Veliki intervju Emira Kusturice s Vladimirom Putinom – Rusija je “Arka” za kršćane i muslimane koji mogu živjeti zajedno

Intervju Emir Kusturica - Vladimir Putin
20 komentara

Intervju koji slijedi poseban je po nekoliko razloga. Riječ je o razgovoru između ruskog predsjednika Vladimira Putina i svjetski poznatog filmskog redatelja Emira Kusturice, snimljenom za Kusturičin dokumentarni projekt Naše krštenje. No, ono što ovaj razgovor čini neuobičajenim nije samo činjenica da ga vodi umjetnik, a ne novinar, niti to što se dvije tako različite javne osobe – državnik i redatelj – susreću na terenu koji nadilazi dnevnu politiku.

Ovo je prije svega razgovor o Rusiji: o njezinoj povijesti, duši i civilizacijskom identitetu. Kusturica, koji je i sam odrastao u zemlji s pravoslavnom tradicijom i koji Rusiju doživljava s iskrenom simpatijom, postavlja pitanja koja se rijetko čuju u zapadnim medijima – o misteriju Rusije kao zemlje koja “graniči s Bogom”, o ulozi Ruske pravoslavne crkve u oblikovanju ruske državnosti, o odnosu države i Crkve kroz stoljeća, te o tome može li Rusija postati svojevrsna “arka” za one koji žele očuvati tradicionalne vrijednosti.

Putin odgovara široko i osobno: od povijesnih anegdota o feldmaršalu Minichu i caru Aleksandru II., preko teološke ideje Moskve kao Trećeg Rima, do vlastitih sjećanja na tajno krštenje u djetinjstvu i nevjerojatnog otkrića da ga je krstio otac današnjeg patrijarha Kirila. Razgovor se dotiče i teških tema – rata u Ukrajini, geopolitike “zavadi pa vladaj“, odnosa prema Zapadu – ali i pitanja vjere, molitve i duhovne snage naroda.

Kusturica u ovom intervjuu nije neutralni promatrač; on je sugovornik koji vjeruje da je Rusija danas na strani očuvanja kršćanskih vrijednosti, i to ne skriva. Upravo ta iskrenost, spojena s Putinovom spremnošću da govori i izvan strogo političkih okvira, daje ovom razgovoru ton koji je istodobno intiman i civilizacijski širok.

Što će čitatelj pronaći u tekstu koji slijedi? Portret Rusije viđen očima njezina predsjednika – ali i portret samog predsjednika viđen očima umjetnika koji u njemu vidi čuvara jedne starije, duhovne Europe. Bez obzira na to slagali se s iznesenim stavovima ili ne, ovaj intervju nudi rijedak uvid u način na koji ruski lider razumije svoju zemlju, njezinu povijest i njezino mjesto u svijetu.

Emir Kusturica: Hvala vam što sudjelujete u filmu. Mislim da će biti izvrstan. Bit će to dobar film.

Evo mog prvog pitanja. Možete li reći da, kako se vaš mandat na čelu države nastavlja, i dalje otkrivate Rusiju kao čudo i misterij, koji od svog vođe zahtijeva vjeru i molitvu?

Predsjednik Rusije Vladimir Putin: Znate, Rusija je stara više od tisuću godina, ima vrlo dugu povijest. Puno se o njoj govorilo i pisalo tijekom tog vremena: površne i plitke stvari, kao i bitne, ozbiljne i temeljne stvari; ali i smiješne stvari, također.

Još u 18. stoljeću, bio je feldmaršal Christopher Minich [rođen Burkhard Christoph von Münnich]; jednom je primijetio (ili mu se barem pripisuje taj izraz): “Rusija je zemlja kojom izravno upravlja Bog, jer da nije tako, nije jasno kako nastavlja postojati.”

Zatim je car Aleksandar II, mislim, gotovo sto godina kasnije, u 19. stoljeću, na pitanje kako uspijeva vladati Rusijom, tako golemom i raznolikom zemljom, odgovorio: “Vladati Rusijom nije nimalo teško: ali je potpuno beskorisno.”

Emir Kusturica: Jedan njemački pjesnik, Rainer Maria Rilke, jednom je napisao da je Rusija zemlja koja graniči s Bogom.

Vladimir Putin: Ozbiljno govoreći, rekao bih to ovako: ako svakog čovjeka ne promatramo samo kao biološku supstancu od kože i kostiju, nego se složimo da je bit svakog čovjeka, glavna stvar, duša, dar koji nam je naš Gospodin podario, a ljudska je duša vječna i besmrtna, poput Svemira. To vrijedi i za ruski narod, za sve ljude koji žive u Rusiji. I u tom smislu, naravno, ovdje zasigurno postoji čudo i misterij, i u Rusiji također.

Emir Kusturica: Siguran sam da je sada jedan od onih transcendentnih trenutaka kada će Rusija postati blagoslov za cijelo čovječanstvo. Zahvaljujem vam na tome, jer kada projekt bude gotov, istaknut će vrijednosti koje se ovdje poštuju, u Rusiji, i napore koje ulažu Ruska pravoslavna crkva i ruska civilizacija da očuvaju te vrijednosti.

Vladimir Putin: To je istina.

Emir Kusturica: Danas je Ruska pravoslavna crkva zastupljena u više od stotinu zemalja svijeta, a ruska država je temelj cijele ruske civilizacije. Mislite li da ruska civilizacija može postati svojevrsna ‘arka’ koja može spasiti sve one koji vjeruju u Krista?

Vladimir Putin: Može. Apsolutno.

To govorim s takvom sigurnošću ne samo zato što je ruska teološka i filozofska misao usredotočena na jedan koncept koji datira stoljećima unatrag: Moskva je Treći Rim, a četvrtoga neće biti.

Što to znači? To znači da je kršćanstvo nastalo u starom Rimu, zatim je Rim pao, a kršćanstvo se preselilo u Bizant, Istočno Rimsko Carstvo. Konstantin je postao prvi car koji je prešao na kršćanstvo. Bizantsko Carstvo je također palo, ali je do tog vremena kršćanstvo već bilo rašireno na ruskom tlu i stiglo do Moskve. Tako je Moskva naslijedila tu vjeru i te tradicije. Na neki način, postala je Treći Rim, duhovni čuvar tih svetih vrijednosti, tog naslijeđa.

