Južna konekcija – Rasprodaja države pod maskom energetske neovisnosti

Dok vam objašnjavaju kako spašavaju zemlju od ruskoga plina, u Sarajevu se upravo odigrava najveća pljačka strateške infrastrukture u povijesti Bosne i Hercegovine. Projekt Južne interkonekcije, koji se prodaje kao prekretnica za energetsku sigurnost, zapravo je aranžman u kojem se državni suverenitet poklanja netransparentnoj američkoj tvrtki bez ijednoga realiziranog projekta, dok se građanima uvozni monopol servira pod krinkom geopolitičkih ciljeva koji nemaju veze s njihovom dobrobiti.

Portal Logično prvi je digao uzbunu – tko stoji iza tvrtke AAFS

Dok su mainstream mediji prenosili optimistične izjave federalnoga ministra energije Vedrana Lakića, portal Logično objavio je analizu koja je razotkrila pravo lice toga posla. Riječ je o skandalu vrijednom 400 milijuna maraka, a ključno je pitanje koje nitko u vlasti ne želi čuti: tko stoji iza tvrtke AAFS Infrastructure and Energy LLC

Logično je otkrilo da je riječ o tvrtki registriranoj u Wyomingu, američkoj saveznoj državi poznatoj kao prijestolnica korporativne tajnosti. Wyoming ne zahtijeva javno objavljivanje stvarnih vlasnika, omogućuje anonimne upravne odbore i minimalno financijsko izvještavanje. Tvrtka koja pretendira upravljati strateškom energetskom infrastrukturom Bosne i Hercegovine nema transparentnu vlasničku strukturu. Nitko ne zna tko su pravi ulagači, koji fondovi, koje banke, koji politički interesi stoje iza te pravne konstrukcije.

Svi pokazatelji upućuju na to da AAFS nije operativna tvrtka nego posebno vozilo stvoreno isključivo za taj projekt. To znači da nema vlastite izvedbene kapacitete, neće graditi plinovod nego će to dati trećim tvrtkama, nema vlastitu bilancu koja bi jamčila projekt i služi isključivo kao platforma za politički osiguran transfer kapitala.

Potpredsjednik AAFS-a jest Jesse Binnall, odvjetnik koji je predvodio pravne napore Donalda Trumpa da poništi rezultate predsjedničkih izbora 2020. godine. Binnall nema nikakvo iskustvo u energetskom sektoru, nikada nije izgradio plinovod, nikada nije vodio infrastrukturni projekt. Njegova uloga nije inženjerska nego osiguranje političke zaštite.

Predsjednik AAFS-a jest Joseph Flynn, brat Michaela Flynna, bivšega savjetnika za nacionalnu sigurnost SAD-a koji je priznao krivnju za laganje FBI-ju i kasnije bio pomilovan od Donalda Trumpa. Obitelj Flynn nije energetska dinastija nego sigurnosno-politička mreža. Kada brat bivšega savjetnika za nacionalnu sigurnost dolazi u Sarajevo pregovarati o plinovodu, to nije poslovni poziv nego misija.

Javno dostupni podaci o timu AAFS-a ne sadržavaju niti jednoga iskusnoga energetskog inženjera, niti jednoga projektnoga direktora s referencom izvedenoga projekta, niti jednoga stručnjaka za ugovore o inženjeringu, nabavi i izgradnji. Ovo nije tim koji gradi plinovod. Ovo je tim koji pregovara političke aranžmane.

Lakićev odgovor koji je sve potvrdio umjesto da išta demantira

Nakon što je Logično objavilo istinu, na scenu je stupio federalni ministar energije, rudarstva i industrije Vedran Lakić. Njegova konferencija za medije trebala je umiriti javnost i demantirati navode o spornom poslu. Umjesto toga, Lakić je potvrdio najgore strahove i dodao nove razloge za zabrinutost.

Lakić je izjavio da će projekt Južne interkonekcije predstavljati prekretnicu za energetski sektor Bosne i Hercegovine. Nakon višegodišnjega izostanka političke volje, kako je rekao, napokon su stvoreni uvjeti za realizaciju. Ti uvjeti uključuju usvajanje zakonskoga okvira i predstojeće zaključivanje ugovora s američkim investitorom.

Ali ono što je Lakić potom rekao otkriva pravu priču. On je izjavio da je Europska unija naredila Bosni i Hercegovini da više ne smije uvoziti ruski plin. Ta informacija, iako nikada službeno potvrđena iz Bruxellesa, poslužila je kao savršen alibi. Lakić je na konferenciji otkrio da je interes za izgradnju plinovoda pokazala američka tvrtka AAFS, nakon čega je ministarstvo zaprimilo pismo namjere. I to je bilo to. Nema javnoga natječaja, nema usporedbe ponuda, nema tržišnoga natjecanja. Jedna se tvrtka javila i dobila je sve.

