Političko ludilo – Kako je AAFS bez natječaja političkim dogovorom ušao u zakon BiH

Južna plinska interkonekcija BiH treba. Što više različitih interkonekcija i dobavljača plina, to je bolje. Ruskih, američkih, kineskih i više ne znam kojih, nebitno. Bitna je konkurenija i cijena. Ali jedno je izgraditi drugi dobavni pravac, a sasvim drugo zakonom odabrati privatnu kompaniju povezanu s ljudima iz Trumpova političkog kruga, bez natječaja, bez javno dokazanih referenci za posao te veličine i uz aktivnu potporu američke diplomacije.

Najveća pogreška u ovoj priči bila bi raspravljati treba li Bosni i Hercegovini Južna interkonekcija. Treba.

BiH danas praktički ovisi o jednom plinu, jednom dobavljaču i jednom istočnom pravcu. Drugi ulaz preko Hrvatske povećao bi sigurnost i pregovaračku moć zemlje. To je ekonomski racionalno i projekt su podržavale tri američke administracije. The Guardian

Ali iz toga ne slijedi da jedna konkretna američka privatna tvrtka mora dobiti projekt.

Upravo tu počinje problem AAFS-a.

Političari su prvo izabrali tvrtku. Tek onda su mijenjali zakon.

Federalni ministar energetike Vedran Lakić 2. travnja izrekao je možda najvažniju rečenicu u cijeloj aferi. Rekao je da su političke stranke parlamentarne većine još u studenome 2025. postigle politički dogovor da se u realizaciju projekta uvrsti ime zainteresirane kompanije.

Dodao je da su u komunikaciju bile uključene sve stranke većine. Klix.ba

To bitno mijenja sliku. Nije proveden natječaj pa je AAFS dao najbolju ponudu.

Nisu pred državu stali AAFS, Bechtel, Fluor, Enbridge, Snam, Fluxys, MOL ili neki drugi domaći infrastrukturni i energetski igrač, pa je komisija usporedila kapital, iskustvo, cijenu, rokove i tarife.

Politički dogovor bio je da se ime zainteresirane privatne tvrtke stavi u projekt. Nakon toga zakon je prilagođen tom dogovoru.

To nije interpretacija protivnika projekta. To proizlazi iz ministrova vlastitog objašnjenja. Klix.ba

A američki AAFS tada je praktički tek nastajao

Službeni poslovni registar savezne države Wyoming pokazuje da je AAFS Infrastructure and Energy LLC osnovan 24. studenoga 2025. Wyoming Secretary of State

Dakle, politički dogovor u Federaciji i nastanak američke kompanije događaju se praktički u istom razdoblju.

Do trenutka kada Vlada FBiH u ožujku 2026. šalje zakon u hitnu proceduru, američki AAFS postoji svega četiri mjeseca.

Sarajevska kompanija istoga imena jest starija: Amer Bekan registrirao ju je 2021. godine, a poslije ju je preuzeo američki AAFS. Guardian je utvrdio da američka tvrtka nije objavila kompletnu vlasničku strukturu te da nema javno vidljiv dokaz da je prethodno vodila infrastrukturni projekt usporediv s ovim. Bekan je rekao da među vlasnicima jesu Jesse Binnall i Joe Flynn, ali nije imenovao sve ostale. The Guardian

Tvrdnju da kompanija ima „nula zaposlenih“ ne treba predstavljati kao činjenicu jer je službeni registar Wyominga ne potvrđuje. Novinarski korektna formulacija glasi: AAFS javnosti nije predstavio tim zaposlenika niti dokazao vlastitu izvedbenu povijest na plinovodima ove veličine. Guardian je također ustanovio da kompanija na svojoj stranici nije navodila osoblje. The Guardian

I to je već dovoljno ozbiljno.

Tko su zapravo ljudi AAFS-a?

Jesse Binnall: Trumpov odvjetnik, a ne poznati graditelj plinovoda

Jesse Binnall je američki odvjetnik. Bio je uključen u Trumpovu kampanju 2016., a nakon izbora 2020. postao je jedan od istaknutijih pravnika u pokušajima osporavanja Bidenove pobjede. Branio je Donalda Trumpa i Donalda Trumpa Jr. u građanskoj parnici povezanoj s napadom na Kapitol, a poslije je za Michaela Flynna ishodio nagodbu američkog Ministarstva pravosuđa vrijednu 1,25 milijuna dolara. The Guardian

To može biti impresivna političko-pravna biografija.

