Poskupljenje na benzinskim crpkama, porez na sokove i masnu hranu, veće cijene za cigarete i alkohol, porez na nekretnine… lista je sve dulja, a kriza okrutnija. Na drugoj strani svi žele veće plaće i izjednačavanje sa Švicarskom, kao da je to pitanje želje, a ne teškog i dugotrajnog rada. Gdje je problem?
Sjećam se, imao sam tek 19 godina. Gledam Antu Markovića na televiziji kako samouvjereno predstavlja svoju reformu. Cilj je bio jasan: tranzicija ka tržišnoj ekonomiji, liberalizacija i privatizacija.
Otac mi pokazuje svoju plaću prosvjetnog radnika, koja je gotovo preko noći porasla s 500 DEM-a, na skoro 2000 DEM (1000 €). Svi hvale Markovića koji je stvorio konvertibilni i jak dinar – roditelji, susjedi, prijatelji i stranci. Postali smo “svjetska sila”, daleko ispred Poljske, Mađarske i tada Čehoslovačke. Ante Marković je za većinu puka postao Bog. Priznajem, meni je također bio “drag”.
Ne želim lagati. Sjećam se Markovića, ali nikako detalja njegove reforme o kojoj pišem. Reforma i ekonomija me tada nisu interesirale, niti sam što razumio. Bilo mi je dobro kao i svima. Kao mladi “poduzetnik bez poduzeća” koji se bavio računalima i elektronikom 80-tih godina, zarađivao sam 2 puta više nego moj otac. Tada je to za mene bilo normalno. S današnje točke gledišta, radilo se o kompletnom ludilu.
Kako je Ante Marković dokrajčio jugoslavensko gospodarstvo
Tek nakon desetak i više godina sam shvatio tko je bio Ante Marković i o kakvoj se reformi radilo. Danas više nema sumnje: Ante Marković je bio neoliberalni globalist i svojom je reformom uništio sve što se dalo uništiti.
Identičnu situaciju danas imamo i u Hrvatskoj. Aktualne gospodarske reforme i potezi odgovornih vode Hrvatsku direktno u provaliju. Kao što je Ante Marković šetao po svijetu tražeći odgovore, danas neki drugi “Markovići” traže odgovore izvan svoje akademske zajednice.
Na temelju čega izlažem slične tvrdnje?
Pogledate li stare vijesti iz perioda Ante Markovića, shvatit ćete da su njime svi bili oduševljeni. Konstruktivne kritike Markovićeve reforme su izostale. Svi su pisali o 60.000 novih poduzeća, ali nitko nije analizirao strukturu istih i objasnio da se radilo o trgovačkim poduzećima usmjerenim na uvoz stranih roba.
Naglo i umjetno povećanje kupovne moći, strane je proizvode učinilo vrlo pristupačnim. Svi su kupovali i konzumirali, a rijetku su znali da za takvo što nema nikakvog pokrića. Ni u izvozu, ni u povećanju produktivnosti postojećih radnika i poduzeća. Jedino pokriće su bila zaduženja i rasprodaja uništenih poduzeća.
Markovićevom reformom cijena rada jugoslovenskog radnika uvećana je za 4 puta, a za isto toliko je uništena i njegova konkurentnost na svjetskom tržištu. Onaj tko je “šapnuo” Anti Markoviću da za jednu njemačku marku treba izdvojiti 7 tadašnjih konvertibilnih dinara, morao je znati što čini i što slijedi.
Prvo je uništen izvoz. Poduzeća su bačena na koljena, a nakon čega se pristupilo privatizaciji. Dok su jedni kupovali i trošili konvertibilne dinare na televizore, mikrovalne, automobile i druge strane proizvode, poduzeća su gubila tržište i klizila u propast. Svakim danom su postajala bezvrijednima.
Ante Marković je ponavljao, što su mu zapadnjaci šaputali na uho: “Sve će biti dobro, samo treba još više liberalizirati tržište”. Klasični primjer doktrine Čikaške škole Miltona Friedmana koja je većom dozom otrova liječila otrovane.
Jugoslavija je bila mikro Kina koja je radila za zapad
Danas, kada analiziramo gospodarstvo bivše Jugoslavije, nije moguće ne primijetiti sličnost s Kinom od prije 30-tak godina. Na mikro razini, naravno. Jeftina radna snaga i politički stabilna država, privukli su zapadna poduzeća koja su u Jugoslaviji stvarala dodatnu vrijednost.
