Izraelski premijer i zločinac Benjamin Netanyahu dao je rijetki i opširni intervju za televiziju Channel 14, koji mnogi u Izraelu smatraju njegovim glasnogovornikom. Njegove su riječi odjeknule kao konačna presuda svakome tko je još gajio nadu u skori mir. Odgovarajući na pitanje nazire li se kraj izraelskim vojnim operacijama diljem Bliskog istoka, jasno je dao do znanja da se borbe nastavljaju bez vremenskog ograničenja.
Premijer Netanyahu nabrajao je ono što naziva ogromnim postignućima, uključujući ubojstva vođa Hamasa i Hezbollaha te okupaciju dijelova Gaze, Libanona i Sirije. U razgovoru je istaknuo kako je Izrael probio barijeru straha dodavši kako se 47 godina nitko nije usudio napasti Iran, referirajući se pritom na dva rata koja su pokrenule izraelska i američka vojska. Sugovornik ga je potom upitao je li cilj potpune pobjede, termin koji je Netanyahu skovao odmah nakon napada predvođenog Hamasom u listopadu 2023. godine, još uvijek dostižan.
Odgovor izraelskog premijera bio je brutalno iskren i lišen svake diplomatske magle. Kazao je kako to nikada ne završava te dodao da onaj tko želi živjeti na Bliskom istoku mora biti vrlo snažan. U tom je trenutku naglasio kako je Izrael sada jači nego ikada prije. Potom je zastao, okrenuo se prema publici u studiju i upitao zašto nitko ne plješće, nakon čega je uslijedio mlaki pljesak.
Netanyahu je tijekom intervjua ispravio i terminologiju vezanu za sudbinu stanovnika Gaze. Kada ga je novinar upitao o emigraciji, precizirao je kako se radi o dobrovoljnoj emigraciji, što je izraelski eufemizam za protjerivanje Palestinaca. O toj temi, kao i o mogućem židovskom naseljavanju Gaze, odbio je ulaziti u detalje. Poručio je kako više voli manje pričati i više djelovati, svjestan da je Izrael pod pritiskom svjetskih sila i da ne mora izazivati čitav svijet u svakom trenutku.
Dok politički vrh najavljuje beskrajne ratove, novo istraživanje otkriva koliko je takva retorika duboko prožela izraelsko društvo. List Haaretz objavio je da su današnji maturanti rasističkiji od svojih prethodnika. Ovi će mladi ljudi na izbore izaći ovog listopada, prvi put otkako je počeo genocid u Gazi, a rezultati ankete ministarstva obrazovanja pokazuju strmoglavi pad tolerancije prema grupama koje neki smatraju nepoželjnima u društvu.
Podaci su alarmantni i pokazuju da više od polovice učenika iz vjerskih škola smatra kako neke skupine, primjerice palestinski građani Izraela, ne zaslužuju biti dio društva. Isti stav dijeli i trećina učenika iz sekularnih škola. Službenici omladinskih pokreta upozoravaju na jačanje nacionalnog osjećaja koji dolazi uparen s rastućim strahom od Arapa, ali i nagrizanjem povjerenja u demokratske institucije vlastite države. Jedan ravnatelj srednje škole potvrdio je kako mladi Židovi više ne vjeruju u mir niti u političko rješenje sukoba dvaju naroda.
Ratni vihor ostavio je neizbrisiv trag i na najmlađima, a nova studija upozorava na cunami problema s mentalnim zdravljem. Istraživanje koje je provelo Sveučilište Reichman, a obuhvatilo je oko 2500 obitelji rezervista, otkrilo je razmjere traume među djecom. Ogromna većina mališana mlađih od sedam godina pokazuje simptome posttraumatskog stresnog poremećaja, pri čemu gotovo trećina njih pati od kliničkog oblika PTSP-a.
Studija je dokumentirala i teško stanje njihovih roditelja, otkrivši da više od trećine očeva pokazuje znakove PTSP-a, dok čak 42 posto majki pati od različitih razina traume. Nakon gotovo tri godine ratnih sukoba, Izrael je postao nacija u traumi. Obitelji koje odgajaju malu djecu proživljavaju, kako se navodi, trenutke potpunog kaosa, a roditelji u golemoj većini prijavljuju dramatično pogoršanje u svakom aspektu svojih života. Stručnjaci upozoravaju da će, izostane li odgovarajuća terapija, cijenu ovog kolektivnog sloma izraelsko društvo plaćati dugi niz godina.