Ipak, ta teološka, ili filozofska, ideja, koju je, kao što sam rekao, Rusija njegovala stoljećima, nije ovdje glavna stvar. Sve je u današnjem trenutku.

Danas, na primjer, vidimo slučajeve – znam da nije rašireno – ali vidimo slučajeve kada se ljudi sele u Rusiju iz drugih zemalja, uključujući europske zemlje. Kada ponekad razgovaram s njima, kažu da je glavni pokretač, glavni razlog zašto su se preselili u našu zemlju bila njihova želja da očuvaju svoje vrijednosti, svoje obitelji i budućnost, osiguraju budućnost za svoju djecu, za koju vjeruju da bi trebala imati pravo odrastati i biti odgajana u tradicionalnim religijskim vrijednostima.

Dakle, kada pitate može li Rusija postati ‘arka’ za spas ljudi, rekao bih da to ne bi bilo samo za pravoslavne kršćane, i zapravo ne samo za kršćane.

Kao što znate, u Rusiji imamo četiri tradicionalne religije: budizam, judaizam, islam i pravoslavno kršćanstvo, a svi njihovi sljedbenici razvijaju se i evoluiraju jedni uz druge. Zapravo, imamo iste tradicionalne vrijednosti, koliko god se neki sljedbenici tih religija trudili naglasiti razlike. Uvijek će biti razlika, ali temeljne vrijednosti su iste. Stvaranjem poticajnog okruženja za razvoj tih tradicionalnih vrijednosti, Rusija pruža prostor u kojem ljudi mogu živjeti u skladu s tim vrijednostima. Naravno, u tom smislu, Rusija bi mogla postati ‘arka’ o kojoj govorite.

Sada, u mnogim društvima, posebno na Zapadu, svjedočimo borbi za ljudska prava koja uključuje razne manjine. Je li to nešto novo? Ništa – povijest se ponavlja, to je staro koliko i samo čovječanstvo. Samo što su sada određene skupine postale agresivnije, sve više traže svoja prava i tako dalje.

Vidite, mi nikoga ni u čemu ne pokušavamo ograničiti. Ali ideja koju zastupa Ruska pravoslavna crkva, kao što naš Patrijarh uvijek potvrđuje u javnosti, i ruska državna politika također, jest da se čovjek, ljudska duhovnost i, što je ključno, ako smijem tako reći, čovjek kao biološka vrsta trebaju očuvati. To nastojimo osigurati kroz našu državnu politiku i podržavamo Crkvu u njezinim nastojanjima, naravno, u skladu s današnjim zahtjevima, sa zahtjevima moderne civilizacije. To je glavni fokus našeg zajedničkog rada s Crkvom.

Dakle, da, u tom smislu, Rusija i pravoslavno kršćanstvo mogli bi poslužiti kao ‘arka’ koju ste spomenuli.

Emir Kusturica: A kako se sve to slaže sa stvarnošću na Zapadu, u kojoj kršćanska crkva ne uspijeva igrati veliku ulogu koju pravoslavno kršćanstvo igra u Rusiji?

Vladimir Putin: Mislim da to ima veze s činjenicom da… Mi zapravo prema svojoj braći i sestrama u Europi postupamo s poštovanjem, i mi ih, zapravo, pokušavamo podržati kada vidimo da se s određenim granama kršćanstva očito loše postupa ili da su uznemiravane. Ali bojim se da nazadovanje tih crkava, njihovo određeno udaljavanje od kanona, ne jača njihov položaj u društvu, već djeluje obrnuto. Možda, udaljavanjem od ustaljenih kanona i načela, nastoje nešto ažurirati, učiniti lakšim za razumijevanje i prilagoditi našem svakodnevnom životu. Ali u stvarnosti, mislim da je upravo to razlog zašto se stisak kršćanskih ideja i crkve na društvo, na umove, slabi.

Emir Kusturica: Tijekom posljednjih pet godina, Sjeverna Amerika je zabilježila 1,5 milijuna novih obraćenika na pravoslavno kršćanstvo.

Vladimir Putin: To je upravo ono o čemu govorim. Pravoslavno kršćanstvo, naprotiv, privlači ljude jer štiti vrijednosti koje sam spomenuo.

Emir Kusturica: Kako biste definirali rusku civilizaciju, kao koncept?

Vladimir Putin: To je škakljivo pitanje. Da, govorimo o ruskoj civilizaciji, i pretpostavljam da je tako doista i vidimo. Ne dao Bog, to nije neka vrsta taštine ili arogancije.

Priznajemo da je ruska civilizacija velika civilizacija. I znamo da postoje i druge – na primjer, kineska civilizacija, koja datira tisućama godina unatrag. I sjećamo se povijesti. Recimo, Mongoli su vodili duge ratove protiv Kine i na kraju uspostavili vlastitu, mongolsku dinastiju u Kini. I kamo ih je sve to na kraju dovelo? Apsorbirala ih je kineska.

Emir Kusturica: Pravoslavno kršćanstvo je tu odigralo veliku ulogu.

Vladimir Putin: Da, tome i težim. Potpuno ste u pravu.

Pa, kineska država i kineski narod jednostavno su apsorbirali te osvajače. I to je bilo to, asimilirali su se.

Ili uzmimo, na primjer, indijsku civilizaciju, koja je najstarija. Vrlo je zanimljiva. Što više o njoj saznajem, to me više zanima.

Nedavno sam pitao premijera Modija dok smo razgovarali: “Koliko Indijaca govori primarni jezik?” Odgovorio je: “Oko 600 milijuna.” – “A koliko je stanovništvo zemlje?” – “Jedna i pol milijarda.” Samo jedna trećina govori jezikom titularne nacije. “A što je s ostale dvije trećine?” – “A oni govore svoje vlastite jezike.” Ne smatrate li to iznenađujućim? Doista jest!

Ali što čini rusku civilizaciju tako različitom? Znate, stalno razmišljam o tome. I evo mog zaključka: ruska civilizacija nikada nije preuzimala druge. Omogućila je evoluciju ruskog naroda, ruske etničke pripadnosti, ali je također pružila poticajne uvjete za razvoj drugih naroda i etničkih skupina koje su bile dio ruskog carstva, obitelji koju je formirala ruska država. Omogućila je razvoj svih, uključujući njihov suvereni duhovni razvoj, religiju, tradicije i jezike. To je, mogli bismo reći, jedinstvena značajka ruske civilizacije.

