Hoće li nas umjetna inteligencija ostaviti bez posla? Analiza scenarija

Istraživanja pokazuju da AI već sada mijenja tržište rada, ali ne nužno na način koji se najviše predviđa.

Jedna od 20 stranica dovoljna je da potrese Wall Street. Scenarij američkog instituta Citrini Research predviđa masovni gubitak radnih mjesta ‘bijelih ovratnika’ u samo 18 mjeseci, što bi dovelo do kolapsa potrošnje i pad američkog BDP-a od čak 70%. No, koliko je taj scenarij vjerojatan i što nam podaci stvarno govore o utjecaju AI-a na zapošljavanje?

Objavljena u nedjelju, studija “Svjetska kriza inteligencije 2028.” američkog instituta Citrini Research opisuje hipotetski scenarij u kojem alati umjetne inteligencije masovno zamjenjuju administrativne radnike u roku od samo godinu i pol.

To bi, prema njihovom modelu, izazvalo kolaps potrošnje, val bankrota i pad američkog BDP-a za nevjerojatnih 70%. Isti dan, časopis Les Echos prenio je istraživanje Harvard Business School koje pokazuje da AI sustav, treniran strojnim učenjem, može replicirati 71% odluka tradicionalnih upravitelja fondova. Pitanje je postalo goruće: jesmo li na putu prema katastrofi?

Autori Citrini studije svoj rad ne predstavljaju kao predviđanje, već kao vježbu političke fikcije datiranu na 30. lipnja 2028. Ipak, mehanizam koji opisuju zvuči logično: AI agenti zamjenjuju radnike, oni prestaju trošiti, a ekonomija se ruši.

Glavni problem ovog scenarija je vremenski okvir. Zamjena kvalificiranih poslova autonomnim AI agentima priča je koja se priča već dvije godine, ali se još uvijek nije dogodila. Kako mnogi stručnjaci ističu, analiza zanemaruje Jevonsov paradoks: kada tehnologija učini resurs jeftinijim, potražnja za tim resursom raste. AI bi mogao stvoriti nova tržišta, zanimanja i potrebe, baš kao što se to dogodilo s pojavom interneta. Dakle, scenarij pada BDP-a od 70% zanimljiva je misaona vježba, ali nije uvjerljiv.

Ako apokaliptični scenarij ne stoji, jednako je nepromišljeno odbaciti sve zabrinutosti. Terenski podaci vrlo su jasni. U kolovozu 2025. Stanford Digital Economy Lab objavio je studiju pod naslovom “Kanarinci u rudniku ugljena”.

Analizirajući podatke o plaćama od ADP-a, najvećeg pružatelja usluga obračuna plaća u SAD-u, istraživači su otkrili pad od 13% u zapošljavanju osoba od 22 do 25 godina u zanimanjima najizloženijim AI-u od kraja 2022. Za programere te dobne skupine pad je dosegao gotovo 20%.

Zabrinjavajuće je što ova radna mjesta nestaju tiho – ne radi se o otkazima, već o tome da tvrtke više ne zapošljavaju početnike. Federalne rezerve Dallas potvrdile su ovaj trend u siječnju 2026.: udio zaposlenih mladih u zanimanjima s visokom izloženošću AI-u pao je s 16,4% na 15,5% između studenog 2022. i rujna 2025., ne zbog otkaza, već zbog prestanka novih zapošljavanja. U isto vrijeme, zaposlenici od 30 godina i više u tim istim zanimanjima doživjeli su rast zaposlenosti od 6 do 12%.

AI ne ukida kvalificirane poslove nediferencirano: on eliminira početničke pozicije čiji se zadaci temelje na “kodificiranom znanju” (onom koje se uči na fakultetu), dok čuva one koji zahtijevaju iskustvo, prosudbu i prešutne vještine. Erik Brynjolfsson, direktor Stanford Digital Economy Lab-a i koautor studije, ovaj trend je nazvao “najbržom i najširokom promjenom” koju je ikada vidio na tržištu rada, odmah iza prelaska na rad od kuće tijekom pandemije.

