Nedavno istraživanje otkrilo je skrivene opasnosti titanijevog dioksida (TiO2), aditiva koji se nalazi u hrani i lijekovima. Istraživači sa Sveučilišta Syndey (USYD) i drugih sveučilišta u Australiji istraživali može li TiO2 – sredstvo koje se koristi u preko 900 prehrambenih proizvoda – negativno utjecati na ljudsko zdravlje.
“Ako je postojao razlog upotrebe titanovog dioksida u hrani, rekao bih” u redu, razmotrimo to “, ali koji je razlog? To je čisto [estetski] “, objasnio je Wojciech Chrzanowski, profesor na USYD-u i koautor studije, koja se pojavila u časopisu Frontiers in Nutrition.
Chrzanowski i njegov tim proveli su studiju na životinjama o učincima TiO2 kako bi ispitali kako aditiv utječe na sastav i funkciju mikrobiote i epitela crijeva (tkiva koje usmjerava na vanjske površine organa i krvnih žila), kao i na to kako djeluje na biomarkere za upalu sluznice.
Čest i opasan sastojak
Titanov dioksid prirodni je oksid titana koji se često nalazi u rudama, pijesku, autohtonoj prašini i tlu. Često se dodaje industrijskim proizvodima poput tekstila i keramike, te komercijalnim proizvodima poput boja i kozmetike. Kada se koristi, titanov oksid odabire svijetli, bijeli pigment – što ga čini idealnim posvjetljujućim i izbjeljujućim sredstvom za hranu poput mlijeka, sladoleda, slatkiša i peciva. Koristi se i za zaštitu lijekova od prijevremene razgradnje s obzirom na njegovu neprozirnost na vidljivu i ultraljubičastu svjetlost. U hrani je titanov dioksid označen kao E171.
U SAD-u je Uprave za hranu i lijekove odobrila TiO2 za uporabu kao aditiv u boji hrane, pod uvjetom da ne prelazi jedan posto mase hrane. U drugim dijelovima svijeta, međutim, E171 se smatra potencijalnom prijetnjom zdravlju. Francuska agencija za sigurnost hrane (ANSES) traži zabranu uporabe E171 zbog nedostatka dokaza koji podržavaju njegovu sigurnost. Predložena zabrana uslijedila je nakon što je INRA, vodeći poljoprivredni institut u zemlji, pokrenuo istraživanje o zdravstvenim rizicima povezanim s dodatkom, nakon izvještaja u kojima se navodi da je E171, nakon izlaganja, uzrokovao predkancerogene lezije kod štakora. Znanstvenici su izvijestili da je taj aditiv ubrzao razvoj lezija, povećavajući rizik od njihovog prerastanja u opasniji karcinom. Neki proizvođači i distributeri hrane također su prestali koristiti E171 kao aditiv u hrani. Zbog svega spomenutog, Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) klasificira TiO2 kao mogući kancerogen za ljude.
U ovom istraživanju, tim je grupama miševa davao ili uobičajenu prehranu ili onu koja je dva tjedna sadržavala vodu s TiO2. Dvoje miševa u eksperimentalnoj skupini dodijeljeno je dva i 10 miligrama TiO2 po kilogramu tjelesne težine – slično količinama koje su unosili ljudi – dok je jednoj skupini dodijeljeno 50 mg kako bi se pokazali učinci izloženosti velikim količinama TiO2. Istraživači su otkrili da je TiO2 stvorio biofilm kako bi se zaštitio nakon ulaska u debelo crijevo. To je negativno utjecalo na mikrobiotu crijeva, za koju su istraživači rekli da može potaknuti upalne bolesti crijeva, pa čak i kolorektalni karcinom.
Nalazi trenutne studije pružaju dokaze o toksičnosti nanočestica i opasnim učincima TiO2 na zdravlje ljudi. Unatoč njihovoj rasprostranjenosti u hrani, odjeći, lijekovima i drugim primjenama, o sigurnosti nanočestica poput TiO2 i E171 nije poznato mnogo. Iako istraživači nisu izravno povezali TiO2 s povećanim rizikom za razvoj bolesti, primijetili su da dugotrajna izloženost može dovesti do negativnih zdravstvenih ishoda.