Vraćajući se na vaše prvo pitanje o misteriju, o jedinstvenosti Rusije, Dostojevski je dao vrlo dobar opis ruskog čovjeka. Prema njemu, ruski čovjek lako komunicira s drugima, živi uz druge i prilagođava se svemu različitom. I, općenito govoreći, ruski čovjek ima vrlo jak instinkt ‘svečovječnosti’. To je ono što razlikuje rusku civilizaciju.

Emir Kusturica: Kao vođa ruske države, vidite li Rusku pravoslavnu crkvu kao njezin bitni, sveti, duhovni stup? Kakvi su vaši odnosi s patrijarhom Kirilom?

Vladimir Putin: Počet ću od kraja. Imamo izvrsne odnose istinskog prijateljstva. A odnosi između države i Crkve vrlo su stabilni, kako ja to vidim. Oni su doista jedinstveni, jer čak i u vrijeme Ruskog Carstva, car – vladar – nikada nije bio, strogo govoreći, glava Crkve, ali se smatrao njezinim čuvarom, zaštitnikom itd.

Dakle, nije bilo kao u Engleskoj, u Velikoj Britaniji, gdje su imali kraljicu kao glavu Anglikanske crkve. Nismo imali takvu izravnu podređenost. Ipak, uvijek je postojala međusobna veza između šefa države i Crkve. On je igrao važnu ulogu. Zatim smo imali institucije poput Sinoda, koji je bio vrhovna crkvena vlast u zemlji, i Ober-prokurora Svetog Sinoda, koji je bio necrkveni državni dužnosnik.

U sovjetskom razdoblju, vlasti SSSR-a proglasile su odvojenost Crkve od države. Ali u stvarnosti je postojao savjet za vjerska pitanja i njegova lokalna područna tijela, koji su upravljali – ili barem pokušavali kontrolirati – vjerski život u zemlji. Mogu samo nagađati tko je zapravo bio utjecajniji.

Znate, kad sam započeo karijeru u tijelima državne sigurnosti, imali smo tamo posebne jedinice odgovorne za domaću oporbu. Crkva je u sovjetsko vrijeme bila jedina zakonski priznata oporba državi, jer je podržavala alternativnu ideologiju. Zanimljivo, svi KGB-ovci koje osobno poznajem, oni koji su služili u tim jedinicama, kršteni su: tako da niste mogli sa sigurnošću reći tko je utjecao na koga: država i KGB na Crkvu, ili samo obrnuto. Uvijek bi donosili uskrsna jaja i kulich svima nama ostalima u drugim odjelima, i slično. Ipak, bilo je pokušaja utjecaja na duhovni život ljudi.

Danas su Crkva i država doista odvojene: država se ne miješa u crkvene poslove, što priznaje i naš Patrijarh. To ima svoje velike prednosti: kada je Crkva bila dio državnog aparata, javne vlasti i upravljanja, povremeno se suočavala s kritikama za postupke i rezultate za koje su bile odgovorne država i vlada, dijeleći tako odgovornost.

Crkva se smatrala dijelom državnog stroja. Postojalo je razdoblje, u ranim godinama nakon Revolucije 1917., kada je Crkva bila progonjena, i to je bilo doista brutalno. Zašto? Jer je Crkva bila potiskivana kao element države koja je prolazila.

Mi više nemamo taj problem. Mislim da je to vrlo dobro i ispravno. Na taj način Crkva može slobodno evoluirati, u skladu s vlastitim unutarnjim pravilima.

Što se tiče uloge i mjesta religije i Crkve u povijesti ruske države, ona je apsolutno jedinstvena. Jasno je da su duhovni život i crkva važni u svakom društvu, što god ljudi mislili o tome. Ali od posebne je važnosti u povijesti ruske države. Zašto? Sjetite se što smo imali prije 988., prije krštenja Rusije od strane kneza Vladimira. Nije bilo jedinstvene ruske države, niti je postojao ruski narod kao posebna etnička skupina. Bilo je oko 15, ako se dobro sjećam, slavenskih etničkih skupina: Drevljani, Poljani, Kriviči, Vjatiči… i bilo je drugih plemena na sjeverozapadu. Ukupno oko 15. Ali Rusa nije bilo. Već je postojala isključiva vlast kneza, postojalo je jedinstveno tržište, kako to danas nazivamo, mislim da je postojao jedinstveni ekonomski sustav, i postojao je jedan zajednički jezik – ruski, što je vrlo važno. Ali nije bilo zajedničke religije. Sve te skupine bile su pogani; ponekad su obožavale ista božanstva, a ponekad različita. Ali nije bilo zajedničke religije.

A onda je došlo vrijeme za taj konačni potez. Uspostavljena je jedinstvena religija, koja je utrla put jedinstvenom ruskom narodu i centraliziranoj ruskoj državi.

U tom smislu, Ruska pravoslavna crkva odigrala je jedinstvenu ulogu u pomaganju oblikovanja ruske nacije i ruske državnosti.

Zato je naš odnos prema Ruskoj pravoslavnoj crkvi poseban. RPC je uvijek stajala uz svoj narod suočen s najtežim iskušenjima.

Nije slučajno da je tijekom Drugog svjetskog rata, 1943., mislim, kada su bitke za Staljingrad i Kursk završile, Staljin odlučio obnoviti patrijarhat. Jer bez obzira na to kako brutalni progoni pravoslavne crkve, religije općenito bili unutar zemlje, u Sovjetskom Savezu, unatoč naporima da se eliminira svećenstvo, samog dana kada su se teškoće Velikog domovinskog rata sručile na našu zemlju, Crkva je bez oklijevanja ustala u obranu naše domovine.

Emir Kusturica: Crkva je sačuvala svoj temelj i svoje kanone netaknutima 1500 godina. A sada dolazi novi čovjek, tako tehnološki i biološki napredan, ali će crkvu smatrati temeljnim elementom života. Možda zato u Americi ima ljudi koji se žele obratiti na pravoslavlje jer je ono ostalo nepromijenjeno 1500 godina.

Vladimir Putin: Da. Slažem se s vama ovdje. To je ono o čemu sam govorio. Naravno da moramo ići naprijed, ne smijemo biti sputani, ne smijemo se osjećati vezanima u svom razvoju. Ali postoje temeljni čimbenici koji nas čine ljudima i koji osiguravaju nastavak ljudske rase. Oni čine temeljne vrijednosti pravoslavnog kršćanstva.

