Zapad je pokušao obuzdati rusku naftu, ali Moskva i dalje zarađuje više nego ikad.

Zapad je krenuo stisnuti ruske prihode od nafte. Četiri godine kasnije Moskva izvozi najviše od 2022.

Gotovo četiri godine nakon što su zapadne vlade krenule stiskati prihode Moskve od nafte, ruski izvoz sirove nafte morem dosegnuo je 2,75 milijardi dolara u tjednu zaključno s 27. rujna — najvišu tjednu brojku u četiri godine, prema podacima o praćenju tankera koje je prikupio Bloomberg.

Isporuke su u posljednja četiri tjedna prosječno iznosile 3,71 milijun barela dnevno, najviše od početka kolovoza.

Oporavak razotkriva središnji problem zapadne strategije. Sankcije su osmišljene tako da ruska nafta ostane na svjetskom tržištu — kako bi se izbjegao šok u opskrbi — a Moskvu prisilile da je prodaje jeftinije.

Umjesto toga, Rusija je sirovu naftu preusmjerila iz Europe u Kinu, Indiju i druga tržišta, izgradila alternativne brodarske mreže i smanjila ovisnost o zapadnim uslugama. Sada rastuće svjetske cijene, potaknute američko-izraelskim ratom protiv Irana, te barele čine vrednijima.

Kada je Zapad 2022. krenuo na rusku naftu, suočio se s očitim problemom: Rusija je bila prevelik izvoznik da bi je se uklonilo s tržišta bez rizika od skoka svjetskih cijena.

EU je usto bio najveće tržište nafte za Moskvu. Europa je 2021. preuzela više od polovice ruskog izvoza nafte, a Rusija je bila najveći dobavljač sirove nafte EU-u, s otprilike četvrtinom njezina uvoza. Kina je, za usporedbu, bila najveći pojedinačni kupac ruske nafte.

U prosincu 2022. EU je zabranio većinu uvoza ruske sirove nafte morem, a blok predvođen G7 uveo je gornju granicu cijene od 60 dolara po barelu. Zapadni brodarski, osiguravajući i drugi pomorski servisi mogli su i dalje prevoziti rusku sirovu naftu, ali samo ako se prodavala ispod te granice. U veljači 2023. uslijedile su sankcije na naftne proizvode.

Logika je bila jednostavna: smanjiti prihode Rusije, a ne ukloniti njezinu naftu sa svjetskog tržišta. Strategija je zato ovisila o tome da ruska sirova nafta nastavi teći, dok se zapadnom dominacijom u brodarskim i osiguravajućim uslugama ograničava njezina cijena.

Što je pošlo po zlu

Granica od 60 dolara u početku se poklopila s velikim popustima na rusku referentnu naftu Urals. No Moskva je postupno smanjila ovisnost o zapadnim brodarskim i osiguravajućim uslugama kojima se ta granica trebala provoditi.

Čak i Centar za istraživanje energije i čistog zraka (CREA), istraživačka organizacija sa sjedištem u Helsinkiju koja je više puta zagovarala oštrije sankcije Moskvi, sada kaže da politika nije uspjela nametnuti trajno ograničenje ruskim prihodima od izvoza sirove nafte. Mjera je, navodi, djelovala samo u ograničenim razdobljima na Urals, dok su druge kvalitete i izvozni kanali uglavnom ostali nedirnuti.

EU je mehanizam više puta pojačavao, spuštajući granicu najprije na 47,60, a zatim na 44,10 dolara po barelu od veljače 2026. Potonja je trebala ostati 15 posto ispod prosječne tržišne cijene za Urals.

Cijena ruske nafte Urals u srpnju je u prosjeku iznosila 60,22 dolara po barelu — otprilike 16 dolara iznad gornje granice koju su postavile EU i Ujedinjeno Kraljevstvo. Nafta ESPO, koja u velikoj mjeri ide azijskim kupcima, dosljedno se trgovala iznad i stare i nove granice, prema podacima CREA-e.

Bruxelles je odgovorio sankcioniranjem stotina tankera, ciljanjem na trgovce i pooštravanjem ograničenja za subjekte iz trećih zemalja koje se optužuje da pomažu Moskvi zaobići mjere. Ruska nafta nastavlja teći.

Četiri godine poslije. Kamo odlazi ruska nafta?

Rusija nije prestala prodavati naftu kad su njezini najveći europski kupci okrenuli leđa. Našla je druge.

Kina i Indija postale su dominantna odredišta za rusku naftu, a i Turska je povećala svoju ulogu. Samo u srpnju Indija je uvezla rusku naftu u vrijednosti od 6,25 milijardi dolara — rekordan iznos drugi mjesec zaredom. Pomorske isporuke u Kinu bile su 16 posto veće nego godinu prije, prema podacima CREA-e.