“U kratkom je razdoblju već utjecao na imunološki sustav”, rekla je koautorica Laurence Macia, istraživačica sa USYD-ovog Nano Instituta. “Titan dioksid ne čini vas bolesnima, ali vjerujem da priprema vaš sustav za bolesti.”
“Ako je to sigurno, trebali bismo imati dokaz o tome.”
18 komentara
Svi E – aditivi su štetni…
Nisu baš svi. Ima prirodnih aditiva koji nisu opasni, ali su korisni.
@ PPP
Npr?
E101 = Vitamin B2 ili riboflavin
E161a = Karoten
E160c = Boja paprike
E160d= Likopen (Boja u rajčici)
E162 = Boja iz cikle
…
@ PPP
E101 – Riboflavin se industrijski proizvodi uglavnom kemijskom sintezom iz D-riboze, aloksana i 3,4-dimetilanilina. Može se proizvesti i pomoću genetički modificiranih organizama, ali procjena učinaka tako dobivenog riboflavina još nije dovršena.
E161a – Mogu biti sintetizirani, ali se najčešće ekstrahiraju heksanom iz mrkve. Mogu se proizvesti iz genetski promijenjenih sirovina, ali procjena učinaka tako proizvedenih karotena još nije dovršena.
E160c – However, this natural coloring is generally considered safe in food products approved by the EU, but is banned in Australia.
E160d – E160d is not on the permitted food colours list in Canada. The European Food Safety Authority has recommended a safe level of consumption for E160d.
E162 – There are only limited or inadequate studies available on the chronic toxicity and carcinogenicity of beetroot red and therefore the Panel could not conclude on these endpoints. No adequate studies on reproduction and developmental toxicity were available.
Imaš još?
Mercury nije bitno jesam li ja ili ti u pravu, nego što je istina.
E101 se dobiva na tri načina koja daju Vitamin B2. Samo je jedan kemijski.
Za E161a i u tvom tekstu piše da se dobiva ih mrkve. To što se spominje GMO nema nikakve veze o ovome što govorimo. Vjerojatno netko plaši ljude jer nema načina da stigmatizira aditiv.
Itd itd…
Našao si jednu zemlju gdje su zabranjeni, a u 191 zemlji su dozvoljeni. Što to treba da znači?
Pogledaj tablicu svih aditiva pa ćeš vidjeti da je veliki broj dobiven prirodnim putem.
Dakle, nisu svi aditivi štetni i to je poanta mog komentara.
@ PPP
Poanta je toga da ne postoje nikakve studije o utjecaju tih aditiva. Oznaku “nisu štetni” su dobili na temelju moje guzice. Svi ti aditivi su industrijski proizvedeni. Ako je izvor zdrav, ne znači da je konačni proizvod zdrav.
Primjerice E173 je aluminij i to je uredno odobreno kao aditiv. A ima puno puno gorih. Hm, interes prehrambene industrije ili zdravlja…
Taj E173 je doista neispitan i ne preporuča se, ali ima i puno gorih za koje je dokazano štetno djelovanje.
Mercury @ npr. E330 je oznaka za limunsku kiselinu, regulator kiselosti a nalazi se u citrusnom voću.. I nije na popisu štetnih sastojaka, što naravno ne mora biti niti apsolutno isključeno da nije štetno, ako je sintetski dobijeno.
Oznaka “E” navodno znači Europe, što znači da se radi o aditivima čija je upotreba dozvoljena u Europi.
Poštovani toliko je “bezopasan” da će od 1. siječnja sljedeće godine biti zabranjen.
Ugodno komentiranje
Ovo me podsjetilo na nešto što je rekao jedan ruski doktor: novi industrijski kvasci ( koji se koriste zadnjih 20 godina, da bi se tijesto diglo, neznam, za 20 min.) također stvaraju film u crijevima…točnije, kulture plijesni. A koje naravno ometaju normalni rad crijeva.
