Ostavka Jensena Huanga s čela Nvidije 12. studenoga otvorila je pitanje koje nadilazi korporativno upravljanje: koliko jedna osoba može vući za sobom cijelu industriju umjetne inteligencije i sigurnosnu politiku Sjedinjenih Država.
Huang je odstupio s mjesta izvršnog direktora i iz upravnog odbora nakon što su u javnost izašle informacije o nekoliko ljubavnih veza. Jedna od njih, s izvjesnom Alice Huang, privukla je pozornost američkih obavještajnih službi koje je sumnjiče za špijunažu u korist Pekinga. Sama optužba za špijunažu za sada nije dokazana. Ostale dvije veze uključuju zaposlenice Nvidije, među njima potpredsjednicu Kimberly Powell i još jednu neidentificiranu djelatnicu.
No pravi teret za kompaniju nije privatni skandal, nego njegov sigurnosni i trgovinski sloj. U središtu je singapurski klijent Megaspeed, koji se sumnjiči da je Kini omogućio pristup zabranjenim čipovima. Uz to ide i podatak o približno 50.000 čipova koje Nvidia navodno nije prijavila. Te dvije stavke Washington ne promatra kao poslovni propust, nego kao pitanje nacionalne sigurnosti.
Predsjednik, dionice i dvostruka mjerila
Priča se dodatno zapetljala kada je Washington Post objavio uvid u financijske prijave američkog predsjednika. Prema transakcijama prijavljenima ove godine, Donald Trump je krajem kolovoza držao između 13 i 62 milijuna dolara dionica Nvidije. Dokumenti daju samo raspone i ne pokrivaju posljednja dva mjeseca zbog rokova prijave, pa nije moguće utvrditi drži li te vrijednosnice i danas. Iznos je višestruko veći od udjela prijavljenog krajem 2024., koji je iznosio između 615.000 i 1,3 milijuna dolara.
Objavljivanje tog podatka poklopilo se s istim danom u kojem je predsjednik kazao da je otvoren za Huangov povratak. Trump je Huanga opisao kao bliskog čovjeka, ustvrdio da je „naučio veliku lekciju” i procijenio da njegova veza s Alice Huang ne predstavlja rizik za nacionalnu sigurnost. Ta je izjava izravno u suprotnosti sa stavom ministra financija Scotta Bessenta koji traži odgovore o izvozu i novog čelnika izvan kompanije.
Ovdje se postavlja pitanje koje izvještaji o aferi ne postavljaju: ako predsjednik drži dionice kompanije o čijem se čelniku odlučuje, može li njegova riječ o „nacionalnoj sigurnosti” uopće biti nepristrana? Sukob interesa nije stvar političke simpatije, nego mjerljivog financijskog interesa.
Lutnick pod paljbom, Kongres u redu
Ministar trgovine Howard Lutnick postao je glavna meta u Washingtonu. Prema CNN-u, za vezu Huanga i Alice Huang znao je mjesecima, ali njegovo ministarstvo odugovlačilo je s upisom Megaspeeda na crnu listu tvrtki opasnih za nacionalnu sigurnost. Odjel nije na tu listu dodao nijednu tvrtku više od godinu dana. Savjetnici Donalda Trumpa navodno su razmatrali njegovu smjenu, no predsjednik je u ponedjeljak poručio da ga ne namjerava zamijeniti, braneći kašnjenje kao nužno za diplomaciju s Pekingom.
Paralelno se zahuktava kongresni dio priče. Glasnogovornik Briana Masta, republikanskog čelnika Odbora za vanjske poslove Zastupničkog doma, potvrdio je da traju pregovori o Huangovu svjedočenju pred tri odbora. U Senatu ga je bankovni odbor već pozvao da se pojavi 3. prosinca, nakon što je Howard Lutnick pristao svjedočiti. Te bi audicije mogle imati veću težinu od internetskih peticija.
Interna istraga povjerena je bivšem tužitelju Joonu Kimu, a Huanga zastupa odvjetnička kuća Paul Weiss. Reuters, koji je imao uvid u internu komunikaciju, navodi da je Huang u listopadu svoje veze s Alice Huang predstavio kao poslovne odnose, i to pred glavnim pravnim direktorom Timom Teterom i marketinškom direktoricom Alison Wagonfeld. Isti je opis dao i u jesen 2025., kada su novinarska pitanja privukla pozornost kompanije. Teter je, prema Bloombergu, upravo taj koji je kontaktirao ministarstvo trgovine u vezi s Alice Huang.