Političke stranke koje participiraju u vlasti postigle su dogovor da se maksimalna pažnja posveti realizaciji projekta. Taj dogovor uključuje i uvrštavanje imena investitora izravno u Zakon o Južnoj interkonekciji. To je presedan bez presedana. Umjesto da se donese opći zakonski okvir koji bi omogućio bilo kojem investitoru da ulaže pod jednakim uvjetima, zakon se mijenja kako bi odgovarao jednoj jedinoj tvrtki.

Lakić je potvrdio da su u zakon uvršteni i odvojci prema gradovima Grude, Gornji Vakuf-Uskoplje, Donji Vakuf i Čapljina, kao i novi pravac od Kladnja prema Tuzli. Time ćemo početi plinofikaciju u industrijskom dijelu Bosne i Hercegovine, rekao je ministar. U zakon je dodano i ime investitora.

Vladavina prava ili njezino potpuno ukidanje

Ono što Lakić i Nikšić čine nije samo loš posao nego sustavno rušenje vladavine prava u Bosni i Hercegovini. Umjesto da se poštuju osnovni principi tržišne ekonomije, vlasti su odlučile dati monopol nad strateškom infrastrukturom jednoj jedinoj tvrtki bez ikakva natječaja.

Da Bosna i Hercegovina ima vladavinu prava i funkcionalno tržišno gospodarstvo, situacija bi izgledala potpuno drugačije. U normalnoj zemlji plin bi se uvozio od onoga tko nudi bolju cijenu. To znači da bi se uvozio i ruski i američki i bilo koji drugi plin, ovisno o tome tko je konkurentniji. To je osnova svakoga ozbiljnog tržišta. Konkurencija spušta cijene, a spuštene cijene znače manje troškove za građane i gospodarstvo.

No umjesto toga, Lakić i Nikšić uvode monopol. Oni ne grade tržište nego ga uništavaju. Oni ne stvaraju konkurenciju nego je zabranjuju. Oni ne štite interese građana nego interese jedne netransparentne tvrtke s političkim vezama u američkom vrhu.

Lakićeva izjava da je EU naredila Bosni i Hercegovini da ne smije uvoziti ruski plin ključna je. Čak i ako je to istina, a i to je sporno jer takva naredba nigdje nije javno objavljena, zašto bi to značilo da se mora uvesti američki monopol Zašto se ne može uvoziti plin iz Norveške, Azerbajdžana, Katara ili bilo koje druge zemlje koja nije Rusija Zašto se ne može raspisati međunarodni javni natječaj na koji bi se mogli javiti svi zainteresirani dobavljači

Odgovor je jednostavan: jer ovaj posao nema veze s plinom. Ovaj posao ima veze s političkim vezama, sigurnosnim mrežama i transferom kapitala pod krinkom energetskoga projekta. AAFS nije odabran zato što je najbolji ili najjeftiniji. AAFS je odabran zato što ima veze s Trumpovim odvjetnikom i bratom Michaela Flynna.

Katastrofa predstavljena kao uspjeh

Lakić ovu katastrofu predstavlja kao uspjeh. On govori o prekretnici, o plinofikaciji industrijske zone, o strateškoj investiciji. Ali ono što ne govori jest da će građani Bosne i Hercegovine plaćati skuplji plin zato što nema konkurencije. Ono što ne govori jest da je država izgubila svaku kontrolu nad strateškom infrastrukturom. Ono što ne govori jest da su zakoni mijenjani bez javne rasprave kako bi se udovoljilo jednoj tvrtki.

Predsjednik AAFS-a Joseph Flynn govorio je o strateškoj globalnoj investiciji iz perspektive Sjedinjenih Američkih Država. Primijetite kako nije rekao iz perspektive Bosne i Hercegovine. On je rekao iz perspektive SAD-a. Potpredsjednik AAFS-a Jesse Binnall dodao je da je kompletnoj administraciji predsjednika SAD-a Donalda Trumpa važno da projekt uspije. Oni su otvoreni. Oni ne kriju da taj projekt služi američkim interesima.

Ali zašto bi Bosna i Hercegovina služila američkim interesima na svoju štetu Zašto bi građani plaćali skuplji plin samo zato što netko u Washingtonu želi prodati američki LNG Europi Zašto bi se uništavala tržišna ekonomija i uspostavljao monopol samo zato što je netko u Bruxellesu rekao da se ne smije uvoziti ruski plin

Sigurnosne implikacije koje se prešućuju

Direktor tvrtke Amer Bekan zahvalio je partnerima iz SAD-a i istaknuo da je projekt izuzetno značajan i za sigurnosni aspekt u zemlji. Ovo je posebno zabrinjavajuća izjava. Kakve točno sigurnosne implikacije ima plinovod kojim upravlja tvrtka povezana s Trumpovim odvjetnikom i bratom bivšega savjetnika za nacionalnu sigurnost Tko će imati pristup toj infrastrukturi Koje će sigurnosne provjere biti napravljene Kakva će jamstva biti osigurana

Kada tvrtka s ovakvim profilom preuzima kontrolu nad strateškom energetskom infrastrukturom, to više nije samo ekonomsko pitanje. To postaje pitanje nacionalne sigurnosti. A na to pitanje nitko nema odgovor.