Studija Harvard Business School “Mimicking Finance” ilustrira komplementaran fenomen. Koristeći neuronsku mrežu treniranu strojnim učenjem na podacima o investicijskim fondovima od 1990. do 2023., istraživači su pokazali da AI može replicirati 71% odluka o trgovanju tradicionalnih upravitelja. Implikacije su značajne: troškovi upravljanja pasivnim fondom koji vodi AI znatno su niži od onih za ljudski aktivni menadžment. Međutim, onih 29% odluka koje model ne može predvidjeti upravo predstavlja ljudsku dodanu vrijednost (genijalnost, pristup ekskluzivnim informacijama, njuh).

Točno to pokazuje i Stanfordova studija: AI zamjenjuje kodificirano znanje, ne prosudbu stečenu iskustvom. Američki Zavod za statistiku rada (BLS) potvrđuje ovu nijansu: unatoč usponu “robo-savjetnika”, zapošljavanje osobnih financijskih savjetnika trebalo bi porasti za 17,1% između 2023. i 2033. AI stvara konkurenciju na rutinskim zadacima, ali potražnja za ljudskim savjetovanjem ostaje jaka.

Suočena s ovim signalima uzbune, izvješće Svjetskog ekonomskog foruma “Budućnost poslova 2025.” mnogo je optimističnije. Temeljeno na odgovorima više od 1000 velikih tvrtki u 55 zemalja, predviđa stvaranje 170 milijuna novih radnih mjesta i ukidanje 92 milijuna do 2030., što rezultira neto pozitivnim saldom od 78 milijuna poslova.

To se objašnjava načinom na koji tvrtke planiraju usvojiti AI. Poslodavci predviđaju duboku transformaciju, ali ne i kolaps. Njih 77% planira osposobiti svoje zaposlenike za nove vještine, a gotovo polovica planira interno premjestiti zaposlenike čija su radna mjesta ugrožena AI-om.

U analizi objavljenoj u siječnju 2026., Međunarodni monetarni fond (MMF) potvrđuje ovo čitanje: iako je 40% globalnih radnih mjesta izloženo promjenama povezanim s AI-om, vještine u području umjetne inteligencije već donose značajne premije na plaće.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, AI vještine u prosjeku donose 23% veću plaću (više od magisterija). Drugim riječima, AI restrukturira vrijednost rada, a ne da ga uništava. Zanimanja na prvoj crti bojišnice (poljoprivrednici, dostavljači, njegovatelji, građevinski radnici) doživljavaju čak značajan rast, podsjeća WEF.

Ako sve ove podatke sastavimo, izranja scenarij. Nije ni apokaliptičan ni umirujući. AI neće sve ostaviti bez posla, ali ponovno crta uloge svakog pojedinca u globalnoj ekonomiji. Za sada, gubitnici su mladi diplomirani studenti koji ulaze na tržište rada s “kodificiranim” vještinama koje AI već zna replicirati. Pobjednici su oni koji kombiniraju iskustvo, prosudbu i ovladavanje AI alatima.

Stanfordova studija donosi važnu nijansu: padovi zaposlenosti koncentriraju se u slučajevima gdje se AI koristi za automatizaciju rada, a ne za njegovo povećanje. Kada AI pomaže ljudskom radniku, a ne zamjenjuje ga, zaposlenost ne opada.

Upravo u tome Citrini scenarij ne stoji: pretpostavlja mehaničku zamjenu, bez prilagodbe, bez stvaranja novih potreba, bez povratnog učinka. Povijest tehnoloških revolucija pokazuje upravo suprotno, pod uvjetom da društvo ulaže u obrazovanje i potpomaže tranzicije.

Stvarna opasnost, dakle, nije masovna nezaposlenost, već rascjep između onih koji će imati sredstva za prilagodbu (pristup obrazovanju, mreža, kulturni kapital) i onih koji će ostati u kolosijeku.