Američki Oak Ridge National Laboratory, laboratorij pri Ministarstvu energetike SAD-a, objavio je LandScan Mosaic — globalnu bazu podataka koja procjenjuje gdje se ljudi nalaze modelirajući kako se zgrade koriste i popunjavaju tijekom dana. Nadogradnja je to na LandScan Global, dosad najkorišteniji skup podataka te vrste, koji od 1999. služi za odgovor na katastrofe, humanitarnu pomoć, planiranje infrastrukture i, kako se izričito navodi, nacionalnu sigurnost.
Novost je u pristupu. Dok se stariji modeli oslanjaju na piksele satelitskih snimki, Mosaic kreće od zgrada: algoritmi strojnog učenja procjenjuju visinu, broj katova, namjenu i tip korištenja svake građevine, uključujući područja gdje takvih podataka gotovo da nema. Iz toga se izvodi takozvana ambijentalna populacija — prosječan broj ljudi na nekoj lokaciji tijekom 24 sata — pa model prati dnevne migracije između domova, radnih mjesta i škola.
Uz to dolazi i ono što dosad nije bilo dostupno: eksplicitna mjera nesigurnosti svake procjene. Voditelj istraživanja Daniel Adams kaže da donositelji odluka često moraju djelovati prije nego što imaju potpunu sliku.
“Spajanjem procjena stanovništva s transparentnim mjerama nesigurnosti, LandScan Mosaic pomaže korisnicima razumjeti ne samo gdje se ljudi vjerojatno nalaze, nego i koliko mogu vjerovati svakoj procjeni”, rekao je Adams.
Glavna istraživačica programa Marie Urban dodaje da multidisciplinarni tim — informatičari, geografi, analitičari podataka — omogućuje da se program podigne na “drugu dimenziju”.
Povijest kao alat za budućnost
Sljedeće izdanje, LandScan Mosaic Timeseries, pokriva razdoblje od 1975. do 2024. i rekonstruira godišnju distribuciju stanovništva unatrag, takozvanim backcastingom. Geoprostorni znanstvenik Andrew Zimmer ističe da 50 godina unatrag omogućuje praćenje rasta gradova na razini pojedine zgrade — što drugi skupovi podataka, koji sežu dvadesetak godina unazad, ne mogu.
Tim radi i na demografskom sloju. “Zgrade se koriste za identifikaciju nečega što je gotovo poput demografskog otiska prsta”, kaže Zimmer. Školske zgrade, primjerice, upućuju na to gdje se kreću mlađe dobne skupine.
Na papiru, riječ je o alatu koji spašava živote: brža reakcija na potres, poplavu ili epidemiju znači manje mrtvih. Problem je u tome što isti alat koji humanitarcu pokaže gdje su ljudi zaklonjeni, vojnom planeru pokaže isto to — do razine pojedine zgrade i doba dana.
LandScan je od početka građen i za obrambene svrhe, a podaci su dostupni istraživačima, praktičarima i donositeljima odluka diljem svijeta. Tko su ti korisnici, pod kojim uvjetima i uz kakav nadzor — na to nitko ne odgovara.