Izraelski premijer i zločinac Benjamin Netanyahu dao je rijetki i opširni intervju za televiziju Channel 14, koji mnogi u Izraelu smatraju njegovim glasnogovornikom. Njegove su riječi odjeknule kao konačna presuda svakome tko je još gajio nadu u skori mir. Odgovarajući na pitanje nazire li se kraj izraelskim vojnim operacijama diljem Bliskog istoka, jasno je dao do znanja da se borbe nastavljaju bez vremenskog ograničenja.
Premijer Netanyahu nabrajao je ono što naziva ogromnim postignućima, uključujući ubojstva vođa Hamasa i Hezbollaha te okupaciju dijelova Gaze, Libanona i Sirije. U razgovoru je istaknuo kako je Izrael probio barijeru straha dodavši kako se 47 godina nitko nije usudio napasti Iran, referirajući se pritom na dva rata koja su pokrenule izraelska i američka vojska. Sugovornik ga je potom upitao je li cilj potpune pobjede, termin koji je Netanyahu skovao odmah nakon napada predvođenog Hamasom u listopadu 2023. godine, još uvijek dostižan.
Odgovor izraelskog premijera bio je brutalno iskren i lišen svake diplomatske magle. Kazao je kako to nikada ne završava te dodao da onaj tko želi živjeti na Bliskom istoku mora biti vrlo snažan. U tom je trenutku naglasio kako je Izrael sada jači nego ikada prije. Potom je zastao, okrenuo se prema publici u studiju i upitao zašto nitko ne plješće, nakon čega je uslijedio mlaki pljesak.
Netanyahu je tijekom intervjua ispravio i terminologiju vezanu za sudbinu stanovnika Gaze. Kada ga je novinar upitao o emigraciji, precizirao je kako se radi o dobrovoljnoj emigraciji, što je izraelski eufemizam za protjerivanje Palestinaca. O toj temi, kao i o mogućem židovskom naseljavanju Gaze, odbio je ulaziti u detalje. Poručio je kako više voli manje pričati i više djelovati, svjestan da je Izrael pod pritiskom svjetskih sila i da ne mora izazivati čitav svijet u svakom trenutku.
Dok politički vrh najavljuje beskrajne ratove, novo istraživanje otkriva koliko je takva retorika duboko prožela izraelsko društvo. List Haaretz objavio je da su današnji maturanti rasističkiji od svojih prethodnika. Ovi će mladi ljudi na izbore izaći ovog listopada, prvi put otkako je počeo genocid u Gazi, a rezultati ankete ministarstva obrazovanja pokazuju strmoglavi pad tolerancije prema grupama koje neki smatraju nepoželjnima u društvu.
Podaci su alarmantni i pokazuju da više od polovice učenika iz vjerskih škola smatra kako neke skupine, primjerice palestinski građani Izraela, ne zaslužuju biti dio društva. Isti stav dijeli i trećina učenika iz sekularnih škola. Službenici omladinskih pokreta upozoravaju na jačanje nacionalnog osjećaja koji dolazi uparen s rastućim strahom od Arapa, ali i nagrizanjem povjerenja u demokratske institucije vlastite države. Jedan ravnatelj srednje škole potvrdio je kako mladi Židovi više ne vjeruju u mir niti u političko rješenje sukoba dvaju naroda.
Ratni vihor ostavio je neizbrisiv trag i na najmlađima, a nova studija upozorava na cunami problema s mentalnim zdravljem. Istraživanje koje je provelo Sveučilište Reichman, a obuhvatilo je oko 2500 obitelji rezervista, otkrilo je razmjere traume među djecom. Ogromna većina mališana mlađih od sedam godina pokazuje simptome posttraumatskog stresnog poremećaja, pri čemu gotovo trećina njih pati od kliničkog oblika PTSP-a.
Studija je dokumentirala i teško stanje njihovih roditelja, otkrivši da više od trećine očeva pokazuje znakove PTSP-a, dok čak 42 posto majki pati od različitih razina traume. Nakon gotovo tri godine ratnih sukoba, Izrael je postao nacija u traumi. Obitelji koje odgajaju malu djecu proživljavaju, kako se navodi, trenutke potpunog kaosa, a roditelji u golemoj većini prijavljuju dramatično pogoršanje u svakom aspektu svojih života. Stručnjaci upozoravaju da će, izostane li odgovarajuća terapija, cijenu ovog kolektivnog sloma izraelsko društvo plaćati dugi niz godina.
13 komentara
Kada si u matrici samoizabranosti, šta su ostali?
Samo plijen i neprijatelji.
