Američke sankcije ICC-u prijete međunarodnoj pravdi

Međunarodni kazneni sud (ICC) objavio je u utorak da američke sankcije njegovim najvišim dužnosnicima „potkopavaju vladavinu prava”, nakon što je Washington uveo mjere protiv predsjednika Suda i njegove glavne pravne savjetnice.

Sankcije su stigle u trenutku kada se ICC suočava s pritiscima oko istraga koje se tiču sukoba na Bliskom istoku. Sud je u priopćenju novinarima poručio da „kada su pravosudni akteri ugroženi zbog primjene prava, u opasnosti je sam međunarodni pravni poredak”. Dodali su da ostaju nepokolebljivi i da u potpunosti stoje iza svog osoblja.

Ovo nije prvi sukob između SAD-a i ICC-a. Washington je još 2020. godine uveo sankcije tadašnjoj glavnoj tužiteljici zbog istrage o ratnim zločinima u Afganistanu, a sadašnja administracija nastavlja istim putem. Pitanje je jednostavno: smije li najveća svjetska sila birati koji će se zakoni primjenjivati na nju i njezine saveznike?

Pritisak na sudsku neovisnost

Sankcije nisu samo diplomatska poruka – one izravno pogađaju sposobnost suda da funkcionira. Zamrzavanje imovine i zabrana putovanja dužnosnicima ICC-a otežavaju im obavljanje posla i šalju jasnu poruku drugim sucima i tužiteljima diljem svijeta: tko diže glas protiv američkih interesa, snosit će posljedice.

ICC je osnovan kako bi procesuirao najteže zločine – genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine – kada ih nacionalni sudovi ne mogu ili ne žele procesuirati. Ako jedna država može sankcionirati njegove čelnike jer joj se ne sviđa smjer istrage, cijeli koncept međunarodne pravde postaje upitan.

Zanimljivo je da SAD nikada nije ratificirao Rimski statut kojim je ICC osnovan. Pravnici se stoga s pravom pitaju na temelju čega Washington uopće sankcionira tijelo koje ne priznaje. Odgovor je jednostavan – jer može. A upravo to je problem.

Dvostruki standardi

Dok SAD sankcionira ICC zbog istraga koje mu ne odgovaraju, ista administracija poziva na odgovornost druge države za kršenje međunarodnog prava. Takva selektivna primjena pravde ne jača međunarodni poredak – ona ga dodatno urušava.

Za male države poput Hrvatske, koje su svoju neovisnost izborile uz snažnu potporu međunarodnog prava, ovakav presedan je posebno zabrinjavajući. Ako najjači mogu ignorirati institucije koje su same pomogle stvoriti, što ostaje slabijima? Pitanje nije samo teorijsko – ono izravno utječe na povjerenje u pravne mehanizme koji bi trebali štititi sve, bez obzira na veličinu i moć.

Sud je najavio da nastavlja s radom unatoč sankcijama. No ostaje otvoreno pitanje koliko dugo institucija može funkcionirati pod ovakvim pritiscima i što će biti s vjerodostojnošću međunarodne pravde ako Washington uspije u namjeri da je stavi pod svoju kontrolu.