Emir Kusturica: Pravoslavno kršćanstvo i čovječanstvo?

Vladimir Putin: Upravo tako.

Emir Kusturica: Vi ste više puta rekli da su Rusi i Ukrajinci jedan narod koje su njihovi neprijatelji uvukli u bratoubilački rat. Koju poruku biste željeli prenijeti Ukrajincima? Zašto mislite da je pobjeda Rusije u njihovom interesu?

Vladimir Putin: Naišli ste na vrlo delikatno pitanje. Ne znam trebam li odgovoriti na vaše pitanje ili ne.

Poznata je latinska fraza, ‘zavadi pa vladaj.’ Što to znači? To je načelo Senata u starom Rimu. I vrlo je jednostavno: ako se pojavi i raste nešto veliko, moćno, učinkovito i utjecajno, to se vidi kao prijetnja Rimu: onda se to mora podijeliti i vladati, kako bi služilo rimskim interesima.

Povijest naše zemlje obiluje takvim primjerima. Čim je Rusija ojačala, odmah su se pojavile snage koje su željele zavaditi i vladati.

Inače, sve takve invazije na Rusiju u modernoj povijesti su, po mom mišljenju, također povezane s tim: Napoleonova invazija, Prvi svjetski rat, Drugi svjetski rat, naš Veliki domovinski rat, nacistička invazija. Vjerujem da su ideološka razmatranja tu igrala apsolutno sekundarnu ili tercijarnu ulogu. Najvažniji čimbenici bili su pitanja geopolitičkog interesa i mentalitet ‘zavadi pa vladaj’.

Ista stvar se dogodila s Rusijom u drevnim vremenima, kada se, kao rezultat niza okolnosti (nećemo ulaziti u detalje), fragmentirala. Nakon što su se ruske zemlje počele konsolidirati nakon takozvanog mongolskog jarma, dio teritorija Drevne Rusije, naime Kijev, njegova okolna područja, današnje Černigovske i Žitomirske regije, postao je dio rusko-litavske države, a zatim je, kao rezultat unije s Poljskom, postao dio Poljske, Poljsko-Litavske Unije, s Poljacima u dominantnoj ulozi. I, naravno, započeli su politiku polonizacije, što uopće nije iznenađujuće, pokušavajući sve dovesti pod isti kišobran prema vlastitim interesima; to je dovelo do prvih promjena u jeziku, i tako dalje.

Inače, što se tiče današnjih Rusa, Ukrajinaca koji su živjeli na tim teritorijima tada i identificirali se kao Rusi u to vrijeme, prema svima njima se postupalo prilično oštro, da ne kažem okrutno, i smatrani su ljudima drugog reda. I to se nastavilo prije Prvog svjetskog rata, i tako dalje.

Ali to nije ono o čemu sada govorim. Bilo ispravno ili ne, jednostavno se tako dogodilo. A ono što sada vidimo je nastavak te iste politike ‘zavadi pa vladaj’ i nastojanja da se oslabi ruski potencijal, učini ga popustljivijim i, u konačnici, na ovaj ili onaj način, u ovom ili onom obliku, učini da služi njihovim interesima.

Svatko bi to trebao razumjeti i biti toga svjestan, uključujući one koji žive u Rusiji – a mi to znamo, razumijemo, mogu to osjetiti i vidjeti u našem društvu – ali i oni koji žive na teritoriju današnje Ukrajine, ljudi bi trebali shvatiti da sve što se događa i svi koji ih podržavaju, uključujući u trenutnoj konfrontaciji s Rusijom, to čine ne u interesu Ukrajine, već u vlastitom interesu s ciljem slabljenja svih, podjele, razbijanja na zasebne dijelove i podčinjavanja svojoj volji. Budući da smo toga svjesni, mislim da bismo svi trebali težiti jedinstvu, uključujući i one koji trenutno žive u Ukrajini. Možda ne kao dio jedinstvene države, to apsolutno nije ono o čemu govorim, već jedinstvu u najširem smislu te riječi.

Još u sovjetsko vrijeme, prema popisu stanovništva provedenom 1986., ako se ne varam, na teritoriju današnje Ukrajine živjelo je 51 ili 52 milijuna ljudi, što ju je činilo jednom od najvećih industrijski razvijenih regija Europe. A što se dogodilo nakon raspada Sovjetskog Saveza i stjecanja neovisnosti Ukrajine? Izgubila je sve; brodogradnja, proizvodnja zrakoplova i svemirskih letjelica nestale su. Došlo je i do pada stanovništva, a u nekoliko desetljeća, populacija je prvo procijenjena na 41 milijun ljudi, zatim se smanjila na 31 milijun, a sada, kažu, na teritoriju Ukrajine ostalo je samo oko 20 milijuna ljudi; i također deindustrijalizacija – sve se raspalo. To se nije dogodilo sada, ne u posljednjih nekoliko tjedana kao rezultat uzvratnih udara ruskih raketnih snaga. Ne, raspalo se samo od sebe.

Zašto? Jer vlast u Ukrajini nisu preuzeli njezini domoljubi, već nacionalisti. Razlika između domoljublja i nacionalizma, kao što znate, jest u tome što domoljubi vole svoju zemlju, dok nacionalisti mrze druge narode. To je razlika. Ali s takvom mržnjom prema drugim narodima nećete daleko dogurati.

I zato, ako govorimo o Ukrajincima – i želio bih da to čuju – bez obzira na to što se sada događa, bez obzira na to koje se tragedije danas odvijaju, trebali bismo razmišljati o budućnosti, o budućnosti naše djece, i trebali bismo shvatiti da ako želimo biti jaki, moćni i dobro pozicionirani za pozitivan razvoj, svakako moramo biti ujedinjeni, to jest, trebamo udružiti svoje napore za postizanje naših zajedničkih ciljeva.

Što se tiče ukrajinskih vojnika, već sam spomenuo, ne želim reći da se trebaju predati, jer to zvuči pomalo ponižavajuće. Uostalom, oni se bore, nastavljaju se boriti. Želio bih im reći da prijeđu na našu stranu, jer to je naša zajednička strana – i prava strana povijesti.

Emir Kusturica: A sada moje vrlo posebno pitanje, u vezi s Nikolajem Trubeckojem. To prvotno nije bilo planirano.

