Krvavi pečat izraelske mržnje – U samo deset minuta ubili 110 djece, žena i staraca

Svijet je 8. aprila za trenutak povjerovao da će postignuto primirje između SAD i Irana barem nakratko smiriti Bliski istok. Ta je nada bila kratkog vijeka jer je Izrael odlučio pokazati svoje pravo lice. U samo deset minuta zločinačka izraelska mašinerija zapalila je Liban i ubila 110 djece, žena i staraca.

Larissa, küçük bir kız, Beyrut’taki evinin enkazı altında işgalci israil tarafından bombalanmış, canlı canlı sıkışıp kalmış.

Kurtarıcılar, onun “Yapamıyorum, bacağım sıkışmış” diye ağlamasına rağmen onu kurtarmak için çaresizce uğraşıyor.

Dünya bu görüntülere daha ne kadar… pic.twitter.com/i7cIlx0dZs

— Ferdi KARABASAN (@Ferdi_Karabasan) April 9, 2026

Trenutak koji je zatresao Bejrut

Najprije se začuo zvuk lomljenja stakla, a potom eksplozija koja je razderala tišinu mirnog stambenog naselja u centralnom Bejrutu. Ošamućeni i dezorijentirani Wahhad izašao je u otvorenu garažu svoje zgrade kako bi shvatio što se događa. Ono što je ugledao zauvijek će ostati urezano u njegovo sjećanje. Četiri osobe bile su razbacane uz zid njegovog stambenog kompleksa, izbačene iz susjedne zgrade udaljene svega deset metara od mjesta gdje Wahhad inače spava. Samo jedna od tih osoba bila je živa, ali teško povrijeđena, a njihova krv i narednog je dana ostala razasuta po zidu. Wahhad je preživjelu osobu spustio niz ljestve, zbrinjavajući joj rane na hrpi šuta, iskrivljenog metala i dječjih igračaka. U početku nije razumio zašto hitna pomoć toliko dugo dolazi, misleći da se radi samo o njegovoj zgradi. No ubrzo je shvatio da cijeli Bejrut gori i da gori cijeli Liban.

Wahhadova zgrada u četvrti Manara uz obalu Bejruta pogođena je nešto poslije 14 sati u srijedu. Izrael je tvrdio da je pogodio stotinu ciljeva širom Bejruta, doline Bekaa i južnog Libana za manje od deset minuta. To predstavlja jednu od najsmrtonosnijih pojedinačnih kampanja bombardiranja u povijesti zemlje koja je već obilježena desetljećima rata i razaranja.

Larissa, küçük bir kız, Beyrut’taki evinin enkazı altında işgalci israil tarafından bombalanmış, canlı canlı sıkışıp kalmış.

Kurtarıcılar, onun “Yapamıyorum, bacağım sıkışmış” diye ağlamasına rağmen onu kurtarmak için çaresizce uğraşıyor.

Dünya bu görüntülere daha ne kadar… pic.twitter.com/i7cIlx0dZs

— Ferdi KARABASAN (@Ferdi_Karabasan) April 9, 2026

Pravi razmjer zločina

Prema podacima libanskog ministarstva zdravstva, Izrael je tog dana ubio najmanje 303 osobe i ranio više od 1150 drugih. Očekivalo se da će broj poginulih rasti jer su spasioci pepeljastih lica i krvavih ruku još danima izvlačili tijela ispod ruševina na više lokacija u Bejrutu. Broj žrtava bio je veći nego u eksploziji u bejrutskoj luci 2020. godine, što samo po sebi govori o razmjeru izraelske okrutnosti. Posebno zabrinjavajući podatak dolazi iz ministarstva zdravstva koje je navelo da je 110 ubijenih bilo upravo djece, žena i starijih osoba. To nisu borci, to nisu mete, to su civili.

