Glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Esmaeil Baghaei poručio je kako Washington pokušava nametnuti „eksteritorijalni suverenitet” nad svim neovisnim članicama UN-a, prenosi iranska agencija Fars.
„Nijedna vlada nema pravo prisiljavati strane banke, poduzeća ili zračne luke, koje djeluju pod isključivom jurisdikcijom vlastitog suvereniteta, da se suzdrže od legitimne trgovine s trećom zemljom”, rekao je Baghaei.
Sankcije bez temelja u međunarodnom pravu
Iranski dužnosnik ističe kako sekundarne sankcije nemaju uporišta u međunarodnom pravu te da krše „temeljno načelo suverene jednakosti” iz Povelje UN-a. Dodao je kako bi popuštanje pred takvim zastrašivanjem dovelo do „potpune erozije nacionalnog suvereniteta” i predstavljalo „katastrofalan povratak otvorenom kolonijalizmu”.
Ovaj sukob nije nov. Washington godinama koristi sekundarne sankcije kao alat za pritisak, no ovoga puta udarac dolazi u trenutku kada se globalni gospodarski odnosi već nalaze u ozbiljnoj napetosti. Pitanje koje se nameće jest – gdje je granica između legitimne vanjske politike i ekonomskog ratovanja protiv suverenih država?
Suverenitet ili podložnost?
Zanimljivo je da se ovaj slučaj uklapa u širi obrazac američke prakse posljednjih desetljeća. Od Kubanske blokade do sankcija protiv Rusije i Kine, Washington redovito poseže za mjerama koje pogađaju i treće zemlje koje posluju s ciljanim državama. Time se, kako upozorava Baghaei, zapravo ugrožava sam temelj međunarodnog poretka utemeljenog na ravnopravnosti država.
Pitanje koje izvor ne postavlja, a koje se samo nameće, glasi: hoće li europske i azijske države, čija poduzeća najviše trpe zbog ovakvih mjera, konačno stati u obranu vlastitih interesa? Dosadašnja praksa pokazuje da se većina zemalja klanja pred američkim pritiskom, unatoč deklarativnoj podršci načelima slobodne trgovine. No, svaka kriza nosi i priliku – a ova bi mogla biti test koliko je Zapad zapravo spreman braniti vlastitu ekonomsku autonomiju.