Lakić je dodao da će Energoinvest i dalje ostati uvoznik plina. Projekt je stopostotna američka investicija i Vlada FBiH neće financijski sudjelovati u projektu. To bi trebalo zvučati dobro. Amerikanci ulažu, mi ne dajemo novac. No istina je suprotna. Mi ne dajemo novac, ali dajemo mnogo više. Dajemo zakonski monopol. Dajemo stratešku infrastrukturu. Dajemo suverenitet nad vlastitim energetskim resursima. Dajemo budućnost naših građana u ruke netransparentnoj tvrtki bez ijednoga realiziranog projekta.

Tri scenarija – nijedan nije dobar za Bosnu i Hercegovinu

Analiza portala Logično identificirala je tri moguća scenarija. U prvom scenariju SAD gura projekt kroz sve faze. AAFS osigurava financiranje iz američkih fondova. Izgradnju preuzima neki od velikih izvođača. AAFS uzima naknadu za razvoj, udio u vlasništvu i dugoročne prihode od upravljanja infrastrukturom. Oni profitiraju bez da išta grade, a Bosna i Hercegovina ostaje s monopolom i skupim plinom.

U drugom scenariju projekt usporava zbog političkih promjena u SAD-u ili Bosni i Hercegovini. Financiranje kasni. Ulaze veliki igrači koji preuzimaju kontrolu. AAFS ostaje posrednik s minimalnim udjelom. Politički se kapital pretvara u novac bez izvedenoga projekta, a Bosna i Hercegovina ostaje bez plinovoda i s izgubljenim godinama.

U trećem scenariju financiranje propada. Projekt se obustavlja. Bosna i Hercegovina ostaje bez plinovoda. AAFS bez odgovornosti. Država godinama gubi u proceduralnim zamkama. Ako projekt propadne, odgovornost će snositi lokalne vlasti, dok će se AAFS povući bez posljedica.

U sva tri scenarija Bosna i Hercegovina gubi. Jedino je pitanje koliko će izgubiti.

Zaključak – nema uspjeha bez vladavine prava

Ono što Lakić i Nikšić čine nije uspjeh nego katastrofa. Oni su iskoristili geopolitičke okolnosti da zaobiđu sve pravne norme, unište tržišnu ekonomiju i favoriziraju jednu tvrtku koja nema nikakva poslovna kredibiliteta. Oni su omogućili da se strateška nacionalna infrastruktura preda ljudima čija je jedina kvalifikacija bliskost s Trumpovim krugom.

Da Bosna i Hercegovina ima vladavinu prava, plin bi se uvozio od onoga tko nudi bolju cijenu. To znači da bi postojala konkurencija između ruskoga, američkoga, norveškoga, katarskoga i svakoga drugog plina. To znači da bi građani plaćali najnižu moguću cijenu. To znači da bi gospodarstvo bilo konkurentnije. To znači da bi država imala koristi od svoga strateškog položaja umjesto da ga poklanja.

No umjesto toga, Lakić i Nikšić uvode monopol pod krinkom geopolitike. Oni prodaju priču o energetskoj neovisnosti dok zapravo uvode ovisnost o jednoj tvrtki. Oni govore o diversifikaciji dok zapravo uvode novi monopol. Oni slave uspjeh dok zapravo potpisuju kapitulaciju.

Američko veleposlanstvo u Sarajevu ne skriva oduševljenje. Oni su poručili da je Bosna i Hercegovina napravila velik korak prema diversifikaciji opskrbe energijom. Ali pitanje koje oni ne žele čuti glasi: diversifikacija prema čemu Prema američkom LNG-u koji je skuplji od ruskoga plina Prema monopolskoj poziciji jedne tvrtke Prema gubitku suvereniteta nad vlastitom infrastrukturom

Dok ta pitanja ostaju bez odgovora, jedna je stvar sigurna. Južna interkonekcija više nije energetski projekt. Postala je test demokratskih institucija Bosne i Hercegovine. Hoće li one funkcionirati u interesu građana ili u interesu politički povezanih privatnih interesa, pokazat će se u danima kada ovaj zakon dođe u Parlament Federacije Bosne i Hercegovine.

Ako bude usvojen bez temeljite revizije, bez javne rasprave, bez odgovora na pitanja o stvarnim vlasnicima, bez jamstava za građane, onda više neće biti dvojbe. To nije bila pogreška. To je bila namjera. Namjera da se država rasproda onima koji imaju političke veze, a ne poslovne sposobnosti. Namjera da se zaobiđu svi pravni okviri koji štite tržišnu ekonomiju. Namjera da se Bosna i Hercegovina pretvori u poligon za geopolitičke igre velikih sila, dok njezini građani plaćaju cijenu u vidu skup energije, korupcije i gubitka svakog suvereniteta nad vlastitim resursima.

Ovo nije uspjeh. Ovo je katastrofa. I zvat ćemo je pravim imenom dok nas budu uvjeravali u suprotno.