Vladimir Putin: Da, izvolite.

Emir Kusturica: Nikolaj Trubeckoj jednom je napisao da je brzina mongolskog konja bila takozvani ‘kod pobjede’ nad Rusijom. Hoće li brzina projektila biti najvažniji čimbenik sada, u ovom ratu, ili pravoslavni duh? Kada razmišljamo o njegovom kraju, o pobjedi, hoće li to biti brzina projektila ili duhovna snaga ruskog naroda i ruskog jezika kao tajni kod ove civilizacije?

Vladimir Putin: Znate, po mom mišljenju, ono što je danas vrlo važno i temeljno nije brzina projektila, već brzina misli. Vojni stručnjaci kažu da su donedavno tehničke komponente modernog oružja bile od najveće važnosti, ali danas je matematičko znanje to koje je važno, jer je tempo promjena u vojno-tehničkoj sferi nevjerojatan. I onaj tko jasnije misli i brže reagira na aktualne događaje i izazove, taj pobjeđuje.

Što se tiče duhovnog temelja, snage duha – pa, to se podrazumijeva; ništa se u tom pogledu nije promijenilo.

Emir Kusturica: Osjećate li da se ljudi vaše zemlje mole za vas?

Vladimir Putin: Nema načina da to znam. Naravno, ponekad čujem o tome kada dođem u crkvu, u katedralu, i svećenici i kler mi ponekad kažu o tome. Ali ne mogu to znati sa sigurnošću. Ali ono što znam je da se svaki dan molim i za Rusiju i za naš narod.

Znate, kao što sam već spomenuo, primijetio sam nešto iznenađujuće kod sebe. Kada gledam postignuća naših znanstvenika, umjetnika, sportaša, ili čak običnih ljudi koji su učinili nešto jedinstveno vlastitim rukama, ili požnjeli neku fantastičnu žetvu kakva nikada prije nije požnjeta – ni u Sovjetskom Savezu, ni u carističkoj Rusiji, znate, osjećam tu radost koja me obuzima, kao da to ne čine ljudi koje ni osobno ne poznajem, već kao da su ti talentirani, izvrsni i lijepi ljudi nekome vrlo bliskom meni, gotovo dijelu moje obitelji. To se osjeća kao moj osobni uspjeh, osobna pobjeda. I to je vrlo ugodan osjećaj.

Ali naravno da sam svjestan podrške naših ljudi, i istinski sam zahvalan na tome, jer bez te podrške ne samo da bi bilo nemoguće raditi, već bi svakako bilo nemoguće postići ikakve rezultate, postići naše zajedničke ciljeve u ime i za dobrobit Rusije.

Emir Kusturica: Kao što je Fjodor Dostojevski jednom rekao, ruska država temelji se na simfoniji, simfoniji vjernika koji oblikuju društvo kao njezin dio. Funkcionira li ta formula još uvijek?

Vladimir Putin: Naravno. Mislim da, uglavnom, ta formula funkcionira za sva društva. A ako nije tako, ili ako ne funkcionira, tada se i društvo i država suočavaju s problemima.

Mislim da nisu samo huligani ti koji danas divljaju velikim europskim gradovima; to je znak određenih općih problema. Ne želim sada sipati sol na ranu; svaka država je imala svoj dio takvih incidenata u svojoj povijesti, a ponekad i ozbiljnijih s mnogo većim posljedicama. Ali ipak je to manifestacija određenih unutarnjih problema i znak narušavanja te simfonije, te ravnoteže. Svakako bi ljudi trebali nekako reagirati na to, barem oni koji su odgovorni za stanje društva.

Emir Kusturica: Dakle, tamo su koristili logiku liberalnih sustava, a ovdje – komunističku. Ovdje vidimo simfoniju koja funkcionira, dok tamo – onu koja se teško može smatrati uspješnom.

Vladimir Putin: Da. Ali, znate, Sovjetski Savez je također bio izgrađen na određenoj simfoniji, na temelju onoga što govorite. Zašto? Pa, uostalom, sama socijalistička ideja bila je vrlo popularna u cijelom svijetu, zapravo. Bila je vrlo popularna, doista popularna u svijetu. Sama ideja je vrlo dobra, slična kršćanstvu, s istim osjećajem bratstva i tako dalje. Znate, imala je mnogo pristaša diljem svijeta nakon Prvog svjetskog rata, i tako je, u određenoj mjeri, to doista bila simfonija unutar Rusije.

Istina, kasnije je degenerirala u represije, potiskivanje suprotstavljenih mišljenja, koncentracijske logore i tako dalje, ali u ranim fazama, upravo je tako bilo, to je bila neka vrsta simfonije. To je, inače, objasnilo ogroman uspjeh sovjetske obavještajne službe u to vrijeme. Jer, kako je primijetio jedan od istraživača, ti su ljudi bili svim srcem odani svojoj ideološkoj domovini. To je bila ideja koju su svi dijelili, a ideja je najmoćnije oružje.

Emir Kusturica: Kršćanstvo je oduvijek bilo religija, ali je postojao i, recimo, društveni napredak.

Vladimir Putin: Apsolutno.

Emir Kusturica: Druge religije nemaju mnogo toga.

Vladimir Putin: Zašto? Još jednom, to su zajedničke vrijednosti, svi se oko toga slažu. Ali postoje određene posebnosti koje su se pojavile na određenim mjestima u određenim vremenima kao odgovor na određene izazove s kojima su se ljudi suočavali.

Emir Kusturica: Mislim da porijeklo leži u Justinijanu, u Bizantskom Carstvu; kako su znanstvenici kasnije pisali, renesansa se temeljila na znanosti i zakonima koji potječu iz Bizantskog Carstva i sjeverne Italije; i to je bilo u srcu te enigme, tog misterija o kojem raspravljamo.

Očito, vas je krstio otac Mihail, koji je otac sadašnjeg Patrijarha i, zapravo, vaš duhovni otac. Takvo ispreplitanje sudbina teško se može smatrati slučajnošću. Što biste željeli poželjeti Patrijarhu povodom njegovog 80. rođendana?

Vladimir Putin: Nemamo mnogo prilika sresti se ili razgovarati s Patrijarhom. Ali mogu reći da je on, prije svega, vrlo zanimljiva osoba, intelektualac, i uvijek je zanimljivo razgovarati s ljudima koji su obrazovani, dobro potkovani i inteligentni.

