Japanski znanstvenici tvrde da laserom mogu ubrzati reakciju antitijela i tumorskog biljega, ali put od laboratorijskog stakalca do ordinacije i dalje je dug i skup.
Istraživači s Osačkog metropolitanskog sveučilišta objavili su u časopisu Nanoscale Horizons metodu koja laserskim svjetlom ubrzava vezanje antitijela na CEACAM-5, biljeg povezan s rakom debelog crijeva. Rezultat: signal se pojavljuje u nekoliko minuta, dok klasične imunološke pretrage traže sate inkubacije i ispiranja.
Postupak funkcionira tako da se antitijela vežu na mikroskopske kuglice, koje se zatim puštaju kroz tanki kanal s krvnom plazmom. Kad se uključi laser, sustav nazvan LAC-SYS pojačava međudjelovanje kuglica i biljega, pa se kuglice počnu skupljati u nakupine. Te nakupine služe kao mjerljiv signal da je CEACAM-5 prisutan.
Osjetljivost je, prema navodima tima, između jedan i deset pikograma po mililitru u razrijeđenoj plazmi. To je jedan do dva reda veličine bolje od uobičajenih imunoloških testova poput ELISA-e. Za svaki pokus korišteno je pet mikrolitara plazme, otprilike koliko zrno sezama, uglavnom razrijeđene tisuću puta.
Voditelj istraživanja Takuya Iida kaže da su ciljali bržu i osjetljiviju metodu otkrivanja glikoproteina CEACAM-5. Njegov tim pritom je naišao na nešto neočekivano: biljeg u krvi postoji u obliku nanometarskih nakupina, a upravo te nakupine vjerojatno olakšavaju vezanje na kuglice i daju jači signal.
Od laboratorija do ordinacije
Rak debelog crijeva treći je najčešće dijagnosticirani rak u svijetu i drugi vodeći uzrok smrti od raka. Rano otkrivanje ostaje glavna obrana, a krvne pretrage bile bi znatno prihvatljivije pacijentima od kolonoskopije. Zato svaki pomak u osjetljivosti i brzini ima težinu.
No ovdje treba biti hladan. Objava u znanstvenom časopisu nije klinička studija. Autori sami navode da tek slijedi validacija u kliničkim uvjetima i provjera koliko pouzdano metoda razlikuje bolesne od zdravih. Bez toga nema ni odobrenja ni primjene.
Isto tako, pet mikrolitara plazme razrijeđene tisuću puta nije isto što i neobrađeni uzorak iz venske epruvete u svakodnevnoj laboratorijskoj rutini. Razrjeđivanje smanjuje smetnje od tisuća drugih proteina u krvi, ali upravo je suočavanje s tim smetnjama pravi test svake dijagnostičke metode.
Pitanje koje izostaje
Nitko ne pita koliko košta laser. Sustav LAC-SYS, mikrofluidni kanali i kuglice obložene antitijelima nisu oprema koju ima svaki dom zdravlja. Ako cijena pretrage ostane visoka, rano otkrivanje ostat će dostupno onima koji mogu platiti, a ne onima kojima je najpotrebnije.
Tim najavljuje suradnju s industrijom na razvoju prijenosnih dijagnostičkih uređaja. To je logičan korak, ali i korak u kojem se javni novac uložen u istraživanje često pretvara u privatni patent. Vrijedi postaviti pitanje tko će na kraju posjedovati licenciju i pod kojim uvjetima.
Iida spominje i širu primjenu, na biljege demencije i zaraznih bolesti, jer se tehnologija oslanja na prepoznavanje antitijelima. Ambicija je opravdana, ali svaki novi biljeg traži vlastita antitijela i vlastitu kalibraciju. Univerzalnog rješenja nema.
Ovo je solidan laboratorijski rezultat, ne proboj koji mijenja medicinu preko noći. Vrijedi ga pratiti, ali s otvorenim očima: dok ne vidimo neovisnu kliničku provjeru i cijenu po pretrazi, ostaje obećanje, a ne alat.