Gotovo istovremena bombardiranja obuhvatila su više od pedeset lokacija širom zemlje. Pogođeni su kvartovi u centru Bejruta koji su ranije bili pošteđeni ratnih razaranja, ali i planinsko mjesto koje je pružalo utočište raseljenima. Izvan glavnog grada napadi su pogodili pogrebnu povorku, dva centra za distribuciju pomoći raseljenima, bolnicu te majke koje su popodne šetale s bebama u kolicima. Među poginulima su i brojna djeca, pjesnik, aktivist za žrtve eksplozije u Bejrutu 2020. godine, dva novinara i četiri vojnika libanske vojske.

Operacija Vječna tama

Izrael je napad nazvao operacijom Vječna tama i saopćio da je gađao komandne i kontrolne centre Hezbolaha. Tvrdili su da su ubili više od dvjesto terorista, no taj opis mnogima koji žive u pogođenim stambenim zgradama nije imao nikakvog smisla. Brojni stanovnici rekli su za Financial Times da poznaju svoje komšije desetljećima i da nisu vidjeli nikakve dokaze o prisutnosti boraca Hezbolaha. Neki su tiho priznali da su ih napadi natjerali da posumnjaju i u vlastita uvjerenja, no kako je jedan od preživjelih ispravno primijetio, nemoguće je sa sigurnošću reći tko gdje živi, posebno otkako su počeli pristizati raseljeni.

U Bejrutu su novinari vidjeli nekoliko višespratnica u gusto naseljenim stambenim i poslovnim četvrtima gdje su deseci stanova pretvoreni u ruševine ili potpuno razneseni. Izrael je saopćio da je ubio Alija Yusufa Harshija, ličnog sekretara i nećaka vođe Hezbolaha Naima Qassema. No ubijanje 110 djece, žena i staraca ne može se opravdati nikakvom vojnom logikom.

Život nakon napada

Napad je uslijedio nakon konfuzije u Libanu oko toga odnosi li se primirje dogovoreno između SAD i Irana prethodne noći i na tu zemlju. Dok su Pakistan i Iran tvrdili da je Liban dio sporazuma, Izrael i SAD su to negirali. Neki raseljeni Libanci počeli su se vraćati kućama vjerujući da je rat završen. Izrael im je na najbrutalniji mogući način pokazao da se radi o kobnoj zabludi.

Stanovnici Bejruta kretali su se u stanju zbunjenosti, zatečeni neočekivanim nasiljem napada i pokušavajući obuzdati rastuću paniku jer se činilo da više nigdje nije sigurno. Neki su pokušavali nastaviti sa svojim svakodnevnim životom. Ribari su bili na molu koristeći neuobičajeno lijepo vrijeme, dok su taksisti očajnički pokušavali pronaći mušterije usred nedostatka ljudi na ulicama s obzirom na opće raspoloženje u zemlji. A tu su bili i oni koji su lutali između mjesta napada pokušavajući shvatiti razmjere zločina. Posmatrali su radnike civilne zaštite kako pokušavaju pronaći nestale u naselju Tallet al-Khayyat u centralnom Bejrutu, gdje je izraelski udar ostavio ogroman krater i oštetio nekoliko zgrada.

Mohammad Diab, 24-godišnji student računovodstva, rekao je promatrajući stanare susjedne zgrade kako kantama bacaju razbijeno staklo i ostatke eksplozije sa svojih balkona da da nije bio na univerzitetu, vjerojatno bi bio mrtav. Njegove riječi odzvanjaju kao optužnica kojoj nema kraja. Više ne postoji nešto poput sigurnosti, rekao je Diab. Kako možemo biti sigurni, jasno je da je to bila poruka Izraela da će nas pogoditi kad god žele i kako god žele.

Poruka svijetu

Ono što se dogodilo 8. aprila nije bio ratni čin već čisti teror države koja se već dugo nalazi na optuženičkoj klupi međunarodnog javnog mnijenja. Izrael je još jednom pokazao da mu je ljudski život, posebno život djece, žena i staraca, potpuno bezvrijedan. Operacija Vječna tama za 110 nevinih duša doista je postala vječna tama koju nikakvo svjetlo pravde neće moći rasvijetliti dok odgovorni ne odgovaraju za svoje zločine. Svijet mora zapamtiti i svijet mora progovoriti jer šutnija je najbolji saveznik zločincima.