Političke institucije oduvijek i svugdje kontroliraju elite. Nije važno je li riječ o demokraciji ili monarhiji, niti postoji li pisani ustav ili ne. Svim političkim institucijama, a pogotovo svakom suverenom državom, upravlja skupina elita koja nadzire sredstva prisile. Mit o vladavini naroda upravo je to, mit.
No ostaje veliko pitanje tko su zapravo elite. Wilfredo Pareto, pionir talijanske teorije elita, uvjerljivo sugerira da su elite jednostavno oni ljudi koji su najvještiji u svojim područjima. Biti vješt ne podrazumijeva nikakvu vrlinu ili ljepotu, naravno, i ne možemo pretpostaviti da će bilo koji pripadnik elite biti moralniji ili profinjeniji od, recimo, automehaničara srednje klase.
Kad je riječ o političkim elitama, biti elita jednostavno znači biti najučinkovitiji u organiziranju i zapovijedanju političkim djelovanjem. To se može činiti u kreposne ili zle svrhe. Političke elite briljiraju u stjecanju i korištenju političke moći, ni u čemu više. U nasljednim monarhijama, primjerice, monarh je monarh jer su njegovi preci bili učinkovitiji u uporabi nasilja, krađi i ubijanju od svojih suparnika.
Njihovi potomci uspijevaju ostati u eliti kroz učinkovito političko spletkarenje radi očuvanja položaja. U demokracijama oni koji stječu i zadržavaju moć vješti su u obmanjivanju biračkog tijela i dodvoravanju vladajućim koalicijama različitih interesnih skupina. Oni nisu elita zato što su posebno čestiti ili obrazovani, već jednostavno briljiraju u njegovanju znanja potrebnog za korištenje državne moći protiv neprijatelja i mogućih suparnika.
Često postoji zbrka oko razlike između ekonomskih i političkih elita. Moglo bi se reći da su ekonomske elite oni koji su najvještiji u upravljanju imovinom. Ipak, priroda ekonomskih elita uvelike ovisi o vrsti režima koji postoji u društvu. U društvu koje ima pretežno tržišni sustav, ekonomske elite su oni koji su najproduktivniji na slobodnom tržištu.
To su ljudi vješti u poduzetništvu, prodaji, logistici, ulaganju i svim drugim aspektima slobodno funkcionirajućeg tržišta. U pretežno slobodnom društvu ekonomske elite slobodne su većinu vremena posvetiti svojim aktivnostima na tržištu pa su nagrađene za ulaganje napora u poboljšanje vlastite produktivnosti. Štoviše, cijelo društvo ima koristi od takvih ekonomskih elita jer nagrade na tržištu proizlaze iz isporuke više dobara i usluga većem broju ljudi po cijeni koju sve veći broj ljudi može priuštiti.
Stvari su drugačije u društvu u kojem gospodarstvom dominira država, a time i politička elita. U takvom su društvu ekonomske elite oni koji su najvještiji u korištenju državne moći za postizanje uspjeha na državno reguliranom tržištu. One se povezuju s režimom kako bi ishodile politike koje im idu u prilog kroz manipulaciju i regulaciju tržišta, uključujući spašavanja, državne monopole i financijski sustav potaknut jeftinim novcem.
U tom sustavu ekonomske elite održavaju i povećavaju svoje položaje i bogatstvo učinkovitim političkim djelovanjem te služenjem političkim elitama umjesto kupcima na tržištu. Ne možemo pretpostaviti da su ekonomske elite tu zato što dodaju vrijednost društvu, naprotiv, one su u tom sustavu parazitske. Oslanjaju se na izrabljivanje drugih kako bi zadržale položaje i proširile tržišni udio.