Nešto ima mračno u tome kultu…
“da je Izrael pod pritiskom svjetskih sila”
.
Prije će biti da je obrnuto.
“Svjetske sile” su pod totalnom kontrolom kamatarske-tjifutarije. Niko ne smije niti prdnuti, na genocid koji ovi tjifutski umo-bolesnici rade nad djecom Gaze i Libana.
Sve “sile” a poglavito najveća – mantraju o tjifutskom “Hamasu” i “pravu Izraela”…
Narandžasti šalje ogromna vojna pojačanja – za kopnenu invaziju na Iran.
A usrani Rotschildov bolesni entitet – namjerava se “boriti” – ALI samo do posljednjeg glupog Amera, kojeg Narandžasti pošalje.
Pa to govore i znaju odavno oni koji poznaju židove.
Neposredan povod za ulazak SAD u Prvi svetski rat je bilo inscenirano potapanje američkog trgovačkog broda “Lusitanija”. Potopili su ga Englezi, a Amerikanci su odmah optužili Nemce. Američki mediji koji su svi još tada bili u rukama Jevreja, na mig cionista, poveli su pravu medijsku kampanju protiv “primitivnih i ratobornih Huna”.
Tek 1919. na Pariskoj mirovnoj konferenciji, kad se odnekud tu stvorilo preko 100 Jevreja koji su došli da naplate od Engleza svoju posredničku uslugu, Nemci su shvatili kako su im Jevreji, uglavnom nemački gradjani, zabili nož u ledja. Ostala je od tada trajna netrpeljivost prema njima. Dokaz za ovu cionističku umešanost je jedan dokument iz 1917., kratko pismo koje Lordu Rotšildu poslao engleski premijer Lojd Džordž, a potpiso ga je ministar za inostrane poslove, Artur Džejms Balfor. Dokument je poznat kao Balforova deklaracija.
Izrael je kasnije uz pomoć Amerike uspeo da istera i Engleze i dobije međunarodno priznanje 1948. za deo teritorije u Palestini. U ratu od šest dana, 1967. Izrael je zauzeo i Pojas Gaze, Golan, Judeju i Samaru (Zapadnu obalu).
IZRAEL – DRŽAVA DREVNIH JEVREJA ILI PRIVATAN POSED ROTŠILDA?
Kupovinu palestinske zemlje je Edmond de Rotšild u početku obavljao sam, a onda je novac za te namene preneo na Jevrejski nacionalni Fond.
Ne postoje precizni podaci, ali se po nekim izvorima smatra da je krajem devetnaestog veka, kada je i formiran cionistički pokret, u Palestini živelo manje od pola miliona ljudi. Od toga 80% su bili Muslimani, 10% hrišćani i 5,7% Jevreji.
Dejvid Ajk, kontroverzni pisac knjige “Najveća tajna”, o krvnoj lozi Rotšilda i drugih dinastija, tvrdi da su oni danas vlasnici čak 80% teritorije Izraela i već kontrolišu polovinu ukupnog svetskog bogatstva.
Kupovina zemlje u Palestini krajem devetnaestog veka nije za Arape u početku imala preveliki značaj, jer su kao najamni radnici ili zakupci zemlje kod turskih efendija, nastavljali da rade i kod Jevreja, sve dok nisu dobili otkaz. Onda su zemlju morali da napuste. O ovome su Jevreji veoma vodili računa i tako sistematski vršili iseljavanje Arapa sa kupljene zemlje.
Takođe su se trudili da kupuju što veće posede, ostavljajući Palestincima usitinjene i male parcele.
Ali, shvativši igru cionista, Jordanci i Egipćani su se konačno pobunili smatrajući da im ta zemlja pripada jer tu žive, za razliku od onih koji su kupovali, a tu nisu ni kročili.
Rotšildov plan je bio da se kupljena zemlja odmah ozelenjava, pa su zelene površine u Palestini pokazivale kako se širi ono što je u vlasništvu Jevreja. Ideja mu je bila i da se kupljeni posedi ustupaju za stanovanje jevrejskim doseljenicima iz Evrope i Rusije koji su mu bili potrebni kako bi čuvali izvorišta vode i dalje razvijali infrastrukturu.
Siromašni i širom Evrope proterivani Jevreji (hazarskog porekla) su tako brodovima, koje su zakupili bogati bankari, Rotšildi, dovoženi masovno u Izrael, zemlju “svojih predaka”, sa kojom stvarno nisu imali nikakve veze.