Priznali mi to ili ne, Jugoslavija je radila za zapadna poduzeća. Svi narodi bivše Jugoslavije su sposobni i vrijedni. Svojim su radom, preko Jugoslavije, omogućili zapadnim poduzećima pristup mnogim nesvrstanim zemljama i njihovim tržištima.
Lista stranih brendova koji su proizvodili svoju robu u Jugoslaviji je nepregledna. Izdvojit ćemo neke od većih: Levi Strauss (Varteks), Lee Cooper (Beko), Wrangler (Makedonija), Puma (Borovo), Adidas (Planika), Boss (Kragujevac), Fiat (Zastava), Volkswagen (TAS), Citroen (Cimos), Peugeot (Kosovo), Mercedes i BMW (Kikinda i Aleksinac)… Lista je nepregleda.
Sigurno niste znali da su zapadnjaci projektirali, a naši radnici odrađivali projekte trećim zemljama. Podjela rada je bila perfektno kontrolirana. Govorim o projektima u Iraku, Alžiru i drugim zemljama Afrike i Azije.
Proizvodeći strane proizvode, radnici su se osposobljavali. Bivša država je paralelno pokretala domaću proizvodnju iz koje su se izrodili mnogi proizvodi koji su zadovoljavali domaće tržište, a nerijetko smo takve proizvode izvozili: Konfekcija (Interplet Brčko), Šipad i Jelovica su radili za Austriju, Helikopter Gazela je rađen po francuskoj licenci, Slovenija je izvozila mnoštvo proizvoda (Slovenijales, Lesnina, Meblo, Elan, Iskra, Gorenje,…).
Stvoren je jedan vid autonomije gdje nije trebalo puno novaca za živjeti u svojoj kući i jesti svoju hranu. Puna zaposlenost je bila rješenje za sve probleme. Nismo mogli piti Coca Colu, ali ni slovenska Cocta nije bila loša. Danas je više volim i pijem nego Coca Colu.
Što misle o svemu stranci koji su poslovali s Jugoslavijom? – Iz prve ruke.
Prije par godina sam razgovarao s prijateljom Jacques Bonnechaux u Parizu, koji sada ima blizu 90 godina i još je vitalan gospodin. Jacques je bio na vrhu nacionalnog francuskog poduzeća koje je bilo jače nego čitavo gospodarstvo Jugoslavije. U ono vrijeme posjećivao je Zagreb, Beograd i Skoplje.
Pošto je već u godinama, naši razgovori su uvijek otvoreni i interesantni, jer Jacques više nema što izgubiti. Priča bez dlake na jeziku i ne kalkulira. Više sam od njega naučio o odnosu zapada i Balkana, nego za pola svog života. Jacques je posredovao između Francuske i Jugoslavije kada potonja nije mogla vraćati dugove. Posjećivao je naša poduzeća i gledao što može kompenzirati.
“Petre, nećeš vjerovati, iz Jugoslavije smo uvozili kućne aparate koji su bili pakirani u sanduke od punog drveta. Bio sam iznenađen. Skuplji je bio drveni sanduk od kvalitetne daske, nego kućni aparati. Nisam ništa razumio.”, objašnjavao mi je Jacques jednom prilikom i čudio se tadašnjoj iracionalnosti.
“Imali ste odlične inženjere, pogotovo u Končaru. Iako su vaši inženjeri bili potplaćeni u odnosu na francuske, tamo su razvijali proizvode ravne našim u Francuskoj. Pokušavali smo shvatiti kako je to moguće jer slično nismo mogli napraviti u zemljama sjeverne Afrike. Često sam posjećivao to uspješno poduzeće, kojeg se i danas vrlo dobro sjećam”, nastavlja moj prijatelj kojeg ću uskoro posjetiti i pokušati napraviti intervju za portal Logično.
Naši prostori su propustili dvije povijesne prilike
Bivša Jugoslavija je propustila pozitivan gospodarski val nakon Drugog svjetskog rata, kojeg nije znala iskoristiti do kraja. Umjesto da finalizira kao Kina i stvori poduzeća spremna za izvoz, ona je tipovala na nametnutog Antu Markovića koji je poslužio kao korisni idiot za eutanaziju konkurentnosti.