Jedan od najdramatičnijih primjera može se vidjeti u odgovoru na financijsku krizu koja je započela 2008. Da je tržištu bilo dopušteno funkcionirati, mnoge velike banke i druge tvrtke bankrotirale bi, a njihovu imovinu prenamijenili bi drugi, učinkovitiji vlasnici i menadžeri. Ti bi novi vlasnici mogli postati nova ekonomska elita, no zahvaljujući intervenciji postojećih političkih elita propadajuće tvrtke spašene su preraspodjelom bogatstva od produktivnih klasa prema ručno odabranim, politički povezanim postojećim tvrtkama i vlasnicima.
Tako su tvrtke poput Citicorpa i AIG-a spašene, uvedene su nove regulative, a tvrtke poput JP Morgana znatno su povećale tržišni udio. Masovna kupnja hipotekarnih vrijednosnica od strane Federalnih rezervi spasila je velik dio financijskog sektora od nesolventnosti. Kao rezultat toga, većina ekonomske elite u financijskom sektoru svoje položaje duguje političkom djelovanju, a ne stvarnoj vještini na tržištu. Ti ljudi vole sebi govoriti da su bogati jer ih tržište visoko vrednuje, no u stvarnosti su uspješni jer su lobisti uspjeli poduprijeti njihove tvrtke i osigurati rast njihovih portfelja kroz stalnu monetarnu inflaciju.
To je samo jedan primjer. U svakom društvu u kojem su političke elite izdašni potrošači ili se upuštaju u široku regulaciju gospodarstva, ekonomija je neprestano iskrivljena na način da pogoduje politički dobro povezanima na štetu svih ostalih. Ekonomske elite koje se uvelike oslanjaju na državne ugovore, poput Elona Muska, Petera Thiela i osnivača Flock Safetyja, nisu u eliti zato što su posebno produktivne na slobodnom tržištu, već zato što su vješte u otimanju imovine poreznih obveznika kroz mehanizam oporezivanja i potrošnje.
U tom intervencionističkom sustavu stvarne ekonomske elite, ljudi koji bi se uzdigli na vrh doista slobodnog gospodarstva, istisnute su i potisnute državnim djelovanjem koje favorizira određene tvrtke. Nikada nećemo saznati tko su te potencijalne elite, a umjesto njih ostaje nam krivotvorena klasa milijardera koja je elita samo u vještini izrabljivanja ljudi koji obavljaju stvaran posao u privatnom sektoru.
Dolazi tako do stapanja ekonomske i političke elite. Obje vrsta elita uglavnom se oslanjaju na neku vrstu obmane kako bi potkrijepile svoje tvrdnje. Politička elita, primjerice, svoje položaje temelji na navodnom mandatu s neba, moralnoj vrlini ili zato što tobože odražava volju naroda. Sve su to laži, naravno, ali su ipak stoljećima uspijevali zavarati i umiriti javnost.
Pod režimom ekonomskog intervencionizma i ekonomske elite oslanjaju se na laži. Tvrde da su elita jer su učinkovite, marljive ili služe kupcu. I to su laži jer u odsutnosti slobodnog ili barem pretežno slobodnog tržišta elite su zapravo na svojim položajima zahvaljujući političkom manevriranju. One su zapravo tek produžetak političke elite i što je režim intervencionističkiji, to je ta tvrdnja istinitija.
Prava elita oduvijek su bili oni koji dobivaju dobrovoljnu i slobodnu potporu drugih kroz privatni sektor ili druga nenasilna sredstva interakcije, kroz obitelji, vjerske institucije i druge institucije privatnog sektora. S druge strane, oni koji postaju elita pokretanjem nasilja i pljačkanjem drugih oduvijek su bili prijevare i varalice.
To kao nismo znali? Da li neko veruje da su amerikom u toku zadnjih osam godina vladali bajden, pa tramp?
sacuvaj me boze volje naroda – bolje je
i za nesto umrijeti, nego nizasta zivjeti;)
U antičkoj Indiji društvo je bilo podeljeno na 4 glavne kaste (varne):
Brahmani – sveštenici i učitelji.
Kšatrije – ratnici i vladari.
Vaišije – trgovci, zemljoradnici i zanatlije.
Šudre – sluge i radnici.
