Dvanaest američkih senatora zahtijeva kongresno saslušanje o posljedicama koje rat protiv Irana ima na američke vojnike, upozoravajući na loše planiranje i pogrešno upravljanje produženim rasporedima.
Predvođeni senatoricom iz Illinoisa Tammy Duckworth, zakonodavci su uputili pismo predsjedniku odbora Rogeru Wickeru tražeći javno saslušanje s čelnicima Ministarstva obrane o lošem upravljanju na ratnim brodovima i regionalnim bazama. U pismu se ističu „sve manje zalihe i pogoršani uvjeti na brojnim brodovima i bazama u regiji”, a vojno vodstvo optužuje za „sustavni neuspjeh planiranja i prilagodbe”.
Ovo je rijedak javni istup koji razotkriva ono o čemu se u Pentagonu šuti – svakodnevnu borbu vojnika za osnovne potrepštine dok se ratna operacija odužila bez jasnog cilja ili izlazne strategije.
Vojnici plaćaju cijenu političke nesposobnosti
Senatori u pismu navode da „vojnici pate zbog nesposobnosti ove administracije da okonča rat ili učini okruženje dovoljno sigurnim da im se dostave hrana, lijekovi ili zalihe koje trebaju”. Postavljaju i pitanje koje odjekuje među vojničkim obiteljima diljem Amerike: „Tko bi se uopće prijavio u vojsku kada se boji da će biti iskorišten i ostavljen bez zaliha, pravne zaštite i podrške?”
Upozorenje senatora dolazi u trenutku kada se sve više postavlja pitanje svrhe američke vojne prisutnosti na Bliskom istoku. Dok se administracija poziva na zaštitu saveznika i vlastitih interesa, vojnici na terenu ostaju bez osnovnih uvjeta za život i obavljanje zadaća. Ovo nije samo logistički problem – to je pitanje temeljnog poštovanja prema ljudima koji su spremni dati život za svoju zemlju.
U međuvremenu, Kongres traži odgovore koje je trebao tražiti mnogo ranije. Još od početka vojnih operacija protiv Irana, stručnjaci upozoravaju na nedostatak jasne strategije i realnih ciljeva. Sada se ispostavlja da su upozorenja bila opravdana – vojnici na terenu plaćaju cijenu političke nesposobnosti i nespremnosti na donošenje teških odluka.
Pitanje koje se nameće, a koje senatori nisu postavili, jest: koliko će još američkih vojnika biti žrtvovano prije nego što se netko u Washingtonu odluči suočiti s istinom o besmislenosti ovog rata? Svaki produženi dan znači nova iscrpljivanja, nove manjkove i nove obitelji koje se pitaju ima li sve ovo uopće smisla.
„Ulog je najveći mogući. Što dulje ova administracija ne uspijeva artikulirati plan za okončanje ovog katastrofalnog rata, to će naši hrabri vojnici dulje plaćati cijenu”, poručuju senatori. Riječi su to koje bi trebale odjeknuti mnogo glasnije nego što jesu – jer se ne radi samo o političkoj odluci, već o životima ljudi koji su poslani u rat bez jasnog cilja i bez osiguranih uvjeta za preživljavanje.