Gledajte, sada slavimo njegov 80. rođendan, što znači da je rođen 1946., i, ako se ne varam, 1974. postao je rektor Lenjingradske duhovne akademije. U 1974., oduzmemo li 1946., imao je 28 godina. Postao je rektor Akademije – čak ne sjemeništa, već Akademije. Znate da je to visoko cijenjena institucija, škola teologije i filozofije koja nudi doista temeljno obrazovanje. I on je, kao vrlo mlad čovjek, preuzeo tu poziciju i služio, koliko znam, najmanje 10 godina tamo. To jest, nitko mu nije rekao za godinu ili čak pola godine “Znate, premladi ste za ovo; zašto ne odete na neko vrijeme raditi nešto drugo?” Ne, uspješno je tamo radio 10 godina. Dakle, ukratko, on je intelektualac, i uvijek je zanimljivo razgovarati s njim. Održavamo kontakt, i naši razgovori su mi uvijek vrlo korisni i zanimljivi.

Što se tiče priče koju ste spomenuli. Da, znate, zapravo sam o tome već govorio. Sjetili ste se toga jer ste to već negdje prije čuli. Moja majka mi je ispričala priču o mom krštenju. Sve je učinjeno tajno, bez znanja mog oca, jer je on bio član Komunističke partije, koja je bila ateistička organizacija. I u to se vrijeme smatralo neprikladnim imati bilo kakvu vezu s crkvom, a također se smatralo neprikladnim u tim krugovima izražavati bilo kakvo osobno simpatije prema crkvi. Dakle, kako mi je kasnije rekla, to je učinjeno u tajnosti od mog oca, zajedno s našom susjedom iz zajedničkog stana u kojem smo živjeli. Krštenje se održalo u Katedrali Preobraženja, nedaleko od mjesta gdje smo živjeli. I tako, zajedno s Babom Anyom, kako sam zvao našu susjedu, došli su me krstiti. Svećenik je rekao: “Vjerojatno bi bilo ispravno da svom sinu date ime Mihail jer je danas Miholjdan (bio je 21. studenog), a i moje ime je Mihail.” – “Oče, žao mi je, ali već smo djetetu dali ime Vladimir, po ocu”, rekla je moja majka. Svećenik je rekao: “To je sjajno, divno. Naš svetac je taj koji je krstio Rusiju. Gledajte”, rekao je, pokazujući prema gore, “tamo će biti vaša mala ikona.” I znate, kasnije sam ju pronašao. To je bareljef na zidu Katedrale Preobraženja. I to je otprilike sve.

Zatim, jednog dana kada smo razgovarali s Patrijarhom, pitao sam ga što ga je dovelo u crkvu. A on je odgovorio da je njegov otac bio svećenik. Rekao sam: “Stvarno? A gdje je služio?” Rekao je: “U Lenjingradu.” Pitao sam: “Gdje točno u Lenjingradu?” A on je odgovorio: “U Katedrali Preobraženja.”

Već sam postao malo na oprezu u tom trenutku, pa sam pitao: “Kako se zvao vaš otac?” Rekao je: “Mihail.” “Je li bilo drugih Mihaila tamo u to vrijeme?” pitao sam. Rekao je: “Ne.” I to je rekao s takvom sigurnošću! Imajte na umu da on uopće nije znao priču koju mi je majka ispričala. Rekao je: “Ne, nije bilo drugih Mihaila.” – “Znate, Vaša Svetosti, čini se da me vaš otac krstio”, rekao sam. Tada se počeo činiti iznenađenim. I ispričao sam mu cijelu priču.

Gledajte gdje ste počeli. Vaše prvo pitanje bilo je o Rusiji, možda je to neko čudo koje se odvija preda mnom, nešto sveto. Ali ovo je, naravno, zadivljujuća priča: njegov [otac Patrijarha Kirila] otac krstio je običnog dječaka iz radničke obitelji, u najdoslovnijem smislu te riječi, dok je njegov vlastiti sin [sin svećenika Mihaila, budući Patrijarh Kiril] otišao od kuće u dobi od 15 godina kako bi počeo živjeti samostalno…

Emir Kusturica: U dobi od 15 godina?

Vladimir Putin: U dobi od 15 godina, odlučio je živjeti neovisno i postati geolog; tako je studirao kartografiju, a zatim postao geolog i član geološke ekipe.

Na kraju, njegov sin [sin svećenika Mihaila] postao je Patrijarh moskovski i cijele Rusije, dok je dječak iz radničke obitelji kojeg je jednom krstio postao predsjednik Ruske Federacije. Nije li to neka vrsta čuda?

Emir Kusturica: Život je čudo.

Vladimir Putin: Ali to je priča iz stvarnog života. Nije izmišljena. Kažem vam, kada smo razgovarali, pričao sam mu to, a onda, kada sam završio svoju priču, isprva mi je samo nastavio odgovarati, ali onda, kada sam došao do dijela o mojoj majci i priči koju mi je ispričala, oči su mu se raširile i izgledao je iznenađeno.

Dakle, naravno, dijelimo posebnu, vrlo osobnu vezu. Ali ponavljam, on je vrlo zanimljiva osoba, i uvijek je zadovoljstvo sresti se s njim i razgovarati o bilo kojoj temi koja se može pojaviti.

Što bih želio poželjeti? Pa, znate, naš sadašnji Patrijarh nikada se nije držao zatvorenim u crkvi, nikada se nije zatvarao unutar zidova bilo kojeg samostana. Uvijek je bio blizu ljudi, uvijek je komunicirao s njima, i nastavlja to činiti. Kažem mu: “Vaša Svetosti, trebali biste malo usporiti, možda ne trebate stalno…” Jer on je uvijek u pokretu, znate. U jednom trenutku je na Dalekom sjeveru, sljedeći na jugu, a onda opet negdje drugdje – uvijek se kreće uokolo. “Trebate se čuvati i paziti na svoje zdravlje.” Uvijek je blizu ljudi, baš kao što je Ruska pravoslavna crkva oduvijek bila zajedno sa zemljom kroz svoju povijest.

Želio bih Patrijarhu poželjeti neiscrpnu energiju za služenje ruskom narodu i našoj Domovini, jer je on jedan od njezinih glavnih branitelja po svojoj poziciji. Sretan rođendan!

