rasti, a gubitak javnih prihoda sam će se kompenzirati povećanom gospodarskom aktivnošću.

Godinu i pol kasnije, stigla je naplata. I to kakva.

Brojke su nemilosrdne: 8.497 radnih mjesta manje u proizvodnji

Uzmite zrak. Evo što službena statistika kaže:

• Prosinac 2024.: 551.842 zaposlenih u Federaciji BiH
• Travanj 2026.: 545.222 zaposlenih
• Ukupan pad: 6.620 radnih mjesta

Ali to nije sve. Ovo je tek prvi sloj katastrofe

Kad se zagrebe ispod površine, otkriva se pravi apsurd. U istom razdoblju, broj zaposlenih u javnoj upravi, školstvu i zdravstvu porastao je za 1.877. Kad se taj porast pribroji ukupnom padu, dolazimo do poražavajućeg podatka:

Broj zaposlenih u proizvodnim djelatnostima – onima koje stvaraju novu vrijednost – smanjio se za 8.497 u samo 16 mjeseci.

Krnjić upozorava: “Kad bi se još istražilo zapošljavanje u realnom sektoru pod državnim vlasništvom – elektroprivredama, telekomima, komunalnim poduzećima – i izdvojile režijske službe, odnosno uhljebljivanje, pad bi bio još značajno veći.”

I za kraj ove tužne statistike: od travnja 2023. do travnja 2026., broj zaposlenih u javnoj upravi FBiH porastao je s 131.425 na 137.222. Dakle, vlast je uhljebila još 5.797 svojih. I ne zaboravimo, neposredno pred izbore, natječaji za nova radna mjesta u upravi i javnim poduzećima raspisuju se kao na traci.

Dok proizvodnja umire, administracija buja. To vam je njihova “reforma”.

350 milijuna maraka manje za mirovine i zdravstvo

A što je s obećanjima o stabilnim javnim prihodima? Evo kako stoje stvari – opet, crno na bijelo.

Prihodi od doprinosa za mirovinsko osiguranje u prva četiri mjeseca 2026. manji su za 82,7 milijuna KM u odnosu na isto razdoblje lani. Doprinosi za zdravstvo pali su za dodatnih 55 milijuna KM.

Ukupno: 140 milijuna maraka manje u samo četiri mjeseca. Preračunato na cijelu godinu, očekivani gubitak penje se na oko 350 milijuna konvertibilnih maraka.

I gdje je taj novac završio? Krnjić je jasan i precizan: “Pojednostavljeno rečeno, tih 350 milijuna završilo je kao povećanje dobiti poslovnog sektora – uključujući i poduzeća u državnom vlasništvu – na račun smanjenja javnih prihoda za financiranje mirovina i zdravstva.”

Drugim riječima: isplatilo se desetljeće i više ponavljati lažni narativ o prevelikim doprinosima kao razlogu ekonomske stagnacije. A tko plaća ceh? Umirovljenici, bolesni i svi oni koji ovise o javnom zdravstvu.

Od Tysonovog udarca do Černobila

Povećanje minimalne plaće Krnjić je isprva usporedio s udarcem Mikea Tysona punom snagom u bradu. Slikovito, priznat ćete.

Ali sada, godinu i pol kasnije, priznaje da je i ta usporedba bila preslaba. “Sad bih tu reformu usporedio s eksplozijom nuklearnog reaktora u Černobilu. Trenutne negativne posljedice su razorne, ali još gore je što će se multiplicirati i trajati godinama.”

Nema više uvijanja u celofan. Ovo nije loša politika – ovo je ekonomska katastrofa čije ćemo posljedice osjećati generacijama.

Kreditna ovisnost i inflacija koja poništava sve

Logičan slijed ovakvog upravljanja je – zaduživanje. I ova vlast to, naravno, već radi punom parom.

U proračunu za 2026. godinu planirano je zaduživanje od oko 2,3 milijarde KM. Time će se javna potrošnja financirati kratkoročnim kreditima, koji čine čak 28 posto ukupnog iznosa. Zadužuju se na kratko, troše na slijepo, a posljedice će plaćati svi mi – i to s kamatama.

I tu nije kraj lancu katastrofa. To upumpavanje novca iz kredita u potrošnju već je proizvelo inflaciju. Središnja banka BiH za 2026. godinu procjenjuje je na oko 6,5 posto.

Što to znači za običnog čovjeka? Da je nominalno povećanje plaća i mirovina – ono čime se vlast hvali na svakom koraku – već poništeno. Građani će za svoje novce kupovati sve manje. Svaka marka vrijedi sve manje. A oni koji su povukli poteze, sjede u svojim foteljama i smišljaju nove “reforme”.

Presuda u jednoj rečenici

Krnjićeva konačna dijagnoza nema milosti prema nikome:

“Ako bi trebalo ovo što je napravljeno i što se radi s ekonomijom FBiH opisati jednom rečenicom, rekao bih da to nije nikakva ekonomska politika, da je to stihija i slobodni pad.”

Dok jedni dijele kredite i pune administraciju svojim ljudima, proizvodnja umire. Dok se vode medijske hajke protiv onih koji rade svoj posao, inflacija jede ono malo što je narodu ostalo. Dok se donose odluke bez ikakve ekonomske analize, radna mjesta se gase, a dugovi gomilaju.

Ovo nije reforma. Ovo nije ekonomska politika. Ovo je pljačka pod krinkom društvenog napretka.

I dok budemo dozvoljavali da političari koji ne rade svoj posao progone one koji ga rade, teško da možemo očekivati bilo kakav boljitak. Jer dok napadamo one koji pokušavaju uvesti red, mi zapravo branimo one koji su nered stvorili.

A Zijad Krnjić? On i dalje vadi brojke. Crno na bijelo. I zato je jedan od rijetkih koji se razumije u brojke i kojeg prenosimo.

Podijelite ovaj članak. Neka narod vidi brojke koje mu političari nikada neće pokazati.