“Emulgatori
Lista emulgatora (aditiva) koji su sumnjivi, opasni i zabranjeni u većini evropskih zemalja:
više od 2% nitrita kancerogeno (u određenoj količini izaziva rak)
više od 3% polifosfata – veoma opasno
E102 – opasan
E103 – zabranjen
E104 – sumnjiv
E105 – zabranjen
E110 – opasan (veštačka boja)
E111 – zabranjen
E120 – opasan
E121 – zabranjen
E122 – sumnjiv
E123 – veoma opasan
E124 – opasan (veštačka boja)
E125 – zabranjen
E126 – zabranjen
E127 – opasan
E130 – zabranjen
E131 – izazivač raka
E141 – sumnjiv
E142 – izazivač raka
E171 – sumnjiv
E173 – sumnjiv
E180 – sumnjiv
E210 – izazivač raka
E211 – izazivač raka
E212 – izazivač raka
E213 – izazivač raka
E215 – izazivač raka
E216 – izazivač raka
E217 – izazivač raka
E221 – poremećaj creva
E222 – poremećaj creva
E223 – poremećaj creva
E224 – poremećaj creva
E226 – poremećaj creva
E230 – štetan za kožu
E231 – štetan za kožu
E232 – štetan za kožu
E241 – sumnjiv
E250 – izaziva poremećaj krvnog pritiska
E251 – izaziva poremećaj krvnog pritiska
E330 – limunska kiselina (klinika za pedijatrijsku kliniku u Diseldorfu tvrdi da izaziva rak)
E311 – izaziva osip
E312 – izaziva osip
E320 – holesterol
E321 – holesterol
E322 – napada želudac, lecitin
E338 – poremećaj želuca
E339 – poremećaj želuca
E340 – poremećaj želuca
E341 – poremećaj želuca
E407 – poremećaj creva
E450 – poremećaj želuca i creva
E461 – poremećaj želuca
E462 – poremećaj želuca
E463 – poremećaj želuca
KONZERVANSI
IZAZIVAČI ZLOĆUDNIH TUMORA:
E105, E121, E125, E131, E142, E210, E240, E447
IZAZIVAČI OBOLJENJA ŽELUDAČNO-CREVNOG TRAKTA:
E221-226, E320, E338-341, E405, E407, E461-466
IZAZIVAČI ALERGIJE:
E230, E239, E311-313
IZAZIVAČI BOLESTI JETRE I BUBREGA:
E171-173, E320, E322”
webtribune
Čini mi se da ih ima još, sa 450 i nešto (452?)
Vjerojatno je ovo malo detaljnije:
1. Sumnljivi dodaci
E125, 141, 150, 153, 171, 172, 173, 240, 241.
2. Opasni dodaci
E102, 110, 120, 124.
3. Dodaci koji su štetni za zdravlje
problemi s crevima: E220, 221, 232, 224.
problemi s probavom: E338, 339, 340, 341, 450, 461, 463,465, 466, u pakovanom sladoledu E407.
kožne bolesti: E230,231,232,233.
uništava vitamine: B12, E220.
povećava holesterol: E320,321.
nadražuje živce: E311, 312.
upala usne duplje: E330 najopasniji dodatak koji uzrokuje rak, nalazimo ga u Švepsu od limuna, senfu, nekim bezalkoholnim pićima, konzerviranom mesu rakova, u nekim sirevima, nekim gljivama u konzervi.
4. Dodaci, koji uzrukuju rak
E131, 142, 210, 211, 213, 214, 215, 216, 217, 239.
E123 je vrlo otrovan te je zabranjen u SAD.
Posebnu pažnju obratite na sledeće proizvode:
E123 i E110 u gumenim bonbonima, čokoladnim bonbonima, pudingu sa šlagom u plastičnim čašicama, zaleđenoj ribi, topljenim sirevima za mazanje, pudingu od vanile, a E102 i E110, u gotovim sosovima raznih vrsta.
Tehnološki obrađena hrana je biološki mrtva i ima kratak rok trajanja; zato su nužno potrebni hemijski dodaci koji produžuju rok trajanja kako u skaldištima tako i na policama uprodavnicama.