Ali nije biografija projektanta, graditelja, operatora ili financijera međunarodnih plinovoda.

U javno dostupnim podacima nije pronađen prethodni plinski infrastrukturni megaprojekt kojim je Binnall upravljao.

Joe Flynn: zdravstveni biznis i Trumpova politika

Joseph „Joe“ Flynn poduzetničku je karijeru najvećim dijelom izgradio u zdravstvenoj informatici. Kasnije je bio predsjednik organizacije America Project i politički angažiran uz Trumpove kampanje 2020. i 2024. Njegov brat je Michael Flynn, kratkotrajni Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost. Guardian Joea Flynna opisuje kao zdravstvenog poduzetnika i Trumpova političkog saveznika. The Guardian

Ni kod njega nije javno dokumentirana izvedbena povijest u gradnji i upravljanju međunarodnim plinovodima usporedivima s Južnom interkonekcijom.

To ne znači da ljudi iz drugih industrija ne mogu okupiti stručan tim.

Ali tada država prije dodjele projekta mora pitati: Tko je taj tim? Tko je EPC izvođač? Tko daje kapital? Koja banka? Koji fond? Koji operator? Koje su njihove reference?

Javnost još nema cjelovite odgovore.

Amer Bekan: od male političke stranke do projekta od milijardu eura

Lokalno lice projekta je Amer Bekan. Službeni dokumenti Središnjeg izbornog povjerenstva potvrđuju da je bio predsjednik Prve bosansko-hercegovačke stranke, a bio je i kandidat za načelnika sarajevske općine Centar 2016. Poslovno ga se povezuje s razvojem nekretninskih projekata i Karimpol grupom. Središnje izborno povjerenstvo BiH

Bekan je 2021. osnovao sarajevski AAFS. Nakon povezivanja s američkim partnerima kompanija ulazi u potpuno drugu ligu: od lokalnog društva do kandidata za energetski paket vrijedan oko 1,5 milijardi eura. Guardian navodi da ni Bekan ni američki partneri nisu objasnili kako su se međusobno povezali. The Guardian

To je sasvim legitimno novinarsko pitanje: tko ih je spojio i kada?

Američko veleposlanstvo nije bilo neutralni promatrač

Ovdje također treba govoriti jasno.

Američka administracija nije samo podržavala ideju da BiH dobije drugi plinovod.

Američki otpravnik poslova John Ginkel osobno je sudjelovao u nizu sastanaka predstavnika AAFS-a s bosanskohercegovačkim političarima. Američko veleposlanstvo u siječnju je objavilo da će Flynn i Binnall s domaćim liderima razgovarati o tome kako američki kapital i resursi mogu razvijati i upravljati Južnom interkonekcijom. Veleposlanstvo SAD-a u BiH

To je bitna razlika.

Diplomatska potpora projektu nije isto što i diplomatska potpora konkretnom privatnom poduzeću koje želi graditi i upravljati projektom.

Guardian je izvijestio da je kompanija nakon ulaska Binnalla i Flynna dobila snažnu potporu Trumpove administracije, dok je State Department istodobno naglasio da je sama Južna interkonekcija američki prioritet već tri administracije. The Guardian

Drugim riječima: plinovod nije Trumpov projekt. AAFS-ova povlaštena pozicija jest nova pojava.

Tko ga gura unutar BiH?

Popis nije kratak.

Nermin Nikšić, premijer Federacije, politički je vrh izvršne vlasti koja je predložila izmjene zakona. Lakić je javno kazao da je Nikšić slao akte i urgencije Vijeću ministara kako bi se ubrzao međudržavni sporazum s Hrvatskom. Nikšić je tijekom 2026. nastavio sastanke s Ginkelom upravo o Južnoj interkonekciji. Klix.ba

Vedran Lakić operativno je lice projekta. On je branio model stopostotnog privatnog američkog investitora, obrazlagao zakon i potvrdio politički dogovor stranaka većine da se kompanija unese u projekt. Klix.ba

Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova BiH, 12. siječnja primio je Ginkela, Flynna i Binnalla na službenom sastanku posvećenom energetskim projektima. Ministarstvo vanjskih poslova BiH

Dragan Čović već sljedećeg dana sastao se s istom američkom delegacijom i javno podržao brzo provođenje Južne interkonekcije i jačanje američkih ulaganja. Klix.ba

To je posebno zanimljivo jer je upravo HDZ BiH prethodno mjesecima blokirao raniji model u kojem je projekt trebao voditi javni BH-Gas, tražeći novu tvrtku sa sjedištem u Mostaru. Nakon američkog uključivanja politički zastoj je nestao. Jutarnji list

Borjana Krišto zatim je kao predsjedateljica Vijeća ministara snažno gurala međudržavni sporazum s Hrvatskom i američkom izaslaniku Joshui Volzu poručila da je potpora projektu neupitna. Jutarnji list

A Parlament?

