Teheran je odobrio nacrt zakona koji bi stranim tankerima koji prolaze kroz Hormuški tjesnac nametnuo naknade, što je potez koji mijenja desetljećima ustaljenu praksu slobodnog prolaza jednim od najvažnijih svjetskih naftnih prolaza.
Odbor za nacionalnu sigurnost i vanjsku politiku iranskog parlamenta u nedjelju je usvojio članak 3. plana pod nazivom „Strateško djelovanje za osiguranje sigurnosti i napretka Hormuškog tjesnaca”. Prema tom članku, naknade će se naplaćivati za „pomorske, ekološke, usluge opskrbe gorivom pod posebnim uvjetima, osiguranje, sigurnost i druge usluge” koje se pružaju u tjesnacu.
Glasnogovornik odbora Hassan Qashqavi pojasnio je da će se naknade naplaćivati od tankera zemalja kojima je dopušten prolaz, i to u iranskim rijalima ili drugoj valuti. Dodao je kako nacrt zakona uzima u obzir prava država koje graniče s tjesnacem, pozivajući se na Omansku deklaraciju iz 1982. godine.
Članak se izrijekom poziva na Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. godine, ističući da je Oman odmah nakon prihvaćanja konvencije izdao političku deklaraciju kojom naglašava da odredbe konvencije ne smiju narušiti nacionalni suverenitet i sigurnost te zemlje. Time Teheran pokušava pravno utemeljiti svoj potez, iako stručnjaci za pomorsko pravo upozoravaju da naplata naknada za prolaz kroz međunarodne tjesnace nije predviđena konvencijom.
Pravni okvir ili politička poruka?
Prijedlog zakona sada ide pred puni saziv parlamenta, a ako bude usvojen, čeka ga još i Vijeće čuvara Ustava koje provjerava sukladnost zakona s Ustavom i islamskim načelima. Riječ je o proceduri koja može potrajati, a ishod je neizvjestan.
Potez dolazi u trenutku povećanih napetosti u regiji. Sjedinjene Države odbacuju uvođenje naknada, a predsjednik Donald Trump na društvenim mrežama objavio je kartu na kojoj Hormuški tjesnac označava kao „novi američki teritorij”. Takva retorika, iako provokativna, signalizira da bi američka administracija mogla poduzeti protumjere.
Pitanje koje se nameće, a koje izvor ne postavlja, jest: kako bi Iran uopće mogao provesti naplatu naknada bez uporabe sile? Tjesnac je širok tek 33 kilometra u najužem dijelu, a iranska Revolucionarna garda ondje već godinama provodi vježbe i zastrašivanja tankera. No, fizičko zaustavljanje i naplata od desetaka tisuća brodova godišnje bila bi operacija bez presedana koja bi gotovo sigurno izazvala vojni odgovor.
Prije rata prolaz kroz Hormuški tjesnac bio je slobodan, a Iran je sada odlučio inzistirati na naknadama. Riječ je o presedanu koji bi mogao otvoriti Pandorinu kutiju u međunarodnom pomorskom pravu. Ako jedna država može naplaćivati prolaz kroz međunarodni tjesnac, zašto to ne bi mogle i druge? Egipat već naplaćuje prolaz kroz Sueski kanal, ali to je umjetni plovni put, a ne prirodni tjesnac. Razlika je ključna.
Ostaje vidjeti hoće li iranski parlament usvojiti zakon u cijelosti ili će on ostati mrtvo slovo na papiru. No, sama činjenica da se takva odredba uopće razmatra govori o tome da Teheran traži nove načine pritiska na Zapad, ali i na zemlje Zaljeva koje ovise o izvozu nafte kroz tjesnac. U igri su ogromni interesi, a potez Irana mogao bi imati dalekosežne posljedice na globalno tržište energije.
a Najavljeno i očekivano.