Staljin se smije – Trump preko društvenih mreža odlučuje o čelu Nvidije

Objavom na društvenoj mreži američki predsjednik pokušao je odrediti tko će sjediti na čelu najvrijednije svjetske tvrtke za čipove – i time otvorio pitanje gdje prestaje politički komentar, a počinje pritisak na korporativno upravljanje.

Donald Trump poručio je na Truth Socialu, velikim slovima, da je Jensen Huang obavio „fantastičan posao” na čelu Nvidije, ali da postoji „samo jedan čovjek” koji ga može naslijediti — Tim Cook, bivši izvršni direktor Applea. „Legenda zamjenjuje legendu”, napisao je. Objava je stigla samo nekoliko sati nakon što je Huang napustio kompaniju, a upravu je privremeno preuzela financijska direktorica Colette Kress.

Na papiru prijedlog nije besmislen. Cook je 1. rujna prošle godine predao mjesto izvršnog direktora Applea Johnu Ternusu nakon petnaest godina, zadržavši samo mjesto predsjednika upravnog odbora. U Silicijskoj dolini slovio je kao uzor uspješnog prijelaza s osnivača na profesionalnog menadžera, a profesor korporativnog upravljanja s Yalea Jeffrey Sonnenfeld već je u srijedu u kolumni za Time zagovarao da Cookovo ime bude na vrhu popisa kandidata.

Odluka nije na Ovalnom uredu

No nema nikakvog pokazatelja da je Nvidia uopće kontaktirala Cooka, ni da on u 66. godini želi ponovno preuzeti operativnu funkciju. Izbor budućeg direktora isključivo je pravo upravnog odbora, kojim sada predsjeda Harvey Jones — a ne Bijele kuće. Predsjednički savjet u ovoj situaciji vrijedi koliko i svaki drugi komentar s društvene mreže: ništa, dok ga ne potvrdi korporativna procedura.

Postoji i tvrđi argument protiv. Odnosi Cupertina i Santa Clare godinama su ledeni — Apple je iz svojih Mac računala izbacio Nvidiine grafičke čipove prije više od desetljeća. U kuloarima se, umjesto Cooka, mnogo upornije spominje drugo ime iz Applea: Johny Srouji, arhitekt čipova Apple Silicon.

Trumpova objava tako više govori o njegovoj navici da ključne pozicije u američkoj tehnološkoj industriji dijeli preko svojih profila nego o stvarnom planu Nvidije. Upravni odbor tvrtke već je bio kritiziran zbog pasivnosti prema Huangu, a sada bi imao priliku dokazati neovisnost upravo tako da ne posluša uputu iz Ovalnog ureda.

Što ovo znači za Europu

Igra oko Nvidije nije samo američka unutarnja stvar. Tvrtka drži ključni dio globalnog tržišta umjetne inteligencije, a svaka promjena na njezinu čelu odražava se na cijene čipova, uvjete nabave i tehnološku ovisnost europskih gospodarstava. Hrvatska i Europska unija u toj igri nemaju ni mjesto u upravnom odboru ni pravo glasa – imaju samo račun koji plaćaju.

Upravo zato je važno pitanje koje se u cijeloj priči ne postavlja: zašto o sastavu uprave najveće svjetske kompanije za čipove uopće raspravlja predsjednik jedne države, a ne tržište i dioničari? Ako se imenovanja u strateškim industrijama počnu dogovarati preko društvenih mreža, onda parlamentarna kontrola nad gospodarskim odlukama postaje prazna forma – i u Sjedinjenim Državama i u Europi.

Za zemlje poput Hrvatske pouka je jasna. Tehnološka autonomija ne gradi se objavama na mrežama, nego vlastitim istraživanjem, domaćim vlasništvom u strateškim sektorima i politikom koja ne dopušta da o ključnoj infrastrukturi odlučuju tuđi interesi. Dok se u Silicijskoj dolini legende mijenjaju preko ekrana, mi još čekamo da se barem jedna domaća odluka donese bez uputa iz inozemstva.