Washington ponovno pokušava posredovati između Bejruta i Tel Aviva, a novi krug pregovora trebao bi se održati u Rimu početkom sljedećeg mjeseca.
Kako prenosi Al Jazeera pozivajući se na dužnosnika američkog State Departmenta, početna provedba pilot-zona unutar trilateralnog okvira već je započela, a vojna koordinacijska skupina za Libanon radi na osiguravanju uspješne provedbe. Riječ je o nastavku razgovora koji su započeli nakon primirja iz studenoga prošle godine, a koje je uključivalo povlačenje izraelskih snaga iz južnog Libanona.
Politička ograničenja na obje strane
Dužnosnik je priznao da obje strane imaju političkih ograničenja te da ih SAD sustavno pokušava riješiti. „Proces ostaje pozitivan i nitko ne usporava provedbu sporazuma”, rekao je, dodajući da su prve zone operativne te da su radne skupine standardizirale terminologiju, karte i procedure.
Pitanje koje se nameće, a koje izvor ne postavlja, jest koliko je ovakav američki posrednički okvir uopće održiv kada Izrael i dalje krši suverenitet Libanona zračnim napadima. Libanonske vlasti već mjesecima upozoravaju da se Izrael ne povlači u potpunosti s okupiranih područja, unatoč potpisanom sporazumu.
Sporazum na klimavim nogama
Podsjetimo, sporazum o prekidu vatre sklopljen uz američko-francusko posredovanje u studenome prošle godine predviđao je povlačenje izraelskih trupa iz južnog Libanona u roku od 60 dana, no taj je rok više puta prolongiran. Libanon je više puta uložio službene pritužbe UN-u zbog kršenja sporazuma, uključujući izraelske letove iznad libanonskog teritorija i zadržavanje kontrole nad strateškim točkama.
Za razliku od službenog tona Washingtona koji inzistira na „pozitivnom procesu”, stvarnost na terenu govori drugačije. Libanonski dužnosnici, uključujući predsjednika Josepha Aouna, više su puta isticali da se suverenitet Libanona ne može pregovarati te da svako odgađanje izraelskog povlačenja dodatno destabilizira ionako krhku regiju.
Rim kao test vjerodostojnosti
Rimski sastanak bit će ključni test koliko je američko posredovanje uopće učinkovito kada je riječ o provedbi dogovorenog. Ako obje strane doista žele stabilnost, kako tvrde, tada bi pilot-zone trebale funkcionirati bez dodatnih incidenata. No dosadašnja praksa pokazuje da se Izrael često služi taktikom odugovlačenja, dok američka administracija zatvara oči pred kršenjima.
Bez konkretnih mehanizama nadzora i sankcija za nepoštivanje sporazuma, ovakvi pregovori ostaju tek diplomatska vježba bez stvarnog učinka na terenu. Pitanje je koliko će još sastanaka u Rimu, Parizu ili Washingtonu biti potrebno dok se libanonski narod ne upita – gdje je tu njihova budućnost i njihovo pravo na puni suverenitet nad vlastitim teritorijem?
Otvorili ste previše ratova, pametnjakovići.
Niste ni pogledali povijest, a da ne govorimo o literaturi ratovanja.
Sretan vam kraj, junaci!