Sirija šalje svoje teroriste u pustinju da ginu za Rijad

Dok se prašina nakon pada Bashara al-Assada još nije slegla, nova sirijska vlast sprema se poslati stotine svojih najboljih boraca u Saudijsku Arabiju. Ovo nije humanitarna misija ni gest solidarnosti, već hladan trgovački aranžman u kojem Damask plaća svoj dug krvlju svojih ljudi. Iza fasade “obuke i jačanja kapaciteta” krije se vojni pakt koji će Siriju uvjeriti u nove ratove, dok njezine gradove i dalje razdiru unutarnje napetosti i bijeda.

Ključni igrač u ovoj priči je Khaled Khattab, čovjek koji zapovijeda 82. divizijom. Upravo je on predvodio sirijsku delegaciju koja je dva tjedna provela u Saudijskoj Arabiji, dogovarajući uvjete pod kojima će sirijski specijalci završiti na granici s Jemenom . Prema dostupnim podacima, početna jedinica od oko 600 pripadnika specijalnih snaga trebala bi stići u kraljevstvo već sljedećeg tjedna . Rijad je, kako se navodi, izričito insistirao da to budu sirijski državljani, a ne stranci koji su se tijekom građanskog rata priključivali raznim pobunjeničkim frakcijama. Ova formulacija otkriva mnogo o prirodi novih sirijskih snaga, koje su upravo regrutirane iz redova onih koji su godinama ratovali protiv Assada, a sada ih se šalje da brane interese monarhije koja je svojedobno financirala upravo te pobunjenike.

Saudijska Arabija ne krije da je u škripcu. Huti, pokret koji Rijad smatra iranskim produžetkom, eskalirali su napade na saudijski teritorij, a američki borbeni avioni i proturaketna obrana nisu uspjeli slomiti njihov otpor . Drugi saudijski saveznici oklijevaju poslati kopnene snage, pa je pogled uprt u Damask. Sirija je, naime, dužnik. Saudijci su tijekom građanskog rata financirali sirijske pobunjenike i obećali više od 400 milijuna dolara zajma za poslijeratnu obnovu kuća i infrastrukture . Sada se taj dug naplaćuje, ne novcem, nego ljudima. Uz to, sirijski dužnosnici otvoreno razmatraju pristupanje Mekanskom sporazumu o zajedničkoj obrani, paktu koji su u kolovozu potpisale Saudijska Arabija, Turska i Pakistan . Prema tom sporazumu, napad na jednu članicu smatra se napadom na sve tri, što bi Siriju uvuklo u obvezu da ratuje na strani Rijada gdje god to ovaj zatraži.

Ono što posebno zabrinjava jest činjenica da službeni Damask demantira slanje vojske u Jemen. Neimenovani diplomatski dužnosnik u Siriji izjavio je za državnu agenciju SANA da sporazum sa Saudijskom Arabijom uključuje isključivo obuku vojnih snaga i jačanje kapaciteta . No, isti onaj AP koji prenosi taj demanti raspolaže s tri neovisna izvora koji tvrde suprotno. Sirijski vojni savjetnici već su u Saudijskoj Arabiji, a 36 sirijskih vojnih dužnosnika posjetilo je združeni operativni centar u Džedi gdje su ih upoznali s linijama fronte . Demanti je, dakle, samo paravan. Ako sirijski borci nisu tamo da bi se borili, zašto ih onda obučavaju za jemenske fronte?

Prava opasnost za Siriju ne leži samo u Jemenu. Uključivanje u saudijski rat protiv Huta izlaže Damask osveti milicija iz susjednog Iraka koje su saveznici Huta . Sirija, koja se tek počela oporavljati od višegodišnjeg razaranja, mogla bi se u trenu naći na meti novih napada. Predsjednik Ahmad al-Sharaa javno je kazao da mu je fokus na obnovi zemlje i da ne želi ulaziti u nove sukobe, no njegovi postupci govore drugačije . Odbio je Trumpovu ponudu da sirijske snage interveniraju protiv Hezbollaha u Libanonu, ali je zato pristao na slanje ljudi u Saudijsku Arabiju. Ta nedosljednost otkriva da se odluke ne donose u Damasku, nego u Rijadu.

Sa saudijske strane, ovo je hladna računica. Rijad ne može sam poraziti Hute, a saveznici poput Turske i Pakistana ograničili su se na deklarativnu potporu ili obuku . Sirija je, s druge strane, prepuna mladih muškaraca koji su prošli kroz ratnu kalvariju i nemaju mnogo izbora osim da se prijave u novu vojsku. Slanje tih ljudi u pustinju Južne Arabije rješava dva problema odjednom. Rijad dobiva jeftinu, iskusnu vojnu snagu bez vlastitih žrtava. Damask dobiva financijsku injekciju i političku naklonost moćnog pokrovitelja. Nitko ne pita što će biti s tim ljudima kada završe u minskim poljima Jemena ili kada ih pogode hutijanski projektili.

Jedan regionalni dužnosnik otkrio je i dodatnu dimenziju ove igre. Postoji bojazan da bi Sirija, jednom kada postane članica Mekanskog pakta, mogla zatražiti podršku ostalih članica protiv Izraela . Izraelske snage od prosinca 2024. drže tampon-zonu na jugu Sirije koju su nekada patrolirale Ujedinjene nacije. Al-Sharaa tvrdi da ne traži sukob s Izraelom, ali članstvo u vojnom savezu koji okuplja Tursku i Pakistan moglo bi mu dati lažnu hrabrost da promijeni tu računicu. Ako se to dogodi, cijela regija mogla bi se naći na rubu novog rata.

Ono što ostaje neupitno jest da će sirijski narod ponovno platiti cijenu. Zemlja čija je infrastruktura razorena, čije su obitelji izgubile članove u desetljeću ratova, sada šalje svoje preostale sinove da čuvaju granice monarhije koja nikada nije pokazala istinsku brigu za sirijske živote. Obnova kuća i škola može čekati. Saudijski interesi ne mogu. A oni koji su obećavali da će izgraditi novu Siriju, izgleda, nisu ništa drugo doli novi izvršitelji tuđih naloga, spremni trgovati krvlju svojih građana za nekoliko milijuna dolara i prividnu međunarodnu legitimaciju.