U političkom teatru Bosne i Hercegovine rijetko se što događa slučajno, a još rjeđe bez prethodnog blagoslova izvana. Dok domaća javnost još uvijek raspravlja o izjavama, sastancima i protokolarnim fotografijama, u Bruxellesu se već neko vrijeme razrađuje scenarij koji ima samo jedan cilj – upravljivu tranziciju moći. U tom scenariju Dragan Čović je potrošeni akter, a Željana Zovko pažljivo pripremana zamjena.
Nije riječ o smjeni u klasičnom političkom smislu, nego o tihoj, kontroliranoj promjeni lica koja treba osigurati da politika ostane čitljiva i predvidiva europskim centrima moći.
Željana Zovko u tom se kontekstu ne pojavljuje kao rezultat političkog sazrijevanja unutar BiH, nego kao proizvod dugogodišnje institucionalne inkubacije u Londonu, Parizu i Bruxellesu.
Njezina karijera nema doticaja s realnim sektorom, ekonomijom ili upravljanjem krizama koje pogađaju svakodnevni život građana, ali ima ono što je Bruxellesu ključno – potpunu kompatibilnost s europskim političkim jezikom i obrascima ponašanja. Nešto slično kao Marijana Petir u Hrvatskoj.
Godinama formirana pod punim političkim patronatom Dragana Čovića, Zovko nije izrasla kao autonomna politička figura, nego kao nastavak jednog sustava u novom pakiranju. Razlika je u tome što je Čović danas opterećen aferama, umorom i sve slabijim kredibilitetom u europskim institucijama, dok je Zovko za Bruxelles čista, uredna i predvidiva. Upravo zato je prihvatljiva.
Paradoks njezine političke pozicije leži u činjenici da danas javno zastupa narativ o zaštiti konstitutivnih naroda i legitimnog predstavljanja, dok će već sutra, bez puno drame, morati provoditi potpuno suprotan koncept.
Građanska država, centralizacija odlučivanja i prilagodba BiH europskim presudama nisu opcije, nego obveze koje dolaze u paketu s podrškom iz Bruxellesa. Razlika između današnjeg govora i sutrašnjih poteza neće biti ideološka dilema, nego tehničko pitanje provedbe.
Čović to vrlo dobro razumije. Zato i pokušava produžiti vlastiti politički vijek tražeći nove međunarodne oslonce, koketirajući s Tel Avivom i šaljući signale da još uvijek ima geopolitičku vrijednost.
No takvi manevri dolaze prekasno. Bruxelles političare ne otpisuje zato što griješe, nego zato što više ne mogu isporučiti ono što se od njih traži. U tom smislu, Čović je za EU problem prošlosti, a Zovko rješenje prijelaznog razdoblja.
Posebno je indikativno što se cijeli proces odvija u trenutku kada Europska unija snažno promovira žene na vlasti u regiji. Retorika je progresivna, ali praksa vrlo pragmatična.
Žene koje nemaju duboku lokalnu političku bazu, nisu sklone stvarnom otporu i nikada u životu nisu vodile rat, ali imaju snažnu vezu s europskim institucijama, idealne su za provođenje nepopularnih, ali “nužnih” reformi. One ne duguju legitimitet biračima, nego strukturama koje su ih politički oblikovale.
Zato priča o Željani Zovko nije priča o osnaživanju žena, niti o modernizaciji politike, nego o potrebi EU da u BiH ima pouzdanog sugovornika koji neće postavljati neugodna pitanja.
Cijena takve politike neće se platiti u Bruxellesu, nego u Bosni i Hercegovini – kroz daljnje slabljenje političkog subjektiviteta, produbljivanje nepovjerenja i još jednu potvrdu da se ključne odluke ne donose ondje gdje bi trebale.
Drugim riječima, promjena dolazi, ali ne kao rezultat volje naroda, nego kao administrativno rješenje. Danas se to zove europski put. Sutra će se zvati nužan kompromis. A prekosutra će se svi čuditi kako je do toga uopće došlo.
Tužno je gledati alfa hercegovačke mužijake kojima manipulira EU i polako ih stavlja u zapećak. Možemo samo zamisliti kako se osjećaju hercegovački poduzetnici kojima upravlja osoba koja nema niti jednog radnog dana u realnom sektoru. Sami su si krivi.
U EU mnogi gledaju lijevo, desno, gore, dolje kako bi skrenili s europskog puta. Čini se kako nepoznate sile utiču na institut zakletve da se neće skrenit s europskog puta pa sad intezivno djeluju.
Sjaši Kurta da uzjaši Murta. Čović kao produkt ex yu podzemlja koje su odradile prljavi posao u pozadini i narode pretvorili u ovce za klanje pa za šišanje sas ide nakon 40 god ispunjenog staža, zasluženo. Pa niko nije orlova vijeka što bi rekli. A ova koja dolazi iz njegovog inkubatora.. šta očekivati, ono malo naroda što je ostalo. Pa nisu samo poduzetnici bitni, i krupni kapital kojemu se očito svi klanjaju. A članak površan kao nešto je imao potencijala u naslovu, ustvari veliko ništa na kraju.
EU je konstanta kao voda u česmi pod redukcijama. Sad ima vode, sad nema vode, sad ima vode u cijevi, najavljuje vodu u dolasku, nekad izlazi smeđa voda, nekad ćorak i bude sam zrak, nekad nekontrolisan pritisak, nekad sve normalno, nekad totalno nenormalno, al kako god okreneš izlazi hlorisana. E takva je EU, hlorisana i nedorečena bez konstante i logike.
Ključne odluke se ne donose tamo gdje bi se trebalo!
Kakva bi bila budućnost Bosne da ključne odluke donose Dodig i Čović ?
Odgovor: Sadašnjost Bosne bila bi kratkotrajna a budućnosti ne bi ni bilo.
HDZ BiH je najgore što se hrvatima u BiH moglo dogoditi.Stranka koja je opljačala i raselila hercegovinu.Sve su to poslušnici Brissela,Vašingtona,Tel Aviva.
Svi politicari ex Yuge zajedno, ne vrijede noznog palca J.B.Tita, i to onog noznog palca koji je pred njegovu smrt bio zahvacen gangrenom.
Znači ne bude mu pomoglo ni držanje sa kljovama i panđama za političku fotelju. Kada su ga ovi odlučili smijeniti.
E tako, kakvi je covic i ovaj onaj, isti takvi i gori su bili nasi kraljevi vladari iz 10 i 15 i slicnih stoljeca. Plus jos se nisu prali, mjesecima mislim. Cerga style.
Mi smo ljudi porijeklom cigani.