Ništa bolje nisu učinile ni zemlje Balkana nastale raspadom Jugoslavije. One nisu samo propustile priliku, nego su preskočile period rasta i stvaranja novih poduzeća kao što je to učinila bivša Jugoslavija i jučer Kina.
Sve je bilo složeno. Dugovi nisu bili visoki, nakon ratnog šoka svi narodi su bili spremi na žrtvu i rad za bolje sutra. Svima je bilo dosta rata i svi su dobili svoje nacionalne države. Cijena rada je bila minimalna u odnosu na Zapad, a porezi su bili najniži u Europi.
Nažalost, ekonomski stručnjaci, skloni Markovićevoj neoliberalnoj ekonomskoj doktrini, temeljenoj na uvozu jeftine strane robe i uništavanju svega domaćeg, su nastavili gdje je Marković stao.
Netko iznova šapuće da moramo biti “veliki” i trošiti da bismo ekonomski rasli. Za trošiti više, treba samo ojačati nacionalne valute ili napraviti internu deflaciju kroz novo zaduživanje.
Prijevara je jednostavna. Nemate novaca? Nije bitno. Držite jaku nacionalnu valutu i dižite nove kredite koje ćemo vam mi dati. Imamo za vas sve što poželite i što vam treba: hranu, piće, odjeću, voće, povrće, pa čak i haubice koje će vam kupiti prašinu. Nema potreba da to radite sami jer se “ne isplati”.
Nije bitna visina plaće, nego kupovna moć na domaćem tržištu i puna zaposlenost
Jugoslovenski gospodarstveni primjer je empirijski dokaz o suludoj politici visokih plaća koju ne prati gospodarska realnost.
Izmišljanje novih poreza stvara fiktivne prihode koji fiktivno povećavaju plaće i cijene na tržištu. Svjedočimo umjetnom podizanju standarda putem duga. Upravo onako kako je činio Ante Marković svojom reformom.
Sva domaća proizvodnja postaje preskupa zbog konkurencije iz zemalja gdje je cijena rada višestruko manja, a što profitiraju poduzetnici skloni uberizaciji gospodarstva.
Bez unutarnjeg tržišta i autonomije, nema prosperiteta. Većina svjetskih poduzeća se morala dokazati i usavršiti na domaćem tržištu, a tek onda na stranom. Kvaliteta i savršenstvo se stječe radom i trudom, a ne planiranjem i tuđim kapitalom.
Idealan primjer je Njemačka, gdje oko velikih poduzeća imamo na tisuće malih koji gravitiraju i servisiraju velika poduzeća. Provjerimo li povijest velikih njemačkih poduzeća, odmah ćemo vidjeti da se radi o poduzećima koja su stara i po jedno stoljeće. Krenula su u posao kao obiteljski obrt, a ne kao “Start Up”.
Hrvatska je žrtva preskupe cijene rada koja uništava autonomiju
Sve dok Hrvatska i druge okolne zemlje Balkana nastoje umjetno dizati standard svojih građana, prosperiteta neće biti. Problem svi imaju. Čak i da se spusti cijena rada i porezi na minimum, to neće biti dovoljno.
Potrebno je stvoriti gospodarstvenike i političare patriotskog profila koji nemaju račune, nekretnine i radna mjesta u stranim državama iz koje dolaze “dobronamjerni” savjeti koji su dobri samo za one koji ih nude.
Ne, nije istina da pojedinci ne mogu ništa. Upravo je suprotno. Pojedinci mijenjanju povijest, kako političku, tako i gospodarstvenu. Pozitivno ili negativno, sve kreće od pojedinaca. Mase prate uspješne pojedince.
Zašto se želi uništiti autonomija običnog čovjeka?
Osoba koja ograničeno ovisi o sustavu, ne stvara profit. Ne diže kredite tj. ne prodaje svoj budući rad kako bi se isplatio kriminalno nametnut javni dug. Selo često hrani članove obitelji koji žive u gradu.
Proizvodnjom domaće hrane izbjegava se kupovina hrane velikih proizvođača koja nam dolazi iz Brazila, Turske, SAD-a, Njemačke, Kine…
Domaćini s određenom autonomijom ne kupuju jaja, jer imaju 10-15 kokoški koje slobodno šetaju i svakodnevno nose zdrava jaja.
