Japan uplatio dva milijuna dolara za koordinaciju hitne pomoći u Gazi

Japan je u utorak potpisao sporazum s Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO) o gotovo dva milijuna dolara pomoći za zdravstveni odgovor u Gazi, a dokument su u Ramalli potpisali japanski predstavnik za Palestinu Katsuhiko Araike i šefica WHO-a za okupirani palestinski teritorij Reinhilde Van De Weerdt.

Riječ je o iznosu od približno 1,97 milijuna dolara. Novac nije namijenjen općoj humanitarnoj pomoći, nego izgradnji koordinacijske stanice hitnih medicinskih timova unutar Operativnog centra za krizne situacije palestinskog ministarstva zdravstva u gradu Gazi.

Detalj je to koji govori više od iznosa. Koordinacijska stanica znači da će se u Gazi uspostaviti sustav koji raspoređuje strane medicinske timove, prati gdje su i što rade te sprječava da se pomoć gomila na jednom mjestu dok drugdje nema nikoga. Bez takvog mehanizma, pokazala je praksa u brojnim krizama, donirana oprema i ljudstvo često stoje neiskorišteni.

Pitanje koje sporazum ne rješava

Ono što potpisivanje u Ramalli ne dotiče jest pitanje tko će te timove štititi i kroz koje će kontrolne točke prolaziti. Japan plaća koordinaciju, ali ne i pristup. A upravo je pristup ono što u Gazi već mjesecima određuje koliko pomoći uopće stigne do pacijenta.

Ovo nije prvi japanski potez te vrste. Tokyo već godinama financira palestinske zdravstvene kapacitete kroz WHO i agencije UN-a, držeći se pritom formule koja izbjegava političke deklaracije i svodi se na konkretnu infrastrukturu. Za razliku od velikih zapadnih donatora čije se isplate često vežu uz uvjete i javne izjave, japanski doprinos dolazi tiho, kroz ugovore s međunarodnim organizacijama.

Ima u tome i šireg interesa. Japan nema vojno ni političko uporište na Bliskom istoku kakvo imaju SAD ili pojedine europske zemlje, pa mu je humanitarna prisutnost jedan od rijetkih alata kojima zadržava relevantnost u regiji. Dvomilijunski grant je u tom smislu jeftin, ali koristan ulaz.

Tko će odgovarati za novac

Ostaje, međutim, pitanje na koje sporazum ne daje odgovor: kako će se trošenje provjeriti u uvjetima u kojima je palestinsko ministarstvo zdravstva u Gazi pod upravom lokalnih vlasti, a međunarodni revizori tamo ulaze rijetko i neredovito. Dosadašnja praksa pokazuje da upravo u takvim sredinama najviše novca završi u administraciji, a najmanje uz bolesničku postelju.

Japan je, dakle, platio koordinaciju hitnih timova. Hoće li ta koordinacija ikada zaživjeti, ovisi o nečemu što se u Ramalli ne potpisuje — o tome hoće li kroz prijelaze u Gazu proći ljudi i oprema, a ne samo papiri.