Rusija je izgradila i brodarski kapacitet izvan tradicionalnog zapadnog sustava. Do lipnja su sankcionirani sivi tankeri prevozili 66 posto njezina pomorskog izvoza sirove nafte, dok je na brodovima povezanima s G7 išao samo 31 posto, procjenjuje CREA.

Sankcije su promijenile rute, brodove i kupce. Nisu zaustavile milijune barela ruske nafte da stignu na svjetsko tržište.

Zašto je ruska nafta sada vrjednija?

Najveći obrat nije došao iz Bruxellesa ni Washingtona, nego s Bliskog istoka. Američko-izraelski rat protiv Irana i poremećaji oko Hormuškog tjesnaca gurnuli su globalne cijene nafte oštro prema gore, a napadi na regionalnu energetsku infrastrukturu dodatno su opteretili opskrbu.

Rezultat je upravo onaj poremećaj opskrbe koji su zapadne vlade htjele izbjeći osmislivši gornju granicu cijene. Rusija je među proizvođačima koji od viših cijena imaju koristi.

Na četverotjednoj osnovi bruto vrijednost ruskih isporuka sirove nafte porasla je na 2,39 milijardi dolara tjedno — 290 milijuna dolara više nego u prethodnom četverotjednom razdoblju, prema podacima Bloomberga.

Cjenovni šok otežao je i pojačavanje pritiska. Ranije ove godine EU je razmatrala zabranu pomorskih usluga koja bi nadilazila gornju granicu cijene i izravno ciljala rusku sposobnost prijevoza nafte. Ali rastuće cijene nakon poremećaja u Hormuškom tjesnacu potaknule su preispitivanje — zbog straha da bi stezanje ruskog izvoza pogoršalo globalni manjak, prema podacima CREA-e.

EU je potom obustavila automatske prilagodbe svoje gornje granice cijene ruske sirove nafte do srpnja 2027., zadržavajući mogućnost ranije revizije.

Dilema je ista s kojom su se zapadne vlade suočile 2022. Ako se ruska opskrba prejako stisne, globalne cijene mogu dodatno porasti — i barele koje još stižu na tržište učiniti vrjednijima.

Nisu svi bareli jednaki. Čimbenik rafinerije

Rast vrijednosti ruskog izvoza sirove nafte ne govori cijelu priču.

Ruski utovari naftnih derivata pali su u srpnju na 4,7 milijuna tona — najnižu razinu ikad zabilježenu i manje od polovice od 9,6 milijuna tona isporučenih godinu prije, prema CREA-i.

Razlog su ukrajinski napadi dronovima, koji su poremetili ruske rafinerije i smanjili domaću preradu. Moskva je zauzvrat ograničila isporuke dizela kako bi zaštitila domaće zalihe.

Više sirove nafte tako je ostalo dostupno za izvoz. Prihodi od morske sirove nafte porasli su 7 posto, a Rusija je povisila prognozu izvoza sirove nafte za 2026. godinu, dok je snizila izglede za isporuke rafiniranih proizvoda.

Procvat sirove nafte stoga se dijelom poništava slabijim izvozom goriva. Smanjena aktivnost rafinerija oslobađa više neprerađene nafte za isporuku u inozemstvo, gdje su više globalne cijene povećale njezinu vrijednost.

Europa pojačava pritisak

Unatoč ograničenjima koja je sustav gornje granice cijena razotkrio, zapadne vlade nastavljaju pooštravati ograničenja. Pritom pritišću europske države koje se još uvelike oslanjaju na rusku energiju da prekinu preostale veze.

Slovačka i Mađarska oduprle su se zahtjevima za brzim prekidom. Tvrde da se rafinerije, naftovodi i druga infrastruktura izgrađena oko ruskih isporuka ne mogu preko noći prebaciti na alternative.

Prijepor se vratio u prvi plan ovog tjedna. Njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul otputovao je u Slovačku i pozvao je da se odmakne od ruske nafte i plina te poveća pritisak na Moskvu.

Slovački ministar vanjskih poslova Juraj Blanar uzvratio je da je infrastruktura te zemlje izgrađena oko ruskih isporuka i da bi trenutačni prekid stvorio „ogromne probleme”.

Zapadna situacija bez izlaza

Zapad može sankcionirati više tankera i trgovaca, pojačati provedbu, pritisnuti preostale kupce i ciljati mreže trećih zemalja. Najnoviji paket sankcija EU-a dodao je još 41 tanker na popis koji već uključuje 632 broda i ciljane subjekte u Kini, Indiji, Turskoj, Kazahstanu i UAE-u.

No izravno ciljanje ruskih izvoznih količina vraća izvornu dilemu u središte pozornosti. Zapad je zadržao ruske barele na tržištu bojeći se skoka cijena nafte — a upravo je skok cijena te barele učinio vrijednijima.