Darya Aslamova: Moj muž Robert Valdec je ušao zdrav u bolnicu, a vratili su mi ga u mrtvačkom sanduku

Kada je 28. studenoga 2024. godine u Kliniku Magdalena stigao Robert Valdec, poznati novinar i ratni izvjestitelj, nije bio hitan slučaj. Došao je sam, bez bolova i bez akutnih tegoba, na planirani dijagnostički pregled srca. Nekoliko dana kasnije, ležao je u komi iz koje se nikada nije probudio. Deset mjeseci poslije – preminuo je.

Njegova supruga, također poznata novinarka i ratna reporterka, Darya Aslamova, odlučila je javno progovoriti i objaviti medicinsku dokumentaciju iz koje, kako kaže, “i laiku sve postaje jasno”. Dokumenti koje je potpisala sama bolnica otkrivaju dramatičan slijed događaja.

Od pregleda do stenta – i “očekivanog infarkta”

U otpusnom pismu stoji da je Valdec 28. studenoga primljen “radi UVUS LAD”, odnosno intravaskularnog ultrazvuka jedne od glavnih arterija srca. Nije bilo hitnosti. Međutim, već 29. studenoga liječnici su odlučili postaviti stent.

Citiramo: “u istom aktu postavljen ‘cover’ stent (Papyrus 4.0 × 20 mm) uz očekivani tip 4a infarkta miokarda.”

Drugim riječima, zahvat koji je trebao biti dijagnostički – pretvoren je u invazivni, s komplikacijom koja se u dokumentaciji vodi kao “očekivani infarkt”. Upravo taj zahvat označio je prekretnicu: Robert Valdec, koji je ušao u bolnicu stabilan, izlazi s medicinski izazvanim srčanim udarom.

Noć kada je srce stalo

Dana 2. prosinca u 3 sata ujutro bilježi se dramatičan događaj:

“Pacijent signalizira bol u prekordiju nakon čega ulazi u ventrikularnu fibrilaciju (VF). Pristupi se mjerama kardiopulmonalne reanimacije u trajanju od 15 minuta.”

Ventrikularna fibrilacija je najopasnija srčana aritmija. Bez trenutne reakcije – pacijent umire. Stručnjaci upozoravaju da mozak bez kisika može preživjeti samo 3 do 5 minuta prije nepovratnog oštećenja.

U ovom slučaju reanimacija je trajala 15 minuta. Srce je vraćeno, ali mozak više nije mogao biti spašen. U dokumentu stoji: “postreanimacijska koma (GCS = 3).”

Šutnja umjesto odgovornosti

Darya Aslamova ističe da u mjesecima nakon događaja nitko iz Klinike Magdalena nije kontaktirao obitelj kako bi objasnio što se dogodilo. “Moj muž je došao zdrav na pregled, a vratili su ga u mrtvačkom sanduku nakon deset mjeseci agonije. Nitko nam se nikada nije obratio. To je zavjera šutnje”, piše Aslamova.

Dokumenti koje potpisuju liječnici Klinike – među njima i poznati kardiolozi – precizno navode vrijeme i medicinske termine, ali u njima nema traga samokritike. Sve se vodi pod “komplikacije” i “očekivane događaje”.

Pitanja bez odgovora

Analiza dokumentacije otvara niz ozbiljnih pitanja:

• Zašto se na planiranom dijagnostičkom pregledu odmah posegnulo za invazivnim zahvatom?
• Je li pacijent i njegova obitelj bili upoznati s rizikom da “dijagnostika” može završiti infarktom?
• Je li reanimacija u 3 sata ujutro započela odmah ili je došlo do kašnjenja?
• Kako je moguće da se 15 minuta pokušava uspostaviti cirkulacija bez nepovratnih posljedica za mozak – i zašto to nitko nije objasnio obitelji?

Kritika sustava

U Francuskoj, Rusiji ili Sjedinjenim Američkim Državama ovakvi slučajevi redovito završavaju internim istragama, a često i sudskim procesima ili nagodbama s obiteljima pacijenata. U Hrvatskoj – zavlada tišina. Bolnice i liječnici zaštićeni su slojem birokracije i kolegijalne šutnje, dok su obitelji prepuštene same sebi.

Aslamova tvrdi da će se boriti do kraja: “Ne tražim osvetu, tražim pravdu. Moj muž nije umro prirodnom smrću. Umro je zbog postupaka liječnika i njihovih odluka. Ako se to dogodilo Robertu Valdecu, sutra se može dogoditi bilo kome od vas.”

Zaključak

Slučaj Roberta Valdeca nije samo osobna tragedija, nego i ozbiljno pitanje povjerenja u hrvatski zdravstveni sustav. Kada pacijent ode na dijagnostiku, a završi u komi zbog “očekivanog infarkta” i “komplikacija”, javnost ima pravo pitati: tko je odgovoran?

Dok institucije šute, supruga Darya Aslamova svojom borbom podsjeća da je istina često posljednja linija obrane – i da bez nje nema pravde.