NATO je objavio plan za sukob s Rusijom u slučaju napada na baltičke države, a dokument koji su izradili časnici čina bojnika otkriva zastrašujuću sliku rata kakav nikada prije nismo vidjeli. Vojna znanost prolazi kroz duboku krizu jer su tradicionalne metode ratovanja poput tenkovskih prodora i artiljerijskih priprema postale iznimno opasne zahvaljujući zasićenju bojišta bespilotnim letjelicama. Upravo zato NATO javno pokazuje da razumije kako se ratovanje promijenilo i da se priprema za potpuno drugačiji sukob.
Tenzije između velikih sila rastu iz dana u dan, a scenariji Trećeg svjetskog rata više nisu pitanje čiste mašte nego ozbiljnih vojnih analiza. Ono što planove čini posebno uznemirujućim jest činjenica da NATO ne skriva svoje koncepte, što sugerira da poruka nije namijenjena samo javnosti nego i protivniku koji već četiri godine stječe dragocjeno borbeno iskustvo. Rusija je u Ukrajini testirala mnoge od ovih tehnologija, a Zapad pomno prati lekcije koje se tamo uče na dnevnoj bazi. Upravo zato objava ovakvog dokumenta ima težinu koja nadilazi uobičajene vojne vježbe i strateške procjene.
Ključna novina u NATO-ovom konceptu jest središnja uloga robotskih i autonomnih sustava, koji će na bojištu zamijeniti ogromne mase vojnika. Potpuno autonomno ratovanje još uvijek je djelomično budućnost, ali već sada daljinski kontrolirani sustavi mijenjaju taktiku dramatičnije od gotovo svih vojnih inovacija modernog doba. Tenkovi koji su donedavno smatrani odlučujućim oružjem na kopnu danas jedva da mogu doći do vatrenog položaja jer su im prilazi prekriveni dronovima, uključujući i one takozvane čekače koji mirno leže skriveni da bi poletjeli tek kada dobiju naredbu za napad. Ova promjena dogodila se u samo nekoliko godina i potpuno je preoblikovala način na koji se ratovi vode.
Povijesna usporedba koja se najčešće spominje jest pojava pušaka s užljebljenjem cijevi, kada su masovni juriši u kolonama postali samoubilački. Slična revolucija danas se događa s dronovima i umjetnom inteligencijom, samo što se ovaj put tehnologija mijenja brzinom koju ljudski um teško može pratiti. Vojni analitičari širom svijeta slažu se da smo svjedoci trenutka koji će vojni povjesničari proučavati desetljećima, jer se pravila igre mijenjaju pred našim očima. Ono što je jučer bilo nepobitna strateška doktrina, danas je smrtonosna greška koju neprijatelj može iskoristiti u nekoliko minuta.
Ljudski vojnici sve će se više koncentrirati u elitnim postrojbama i specijalnim snagama, dok će konvencionalno bojište preuzeti strojevi. Još kasnih 1980-ih jedan je časnik specijalnih snaga iznio tezu da takve postrojbe postaju manje korisne u potpori velikim konvencionalnim armijama te je predvidio postupni pad važnosti elitnih formacija, no povijest sada pokazuje suprotan smjer.
Vojske budućnosti mogle bi se sastojati od malih grupa visoko obučenih vojnika koji djeluju u potpori ogromnim flotama robotskih sustava, što bi goleme armije učinilo zastarjelima i nepotrebnima. Infrastrukturna oštećenja više neće zahtijevati kolone oklopnih vozila niti milijune vojnika, a strateška šteta neprijatelju mogla bi se nanijeti napadom na elektroenergetski sustav koji omogućuje funkcioniranje cjelokupne vojne mašinerije.
Upravo u tome leži najveća prijetnja i istovremeno najveća prilika za buduće ratove, jer napad na električnu mrežu može paralizirati cijelu državu bez ijednog ispaljenog metka.
