Seljaci umiru, a političari se smiju – Zašto se više isplati biti uvoznik mlijeka nego proizvođač

Dok francuski i njemački seljak vozi traktor koji vrijedi kao pola sela u Bosni i Hercegovini, bosanski seljak jedva krpi gume na svom „IMT-u“. A ipak, litra mlijeka u BiH skuplja je nego u Francuskoj i Njemačkoj. Da, dobro ste pročitali – 1,23 eura u BiH naspram 1,09 eura u zemlji Francuskoj gdje porezi guše i najtvrdokornije kapitaliste i zemlji balkanski snova Njemačkoj gdje litra mlijeka košta 1,15 €. I tko je tu lud?

Administrativno – papiri i propasti

U BiH seljak mora više vremena provesti za šalterom nego u štali. Pravilnici, potvrde, uvjerenja, registri, markice, nadzori – birokratski pakao u zemlji koja jedva proizvodi dovoljno mlijeka za vlastite potrebe.

Umjesto da država digitalizira sustav i rastereti proizvodnju, seljaka se pretvara u knjigovođu bez knjiga.

Ekologija je postala novo oružje protiv malih proizvođača. Propisima se nameću uvjeti koje može zadovoljiti samo velika mljekara s europskim kapitalom, dok lokalni proizvođač gleda kako mu se krave pretvaraju u statistiku.

Naravno, sve pod parolom “usklađivanja sa standardima EU”, iako ti isti standardi u EU često imaju nacionalne izuzetke – što naši „stručnjaci“ zaboravljaju spomenuti.

Porezno nebo nad praznom štalom

U BiH porez na dobit iznosi samo 10%. U Francuskoj? 30%, plus još 41% kada vlasnik isplati sebi dividendu. I opet, mlijeko u Francuskoj je jeftinije. Dakle, nije problem u porezu, nego u gluposti. Kada seljak u BiH proda litru mlijeka, pola zarade pojede država, a drugu polovicu – uvoz.

Smrtonosni dampinški koktel

Na policama trgovačkih lanaca dominira mlijeko iz susjedstva, često dampinško – subvencionirano, umjetno jeftino, i potpuno legalno zahvaljujući sporazumima koje su naši političari potpisivali kao da dijele rogove, a ne potpise. Rezultat? Bosanski seljak više ne proizvodi mlijeko, nego papirologiju i dugove.

Seljaku ne treba milostinja, ni državna “pomoć” koja se pojede u proceduri i izgubi u komisijama. Treba logika. Treba analiza lanca vrijednosti, treba znati tko i kako dampinguje, i treba zabraniti uvoz po cijenama koje uništavaju domaću proizvodnju.

Ako Francuska i Njemačka s višestruko većim porezima i troškovima mogu imati jeftinije mlijeko, onda to znači samo jedno: problem nije u tržištu – problem je u političarima koji glume ekonomiste.

BiH ne ubijaju cijene, nego laži

Na portalu Logično već smo odavno govorili – nije bitna visina plaće, nego što se za nju može kupiti.

Povećanje plaća bez povećanja produktivnosti i tehnološkog razvoja nije ekonomski napredak – to je financijsko samoubojstvo.

Mediji koji tvrde da treba “preko noći” povećati plaće i da ćemo tako sustići Njemačku – ili ne razumiju ekonomiju, ili rade za one koji BiH žele pretvoriti u tržište, a ne u državu.

Zato, dragi seljaci, prije nego što prodate kravu – prodajte iluzije. Jer kad država muze vas, ni najjača mljekara vam ne može pomoći.