Pritisak investitora i pitanje sukcesije
Pritisak ne dolazi samo iz politike. Brad Gerstner iz fonda Altimeter Capital i Gavin Baker iz Atreides Managementa poslali su upravnom odboru pismo u kojem traže da se zadrže sve opcije otvorene, uključujući Huangov povratak, te da odluka bude spora i promišljena. Nvidia tvrdi da formalni proces nasljeđivanja nije pokrenut, dok je Financial Times pisao da je odbor kontaktirao Renea Haasa, čelnika Arma i bivšeg Nvidijina čovjeka.
Nisu svi uvjereni u povratak. Dan Ives iz Yorkville Ivesa kaže da za to ne vidi „nikakvu šansu”. Među mogućim kandidatima spominju se Colette Kress, koja vodi kompaniju do imenovanja stalnog rješenja, i Ian Buck, otac CUDA-e. Izvan Nvidije kruže i imena Johnyja Sroujija iz Applea te Tima Cooka, kojeg navodno gura Trump. Bessentov zahtjev za profilom izvan kompanije mogao bi prevagnuti.
Mobilizacija zaposlenika i dioničara raste. Otvoreno pismo na stranici Stand with Jensen prikupilo je više od 176.000 potpisa, od čega se gotovo 8.800 osoba predstavlja kao zaposlenici Nvidije, a više od 92.000 kao dioničari. Stranica sama napominje da su te pripadnosti deklarativne i neprovjerene te da su je pokrenuli volonteri bez službene veze s kompanijom. Pismo traži Huangovu reintegraciju tijekom istrage, objavu njezina opsega i rokova te javno objašnjenje razloga odlaska.
Tržište je ostalo hladno. Na otvaranju Wall Streeta dionica Nvidije pala je oko dva posto, na približno 159 dolara, nakon što je već u petak izgubila dva posto. Nalazi se više od 30 posto ispod rekorda iz listopada, dan nakon najgore tjedne serije od travnja 2025. Investitori čekaju tromjesečne rezultate, prve bez Huanga, koji bi trebali pokazati stvarne posljedice afere.
Što ovo znači za igrače i za Europu
Afera je prešla granice burze. Huang je bio glavni zagovornik GeForce kartica u kompaniji u kojoj igre sada čine oko sedam posto prihoda. Glasnogovornik Nvidije uvjeravao je na mreži X da kraj GeForcea nije na dnevnom redu, ali nije obećao ništa o cijenama ni o budućim izdanjima. Vlasnici multimedijskih kućišta pitaju se i o budućnosti Nvidia Shielda.
Za hrvatsku i europsku perspektivu ključno je pitanje koje se u američkoj raspravi ne postavlja: tko će jamčiti da odluke o izvozu čipova i o pristupu ključnoj tehnologiji neće biti donesene pod pritiskom dioničkih interesa nekolicine u Washingtonu? Europa koja nema vlastitu proizvodnju naprednih čipova ostaje promatrač u igri u kojoj se pravila mijenjaju iza zatvorenih vrata.
Nvidia je simbol tehnološke moći koja je davno prestala biti samo korporativna. Dok Kongres zakazuje audicije, a odbor traži nasljednika, ostaje otvoreno pitanje je li Huangova sudbina uopće odluka kompanije ili odraz borbe unutar američke administracije.
Ministar financija SAD-a Scott Bessent postavio je Nvidiji ultimatum od deset dana: tvrtka mora objasniti je li svjesno dopustila da njezini najnapredniji čipovi završe u Kini. Zahtjev je izrečen javno, preko Fox Newsa, i to ne slučajno — u istoj izjavi Bessent je zatražio da se novi direktor Nvidije zaposli izvan kompanije, čime je praktički otpisao mogućnost da se Jensen Huang vrati na čelo.
Bessent je pritom gotovo usput odbacio i pitanje špijunaže. O Alice Huang rekao je da mu nije važno je li ona špijunka ili nije — važna mu je, kako je rekao, kultura usklađenosti u tvrtki. Ta rečenica vrijedi više od cijelog ultimatuma: Washington ne traži istinu o jednoj osobi, traži dokaz da Nvidia više nije sustav koji funkcionira na povjerenju prema jednom čovjeku.