Zastupnički dom usvojio je izmjene sa 79 glasova za, dva protiv i jednim suzdržanim. Dom naroda potom sa 61 za, tri protiv i jednim suzdržanim. To nije uski stranački projekt. To je gotovo konsenzualna politička odluka velikog dijela federalnog političkog sustava. Radio Slobodna Europa

Čak je jedan izaslanik zakon opisao kao političku „instrukciju“ i promašen trenutak – pa ipak glasao za njega. Detektor

Što je AAFS stvarno dobio zakonom?

Ne samo status „zainteresiranog investitora“.

AAFS je imenom unesen u zakon kao nositelj investicije.

BH-Gas mora mu predati već izrađenu investicijsko-tehničku dokumentaciju, uz naknadu stvarnih troškova, u roku od 15 dana. Administrativni akti trebaju se ubrzano prilagođavati novom investitoru. Klix.ba

Još ozbiljnije: AAFS postaje korisnik eksproprijacije.

Privatni vlasnici moraju biti obeštećeni, ali za eksproprirane nekretnine u vlasništvu Federacije, kantona, gradova, općina, javnih poduzeća i javnih ustanova zakon investitora oslobađa plaćanja naknade. Klix.ba

Parlament je predvidio kontrolu promjena vlasničke strukture iznad 15 posto, što jest zaštitni mehanizam. Ali temeljno pitanje ostaje isto:

Zašto je upravo AAFS dobio priliku da sve to dobije? Odgovor nije: zato što je pobijedio na natječaju. Natječaja nije bilo.

A postojeći sustav poznaje natječaj

Zakon o koncesijama Federacije BiH izričito uređuje tenderski postupak, a provedbena pravila predviđaju javni poziv odnosno tender, uz mogućnost samoinicijativne ponude pod zakonskim pravilima. Vlada Federacije BiH

Konkurencijsko vijeće BiH vlastitu zadaću opisuje kao zaštitu tržišne konkurencije i sprečavanje nepravedno povoljnijeg položaja pojedinih gospodarskih subjekata. Konkurencijsko vijeće BiH

Ne znači da je sam zakon zbog toga automatski nezakonit. Parlament može posebnim zakonom stvoriti iznimku i upravo to je ovdje učinio.

Ali tada treba nazvati stvari pravim imenom:

ovo nije tržišni izbor investitora. Ovo je politički izbor privatnog investitora pretočen u zakon.

Bi li Amerika ovako izabrala privatnu tvrtku?

Usporedba s američkim Senatom traži jednu pravnu ispravku: federalni zakon donose oba doma Kongresa, a ne Senat sam.

Može li američki Kongres posebnim zakonom naložiti posao određenoj kompaniji?

Teoretski – može stvoriti zakonsku iznimku.

Je li to standardni način na koji američka država bira privatnog izvođača megaprojekta?

Nije.

Važeći američki Federal Acquisition Regulation poziva se na savezne zakone koji zahtijevaju da državne agencije, uz ograničene iznimke, osiguraju „full and open competition“ – punu i otvorenu konkurenciju – pri traženju ponuda i dodjeli državnih ugovora. Federal Acquisition Regulation

Američki GAO također navodi da je otvoreno tržišno natjecanje preferirani model federalnih nabava, dok se nekonkurentski ugovori dopuštaju samo u određenim okolnostima. U.S. Government Accountability Office

Zato je legitimno postaviti neugodno pitanje:

Zašto se od BiH traži da jednu privatnu američku kompaniju imenom upiše u zakon, kada je temeljno pravilo američke federalne nabave upravo konkurencija?

To nije antiamerikanizam.

To je primjena američkog standarda na američku kompaniju.

I gdje je 1,5 milijardi eura?

Tu nastaje sljedeći problem.

Guardian je imao uvid u AAFS-ov prijedlog prema kojem bi plinovod vrijedio oko 300 milijuna eura, a tri plinske elektrane još oko 900 milijuna, uz financiranje kombinacijom kapitala i duga. Bekan je govorio o američkim investicijskim fondovima, ali nije mogao navesti konkretne financijere. The Guardian

Kasnije se javno govori o paketu od približno 1,5 milijardi eura. Reuters

To znači da politička potpora i zakonsko imenovanje investitora dolaze prije nego što je javnosti predstavljena zatvorena financijska konstrukcija.

