Kada izraelska vojska konačno prizna ono što su palestinske obitelji godinama šaptale po mračnim sobama, to nije trenutak istine – to je trenutak srama koji razotkriva sustavnu torturu nad tisućama ljudi. Fotografija koju su vojnici htjeli zaboraviti, a koja prikazuje Palestinca vezanog žicom s debelom metalnom šipkom pričvršćenom za njegova leđa, nije samo još jedna slika iz ratne vreve. To je ogledalo izraelskog zatvorskog sustava koji je dehumanizaciju pretvorio u svakodnevnu proceduru.
Izraelski Vojni radio prenio je priopćenje u kojem glasnogovornik bez ikakvog srama potvrđuje da je snimka autentična i da prikazuje stvarni događaj iz Pojasa Gaze. Vojska nije rekla kada se točno incident dogodio niti gdje, ali su zato jasno dali do znanja da je ovakav tretman pritvorenika nešto što se može javno priznati bez straha od posljedica. Zamislite samo scenu: čovjek leži licem prema dolje, ruke su mu stegnute žicom, oči prekrivene povezom, a na leđima mu je pričvršćena željezna šipka koja ga pritišće uz podlogu poput životinje koja se pokorava. To nije srednji vijek, to je Izrael 2026. godine.
צה”ל מאשר שהתיעוד שהופץ ברשתות הפלסטיניות ביממה האחרונה, בו נראה עזתי כפות, קשור למיטה, מכוסה עיניים ועם מוט קשור לגבו – הוא תיעוד אותנטי שקרה בשטח הרצועה; דובר צה”ל: “לאחר בדיקה מעמיקה, אותר האירוע. מתקיים בנושא תחקיר פיקודי והמעורבים יטופלו בהתאם לממצאים שיעלו”@Doron_Kadosh pic.twitter.com/GPq2Das17b
— גלצ (@GLZRadio) July 2, 2026
Dok izraelski dužnosnici pričaju o demokratskim vrijednostima i ljudskim pravima na međunarodnim konferencijama, u njihovim zatvorima provodi se sustavno ponižavanje i fizičko uništavanje Palestinaca. Oko 9500 ljudi trenutno je zatočeno u izraelskim kaznionicama, a svaki od njih živi u strahu od sljedećeg udarca, sljedećeg izgladnjivanja, sljedećeg medicinskog zanemarivanja koje je već odnijelo desetke života. Organizacije za ljudska prava godinama skupljaju dokumentaciju, svjedočanstva i medicinske izvještaje, ali Izrael sustavno odbija dopustiti neovisne istrage i međunarodne promatrače, što potvrđuje i užas UN-ovog izvješća o ciljanom ubijanju djece. Zašto? Zato što točno znaju što bi ti promatrači pronašli.
Vojska je ovom potvrdom praktički priznala da je zlostavljanje pritvorenika službena politika, a ne slučajni ispadi pojedinih sadista. Nitko ne može vjerovati da je vezivanje čovjeka za krevet s metalnom šipkom na leđima puka greška ili loša procjena na terenu. To je metoda koja zahtijeva planiranje, opremu i izričitu naredbu – netko je morao donijeti odluku da se ovaj čovjek ovako tretira, netko je morao dati zeleno svjetlo za ovakav vid kazne koja nije ni sudska ni pravedna. A sada, kada su uhvaćeni na djelu, jedino što imaju ponuditi je suhoparno priznanje bez ikakve naznake odgovornosti ili samokritike.
Međunarodna zajednica već godinama gleda u drugom smjeru, praveći se da Izrael ima pravo na iznimke u primjeni ljudskih prava zbog sigurnosnih prijetnji. Ali tko ovdje predstavlja prijetnju? Vezani, slijepi čovjek na krevetu s teškom šipkom na leđima? Netko tko je već u pritvoru i potpuno je pod kontrolom vojnika koji ga čuvaju? Ovdje nema nikakve sigurnosne opravdanosti, ovdje postoji samo čisti cinizam i potreba za nanošenjem patnje onima koji su već poraženi. Svaki put kada Izrael potvrdi ovakvu fotografiju, oni potvrđuju i vlastitu brutalnost i vlastitu spremnost da je brane pred cijelim svijetom bez imalo srama.
Fotografija s vezanim Palestincem nije samo vijest – ona je optužnica protiv politike koja se provodi u izraelskim zatvorima i protiv politike šutnje koju provode svi oni koji odbijaju reagirati. Dok svjetske diplomate pregovaraju o granicama i državama, stvarni ljudi umiru u zatvorima od gladi, bolesti i batina, a sve to pod budnim okom vojske koja priznaje i ne mijenja ništa. Ova fotografija ostaje kao svjedok, a svaki dan koji prođe bez konkretnih sankcija i istraga samo je još jedan dan u kojem Izrael slavi svoju nekažnjivost, baš kao što je Netanyahu otvoreno priznao da rat nikada neće stati.