Emir KusturicaIntervjuvladimir putin

Stavovi izneseni u tekstu i u komentarima ne odražavaju nužno stav redakcije.

20 komentara

  1. Debeli Đuro−6,7k

    Je ,istina ,Rusija je raj zemaljski za ove na vlasti ,Putina i njegove oligarhije kojima s neba upalo nepojmljivo bogatstvo ,a o 300 naroda u Sibiru i ostale jedan veliki gulag bez interneta da suludom propagandom koje bi se Staljin posramio ,sa 35 milijuna ljudi bez WC-A u kućama i stanovima ,redovima za benzin i život u srednjem vijeku iu 2026. godini ,odlazak u rat i poginuti za ovu srednjovjekovnu feudalni vlastelu !!
    OPET SE TO NEKOME NE SVIĐA ??
    A NEOSPORNE ČINJENICAE , PA KOME KRIVO KOME DRAGO !!??💪💪🎃🎃🎃

    1. The Trolling Queen10k

      Pa, Staljina ubili zato što je htio odvojiti partiju od države. Staljin jako dobro vidio da je partijski parazitizam požderao sve koji znaju i hoće raditi. Danas partiju zamijenili oligarhijski paraziti. I eto…
      Čime se postavlja pitanje: Da li je Staljin uopće bio komunist?
      Osobno nikako ne cijenim Staljinov lik i djelo zbog masovnih ubojstava koje je počinio, kao i tvoj drug Zagorec… Makar se to nikada nije promijenilo – ubij onog koji se ne slaže s tobom.

    2. Debeli Đuro−6,7kodgovor korisniku The Trolling Queen

      Znaš ime i prezime fratra iz Jasenovca koji se JAVNO HVALIO koliko osobno pobio ljudi u Jasenovcu ???🎃🎃🎃
      I sada bi ti s njime ŠTO ??
      PET OČENAŠA ZA POLORU I DA OBEĆA ,POKAJE SE DA VIŠE NEČE GRIJEŠITI ???🎃🎃

    3. The Trolling Queen10kodgovor korisniku Debeli Đuro

      Ne znam. Valjda je već riknio, pa nek se gore raspravlja sa onima kojima se treba raspravljati.
      I ne trolaj trolera. Kakve veze ima sad Jasenovac? Možda slično kao Arhipelag Gulag?

    4. Branko65odgovor korisniku The Trolling Queen

      Nema dokaza da su Staljina ubili, ima velike sanse ali nema dokaza.
      Gdje si ti nasla da je Staljin htio odvojiti vladajucu stranku od drzave i jel to moguce i koliko?
      Staljin jako dobro vidio da je partijski parazitizam požderao sve koji znaju i hoće raditi. To je svakom jasno.. Onaj socijaluizam sto se zvao jos i komunizam je kocio i drzavu i pojedinca.
      Jel bio Staljin komunist? Tko ce to znati kad su i komunisti se mijenjali i ima ih tisuce verzija.

      Osobno nikako ne cijenim Staljinov lik i djelo zbog masovnih ubojstava koje je počinio,
      Sluizbeno se i Rusija ogradjiva od ubojstava i logora i Gulaga, imaju muzeje posvecene Gulazima.
      Staljin je napravio mnogo gresaka ali oni koji ga danas postuju nije radi tih gresaka nego radi uspjeha, Staljin je imao uspjeha.

      Svaka drzava ce posegnuti za rigoroznim metodama kad je u ratu ili ugrozena.
      U Engleskoj su za vrijeme rata pohapsili sve Talijane u Americi sve Japance itd bilo je puno rigoroznih mjera.

      Rusija ili tocnije Sovjetski Savez je bio neprekidno pod udarom zapadnih “imperijalista”, poslje prvog svj. rata ni Engleska ni Amerika nisu imali diplomatske odnose a poslje 45 je SSSR bio pod sankcijama, pod psiholoskim ratom.

    5. The Trolling Queen10kodgovor korisniku Branko

      Znaš tko piše da je Staljina ubila partija? Rusi. Oni koje nitko neće čitati, a koji su slučajno bili sudionici tog sveg perioda – u Rusiji.
      No sikiriki… RF trenutno ima upravitelja koji zapadu posebno odgovara. Ovo što oni vrište kofol jedni na druge je trik. Zato da se mi počnemo svađati i birati stranu. Kao što su imali i kontakte prije. Zadnji ruski car je npr. bio rođak njemačkog cara koji je bio rođak engleskog kralja. Sachsen-Coburg-Gotha (u Rusiji i Njemačkoj su careve ubili, dok je engleski promijenio ime u Windsor). I tako redom…

    6. Primat587odgovor korisniku Branko

      …pogledaj si generala Žukova, šta veli o “uspjesima staljina i crvene armije…”…::))
      a vidi i na koje piće se gen. žukov navuko, (nije votka)… koje je posebno za njega dostavljano u eseseseser, ..naravno, – “diplomatskim” kanalima… ::)).
      …preozbiljno shvaćaš dramaturške zaplete u pupen-theatru.
      lp.

  2. Branko65

    Zasto dozvolite da ovaj De…beli…Du…ro…….svaku temu zagadi?
    Jel on tu dezuran da obezvrijedi bilo sto vi napisete?

    1. Logic4k

      Poštovani i budala ima pravo na 5 minuta veselja. 🙂

      Blokirajte ga i riješen problem.

    2. þ1,3kodgovor korisniku Logic

      sFako moze napisati tu da je “Logic”, al ja odbijam da vjerujem da sam portal prica tako o ljudima (pa cak i dðuro) od kojih se hrane

    3. Branko65odgovor korisniku Logic

      Napravio sam, izgleda nema druge da bi se zastitio mozak od trovanja.
      Nisam znao za tu opciju.

    4. Logać2odgovor korisniku Branko

      Poštovani,
      Blokiranjem komentatora s kojima se ne slažete, imate mogućnost sami kreirati, – svoj vlastiti virtualni mikro-kosmos! Jednim klikom!
      Vaši svjetonazori time su zaštićenniji od neugodnih propitivanja i počesto bolnih izmjena.
      Cilj nam je pružiti Vam mogućnost, da ostanete isti te da se ne mijenjate! Nikada više!
      Ako budete pazili uz to i na prehranu, jedući hranu s više konzervansa i anti-biotika, Vaša sveukupna nepromjenjivost, protegnut će se i posthumno.
      Na Vama je, naravno. Mi Vam samo dajemo mogućnost izbora.