Da budu dobro uvereni i emotivno podgrejani, potrudili su se i vodeći svetski mediji, televizije, novine, filmovi, izdavačke kuće uglavnom američke (pod kontrolom Jevreja-cionista), sa brojnim pričama o Jevrejima, koje sa istorijskim činjenicama nisu imale veze. Ali, svi ovi mediji su odavno u službi interesa moćnih oligarha. Tako je nastao dugi konflikt koji traje i danas.
JEVREJI SU DANAS VODEĆI I GLOBALISTI I ANTIGLOBALISTI
Antropološki je odavno dokazano (Artur Kestler) da Jevreji nisu rasa, posebno ne niža, kako ih je Hitler, opisivao dajući im odredjene rasne karakteristike. Evropski Jevreji toliko su se izmešali sa narodima gde su živeli pre dolaska u Izrael, da upravo tako i izgledaju. Ništa posebno.
Ipak, priča o nižoj jevrejskoj rasi, sasvim je odgovarala Rotšildima i ostalim bankarima (Rokfeler, Kun Leb, Varburg…) Jer, Drugi svetski rat koji je ideološki bio zasnovan na pogromu Jevreja kao niže rase, doneo im je prilično unosne poslove, pošto su se sve države zaduživale kreditima zbog naoružavanja. Zato je najveći finansijer Hitlera bila upravo nemačka kompanije I.G. Farben čiji su američki ogranak kontrolisali Rotšildi. Ali, interes je interes, pa nekoliko miliona mrtvih Jevreja (uglavnom sirotinje i običnih građana) u Drugom svetskom ratu predstavlja “malu” jevrejsku žrtvu za velike cionističke planove. Uostalom, nisu li Rotšildi zapravo Baueri?
Da se danas sve ovo ne pominje i ne istražuje previše, pobrinuo se i američki Kongres prošle godine, donošenjem Globalnog anti-semitskog zakona. Tako je formiran državni sekretarijat koji će prikupljati na globalnom nivou sve informacije o tome ko šta piše i priča o jevrejskom holoakaustu i o Jevrejima uopšte. Istorijske revizije o jevrejskom pitanju, koje se ne budu dopadale NEKOM, biće smatrane anti-semitizmom.
To što Holokaust nema veze sa pravim semitskim Jevrejima, nema veze, ali i to je, očito, još jedna dobra podloga za lobističko delovanje istih profitera.
Razlog za donošenje ovog zakona je, zapravo, što sve veći broj intelektualaca širom sveta, mnogi baš Jevreji, upravo otvaraju ovo pitanje. Njihov strah od mogućeg revanšizma prema cionistima, koji su danas bez sumnje najjača politička lobistička grupa u svetu i koja najviše radi u interesu kreatora Novog Svetskog Poretka, a na štetu mnogih nacionalnih država, najviše protiv SAD, sasvim je opravdan. Mnogi jevrejski intelektualci smatraju da su Jevreji, koji čine većinu u ovom pokretu i u lobiju, samo kvalitetno orudje u rukama moćnih svetskih oligarha, te da takvi lako opet mogu biti i žrtvovani, ako to bude u interesu istih oligarha. A tada obično najviše strada običan narod.
Kriterijum u međunarodnom pravu, po kome se ovaj lobi borio za Izrael, jeste da pravo na stvaranje države proističe iz vlasničkog prava nad zemljom.
Ovo najbolje pokazuje koliko je međunarodna politika danas rastegljiva i počiva isključivo na principu lobiranja za određene interese u tom trenutku.
Sve tačno,do perfekcije.Nema se šta dodati,osim da se to prenese na većinu ljudi da bi videli odakle zlo počinje.
Bio je objavljen i prvi dio, ali je obrisan.
Ratovati će dok on i njegovi nasljednici ne ostvare svoj krajnji cilj a to je ostvarenje Palestinske države na teritoriju gdje je i bila.
To je * goral i ona se ne može izbjeći.
Ja sam odmah, cim su prognozirali do kraja lipnja da ce zavrsiti govorio “sljedeca dva tjedna su kljucna”. Inace ako nekog zanima Kongres odobrava zakon o vojnoj integraciji pa proucite malo. S druge strane to je dobro za Ruse u Ukrajini jer ce svo oruzje ici dolje. I dobro je za mlade ljude u EU jer fondovi nece imat para otklupjivat sve stanove na trzistu pa ce cijene padati. Svako zlo za.nekondobro
Kad tad uhati kad tad..
Stat’ će stati ! Kada ti đubre cio- fašističko crkneš u najvećoj bijedi !!!
Ako on tako kaže,sigurno će tako i biti.
Krepaj sotono