Na kraju krajeva, pitanje nije je li fotografija stvarna – vojska je to potvrdila. Pitanje je koliko će još ovakvih fotografija trebati da svijet napokon shvati da se ovdje ne radi o sukobu, već o sustavnom zlostavljanju koje nema opravdanja ni u ratu ni u miru. Dok god Izrael može priznati ovakve prizore bez ikakvih posljedica, svaki novi pritvorenik bit će potencijalna žrtva iste torture. A mi koji gledamo, ako ne progovorimo jasno i glasno, postajemo sukrivci za svaku novu šipku koja bude pričvršćena za nečija leđa.
14 komentara
Sve je ovo mučenje i iživljavanje nad nesretnim Pslestinacima je dozvoljeno uz blagoslov ‘demokratskog zapada.
Ne uz blagoslov nego uz pomoć zapada. Jadmerika je predvodnik zapada, englezi glavni bankari a njemci glavni industrijalci i št vojno, što financijski što ustrajanjem da se usrael ne osudi i vojno-tehnološkom pomoći.
To je tako kada netko drži novac, a novac je poluga moći danas svijeta, a posebno tog tkz. demokratskog Zapada.
Više puta sam napisao kakav je stav i odnos svijeta, a posebno muslimanskih/ arapskih država prema tome. To što je ovo je i blaži oblik onoga što doista i je.
Osim toga dali bi ovo postalo javno da oni-židovi to nisu sami dopustili da se objavi. Logično u državi u kojoj je cenzura posebno sa ovim stvarima maksimalna, ovo izađe. To je samo provjera reakcije. I? Reakcije stila salonskog jedenja kolača uz čaj neće biti jače.
Sada uzmite u slučaj da je to snimljeno da su Rusi ili mi na Balkanu radili kako bi svijet reagirao. Najvjerojatnije uz priču s kolačima ili Toblerone.
I za kraj evo jednog primjera koji bi vjerojatno bio skandalozan i pokazuje koliko se uopće cijene žrtve židova u svijetu i tog nazovimo ga Zapada. Zamislimo scenu ( eka izvine ljubitelji i zaštitnici životinja ) da je neki idiot odnosno genije ovako zavezao psa sa žicom i uz metalni štap i stavio ga da stoji na podu garaže ili u zraku? Šta mislite što bi bilo…… Dakle život ljudi dole u Palestini i svih onih drugih ( Iran ženska škola, Irak djeca i sl ) koje su Zapad i židovi eto pokušali naučit kako se treba ponašat vrijedi manje od psa ili mačke na Zapadu. Dakle, to je katastrofa, a ne što je Hrvatska ispala od Portugala. Dvoličnost i licemjerje Zapada je priča za sebe.
Kućni ljubimac ili pripadnik nežidovskog svijeta i zapada? Tko više vrijedi i cijene ga? Prića o židovskog idelogiji kroz priču o Gojimima ili rasomnadrasom ( imali smo slično unutar zadnjih 90 godina na pdoručju Evrope ) postaje stvarnost, kao što je priča o kršćanstvu/ križu nad narodima u Južnoj Americi u doba velikih otkrića jasno pokazuje ludilo nečega.
I da kada pogledate korijen svega i od kuda dolazi postaje jasno. Talmud, Biblija, Stari i Novi zavjet, stolar iz Jeruzalema, iskonska izabrana vjera i sl, ispravnost vjere i njena čistoća uz isto tako prebacivanje priče u sličnu knjigu – Kuran, jasno upućuje da određena skupina ljudi/ naroda stoljećima u biti priča priču i kroz sustav vjerske dogme i istocanja izabranosti vodi priču. Neka se vjernici ne ljute, ali to im je to.
Merzi kaže da Izrael pravi prljav posao umesto nas. Ne ćudimo se.
Švabe su radile prljavi posao za brige da bi dali jehudijama izmišljenu državi za dug
Sodoma i Gomora.
U skoro svakom ratu ima toga.Za ovo su opet odgovorni naši kolonialni saveznici i naše gazde.Nisam ja napravio izrael niti sam ikad izašao na izbore i djelio stanovništvo na leve i desne.