Autonomno domaćinstvo jednu svinju goji za sebe, a drugu za prodati. Svinje ne jedu kupovnu hranu, nego ono što ostane od ručka i večere – hrane se zdravo. Autonomno domaćinstvo može jesti meso svaki dan, bez da ide u Konzum i Lidle gdje se prodaju suhomesnati proizvodi s aditivima koji nisu previše zdravi.
Za grijanje ne koristi skupe sofisticirane peći kupljene na kredit i uvezene, nego obično drvo koje je najbolji obnovljivi izvor energije. Kaloričnost drveta grije i više nego je potrebno, čime kupovina trostrukih i četverostrukih plastičnih prozora koji izazivaju vlagu zbog kondezacije i nedostatake ventilacije u starim kućama, postaje besmislena.
Domaćin na selu ne kupuje vodu, jer u selu ima izvor prečiste vode koja ne košta ništa ili je zajedno sa susjedima iskopao arteški bunar.
Sada vam je jasno, kome i zašto smeta autonomija. Domaćin radi puno više nego radnik u poduzeću. Puno je zadovljniji jer zna za što radi i za koga.
Uvođenje raznoraznih poreza traži novac kojeg domaćinstvo nema. Osobu koja mirno i skladno živi, žele potjerati u tvornicu da radi za 500 €, što nije dostatno za normalan život. Imaju i za to riješenje: iznova krediti.
Apsurdne izjave za kraj koje sve potvrđuju
Čitam nadavno hvalisanje jednog proizvođača pesticida u Hrvatkoj kako je nekada seljak hranio 4 člana svoje obitelji, a danas hrani 120 osoba. “Stručnjaci” koji su napisali ovu izjavu, kao i mediji koji su 2017. prenijeli informaciju da njemački seljak hrani 152 osobe, a srpski samo 18, moraju se zapitati gdje se izgubila logika?
Možda je hrvatski i srpski seljak nekada hranio samo 4 člana svoje obitelji, međutim kako je moguće da sada hrani 150 osoba, a ne može tim istim radom prehraniti članove obitelji koje je nekada hranio bez problema?
Odgovor je jasan, izgubio je autonomiju koju mu drugi perfidno uskraćuju.
Dok je bilo Tita takvi se nisu mogli pravit pametni…
Danas znamo kome je odgovarao raspad YU, a uskoro cemo doznati kome je u interesu raspad Srbije, Slo,RH, BiH …
Tako su perfidni da tek nakon polja stoljeca vidimo manipulaciju.
Sjecam se prije markovica svaki mjesec se pojavljivala nova novcanica s nulom vise. Kad si dobio placu morao si ju odmah ili potrositi ili zamijeniti u cvrstu valutu. Na crno normalno jer legalno nisi mogao. Nestasica svega, od kave do sibica
Što je nabubetano? Daj samo jednu stvar koja ne stoji?
Gdje je Marković bio u pravu?
Tako je. Marković je donio rat, privatizaciju i ukinuo je carine za robu koju proizvodimo. ili.. nije?! :/
Branko Horvat: “Doći će dan kada će nam se u ekonomiju uvući neznalice i plaćenici stranih konzorcija i korporacija, doći će dan kada će svoje ljude imenovati premijerima, državnicima, taj dan biti će sprovod naše suverenosti i demokracije, taj dan biti će sprovod slobode, prava radnika i svijeta kakvog smo poznavali, taj dan doći će uskoro, a mi ćemo ga slaviti kao državni praznik.”
Odličan članak samo autor glavni problem i onda i sad nije detektirao, ne može biti administracije kao i radnika brojčano a danas 10 članova uprave i nadzorni odbor ima plaću kao 100 radnika, a na kraju godine bonus isplate sebi kolika je knjigovodstvena dobit!
