Dok se vlast u Federaciji Bosne i Hercegovine hvali uspjehom na Londonskoj burzi, građani i analitičari ostali su zatečeni suludom brzinom kojom entitet tone u dužničko ropstvo.
Novo zaduženje od 800 milijuna eura, uz fiksnu kamatnu stopu od pet posto, predstavljeno je kao trijumf, ali surova stvarnost razotkriva mnogo mračniju pozadinu iza sjajnog priopćenja. Priča o navodnom povjerenju investitora brzo se raspada kada se pogleda gdje taj novac zapravo završava i tko će ga na kraju vraćati.
U službenom priopćenju navodi se kako je potražnja investitora dosegnula 2,5 milijardi eura, što je tri puta više od planiranog iznosa. Kamatna stopa smanjena je za gotovo pedeset baznih poena u odnosu na početnu indikativnu cijenu, a transakcija je svrstana među najuspješnije euroobvezničke emisije u segmentu zemalja u razvoju u 2026. godini. No dok se iz Vlade Federacije hvale kako je zabilježeno više od sedamdeset institucionalnih investitora iz dvadeset zemalja, nigdje se ne spominje konkretna namjena tog ogromnog novca. Javnost s pravom traži odgovor za što se točno zadužuju, jer nijedan ozbiljan infrastrukturni projekt nije pokrenut, a gospodarstvo entiteta tone iz dana u dan.
Ono što posebno bode oči jest usporedba s prethodnom vlašću. Dok je Fadil Novalić, unatoč svim kritikama, odbio zaduživanje kod MMF-a i ostavio entitet s pozitivnim saldom, aktualna garnitura u godinu dana podiže kredit za kreditom.
Unutarnji dug Federacije udvostručen je sa 680 milijuna na 1,4 milijarde maraka u samo tri godine, a sada se na to dodaje i 800 milijuna eura komercijalnog duga s Londonske burze. Elektroprivreda je iz plusa od 150 milijuna gurnuta u minus od 350 milijuna, a izgradnja autoceste, koja se godinama najavljivala, potpuno je stala. Niti jedna nova tvornica nije otvorena, a postojeće se zatvaraju jedna za drugom.
Nevjerojatna je ironija u kojoj su se građani Federacije godinama podsmjehivali Republici Srpskoj zbog sličnih financijskih avantura. Sada se i sami nalaze u identičnoj situaciji, s tom razlikom što je ovo zaduživanje još opasnije jer nije praćeno nikakvim razvojnim projektima. Novac odlazi na krpanje rupa u proračunu i tekuću potrošnju, a rok dospijeća 2031. godine znači da će buduće generacije plaćati račune ove neodgovorne politike. Predizborno podizanje kredita postalo je obrazac ponašanja, a posljedice će osjetiti oni koji još nisu ni rođeni.
Sama kamata na ovo zaduženje iznosit će gotovo 400 milijuna maraka, a kad dođe vrijeme za povrat glavnice od 1,56 milijardi maraka, entitet taj novac jednostavno neće imati. To znači novo zaduživanje po još gorim uvjetima i ulazak u spiralu iz koje nema izlaska bez drastičnih rezova. Paralelno s tim, vlast masovno isisava novac iz domaćih banaka, što poskupljuje kredite za građane i guši privatni sektor. Ekonomija se gura u ponor, a sve to u predizbornoj godini djeluje kao namjerno miniranje buduće vlade koja će naslijediti praznu blagajnu i gomilu neplaćenih računa.
Posebno je poražavajuće što se ova financijska katastrofa odvija pred očima javnosti bez ikakve ozbiljne rasprave o odgovornosti. Dok su se za vrijeme prethodne vlasti mediji i javne ličnosti natjecali u kritikama, sada vlada gotovo sablasna tišina. Nestale su oštre novinarske analize, utihnule su pjesme protesta, a oni koji su nekad glasno prozivali svaku nepravilnost sada okreću glavu na drugu stranu. Ovo nije samo loša ekonomska politika, ovo je sustavno uništavanje temelja na kojima počiva Federacija. Izgovori o povjerenju investitora i povoljnim kamatnim stopama samo su dimna zavjesa iza koje se skriva potpuni nedostatak vizije i elementarna nesposobnost upravljanja javnim financijama.
Vrijeme istječe, a s njim i šanse da se entitet izvuče iz dužničke omče. U listopadu će građani imati priliku reći svoje mišljenje, ali šteta koja se sada nanosi bit će vidljiva desetljećima. Svaki novi kredit koji ova vlada podigne je kamen oko vrata budućih generacija i nepovratan korak prema financijskom ropstvu iz kojeg nema jednostavnog izlaza. Investitori u Londonu nisu naivni, oni su inflaciju već debelo uračunali u kamatu i znaju da će se njihov novac vratiti s pozamašnom dobiti. Jedino što ostaje nejasno jest tko će snositi odgovornost kada cijela konstrukcija počne pucati po šavovima, a građani shvate da su rasprodani na rate bez da su ih išta pitali.
Ja bih rado digao oveći kredit, al’ da netko drugi vraća. Jemce ne računam. Imate li nekog vrača da mi to sredi? Jbg 😛 😛