Takođe, tu su i konzervansi označeni od E200 do E290, koji mogu uzrokovati dole nabrojane zdravstvene probleme, odnosno negative posledice:
E210 – astma, neurološke teškoće, hiperaktivnost dece
E211 – astma
E216 – alergije
E218 – kožne alergije
E220 – astma, uništava vitamin B1
E235 – mučnina, povraćanje, proliv, nadražaj kože, anoreksija
E249 – poremećaj prenosa kiseonika, glavobolje, loša koncentracija, poteškoće sa disanjem
E250 – potencialni kancerogen, u želucu stvara nitrozamine, hiperaktivnost dece
E251 – u organizmu se pretvara u nitrit
E252 – hiperaktivnost, potencialno kancerogen, malokrvnost, štetan za bubrege, zabranjen u nekim zemljama
E261 – neka ga izbegavaju ljudi sa oštećenjem bubrega
E264 – mučnine, povraćanje
E280 – uzrokuje migrene
E281 – uzrokuje migrene
E290 – povećava dejstvo alkohola
Oksidativni procesi i promene pH vrednosti ubrzavaju razgradnju hrane, pa neki prizvođači dodaju sledeće opasne hemikalije:
E302 – uzrukuje stvaranje kamena u buregu
E310 – nadražaj želuca i kože
E319 – mučnina, povraćanje, delirijum, smrtonosna doza je 5g
E320 – alergije, hiperaktivnost
E325 – neka ga izbegavaju deca netolerantna na laktozu
E339 – narušava ravnotežu između kalcijuma i fosfora
E363 – zabranjen u nekim zemljama
E370 – zabranjen u nekim zemljama
E375 – loš za jetru, podiže nivo mokraćne kiseline, gastritis
E380 – loš za jetru i sluznicu zeluca
E385 – zabranjen u nekim zemljama
Stabilizatori su hemikalije koje se koriste za zgušnjavanje namirnica i označene su brojevima od E400 do E495. Pomenuta grupa je seldeća:
E407 – uzukuje čir
E412 – mučnina, grčevi u stomaku, snižava nivo holesterola
E413 – izaziva alergije
E414 – nadraženje sluznice, alergen
E416 – moguće su alergije
E420 – loš za zeludac, nije dozvoljen za dečju prehranu
E421 – proliv, mučnina, povraćanje, loš za bubrege
E432 – zabranjen u nekim zemljama
E450 – remeti ravnotežu vode u arganizmu
E461 – gasovi, obstrukcija tankog creva
E463 – zabranjen u nekim zemljama
Sredstva protiv zgrušnjavanja nalazimo pod oznakama od E500 do E585:
E503 – nadražuje sluznicu
E508 – problemi sa zelucem
E510 – neka ga izbegavaju ljudi s bolesnim bubrezima i jetrom
E513 – zabranjen u nekim zemljama
E514 – remeti ravnotežu vode u organizmu
E553 – može da izazove rak želuca
E554 – teškoće s placentom kod trudnoće, alchajmerova bolest
Emulgatori pod oznakama od E620 do E640 koriste se u veštačkim aromama:
E620 – neka ga izbegavju deca
E621 – glavobolja, žeđ, vrtoglavica, grčevi u stomaku, proliv, aritmija, zabranjen u proizvodima za decu
E622 – mučnina, povraćanje, proliv
E626 – može uzrokovati giht
E627 – može uzrokovati giht, zabranjen u prizvodima za decu
E629 – može uzrokovati giht
E631 – može uzrokovati giht
E633 – može uzorkovati giht
E635 – može izazvati promene na koži, zabranjen u mnogobrojnim zemljama
Emulgatori koje se koriste kao veštački zaslađivači grupisani su pod oznakama od E900 do E1520:
E905 – moguć rak pobavnog trakta
E907 – zabranjen u nekim zemljama
E924 – mućnina, povraćanje, proliv
E925 – kancerogen, uništava biološku vrednost hrane
E927 – zabranjen u nekim zemljama
E950 – spada među najopasnije aditive, loše utiče na štitnu žlezdu
E951 – alergije, migrene, vrtoglavica, smetnje kod vida, sluha i ukusa, remeti pamćenje, depresija, uzročnik nekih degenerativnih bolesti (multipla skleroza, parkinsonova bolest), hormonski poremećaji
E952 – migrene, potencialno kancerogen, zabranjen u SAD i Engleskoj
E954 – izaziva rak kod životinja
E967 – kamen u bubregu, diuretik
E1505 – metaboliše se u etanol
E1520 – može da izazove infarkt, loše utiče na nervni sistem, dermatitis
Ima toga još.
Liste be govore isto o aditivima. Usporediti sano bor 250 i 320.???😱
“U najvažnije grupe aditiva spadaju konzervansi, supstance koje sprečavaju ili usporavaju razmnožavanje mikroorganizama. Postoje klasični konzervansi i oni koje ubrajamo u aditive. U klasične spadaju kuhinjska so, etilni alkohol i octena kiselina. Konzervansi koji spadaju u aditive su organske kiseline – benzoeva kiselina koja ima širok spektar antibakterijskog delovanja, koristi se do 0,3% u hrani i piću i brzo se eliminiše iz organizma, sorbinska i propionska kiselina koje su aktivne protiv gljivica i plesni, manje protiv bakterija i manje su toksične. Zatim tu su nitriti i nitrati koji se koriste za konzervisanje proizvoda od mesa.
