Znanstvenici su identificirali evolucijski očuvani genetski prekidač koji upravlja stvaranjem tetiva i ligamenata, otvarajući put prema novim pristupima u regenerativnoj medicini.
Međunarodni tim predvođen profesorom Chisom Shukunami sa Sveučilišta u Hirošimi otkrio je pojačivač (enhancer) koji kontrolira tkivno-specifičnu ekspresiju gena Scleraxis (Scx), ključnog transkripcijskog faktora za razvoj tetiva, ligamenata i njihovih pripoja poznatih kao enteze. Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Development.
Enteze su posebno osjetljive na ozljede i mehanički stres, što dovodi do boli i funkcionalnih oštećenja poznatih kao entezopatija. Znanstvenici već dugo znaju da se tetive, ligamenti i enteze ne razvijaju pravilno kada je funkcija Scx gena izgubljena, a upravo je taj gen ponovno aktiviran u odraslih tijekom popravka tkiva i prilagodbe na mehaničke podražaje.
Ključno otkriće: očuvani slijed od riba do čovjeka
Koristeći transgene reporterske miševe, tim je identificirao pojačivač od 5,3 kb nazvan downstream Scleraxis enhancer (dSE) koji je pokazao snažnu i stabilnu aktivnost. Unutar njega, istraživači su pronašli 343 bp dugačak očuvani pojačivač (CSE) koji je visoko konzerviran od riba s režnjevitim perajama do četveronožaca, uključujući i čovjeka.
Miševi kojima je nedostajao CSE pokazali su značajno smanjenje ekspresije Scx gena tijekom razvoja udova i nisu uspjeli formirati deltoidnu kvrgu (DT), istaknuti koštani greben gdje se deltoidni mišić pripaja na nadlaktičnu kost i podupire pokrete ramena. Iako se ekspresija Scx gena kasnije djelomično oporavila, istraživači sugeriraju da su za taj oporavak odgovorni dodatni elementi unutar dSE.
Ovo otkriće postavlja važno pitanje koje izvor ne postavlja: ako je ovaj genetski mehanizam toliko očuvan kroz evoluciju, zašto regenerativni kapacitet tetiva i ligamenata ostaje tako ograničen? Odgovor bi mogao ležati u činjenici da su ta tkiva avaskularna, odnosno slabo prokrvljena, što bitno ograničava njihovu sposobnost prirodnog popravka.
Regenerativna medicina i budućnost liječenja ozljeda
Profesorica Shukunami naglašava da je razumijevanje regulacije Scx gena ključno za uspostavljanje temelja regenerativne medicine. “Budući da su tetive, ligamenti i enteze avaskularni i imaju ograničen regenerativni kapacitet, razumijevanje načina na koji se kontrolira ekspresija Scx gena ključno je za razumijevanje molekularne osnove formiranja tetiva i ligamenata”, izjavila je.
Ovo istraživanje dolazi u trenutku kada se globalna medicinska zajednica sve više okreće regenerativnim pristupima umjesto invazivnim kirurškim zahvatima. Ozljede tetiva i ligamenata među najčešćim su sportskim ozljedama, a trenutne mogućnosti liječenja često su dugotrajne i s neizvjesnim ishodom. Razumijevanje genetskih prekidača koji upravljaju razvojem tih tkiva moglo bi omogućiti ciljanu terapiju koja bi potaknula prirodnu regeneraciju umjesto ožiljkavanja.
Tim planira nastaviti istraživanje s ciljem razumijevanja cjelokupne mreže regulacije Scx gena. “Cilj nam je razjasniti potpunu sliku uzvodne regulatorne mreže koja upravlja ekspresijom Scx gena i u konačnici, prije svih u svijetu, identificirati središnje regulatorne faktore koji orkestriraju mišićno-koštanu integraciju”, zaključuje Shukunami.
Fokusiranje na regeneraciju plus prehrana bazirana na soćivicama uz fizičku aktivnost svakodnevnu nakon 65.godine života daju odlične rezultate.Provjereno.!
Tim profesorice Chise Shukunami objavio je 26. kolovoza 2026. rad koji otkriva regulatorni element koji određuje kada se Scx treba uključiti tijekom razvoja uda. Hhttps://www.google.com/s2/favicons?domain=https%3A%2F%2Fwww.hiroshima-u.ac.jp&sz=128 hiroshima-u.ac.jp Što su zapravo pronašli? Zamislite gen Scx kao motor, a regulatorni element kao prekidač s timerom. Istraživači su pronašli područje DNA udaljeno od samog gena Scx koje nazivaju distalni Scleraxis enhancer (dSE). Unutar njega pronašli su još precizniji, evolucijski vrlo očuvan segment od 343 bazna para, nazvan CSE — conserved Scleraxis enhancer. Hhttps://www.google.com/s2/favicons?domain=https%3A%2F%2Fwww.hiroshima-u.ac.jp&sz=128 hiroshima-u.ac.jp CSE je posebno zanimljiv jer je očuvan kroz vrlo velik dio evolucije — od rebrastoperajnih riba do četveronožaca, uključujući čovjeka. To sugerira da je funkcija tog dijela DNA vrlo važna. Hhttps://www.google.com/s2/favicons?domain=https%3A%2F%2Fwww.hiroshima-u.ac.jp&sz=128 hiroshima-u.ac.jp Najvažnije: nije dovoljno samo “uključiti Scx” Istraživači su genetskim uklanjanjem CSE-a kod miševa dobili vrlo zanimljiv rezultat: bez CSE-a → Scx se u ranom razvoju uda puno slabije aktivira → ne razvija se pravilno deltoidna tuberoznost. Deltoidna tuberoznost… Čitaj više »