Za projekt ovakve veličine normalna due diligence pitanja bila bi brutalno jednostavna:

Tko ulaže equity? Koje banke daju dug? Koliko? Po kojoj kamati? Uz kakva jamstva? Tko snosi rizik prekoračenja troškova? Postoji li minimalno zajamčeni prihod? Što ako potrošnja plina bude manja od projekcije? Tko određuje tarifu? Može li investitor založiti projekt kreditorima? Što se događa u stečaju?

Dok ugovor nije objavljen, javnost to ne zna.

A sada se spominje – 50 godina

Binnall je 12. kolovoza rekao da se AAFS priprema za 50-godišnju obvezu prema građanima BiH.

To ne treba pogrešno predstavljati: zasad nema javno potvrđenog dokaza da postoji potpisana 50-godišnja koncesija.

Ali sama činjenica da privatni investitor javno govori o horizontu od pola stoljeća pokazuje zašto je natječaj bio toliko važan.

Ako će jedna privatna kompanija desetljećima imati ključnu ulogu u energetskom krvotoku države, pitanje „zašto baš ona?“ nije formalnost.

To je najvažnije gospodarsko pitanje cijelog projekta.

Ruski ili američki plin? Pogrešno pitanje.

Drugi veliki problem političke priče jest propaganda po kojoj BiH mora birati između „ruskog“ i „američkog“ plina kao da bira vojni savez.

Potrošača zanima nešto mnogo prizemnije:

koliko plin košta, koliko je sigurna isporuka i postoji li konkurencija.

Gazprom Export povećao je za treće tromjesečje 2026. nabavnu cijenu Energoinvestu za 14,42 posto, na 0,99019 KM po standardnom kubičnom metru. Sarajevo Times

Grubom energetskom konverzijom to je približno 48 eura/MWh, ovisno o toplinskoj vrijednosti plina i bez pokušaja izjednačavanja svih transportnih i lokalnih troškova.

Europski TTF plin početkom kolovoza kretao se oko 53 eura/MWh, a ovih dana zbog poremećaja na globalnom LNG tržištu približno 50–60 eura/MWh. Reuters

Dakle, u sadašnjim tržišnim okolnostima ruski ugovorni plin za Energoinvest nije očito skuplji od europskog tržišnog plina – naprotiv, osnovna nabavna cijena trenutno izgleda nešto niža od TTF-a.

Ali to ne znači da je ruski monopol dobar.

Jedan dobavljač bez alternative može sutra promijeniti cijenu. Upravo je Gazprom sada povećao cijenu za 14,42 posto. Sarajevo Times

Ni „jeftini američki plin“ nije ono što zvuči

U SAD-u se prirodni plin na Henry Hubu može trgovati po nekoliko dolara za MMBtu. Ali to nije cijena po kojoj LNG stiže potrošaču u Sarajevu.

Plin se mora kupiti, ukapljiti, transportirati preko Atlantika, iskrcati i regasificirati na Krku, provesti hrvatskim transportnim sustavom, zatim novim plinovodom kroz BiH i tek tada isporučiti kupcu. LNG Hrvatska potvrđuje da je i sama usluga regasifikacije regulirana tarifama. LNG Hrvatska

Još zanimljiviji podatak daje europski regulator ACER: čak 74 posto europske spot trgovine LNG-om 2025. bilo je indeksirano na europski TTF, a samo dva posto na američki Henry Hub. ACER

Drugim riječima: američko podrijetlo molekule ne znači američku domaću cijenu plina.

Kupac u Europi uglavnom plaća europsku odnosno globalnu tržišnu cijenu.

A LNG brod ima još jednu osobinu: ide tamo gdje može dobiti bolju cijenu. Reuters je u srpnju bilježio prosječnu europsku TTF cijenu od oko 18 dolara/MMBtu dok su azijske LNG cijene bile još više. Reuters

Zato je pogrešno građanima unaprijed obećavati da će plin biti jeftiniji samo zato što dolazi preko Krka. Može biti. Ali ne mora.

Prava energetska neovisnost znači – više prodavača, a ne novog monopolista

Najracionalniji model za BiH zato nije:

ruski plin ili američki plin.

Nego: ruski, američki, norveški, azerbajdžanski, katarski, alžirski ili bilo koji drugi plin koji je zakonito dostupan, siguran i cjenovno konkurentan.