Nitriti su još uvek nezamenljiv aditiv u modernoj industriji mesa. Inhibišu anaerobne i aerobne sporogene bakterije, sprečavaju stvaranje toksina (Clostridium botulinum, bakterije čiji su toksini parališući otrov za nervni sistem) i održavaju prirodnu crvenu boju svežeg mesa. Dodaju se u količini od 80 do 150mg/kg.”
portal: domaćinskakuća
Ima nas blizu 8 milijardi. I svaki čovek mora da jede.
Nismo u stanju da vršimo fotosintezu!
A i tu ima istine… Nećemo živjeti 200 god. Ne znaš šta te čeka svaki dan pored svih tih kvaz eko proizvoda.
No smanjiti štetnost na zdravlje bira svatko prema vlastitom nahođenju.
Titanij dioksid je zabranjen aditiv u Njemačkoj.
Nova studija objavljena u časopisu Biomedicine and Pharmacotherapy u kolovozu 2013 godine prvi puta pokazuje da nanočestice titanij dioksida uzrokuju tumorske promjene u humanim stanicama (stanice se brže razmnožavaju i smanjuje se apoptoza, programirana smrt stanice).
Kada se titanij dioksid koristi kao prehrambeno bojilo, označava se s E171.
Titanij dioksid se koristi kao nanomaterijal, tako da je njegova proizvodnja povećana u posljednjih nekoliko godina.
Nanomaterijali su materijali čije su strukturne komponente veličine od 1 do 100 nm. Čestice nano titanij dioksida se sintetiziraju iz titanijevih soli, a dobivaju se različite kristalne strukture. Čestice koje se koriste u prehrani su heterogene, iako se na deklaracijama i u legislaturi spominje samo termin titanij dioksid, treba znati da su dimenzije čestica u hrani veličine od 40 do 220 nm.
Titanij dioksid u kristalnom obliku anatasa je sto puta toksičniji od kristalnog oblika rutila.
Recentne studije pokazuju upalni učinak nano-čestica titanij dioksida ako se udišu, a interakcija s gastrointestinalnom površinom može biti povezana s pojavom Chronove bolesti.
Neki istraživači su titanij dioksidu pripisali potencijalno karcinogeni učinak na čovjeka.
Titanij dioksid je potpuno netopiv, znači da se konzumira u obliku sitne staklaste prašine. Istraživači s Binghamton i Cornell sveučilišta kažu da dnevno konzumiramo “oko 100 bilijuna nanočestica”.
Aditive možemo razvrstati u nekoliko velikih skupina: bojila, konzervansi, stabilizatori, emulgatori, zgušnjivači, regulatori kiselosti, pojačivači okusa, sladila i antioksidansi te ostali aditivi. Aditivi se također dijele na prirodne i umjetne (sintetske – one koji su dobiveni umjetnim načinom). Prirodnog su podrijetla vitamini, vlakna, enzimi, prirodna bojila i arome, dok su sintetizirani točno poznatog sastava.
Neki aditivi, kao što su arome i enzimi, nemaju svoj E-broj, nego se označavaju na drugi način.
NAVODNO: “Niti jedan aditiv ne šteti u malim količinama, ali mnogo aditiva dodaje se hrani u ograničenim količinama, što znači da je vrlo lako premašiti dopuštene količine. Sami aditivi nisu problem, problem su sintetski aditivi koji su s financijskog gledišta mnogo jeftiniji i dostupniji. Brojni znanstvenici slažu se da postoji potencijalan rizik za zdravlje od unosa određenih aditiva, koje najvjerojatnije nitko od nas ne unosi svaki dan. Doza aditiva koja bi bila štetna morala bi biti nerealno velika. Premalo je istraživanja provedeno da bi se sa sigurnošću moglo reći da neki aditiv uzrokuje ili ne uzrokuje određene štetne posljedice jer se već sutra može dokazati suprotno, kao što se i dogodilo s nekim aditivima.”