  3. Debeli Đuro−6,7k

    Sve je ovo jedna tragikomedija ,iz mišjih rupa ispuzali nekakvi desničari ,ZA LUDARU SPREMNI ,koji pljuju po mome Zagorcu ,a AUSTRIJANCI SNIMILI PARTIZANSKI FILM I DIVE SE HEROJSKOJ BORBI PARTIZANA !!!
    O TEMPIRA ,O MORES !!!😁😁

  4. The Trolling Queen10k

    “Prije svega, Rusija, kao što nam je svima poznato, neće ni pomišljati – i to se nikada ne smije dogoditi – da proširi svoj teritorij na račun Slavena, da ih politički prisajedini svojoj teritoriji i da od njihovih zemalja napravi svoje gubernije i tome slično. Svi Slaveni čak i sad sumnjaju da Rusija ima takve težnje, kao što to sumnja i sva Evropa. I sumnjaće oni još sto godina. Ali neka Bog sačuva Rusiju od takvih težnji, i što više potpune političke nesebičnosti ona iskaže prema Slavenima, utoliko će sigurnije postići da se oni ujedine oko nje, kasnije, u stoljećima koja dolaze, možda za sto godina… I obrnuto, ako ona Slavenima od samog početka pruži što je moguće više političke slobode i ogradi se čak i od bilo kakvog starateljstva i nadzora nad njima, i ako im samo saopći da će uvijek isukati mač protiv onih koji pokušaju da im uzurpiraju slobodu i nacionalnost, Rusija će se samim tim izbaviti od strašnih briga i obaveza da silom održava to starateljstvo i politički uticaj na Slavene koji je njima naravno mrzak, a Evropi uvek sumnjiv.”
    (Fjodor M. Dostojevski, 1878., osvrt objavljen u doba bitke kod Plevne)

    1. The Trolling Queen10k

      Ali, prije nego se pozdravim sa vama danas, ipak imam još nešto za primjetiti. Čak i ovdje u naslovu imamo pisano da je Rusija “ARKA” za kršćane i muslimane. Kakva to arka? Mira i ljubavi, jel’? Nema prosto za to drugog izraza osim – “arka”. Noina arka. Putina bukvalno u svim odlukama i stoji kraj njega cijelo vrijeme rabin Chabada, nadimka “Putinov rabin”, Berel Lazar (punim imenom Shlomo Dov Pinchas Lazar), glavni rabin Rusije i čelnik Federacije židovskih zajednica Rusije i ZND-a. Rijetko kraj Putina stoji Kiril, ali Lazar je gotovo stalno prisutan.
      Treba “ujediniti”, možda bolje podvrgnuti, kršćane i muslimane pod Noine Zakone. Što su Noini Zakoni nemam vremena ovdje objašnjavati, ali imate Dugina, pa čitajte… Zato je Rusija “arka”. Kvaka je u detaljima, a ovaj detaljčić nije ispisan slučajno, jer slučajnosti nema.

    2. Iskra1,9k

      Ovo ti je dobro! Upravo tako. 🙂

  5. anodomine191

    Cayce je govorio o ruskoj ulozi, da su „nada svijeta” u nadolazećem vremenu, kao što je ovo današnje:
    „Kroz Rusiju dolazi nada svijeta, ne kao što se ponekad naziva komunistička, ili boljševička, ne, nego sloboda, sloboda! Da će svaki čovjek živjeti za svog bližnjeg! Princip je ondje rođen. Trebati će godine da to bude kristalizirano (op. prev.: osmišljeno, zadobije oblik), ipak iz Rusije opet dolazi nada svijeta.” (Edgar Cayce, 1944, Reading No. 3976-29)
    Putin je rekao u vezi Amerike:
    “Morate se izdići iznad beskrajne želje da dominirate. Morate prestati djelovati iz imperijalističkih ambicija. Nemojte trovati umove milijuna ljudi; kao da ne postoji drugi način nego imperijalistička politika.“ – Vladimir Putin
    (izbor komenta na raspravi o Rusiji)Niara napisao:27.04.2017 u 10:18
    Energija koja trenutno teče iz Svemira na Zemlju je tako jaka, da je nezaustavljiva od bilo kakvih drugih sila, koje se svesrdno, svim silama trude da ljude spriječe u otvaranju i podizanju svijesti, međutim, to na duge staze nije moguće. Što postižu, jest da samo odgađaju taj, od Stvoritelja inicirani proces buđenja. I mislim da sprječavanje istoga jednostavno nije pošteno prema ljudima, jer tamne sile i njihovi sljedbenici točno znaju što rade.Što je potrebno da se to zaista i dogodi?
    SVIJEST, SVIJEST, SVIJEST.
    I upravo TO je ono što se sprječava svim silama, SVIJEST i SPOZNAJA o našoj, ljudskoj SNAZI, MOĆI, VELIČINI.
    Što možemo činiti da još više ljudi otvori oči? Pričajmo, govorimo o vlastitim saznanjima, iskustvima, bez namjere ikoga “uvjeriti”. Poticaji možda dolaze izvana, ali se promjena događa iznutra.

    1. none160

      koji Stvoritelj?

  6. burt2,3k

    o krščanskim vrijednostima prica čovjek koji je kao agent KGB-a od 1975-1984 u SSSR-u hapsio krščanske disidente a od 1985-1989 u DR Njemačkoj hapsio disidente zabranjenih krščanskih crkava, nije ni Trump krščanin ni praktički vjernik nego hinjeni evangelista ali bar nije progonio ljude samo zato jer su krščani, Putin je frustriran rušenjem kerčkog mosta i zastojem ruske vojske na frontu i zato je izveo raketni i dronovski napad na Poljsku da pošalje poruku tokom sastanka u Pekingu

    1. Debeli Đuro−6,7k

      Meni je nepojmljivo da u 2026. godini i postoje ljudi koji puše takve bljuzge i pizdarije ,kada sve možeš provjeriti iz više izvora na internetu ili pročitati na različitim portalima !!
      Ah ,da u Rusiji ukinuli internet a “”nepodobni”” novinari dobili nagradno zimovanje u gulazima ili se preselili kod Svetog Petra !!😁😁😁💪💪

© 2026 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI