Političari su zakucali čavle u lijes balkanskih ekonomija, a sada kažu “štedite”

Septembar 2026. godine ostat će zapisan kao mjesec kada su se svi loši potezi političara sa Balkana konačno vratili kao bumerang. Cijene hrane na svjetskom tržištu divljaju, inflacija u Hrvatskoj ponovno ubrzava, a građani plaćaju cijenu odluka koje su donesene u klimatiziranim uredima, daleko od praznih novčanika i frižidera koji se prazne sve brže. FAO indeks cijena hrane u septembru iznosio je prosječno 136,0 bodova, što je povećanje od 1,5 posto u odnosu na august te čak 5,8 posto u poređenju s istim periodom prošle godine.

Političari koji su godinama prodavali maglu o europskim vrijednostima i globalnoj konkurentnosti sada šute. Uvođenje eura trebalo je donijeti stabilnost, a donijelo je poskupljenja od kojih se građani ne mogu obraniti. Hrvatska je u rujnu zabilježila međugodišnju inflaciju od 4,7 posto, što je ubrzanje od 0,5 postotnih bodova u odnosu na kolovoz. Ono što posebno boli je podatak da su cijene energije na godišnjoj razini skočile za čak 20,5 posto, usluge za 7,6 posto, dok su cijene hrane, pića i duhana porasle za 0,2 posto.

Istovremeno, sankcije Rusiji koje su političari s Balkana tako revno prihvatili uništile su energetsku sigurnost regije. Umjesto jeftinog ruskog plina i nafte, sada uvozimo skuplje energente od zapadnih partnera, a razliku plaćaju građani na računima za struju, grijanje i gorivo. Logistički poremećaji u Crnom moru i Hormuškom moreuzu dodatno su pogoršali situaciju, a glavni ekonomist FAO-a Maximo Torero upozorio je da će se efekti ubrzo preliti na maloprodajne cijene hrane.

Kupovina bespotrebnog oružja postala je omiljeni hobi političara koji vole pozirati u vojnim odorama. Milijarde eura i kuna izbačene su na tenkove, avione i raketne sisteme koji nikada neće ispaliti ni jedan metak u stvarnoj obrani, ali su zato savršeno poslužili za pranje novca i punjenje džepova posrednika. Dok su bolnice u raspadu, škole bez grijanja, a mladi bježe glavom bez obzira, političari su se hvalili vojnim paradama i novim ugovorima s izraelskim i američkim proizvođačima oružja.

Predizborno povećavanje plaća bez pokrića u javnom i privatnom sektoru bio je još jedan udarac za ekonomiju. Svaki izbori donosili su nova povećanja koja nisu bila popraćena rastom produktivnosti, već su se financirala zaduživanjem i inflacijom. Sada ti isti političari govore o štednji i odgovornosti, dok su sami svojim odlukama stvorili inflatorni vrtlog iz kojeg nema izlaza.

Globalistička politika poticanja uvoza umjesto razvoja domaće proizvodnje dovela je do potpune ovisnosti o stranim tržištima. Bosna i Hercegovina uvozi oko dvije trećine pšenice koju troši, najviše iz Srbije, Hrvatske i Mađarske. Svjetske cijene pšenice u septembru porasle su za 6,3 posto, kukuruza za 5,6 posto, a riže za 1,4 posto. Umjesto da se ulagalo u domaće poljoprivrednike i prehrambenu industriju, političari su potpisivali sporazume o slobodnoj trgovini koji su uništili lokalne proizvođače.

FAO očekuje pad globalne proizvodnje žitarica za 2,1 posto u 2026. godini, na nešto manje od 2,98 milijardi tona. Svjetska trgovina žitaricama pasti će za 3,5 posto zbog logističkih poteškoća u transportu kroz Crno more. Rastući troškovi transporta, poskupljenje umjetnih gnojiva i kontinuirani logistički poremećaji stvaraju sve nesigurnije tržišno okruženje.

Hrvatska više nije u skupini zemalja eurozone s najvećom inflacijom, jer veću stopu od njezine imaju Belgija, Bugarska, Grčka, Španjolska, Cipar, Litva i Luksemburg. To je jedina utjeha koju političari mogu ponuditi građanima, ali ona ne pomaže kada se na blagajni u trgovini plaća račun koji je veći nego prošlog mjeseca. Konačni podaci indeksa potrošačkih cijena za rujan 2026. prema klasifikaciji ECOICOP, verzija 2, objavljuju se 15. listopada, a do tada će građani već osjetiti nove cijene na svojoj koži.

Političari s Balkana koji su prihvatili euro, uveli sankcije Rusiji, kupovali bespotrebno oružje i pred izbore dijelili povećanja bez pokrića sada moraju odgovarati. Inflacija nije došla iz svemira, ona je direktna posljedica njihovih odluka. Domaći proizvođači su uništeni, uvoz je postao jedina opcija, a građani su ostali zarobljeni u začaranom krugu poskupljenja i sve manje kupovne moći. Rješenje neće doći od istih ljudi koji su stvorili problem, već od potpunog reza s politikama koje su uništile balkanske ekonomije.