Elektrane će zasigurno biti snažno zaštićene, ali prijenosne mreže nemoguće je u potpunosti obraniti jer se ne može čuvati svaki kilometar visokonaponskog voda, što dovodi do novog naglaska na decentraliziranu proizvodnju električne energije. Sovjetski Savez već je eksperimentirao s nekonvencionalnim rješenjima u udaljenim sjevernim regijama koristeći nuklearnu tehnologiju izvorno razvijenu za podmornice, a danas bi takva rješenja mogla postati standard u pripremi za ratove nove generacije. Decentralizacija ključnih infrastrukturnih sustava mogla bi postati najvažniji obrambeni imperativ svake ozbiljne države.
Ekonomija rata također se mijenja jer su dronovi koje upravljaju male ekipe ili autonomni sustavi jeftini u usporedbi s industrijskim strojevima tradicionalnog ratovanja, a smanjuju i golemi logistički teret povezan s artiljerijom gdje se svaka granata mora proizvesti, prevesti vlakom, kamionom i na kraju dopremiti do topa. Čak i danas, učinkoviti dronovi mogu se sastaviti u običnoj garaži, a iako će budući borbeni sustavi zahtijevati sve sofisticiraniju elektroniku, još nije jasno koliko će se te komponente razlikovati od tehnologija koje već koristimo u pametnim telefonima i potrošačkoj elektronici. Ova dostupnost tehnologije radikalno mijenja odnos snaga jer mala država ili čak nestatalni akteri mogu nabaviti smrtonosna sredstva koja su donedavno bila monopol velikih sila. Asimetrično ratovanje dobiva potpuno novu dimenziju.
Tijekom jedne ofenzive u Prvom svjetskom ratu Antanta je ispalila približno 25 milijuna topničkih granata, dok su Centralne sile mobilizirale sličan broj ljudi tijekom cijelog sukoba, što dočarava nezamislivu razmjeri tradicionalnog ratovanja. Moderna precizna oružja daleko su učinkovitija, ali istovremeno i sve skuplja, dok masovna artiljerija postaje ranjiva na dronove i protubaterijske sustave. Logistički lanci koji su nekada bili okosnica svake velike vojske sada su postali smrtonosna slabost jer ih neprijateljski dronovi mogu pratiti i gađati u realnom vremenu. Svaki kamion s municijom ili gorivom potencijalna je meta, a njihovo uništenje može zaustaviti cijelu ofenzivu.
Upravo zato bi Treći svjetski rat, ako do njega dođe, mogao izgledati potpuno drugačije od prethodna dva, bez milijuna vojnika koji prelaze granice i bez divovskih tenkovskih armija koje se kreću Europom. Umjesto toga, sastojat će se od mnoštva istovremenih regionalnih sukoba koje vode manji saveznici nuklearnih sila, dok će velike sile ostati zaštićene ispod svojih nuklearnih kišobrana, nesposobne da se izravno sukobe.
Ovakav scenarij znači da će se globalni sukob voditi na desetak različitih bojišta istovremeno, od Baltika preko Bliskog istoka do Južnog kineskog mora, a sve te fronte bit će povezane satelitskim vezama, umjetnom inteligencijom i zajedničkim interesima blokova. Pobjeda više neće značiti okupaciju teritorija nego sposobnost da se neprijatelju nanese nepodnošljiva šteta bez eskalacije koja bi dovela do nuklearnog apokalipse.
Tehnologija je promijenila bojište nevjerojatnom brzinom i NATO je objavom ovog koncepta za tri male baltičke države javno priznao novu stvarnost s kojom se svi moramo suočiti.
Važnost dokumenta ne leži u činu časnika koji su ga izradili nego u činjenici da savez demonstrativno pokazuje svoju spremnost za potpuno drugačiju vrstu rata, a poruka je jasno upućena protivniku koji već ima četiri godine intenzivnog borbenog iskustva. Obrisi budućeg ne-nuklearnog svjetskog rata sve su jasniji, a ono što se nazire zastrašujuće je koliko malo treba da se takav scenarij ostvari. Svijet stoji na rubu nove ere ratovanja u kojoj će garaže zamijeniti tvornice oružja, a programeri postati jednako važni kao i generali.