Nedavno smo popratili (svatko na svoj način) Putinov osvrt o liberalizmu na umoru koji propada naspram ruske i kineske varijante društvenog i političkog sistema. Neovisno o stavu prema toj ocjeni, iskače jedno legitimno pitanje – Bi li bilo uopće moguće Rusiji opstati (na ovoj razini) i Kini razviti se bez tog liberalnog Zapada? Mislim da je odgovor jasan. Istok (u ovom slučaju Rusija i Kina) bi bio Treći svijet da se nije uhvatio Zapadu za ruku. Naravno, u toj utakmici je nadigravanje konstanta. Zasad su na dobitku i jedni i drugi. Sad možemo izvući i pitanje – Bi li bila moguća socijalistička Jugoslavija poslije raspada SSSR-a, raspada klirinškog tržišta? Odgovor je naravno da bi, ali u tom odgovoru nema i onog – kakva bi bila. Jasno – siromašna, na razini današnje Venezuele (ali bez nafte koja je garant budućeg bogatstva naroda, ovako ili onako). Je li mogla posegnuti za kineskim… Čitaj više »
U članku piše da je dokrajčio ono što su drugi započeli.
Čitati malo pažljivije.
Ako se pogleda šira slika tad su paralelno sa Markovićem vladali u Americi Ronald Reagan i u Engleskoj Margareth Thatcher i tad je sam zapad doživljava značajne promjene. Šta se samoga Markovića tiće on je prista na liberalizaciju banaka i krajem 1988 Markovićeva vlada je donila zakon o privatizaciji banaka po kojemu su do 2000 godine privatizirane banke u svim jugoslavenskim republikama i za donošenje toga zakona Jugoslavija je odma dobila 5 miljardi dolara kredita koji, jasno, nije iša u širenje i modernizaciju proizvodnje nego u direktnu potrošnju odnosno na kupovinu svakojake robe sa zapada i jasno da se ”živilo dobro”, međutim kurbin pir je bija za godinu – dvi dan gotov i počelo je između republika natizanje oko love . . . zapad je uredno taktizira i počeja davat signale republikama pojedinačno šta bi tribale radit ako oće da in kapne šta kredita . . . sve je usklađeno… Čitaj više »
Kao prvo, hvala bogu sto neko detronizira Velikog Antu.
On je bio nas Gorbacov. Dali su nam kosku, mi zagrizli, i posle su nam je uzeli. Dodano je jos da je to zbog srba/hrvata/muslimana i podeljeno oruzje. Kontrarevolucija prema obrascu A1. Ali Ante je bio neophodan preduslov.
Kao drugo… slici? Hrvatska je od prvog dana na Stazama Velikog Ante. Zato se je secesionisalo.
Kratkovidnost je temelj gluposti koji na ovim prostorima ostaje kao garancija siromaštvu istine, morala, humanosti i svih vrsta prosperiteta!! Ovi prostori (narodi) nemaju šansu za bolji život dok god se drže ovakvih percepcija SVOJIH ISTINA!!
Tuga, jad i bijeda ostaju kao zalog svakom pojedincu da je baš on/a u pravu, a svi ostali ….
hjooj… ne mogu se oteti dojmu da je Marković unatoč programiranoj tadašnjosti/budućosti-našoj sadašnjosti, bio pozitivac..
Ima negdje njegov govor pred Skupštinom .. naći ću
Clanak je OK, ali, bivsa juga je imala dosta odlicnih i perspektivnih firmi (danas u stranom vlasnistvu ili unistenih) ali je imala i dosta losih sa puno zaposlenih… Da se islo po kineskom modelu dosta bi bilo problema, pogotovo sto je Kina velika i zatvorena drzava, a juga mala i jako blizu zapadu…
Enivej, sad je kasno za takvu pricu, HR i SL su u EU, a srbija i ostali se spremaju tako da bilo kakvo povecanje konkuretnosti kroz smanjivanje placa kroz smanjenje tecaja bi izazvalo iseljavanje epskih razmjera… Da bi se sada izvukli iz ovoga treba put koji nije niti Kineski a niti ovaj postojeci… Da znam koji je napisao bi ga ali ja ga ne znam.