–
U Vizantiji je u duhovnom i psihičkom pogledu elitu oblikovala i usmeravala tiha i povučena elita samotnjaka na Svetoj Gori ili Sirijskim i Egipatskim skitima.
–
Današnja elita je drogirana rulja kurvi, lopova, opskurnih prevaranata.
Oni su inkarnacija egipatskog Apepa.
OgromnE zmije koja je predstavljala haos, tamu i zlo.
Apep je najveći neprijatelj boga Sunca Ra.
–
Iznad te elite ništa ne postoji:
SVE JE POJEDENO I SAMLEVENO U PRAH.
Ekonomske i politicke elite su paraziti koji se hrane radnom energijom ljudi i prirodnim resursima zemlje.
Gdje oni sprovedu svoju ekonomsku i socijalnu politiku ostaje pustos.
Evo friskog primjera iz volkswagena, menager koji zaradjuje desetke miliona eura godisnje, spusti se u proizvodnu halu i kaze radniku koji zaradjuje 2500 eura da je preskup i prespor.
Sto urade radnici? Zapale kompletan pogon a menagera objese za jaja a ne ne ne….
Upravo suprotno ,nagrade ga aplauzom i zahvale mu se sto su dobili priliku citav zivot trcati na pokretnoj traci sa VW volanom u rukama.
E, isti ovaj tekst sam procitao prije 10 minutra za Zerohedge
Elite su se razotkrile kod Epsteina..
hvala sveprožimajučoj providnosti sve se sazna o silama mraka.
Ukratko,potrebno je pročitati ”protokole sionskih mudraca” i sve će biti jasno do sitnica.A tu je i sumanuti Menahem Šneerson.https://www.scribd.com/doc/32341280/HAZARI-Trinaesto-pleme
Upravo sada možete vidjeti kako se stvaraju elite u rvackoj , na primjeru Šeksova posinka čiji intervjui bez razloga i svrhe izlaze periodično u rvackim glasilima . Taj dećec je uredno završio pravni fakultet pričestija se , krizmana se i hop postao Europski zastupnik .Lik nema apsolutno nikakva iskustva u realnom sektoru kao i naš predsjednik vlade .a ipak će ga zamjeniti ako ovaj napravi još koji kiks poput ovoga trovanja rvatina
Znam nekoliko ljudi u Bosni, koji su prava elita.
Visokoobrazovani, načitani, iz dobre obiteljske loze, nasljeđuju zemlju i bave se uzgojem stoke.
Neovisni, slobodni, elitni, mecene, ali se ne ističe vulgarno u javnom prostoru i ne slušaju cajke i Tonsona, vjeruju u Boga i drže riječ.
Po meni, puno snažnija verzija teksta bila bi: Elite postoje u svakom složenom društvu. Demokracija ih ne uklanja, nego mijenja način njihove selekcije i cirkulacije. Problem nastaje kada politička moć omogućuje pojedincima da ostvaruju ekonomske privilegije koje ne bi mogli ostvariti konkurencijom na tržištu. Tada se politička i ekonomska elita počinju preklapati, a ekonomski resursi postaju sredstvo političkog utjecaja, dok politička moć postaje sredstvo stjecanja ekonomskih renti. Stoga nije dovoljno pitati tko je bogat ili tko vlada. Treba pitati kojim je mehanizmom stekao svoju poziciju. To je, po meni, najbolji argument koji se može izvući iz ovog teksta. Jer tada ne moraš dokazivati da je svaki milijarder prevarant, svaki političar korumpiran ili da bi potpuno slobodno tržište automatski proizvelo savršeno društvo. Dovoljno je pokazati nešto mnogo skromnije: što više politička moć omogućuje privilegirani pristup ekonomskim resursima, to je teže razlikovati uspjeh stečen tržišnom konkurencijom od uspjeha stečenog političkim povezivanjem. I… Čitaj više »
Tek ispod čekiča…
https://youtu.be/NUkKUPt22h8?si=0ULhYTnRYhADEm8U
To je točno.