Naravno, buduće europske zabrane i međunarodne obveze BiH mogu ograničiti dostupnost pojedinih ruskih izvora. Ali temeljni gospodarski cilj Južne interkonekcije trebao bi biti otvoriti tržište, a ne političkom odlukom zamijeniti istočni monopol zapadnim.

Upravo Energetska zajednica kaže da je otvaranje plinskog tržišta ključno za pristup različitim izvorima opskrbe, osobito kada Južna interkonekcija otvori pristup LNG-u. Energetska zajednica

Cijev mora biti neutralna. Dobavljači se trebaju natjecati. Pobjeđuje onaj tko u određenom trenutku može ponuditi najbolju kombinaciju cijene, sigurnosti i ugovornih uvjeta. To je energetska neovisnost.

Što je država trebala učiniti?

Vrlo jednostavno.

1. Raspisati međunarodni transparentni postupak.
2. Objaviti tehničke i financijske kriterije.
3. Tražiti dokazivo iskustvo na usporedivim infrastrukturnim projektima.
4. Tražiti bankarske potvrde o financijskoj sposobnosti.
5. Objaviti stvarne krajnje vlasnike svih ponuđača.
6. Odvojiti vlasništvo nad plinovodom od trgovine plinom.
7. Osigurati regulirani pristup infrastrukturi različitim dobavljačima.
8. Usporediti koncesijske naknade, tarife, rokove i povrat investitora.
9. I onda, ako AAFS ponudi najbolje uvjete – neka AAFS pobijedi.

Nitko tada ne bi imao ozbiljan argument protiv njih.

Ali ovdje se dogodilo obrnuto.

Prvo je došao politički dogovor. Zatim ime tvrtke. Onda hitna izmjena zakona. A financijski i brojni ugovorni detalji ostavljeni su za poslije.

EU je upravo zbog toga podigao obrve

Europska unija upozorila je BiH da imenovanje konkretne privatne američke kompanije i način na koji se projekt provodi mogu otvoriti pitanja usklađenosti s europskim energetskim pravilima i čak utjecati na pristup oko milijardu eura europske pomoći. Radio Slobodna Europa

Transparency International također je upozorio na presedan dodjeljivanja strateškog infrastrukturnog projekta konkretnoj privatnoj kompaniji bez konkurentskog postupka. The Guardian

To nije ruska propaganda. To su upozorenja zapadnih institucija na način na koji se provodi zapadno podržani projekt.

Najvažniji zaključak

Nema javno potvrđenog dokaza da je nekome plaćen mito. Nema javno potvrđenog dokaza da je AAFS počinio kazneno djelo. Nema ni pouzdane potvrde da kompanija ima nula zaposlenih i tu tvrdnju zato ne treba predstavljati kao dokazanu činjenicu.

Ali postoje činjenice koje su za javnost dovoljno ozbiljne i bez ikakvih teorija zavjere:

američka kompanija osnovana 24. studenoga 2025. nema javno dokazanu izvedbenu povijest na infrastrukturnim projektima ove veličine; potpuna vlasnička struktura nije javno razotkrivena; njezini najvidljiviji američki ljudi dolaze prije svega iz prava, zdravstvenog biznisa i Trumpove politike; američka diplomacija aktivno je sudjelovala u njihovim sastancima s političkim vrhom BiH; stranke federalne većine politički su se dogovorile da ime zainteresirane kompanije uđe u projekt; javnog natjecanja nije bilo; AAFS je potom imenom upisan u zakon i dobio status investitora te snažne pogodnosti potrebne za realizaciju projekta.

To samo po sebi nije dokaz korupcije.

Ali jest dokaz politički dirigiranog izbora privatnog poslovnog partnera bez tržišnog natjecanja.

I upravo bi ljudi koji najglasnije govore o zapadnim vrijednostima, slobodnom tržištu, vladavini prava i konkurenciji morali prvi objasniti zašto su u BiH od tih načela napravili iznimku.

Južna interkonekcija – da.

Drugi dobavni pravac – apsolutno da.

Američki kapital – da, ako je najbolji.

AAFS – možda, ali tek nakon što dokaže da je najbolji.

Jer država ne bi trebala birati prijateljsku zastavu.

Država bi trebala raspisati pravila, otvoriti tržište i izabrati najbolju ponudu.

Sve drugo ostavlja pitanje koje će pratiti ovaj posao desetljećima:

Ako je AAFS doista najbolji investitor za Bosnu i Hercegovinu – zašto mu vlast nije dopustila da to dokaže na natječaju?