Dakle,upozorio bih na neke detalje u članku koje ne odgovaraju istini.Ante Marković nije bio neoliberalni globalist,već neko tko je počeo prilagođavati tadašnju ekonomiju tržištu i definitivno nije uništio privredu već joj tada dao vjetar u leđa.Poslije raspada Jugoslavije je bio glavni savjetnik austrijske vlade koji im je pomogao da,između ostalih,prestignu i jednu Njemačku po standardu. To je vrlo lako provjerljivo,jer to austrijanci ni ne kriju.Istina je da je u prvoj fazi reforme nabujao uvoz,ali je u popriličnoj mjeri rastao i izvoz.Poanta je je da su upravo domaća poduzeća imala najviše koristi od pojačane potrošnje,pa su samim tim i plaće porasle.Pred sam raspad Jugoslavije privreda je već počela prevazilaziti negativne efekte reformi.Ono što nije učinjeno je tzv.optimizacija radnih mjesta,što bi dovelo do otpuštanja viška radnika,najviše u administraciji,a socijalnom politikom kroz prodaju stanova bi se ublažio negativni efekat te mjere.Poticala bi se jače tzv. mala privreda ,to jest,mali privatni pogoni koji bi… Čitaj više »
“Markovićevom reformom cijena rada jugoslovenskog radnika uvećana je za 4 puta”
Na koji nacin?
Opět se rijesava u komentarima globálna politika o kojoj pojma nemate oko Ante Markovič i kompletně politické situaci je u to doba, mnogi stě se igrali u pjesku
Sta reci nakon ovolike kolicine dezinformacija,koje je pisac teksta naslozio u podeblji clanak.Moram priznati da sam prestao citati na polovici teksta da bi skoknuo popiti malo sode bikarbone da ubijem kiselinu koje je procitano” lupetanje” izazvalo.Za opovrgnut jednu po jednu tvrdnju,koje se ticu A.Markovica nemam ni volje ni zelje jer bi dugo trajalo.
A.Markovic i njegova porodica se nisu obogatili dok je bio predsjednik vlade.Skoro nista nije privatizirano po njegovom modelu prije svega zato sto je to bio izuzetno posten model kojim svi dobivaju i trece(zasada) A.Markovic je uspio u samo tri godine srezati vanjski dug SFRJ sa 22.8 milijardi na cca.12 milijardi USD,potpuno suprotno od onoga sto bi radio neki tamo liberal.
A.Markovic “razvalio” jugovinu ?a ne neki coban upadom na Topcider…svasta.
Procitah nekoliko komentara i zakljucak je : svi se ‘ispucavaju’ i trose visak energije . Niko ne rece da je tekst naseg spisatelja pun pogresnih zakljucaka izvucenih iz pogresnih premisa. Da ne duljim: neka pisac pogleda stanje kredita bivse Juge na dan dolaska Ante Markovica cca 21 milijardu $ / za cca 20 miliona stanovnika / i isti taj dug na dan odlaska A.M. cca 9 milijardi $ . Ne bih poredio danasnja zaduzenja novo-komponovanih tzv zemalja bivseg Balkana koje je fantasticno i nema sanse da itko otplati kamate na te kredite koje su ‘uzeli’ novi vlasnici ti istih drzava koji su izabrani voljom svojih naroda. Od fantasticnog duga Slovenije pa do istog takvog Hrvatske, nesto manjeg Srbije i najmanjeg BiH. Ako mu je bio cilj da ‘napadne’ politiku A.M. , nije morao da ga difamira svojim osobnim razmisljanjima jer ima nas puno koji imamo svoje glave i isto tako… Čitaj više »
Bez juge i srba nebi bilo nikada slovenije i hrvatske to je nama u sloveniji jasno a vama mozda nije to je nasa povijest i vrlo smo dobro zivjeli u jugi bilokoga pitas ovde mislim da je odsto 90 10 za jugu ali su nas razturili da bi mogli na vladat i da dobiju jeftinu radnu snagu ne mogu verovati da je neko ponosan na to da radi na zapadu to sto svabe nece bas ste pametni
U pravu si Petre, Markoni je balkanski trojanski konj tame sa kim je svo ovo zlo počelo. A i kad se sjetim koliko mi je silne love zamračio u bankama imam i osobni animozitet prema tom igraću tame. Poslije njega su uvalili balkancima ostale varanske prevarante koji su donjeli rat a narod glup ko noć popušio samo tako. Sad je gotovo, iz kaveza ciokapitalizma se ne može pobjeći dok god oni ne odluće drugačije. Ovi koji te napadaju ne vide stvarnu perfidnu ulogu Markonija još puše mit o spasitelju a u stvari varanskom igraću koji nas je sve ojadio.
