Dva tankera eksplodirala su nakon što su naletjela na mine u Hormuškom tjesnacu, objavila je iranska Revolucionarna garda, a Teheran time šalje jasnu poruku Washingtonu da kontrolira najvažniji naftni prolaz na svijetu.
Iranska državna televizija prenijela je u nedjelju navečer da su tankeri eksplodirali nakon što su udarili u mine dok su prolazili nedopuštenom rutom kroz tjesnac. Revolucionarna garda tvrdi da su tankeri prekršili iranska pravila plovidbe, koja su na snazi već tjednima.
Teheran je uveo ograničenja za brodove koji žele proći kroz Hormuški tjesnac i napada tankere za koje smatra da ta ograničenja krše. Cilj je jasan: Iran želi pokazati da de facto kontrolira prolaz kroz koji ide oko petine svjetske nafte i tako vršiti pritisak na Sjedinjene Države.
Detalji o tome koliko je ljudi ozlijeđeno, kojoj zemlji pripadaju tankeri i kakva je šteta nastala, za sada nisu objavljeni. Iranski mediji nisu naveli ni imena brodova ni zastave pod kojima plove. To je obrazac koji se ponavlja: kad Teheran objavi incident, gotovo nikad ne objavi podatke koji bi omogućili neovisnu provjeru.
Tko zapravo kontrolira tjesnac
Hormuški tjesnac je uski prolaz između Irana i Omana kroz koji prolazi najveći dio nafte iz Perzijskog zaljeva. Svaka blokada ili ograničenje plovidbe izaziva skok cijena energenata na svjetskim tržištima i tjera zapadne vlade na vojne odgovore.
Iran već mjesecima gradi sustav kontrole nad tim prostorom. U listopadu su tankeri bili usidreni kod obale Khasaba u omanskoj pokrajini Musandam, tik uz tjesnac, čekajući upute ili čekajući da prođe kriza. Revolucionarna garda od tada je, prema vlastitim priopćenjima, nekoliko puta zaustavila brodove koji nisu slijedili propisanu rutu.
No postoji pitanje koje iranska strana ne želi postaviti: ako su tankeri naletjeli na mine, tko ih je postavio i zašto nisu označene? U međunarodnom pravu, miniranje plovnih ruta bez javnog upozorenja smatra se izravnom prijetnjom slobodnoj plovidbi. Ako je Iran postavio mine i o njima nije obavijestio pomorske vlasti, to nije „kontrola”, nego ratna taktika protiv trgovačkih brodova.
Igra živcima s Washingtonom
Ovaj incident dolazi u trenutku kad su američko-iranski odnosi na najnižoj razini u godinama. Washington je više puta upozorio da neće dopustiti zatvaranje Hormuza, a iranska strana odgovara da ima pravo štititi svoje interese u vlastitim teritorijalnim vodama.
Za razliku od velikih sila koje u ovoj priči imaju svoje interese, čitatelj treba gledati širu sliku: kad se trgovinski pravci blokiraju, cijena energije raste svima — i onima koji nisu ništa skrivili. Hormuški tjesnac nije daleka egzotika; to je mjesto gdje se lomi cijena goriva na domaćim pumpama.
Istovremeno, ovakvi incidenti pokazuju koliko je krhka arhitektura slobodne plovidbe. Međunarodne institucije koje bi trebale jamčiti sigurnost plovnih ruta reagiraju sporo i uglavnom kroz priopćenja. Nitko ne šalje očevidce, nitko ne imenuje odgovorne, nitko ne objavljuje neovisnu istragu.
Što dalje
Ako se potvrdi da su mine iranske, riječ je o kvalitativnom skoku u eskalaciji. Ako se ne potvrdi, ostaje sumnja da je eksplozija posljedica nečeg drugog — kvara, sabotaže ili treće strane koja želi zapaliti sukob. U oba slučaja, Teheran je dobio što je htio: pažnju i strah na tržištima.
Pravo pitanje nije jesu li tankeri „eksplodirali”, nego tko je postavio mine i zašto o njima nije obaviještena nijedna pomorska agencija. Dok se to ne razjasni, svaki brod koji uđe u tjesnac plovi na nečiju procjenu rizika — a ta procjena, pokazalo se, može stajati života.
0 komentara
Još nema komentara. Budite prvi.