Izraelski analitičar u utorak je objavio kolumnu u kojoj tvrdi da NATO-ova zaštita ne pokriva turske vojnike izvan turskog teritorija, što bi potencijalno značilo da bi turske snage u Siriji bile legitimna meta za izraelske napade.
Tekst u desničarskom izraelskom listu Israel Hayom dolazi dva dana nakon što su izraelski zračni udari uništili dijelove napuštene vojne zračne baze u sjevernoj Siriji, blizu turske granice, za koju je Izrael vjerovao da se turske trupe spremaju useliti. Shay Gal, čelnik tvrtke za vladine odnose i strategiju Line of State, u kolumni piše da Izrael “proučava ne samo kako funkcionira NATO-ov članak 5, nego i gdje se primjenjuje. Ugovor štiti turski teritorij; turski vojnici ne nose taj teritorij sa sobom na sirijsko ili okupirano ciparsko tlo.”
Israel Hayom izdaje Miriam Adelson, Izraelka Amerikanka koja je najveći donator Trumpu i koja, prema predsjednikovu vlastitom priznanju, ima znatan utjecaj na njegovu politiku prema Izraelu.
Diplomatski raskorak
Američki veleposlanik u Turskoj i izaslanik za Siriju Tom Barrack rekao je da Turska nije upozorena na udare, unatoč uspostavljenoj liniji za izbjegavanje sukoba s Izraelom u Siriji prošle godine. Barrack je u intervjuu za Reuters sugerirao da je komunikacija prekinuta, ističući potrebu za mehanizmom koji bi uključivao Izrael, Siriju i Tursku kako bi se spriječile buduće pogrešne komunikacije.
Zanimljivo je da Barrack brani sirijsku vladu nakon izraelskih udara na vojnu zračnu bazu Abu al-Duhur, nazivajući ih “nepotrebnom eskalacijom”. “Vlada Al-Sharaa nije zauzela predatorski stav niti održava proxy snage. Zapravo je više puta pokazala preferenciju prema deeskalaciji s Izraelom”, napisao je na X-u.
Turska uloga u Siriji
Sirijski dužnosnici tvrde da turski tehnički tim nije imao vojnu prisutnost u bazi te da je zadatak bio popravak uzletišta i kontrolnog tornja. Ankara pomaže sirijskoj vojsci u izgradnji baza diljem zemlje, bez posebnih planova usmjerenih protiv Izraela. “Turska ne preuzima svaku bazu”, rekao je jedan dužnosnik.
Postavlja se pitanje koje izvor ne postavlja: ako Izrael smatra da ima pravo udarati na turske snage izvan NATO-ova teritorija, što sprječava Tursku da primijeni istu logiku na izraelske snage koje djeluju na okupiranim područjima? Izrael je od prosinca 2024. dosljedno gađao ciljeve duž sirijske zapadne granice i sjevera te je poslao kopnene snage u tampon zonu pod upravom UN-a.
Ovo nije samo pitanje vojnih doktrina, nego i presedana. Ako jedna članica NATO-a može tvrditi da zaštita saveza ne vrijedi za njezine vojnike izvan granica, otvara se opasna logika koja bi mogla dovesti do eskalacije sukoba bez jasnih pravila. Turska već zatvara mnoge manje vojne ispostave u sjevernoj Siriji i upravlja s nekoliko uspostavljenih baza u tom području, što sugerira da Ankara igra dugoročnu igru, a ne improvizira.
Pitanje koje ostaje otvoreno jest hoće li Washington, koji se pod Trumpom sve više približava Ankari, uspjeti uspostaviti funkcionalan mehanizam za izbjegavanje sukoba prije nego što incident izmakne kontroli. Dosadašnji rezultati ne ulijevaju pretjerano povjerenje.