Američki predsjednik Donald Trump pitao je kineskog čelnika Xi Jinpinga bi li Peking bio zainteresiran za kupnju američkog oružja, otkrio je američki veleposlanik u Kini David Perdue. Pitanje zvuči gotovo nevjerojatno jer Washington desetljećima ograničava vojni izvoz prema Kini.
Perdue je taj razgovor opisao u emisiji Fox News Sunday dok je govorio o Trumpovu pristupu Kini i nastavku američke prodaje oružja Tajvanu. Prema njegovim riječima, Trump često ističe da Sjedinjene Države prodaju oružje državama diljem svijeta pa je u jednom trenutku isto pitanje postavio i Xiju.
Veleposlanik nije rekao kada je Trump iznio tu ideju, o kakvom se oružju govorilo niti kako je Xi odgovorio. Dvojica čelnika ove su se godine sastala 2 puta, najprije u Pekingu u svibnju, a zatim tijekom Xijeva trodnevnog državnog posjeta Washingtonu prošlog tjedna.
Svaka stvarna prodaja američkog oružja Kini naišla bi na ozbiljne pravne prepreke. Kongres je 1990. ograničio izvoz obrambenih proizvoda s američkog popisa streljiva u kontinentalnu Kinu, a ta su ograničenja desetljećima u praksi održavala američki embargo na prodaju oružja Pekingu.
Postoje ograničene iznimke i mogućnost predsjedničke odluke utemeljene na nacionalnom interesu, ali to ne mijenja osnovnu činjenicu da je izvoz američkog naoružanja Kini strogo ograničen. Zbog toga je Perdueova priča zanimljiva upravo kao primjer Trumpova trgovačkog pristupa odnosima s Pekingom.
Istodobno Washington ostaje glavni strani dobavljač oružja Tajvanu, premda službeno zadržava politiku jedne Kine. Zakon o odnosima s Tajvanom iz 1979. predviđa da Sjedinjene Države otoku stave na raspolaganje obrambene proizvode i usluge u količinama potrebnima za održavanje dostatne sposobnosti samoobrane.
Peking Tajvan smatra dijelom Kine i godinama zahtijeva od Washingtona da prekine takvu vojnu potporu. Kineske vlasti tvrde da američke prodaje oružja zadiru u kineski suverenitet i dodatno narušavaju odnose preko Tajvanskog tjesnaca, a prije Xijeva posjeta Washingtonu kinesko Ministarstvo obrane pozvalo je SAD na krajnji oprez.
Trumpova administracija prošlog je prosinca odobrila paket za Tajvan vrijedan 11 milijardi dolara, najveći do tada objavljen. Još jedan paket, vrijedan približno 14 milijardi dolara, mjesecima je ostao na čekanju, a Trump ga je opisao kao vrlo dobar pregovarački adut. Materijali Bijele kuće nakon sastanka nisu objavili odluku o tom paketu.
Perdue je izjavu dao dok je branio Trumpov pristup Tajvanu i tvrdio da je predsjednik već odobrio znatno više oružja za otok od svojih prethodnika. Pitanje upućeno Xiju prikazao je kao tipičan primjer Trumpova načina pregovaranja, a ne kao dokaz da se doista pripremala formalna prodaja američkog oružja Kini.
Ostaje i vrlo praktično pitanje što bi Washington uopće mogao ponuditi Pekingu, a da Kina to već ne proizvodi sama. Kina je samodostatna u većini glavnih kategorija konvencionalnog naoružanja, dok se često citirane ljestvice koje je stavljaju iza SAD temelje na prihodima od prodaje izraženima u dolarima, a ne na fizičkom obujmu proizvodnje.
U brodogradnji, gdje se industrijska proizvodnja može uspoređivati izravnije, kineski kapacitet procjenjuje se na približno 230 puta veći od američkog. Svjedočenja pred Kongresom također su kinesku proizvodnju malih bespilotnih letjelica stavljala na više od 100 puta veću razinu od američke.
To sužava mogući prostor za američku ponudu na vrhunske tehnologije, napredna znanja i sposobnosti u područjima u kojima Washington još zadržava prednost. Upravo su to sustavi i znanja koje Sjedinjene Države smatraju posebno osjetljivima i koje bi teško dijelile sa svojim glavnim strateškim suparnikom.
Trumpovo pitanje zato ostaje upečatljivo prije svega zbog političkog apsurda koji otkriva. S jedne strane Washington desetljećima ograničava prodaju oružja Pekingu i istodobno naoružava Tajvan, a s druge američki predsjednik kineskog čelnika pita bi li želio kupiti američko oružje. U diplomaciji trgovina ponekad doista zvuči kao provociranje granica mogućega.