Iz iste izjave proviruje i pukotina unutar vlade. Bessent je podsjetio da je nekoliko ministarstava htjelo staviti Megaspeed na crnu listu, ali da je „glavnu riječ imalo Ministarstvo trgovine”. To je priznanje da se odluka o klijentu osumnjičenom za preprodaju zabranjenih čipova donosila na jednom stolu, i da su drugi u vladi smatrali da je taj stol pogriješio.
Pismo koje ruši argument o carini
Pritisak ne dolazi samo iz vlade. Demokratska senatorica Maria Cantwell poslala je u nedjelju pismo u kojem optužuje Ministarstvo trgovine, na čelu s Howardom Lutnickom, da nije provelo ograničenja koja su trebala spriječiti Kinu da dođe do naprednih Nvidijinih čipova. Lutnick je pozvan u Senat, a Senat je pozvao i Jensena Huanga da se 3. prosinca pojavi na saslušanju.
Cantwell ide i korak dalje od pitanja nadzora. Tvrdi da carina od 25 posto koju država ubire na prodaju čipova H200 Kini stvara izvrnut poticaj — što je veći izvoz, to je veći prihod, pa država ima financijski interes dopustiti ono što bi trebala sprječavati. To je optužba koja pogađa samu srž politike, a ne njezinu provedbu.
Iza kulisa se, prema pisanju Washington Posta, vodila druga bitka. Marco Rubio imao je, kako se navodi, preinačiti izvještaj CIA-e koji je pokrenuo cijeli skandal, i to u oštrijem tonu. Odlazak Jensena Huanga pristaše tvrde linije prema Kini doživljavaju kao pobjedu. Trump je pak prvo rekao da vjeruje Huangu, a zatim predložio Tima Cooka kao njegovog nasljednika — što je izjava koja više govori o Trumpovom stilu nego o planu za Nvidiju.
Tri veze, jedan pravilnik
Ono što je počelo kao pitanje nacionalne sigurnosti pretvorilo se u kadrovski slom. New York Times je 11. studenoga objavio drugu vezu — s Kimberly Powell, potpredsjednicom Nvidije i članicom najuže uprave. Upravni odbor, koji je tri dana ranije javno iskazao povjerenje svom direktoru, odmah je počeo pripremati njegovu smjenu. Već sljedeći dan Nvidia je potvrdila odlazak, a Reuters je navečer objavio i treću vezu, s još jednom zaposlenicom.
Za Nvidiju to više nije moralno pitanje. Veza s podređenom osobom je sukob interesa koji zabranjuje vlastiti kodeks ponašanja tvrtke. Drugim riječima, tvrtka je smijenila čovjeka zbog pravila koje je sama napisala — dok istodobno mora objašnjavati Washingtonu zašto joj se čini da su pravila o izvozu bila manje obvezujuća.
Megaspeed je u nedjelju objavio priopćenje u kojem tvrdi da je Alice Huang otišla 30. kolovoza 2025. i da više ne obnaša nikakvu funkciju u toj singapurskoj tvrtki. O njezinoj privatnosti nisu se izjašnjavali, a poslovanje opisuju kao legitimno i zakonito — iako američko Ministarstvo pravosuđa protiv tvrtke vodi kaznenu istragu. Datum je zanimljiv sam po sebi: veze između Alice Huang i Jensena Huanga zabilježene su znatno nakon tog 30. kolovoza.
Pedeset tisuća čipova koje nitko nije prijavio
Najteži dio priče nije u veza, nego u brojevima. Bloomberg je 10. studenoga objavio da je u obračunu koji je Nvidia dostavila američkim vlastima nedostajalo oko 50.000 čipova prodanih Megaspeedu, te da je pravni direktor Nvidije navodno intervenirao u Ministarstvu trgovine. Megaspeed se sumnjiči da je preko podatkovnih centara u Maleziji i Indoneziji omogućio kineskim klijentima pristup Nvidijinim čipovima za koje je izvoz zabranjen.
Na taj je propust, zanimljivo, još u svibnju upozorio jedan hedge fond. Tržišta su signal ignorirala. To je detalj koji vrijedi zapamtiti: upozorenje je postojalo mjesecima prije nego što je postalo skandal, i nitko nije htio biti taj koji će zvučati kao paničar.