Inkvizicija je koristila mučenje (tormentu) kao službeno sredstvo za iznuđivanje priznanja i otkrivanje suučesnika, a ne kao konačnu kaznu. Upotreba je bila strogo regulirana papinskim bulama, poput Ad extirpanda (1252.). Mučenje se pravno smatralo načinom za dolaženje do istine, a ne pukom okrutnošću.
Evo najpoznatijih i najčešće korištenih sredstava i metoda mučenja koje je inkvizicija primjenjivala:
Glavne metode mučenja:
Strappado (Garrucha): Vezanje ruku iza leđa, podizanje žrtve užetom preko koloturnika i naglo ispuštanje, što je uzrokovalo iščašenje ramena i zglobova.
Toca (Mučenje vodom): Preteča današnjeg waterboardinga. Žrtvi bi ugurali krpu u usta i polako lili vodu, stvarajući osjećaj gušenja i utapanja.
Potro (Rastezaljka): Drveni okvir na koji se vezala žrtva. Okretanjem valjka užad bi se zatezala, rastežući tijelo do kidanja mišića i zglobova.
Druga uobičajena sredstva
Garota (Davilica): Željezna ogrlica s vijkom koja se stezala oko vrata žrtve, uzrokujući polagano gušenje ili lomljenje vrata.
Užarene stolice: Metalni stolci na koje bi žrtva bila posjednuta, dok bi se ispod njih palila vatra ili žar.
Paljenje stopala: Premazivanje tabana mašću ili uljem i njihovo izlaganje izravnom plamenu.
Tomas de Torquemada bio je prvi i najpoznatiji Veliki inkvizitor Španjolske (1483. – 1498.). Njegovo ime postalo je povijesni simbol vjerskog fanatizma, okrutnosti i netolerancije.
Bio je dominikanski redovnik i osobni ispovjednik kraljice Izabele I. Kastiljske.
Sastavio je prvi službeni priručnik za rad inkvizicije (Compilación de las Instrucciones), čime je centralizirao i pravno formalizirao procese suđenja, mučenja i konfiskacije imovine.
Naredio je masovna spaljivanja knjiga koje nisu bile u skladu s katoličkim naukom, posebno židovskih i arapskih tekstova.
Tijekom 15 godina njegove izravne vlasti, povjesničari procjenjuju da je oko 2.000 ljudi osuđeno na smrt i spaljeno na lomači (bilo uživo, bilo u obliku lutke ako su pobjegli).
Zakon je propisivao da se optuženik smije mučiti samo jednom. Međutim, Torquemada i njegovi pravnici uveli su pravnu rupu u priručnik:
Ako ispitivanje nije završeno, iduća sesija se u zapisniku nije vodila kao “novo mučenje”, već kao “nastavak” (continuación) prve sesije. Na taj način su formalno poštovali pravilo o “jednom mučenju”, dok su u stvarnosti ponavljali postupak danima.
Ključna stavka Torquemadinog priručnika bila je da priznanje izrečeno na samoj rastezaljci pravno ne vrijedi. Smatralo se da je dano pod prisilom straha.
Optuženik je morao unutar 24 sata nakon mučenja slobodno ponoviti i potpisati svoje priznanje u normalnoj ispitnoj sobi.
Ako bi optuženik tada povukao priznanje, postupak mučenja se mogao ponoviti (odnosno “nastaviti”).
Pred kraj života postao je paranoičan. Živio je povučeno u samostanu u Ávili, okružen stalnom stražom od 250 naoružanih vojnika, u strahu da će ga netko otrovati ili ubiti. Umro je prirodnom smrću 1498. godine.
Kriv je samo zato što je živ i što je dopao u ruke mnstruma kao i ja.
Najgori od svih su švabe,
Takvi beskičmenjaci kakvih svjet nije vidio.
Da su svi geni sa malo hrabrosti nestali kao dim na vjetru nakon šta se crvena armija probila do Brrlina.
Koja je to organizacija za ljudska prav , samo na papiru i nista drugo. Moze li mi netko navesti zakon , povelju Un medjunarodno pravo koje uredjuje ljudska prava, tko je odgovoraan za provedbu istoga i ako dodje do krsenja tko provodi postupke protiv lica koja krse ista. Koliko se vidi iz novinski clanaka svi se pozivaju na nekakva ljudska prava, a isti ti krse ih na prvom cosku kad ih je volja i nitko za to nije odgovarao niti ce.
Sa zivotinjama ovako ne postupaju . Unistili su svu empatiju dobijenu kroz ww2.Jadno.
samo da vidim jednog izraelca u hrvatskoj pokazat ću mu puni opseg antisemitizma pobjeći če iz ove države na sve četri i on i njegova obitelj
Genetsko bolesni narod. Umobolnici