Ukrajina je izvela jedan od najmasovnijih napada dronovima duboko unutar teritorija Ruske Federacije, pretvarajući južne regije i akvatorij Azovskog mora u zonu strateške katastrofe. Udar je bio toliko žestok i precizan da su Rusi bili prisiljeni žrtvovati desetke plovila natovarenih gorivom kako bi spasili Krimski most i lučku infrastrukturu od potpunog uništenja. Dim koji se diže nad Taganrogom, Azovom i uništenim skladištima goriva svjedoči o danu kad je logistički krvotok ruske vojske teško presječen.
Tijekom 10. srpnja 2026. stotine ukrajinskih bespilotnih letjelica preplavile su područje između Rostovske oblasti, Krima i Azovskog mora. Jedan val bio je usmjeren prema Moskvi, no po svemu sudeći ruska protuzračna obrana uspjela ga je odbiti ili natjerati Ukrajince na promjenu plana. Ključni udar ipak se spustio na jug gdje su eksplozije potresale objekte vojne infrastrukture, gorivne terminale i desetke plovila koja su ostala zarobljena na vodi. Prema dostupnim podacima, do kraja dana napadnuto je i uništeno više od 45 tankera i brodova, a Rusi nisu mogli učiniti apsolutno ništa da ih spase.
Satelitske snimke objavljene proteklih dana otkrile su prave razmjere očaja. Ruska strana koncentrirala je flotu tankera u plitkom Azovskom moru, no pokazalo se da je to bila smrtonosna klopka. Pomaknuti te brodove natrag u luke poput Taganroga ili Azova značilo je riskirati uništenje cjelokupne obalne infrastrukture jer su Ukrajinci već precizno gađali upravo ta pristaništa. Pokušaj proboja na jug prema Crnome moru bio je još opasnija opcija jer bi tankeri puni nafte morali proći ispod Krimskoga mosta, a svaki udar drona u tom trenutku mogao bi izazvati lančanu eksploziju koja bi srušila cijelu konstrukciju.
Ruske vlasti očito su procijenile da je jeftinije pustiti flotu da izgori na pučini nego dovesti vatrenu stihiju u gradove ili srušiti simbol aneksije poluotoka. Upravo zato luke u Taganrogu i Azovu dočekale su napad prazne, bez brodova na vezu. Time je uništenje pristaništa minimalizirano, ali su zato nastali apokaliptični prizori na moru. Prve snimke naftnih mrlja koje se šire Azovskim morem potvrđuju da je ekološka i logistička šteta golema. Ruski pokušaji korištenja borbene avijacije za obaranje stotina dronova pokazali su se uzaludnima jer je gotovo nemoguće s nekoliko letjelica pokriti tako široko područje napada rojeva.
Dok se jug trese, odmazda visi u zraku i očekuje se već tijekom noći s 10. na 11. srpnja 2026. Prije nekoliko dana Sjedinjene Američke Države upozorile su Ukrajinu da će Rusija uzvratiti unutar 72 sata i taj rok upravo istječe. Kijev se grčevito priprema primivši od Poljske svega pet presretača za sustave Patriot, a Volodimir Zelenski objavio je da će uskoro stići još projektila iz SAD-a. Teško je povjerovati da će takva kap u moru biti dovoljna da zaustavi val ruskih raketa koji se sprema, pogotovo nakon što je Moskva prvi put od početka specijalne operacije počela sustavno razarati energetsku infrastrukturu duboko u pozadini.
Rusi su udarili naftne baze i skladišta u Kijevskoj regiji. Crni dim nadvio se nad spremnicima goriva, a izvori potvrđuju da su postrojenja teško oštećena. To nije slučajan napad, nego početak planskog gušenja ukrajinske logistike s ciljem stvaranja krize goriva u srcu zemlje. Nakon što su prethodno izazvali nestašice u Černigovu, Sumiju, Harkovu i Mikolajivu, Rusi postupno pomiču fokus prema središnjoj Ukrajini nastojeći istodobno slomiti gospodarstvo i političku stabilnost Kijeva. Strategija je jasna jer bez dizela i benzina ukrajinske brigade na prvoj crti postat će nepokretne mete.
Na sjevernome dijelu bojišta ruske diverzantsko-izviđačke grupe ušle su u sumsko selo Maggitu i započele borbe, dok istodobno napreduju duž rijeke Ribbitze pokušavajući uspostaviti potpunu kontrolu nad šumskim pojasom. U Harkovskoj regiji ruske snage uništavaju benzinske postaje jednu po jednu, a ofenziva na sjeveroistoku dobiva na zamahu dok ukrajinske postrojbe očajnički prebacuju pričuve da stabiliziraju raspadajuću crtu obrane. Bilježe se napadi na mostove i privremene točke razmještaja, a najkritičnije je izbijanje borbi za krajnji sjeveroistočni kut regije. Ako taj prostor padne, otvorit će se operativni koridor za prodor prema Ševčenki. Ovdje se vodi bitku za Harkov i Sumi koja bi mogla preokrenuti tijek rata.
Na istoku ključa bitka za Barovski džep. To je jedna od najvećih i najtajnijih bitaka ovoga trenutka. Obje strane drže informacije pod velom tajne, no potvrđeno je da su sukobi iznimno žestoki. Ruske snage nastoje zauzeti cijeli tok rijeke Oskol, što bi omogućilo oslobađanje golemih snaga za udar na Slavjansk s juga i istoka. Zauzimanje te riječne linije omogućilo bi i stvaranje tampon-zone koja bi ugrozila sam Harkov s jugoistoka. Ukrajinsko zapovjedništvo svjesno je da gubitkom Oskola propada cijela obrana Donbasa pa pokušava protunapadima smanjiti pritisak.
Na slavjansko-kramatorskoj aglomeraciji ruska taktika spaljene zemlje uzima danak. Uništen je most zapadno od Slavjanska između sela Čerkasi i Aleksandrovka, čime se logističko gušenje pretvara u omču oko vrata ukrajinskih garnizona. Snimke pokazuju desetke uništenih benzinskih postaja istočno od crte razdvajanja. Ruske postrojbe metodično brišu svaku kap goriva u zoni djelovanja stvarajući prazninu u opskrbi koja svaki ulazak vozila u to područje pretvara u jednosmjernu kartu bez povratka.
Bitka za Konstantinovku i Družkovku ulazi u završnu fazu brže nego što je itko očekivao. Pojavila se snimka podizanja ruske zastave na najsjevernijim dijelovima grada, što upućuje na snažan prodor u samu obrambenu strukturu. Istodobno su sve glasniji izvještaji o udarima po logističkim središtima u Zaporožju gdje je uništen regionalni centar za novačenje. No najopasniji razvoj događaja jest forsirani napad na Dobropillje, gdje ruske snage pokušavaju presjeći posljednju ozbiljniju crtu obrane. Padom Dobropillja otvara se ravnica od gotovo 70 kilometara bez većih utvrđenih naselja sve do Lozove, a ruski predsjednik upozorio je da nakon proboja na tome pravcu ukrajinske snage neće imati uporište za zaustavljanje daljnjeg prodora.