Ulagači sada probavljaju vikend. Dionica Nvidije u prvim izvanburzovnim trgovinama trgovala se gotovo bez promjene, nakon što je izvedenica vezana uz njezinu cijenu u nedjelju skočila više od 3 posto — na krilima informacija o mogućem Huangovom povratku. Od početka afere tvrtka je izgubila stotine milijardi dolara tržišne vrijednosti, a sutrašnji rezultati prvi su koje će predstaviti bez svog osnivača.
I dok se svi bave tim pitanjem, jedno je ostalo bez odgovora od 29. listopada, kad je New York Times objavio da američka obavještajna služba sumnjiči Alice Huang da radi za Peking. Bila ona špijunka ili ne — to nitko dosad nije potvrdio. Ali ako Washingtonu to doista nije važno, kako to da je cijeli slučaj pokrenut upravo tom sumnjom?
Kineska vlada pokrenula je istragu protiv Nvidije zbog navodnog kršenja antimonopolskih propisa, a taj potez pekinškog regulatora otvara pitanje koje Washington do sada nije htio postaviti: koliko su američke tehnološke kompanije zapravo ranjive kada im se najveće tržište zatvori?
Nvidia je u posljednje dvije godine postala simbolom američko-kineskog tehnološkog rata. S jedne strane, Sjedinjene Države su izvoznim kontrolama zabranile prodaju najnaprednijih čipova u Kinu. S druge, ta ista Kina ostaje jedan od najvećih kupaca Nvidijine robe, posebno onih modela koji su namijenjeni upravo kineskom tržištu i koji su razvijeni da zadovolje američke regulatorne okvire.
Istraga koju je pokrenulo kinesko regulatorno tijelo nije slučajna. Dolazi u trenutku kada Jensen Huang, čelnik kompanije, pokušava balansirati između zahtjeva Washingtona i pritisaka iz Pekinga. Huang je javno upozoravao da pretjerane restrikcije štete američkoj industriji, ali je istovremeno morao pristati na uvjete koje su mu nametnule američke vlasti.
Što Kina zapravo želi postići
Antimonopolski postupak u Kini rijetko je samo pravno pitanje. To je instrument industrijske politike. Kada Peking otvori istragu protiv stranog tehnološkog diva, poruka je obično dvostruka: domaćim kompanijama daje se prostor za jačanje, a stranima se šalje signal da njihova pozicija na kineskom tržištu nije zajamčena.
U slučaju Nvidije, kineske vlasti mogle bi iskoristiti istragu kako bi izvršile pritisak na Washington da ublaži izvozne kontrole. Ili kako bi domaćim proizvođačima čipova, poput Huaweija, dale vremena da sustignu Nvidijine tehnološke standarde. Nvidia je godinama dominirala tržištem umjetne inteligencije, a kineske kompanije su bile prisiljene kupovati njezine proizvode. To se polako mijenja.
Ono što ova istraga otkriva jest da tehnološka ovisnost ide u oba smjera. Sjedinjene Države mogu Kini uskratiti pristup najnaprednijim čipovima, ali Kina može Nvidiji uskratiti pristup tržištu koje čini značajan dio njezinih prihoda. U tom sukobu nema čiste pobjede.
Politički kontekst koji se ne smije zanemariti
Istraga je pokrenuta u razdoblju kada se u Sjedinjenim Državama ponovno rasplamsava rasprava o tome koliko daleko treba ići u tehnološkom razdvajanju od Kine. Bivši predsjednik Donald Trump zagovarao je tvrdi kurs prema Pekingu, a aktualna administracija nastavila je s restrikcijama, iako uz određene korekcije.
Nvidia se našla između dvije vatre. Američke vlasti traže od nje da ograniči prodaju Kini, a kineske vlasti traže da poštuje njihove propise. Kompanija je pokušala pronaći kompromis razvijanjem posebnih modela čipova za kinesko tržište, ali ni to nije zadovoljilo ni jednu stranu u potpunosti.
Ono što ova situacija pokazuje jest da tehnološki rat više nije samo pitanje carina i izvoznih dozvola. Postaje pitanje pravnih sustava, regulatornih tijela i industrijske politike. Kina koristi svoje zakone kao oruđe, a Sjedinjene Države svoje. Kompanije poput Nvidije plaćaju cijenu.

0 komentara
Još nema komentara. Budite prvi.