Prorocanstvo kaze ; doci ce dan, pravit ce te tu Jugoslaviju od blata! Svi vi bakanski, zavadjeni i opljackani narodi.
Ajme sto ti je Ante skrivio, i cijene goriva idu vec 2 pa i 3 tjedna dolje
usporwditi markovića i jugu sa danasnjom hrvatskom….ovi danas nemogu pofarbati što je marković stvorio. bio je vizionar ali je svađa i nacionalizam sve prekinuo.
Uoči proslave oluje ovako nedomoljubno pisati golu istinu, strahota!
Bravo za autora teksta . A onda jos da dodam naprave nam sranje svakih 2-3 decenije pa se jos i pokoljemo i pobijemo za njihove interese . U samoj Srbiji posle 5-oktobra 2000-te imamo DOS ekipu , cuvene : Labus, Dinkic, Vlahovic, Djelic , sve expert do experta . Labus izjavi da se vise nista ne isplati proizvoditi jer je uvoz jeftiniji. Samo nije objasnio ko ce i kako platiti to “uvezeno” pa i hranu. Srpski seljak je ekonmoski veoma ugrozen , ali ne slomljen , barem svako za sebe proizvodi i ima . Jeste da to ne ulazi u te bilanse statisticke pa Srbija uvek izgleda gora ali evo vam primera, moj rodjak u selu Nakovo ( kod Kikinde) ima njivu na samoj granici sa Rumunijom. I svakog dana mu dolaze nekoliko Rumuna komsija preko granice da rade . Ja pitam moje bratice , zasto oni ne rade a… Čitaj više »
O čovječe što nadrobi,to je takva papazjanija da je ni netko sa boljim želucem ne bi preradio? Tekstilne tvrtke su bile domaće tvornice koje su po licenci radile za domaće i istočno trziste, Varteksova tvornica Levi’s u Novom Marofu,Adidas je radila i Jugoplastika(Jugoslavija je imala kapacitet obućarski industrije kao Italija?),Slovenija je radila robu široke potrošnje za domaće trziste i uvozila robu za trziste cijele zemlje(60% jugoslavenskog uvoza je išlo preko Ljubljane),upoređivati Končar sa Gorenjem(tvornica nastala kao supstitucija zatvorenom rudniku ugljena?)je glupost? Tečaj 7:1 nije napravio placu prosvjetnog radnika 2000 DEM,jer je moja supruga lijecnik specijalist, šef odjela imala tu placu,ali je stabilizirala očekivanja,pa se nije trčalo potrošiti pare kao u doba velike inflacije?Tehnicki je Marković sve odradio,ali je potcjenio politički faktor,priznajem da ni meni tada nije bilo jasno što se krije pod tim,iako sam se našao u kući gospođe Milke Planinc(bio sam dobar s njenim bratom i njenim sinom)kada je… Čitaj više »
Hrvatska sve više sliči na koncert Marka Perkovića.
Onog trenutka kada su makeli Antu Markovića krenuo je sunovrat Jugoslavije, Ante Marković nema veze sa raspadom Jugoslavije već na protiv da je ostao i da su mu dali šta je tražio Jugoslavija bi opstala…..primjer je kada je od Amera tražio pomoć jer Jugoslavija klizi u ambis oni su ga odbili i zabranili zakonom svaku pomoć onima koji žele sačuvati Jugoslaviju, posle toga nestaje kao faktor a nacionalisti preuzimžju vodstvo. Slobodno ću reći….možda jedini čovek u prošlosti i budućnosti političkog života naših podnevlja kojemu nije bilo stalo do rata.
Cijelo vrijeme prikazujem svoj život i organizaciju ,kao ŽIVOT U RAJU.Zašto to tako prikazujem ? pa zato što sam odustao popravljati stvari uzeo u svoje ruke svoj život i povukao se u kampericu na nasipu gdje čuvam svoje ovce .Poneko vrijeme provedem uz kompjuter da pročitam tuđa i svoja naklapanja.Drugi koji doprinose ovom propadanju suverenosti i povećanju duga žive bolje od mene ,bolje jedu (dokaz pretilosti) bolje žive u gradu od mene ,ali su ih pune ambulante,možda neću živjeti dulje,nije mi ni interes,svoj život sam zaokružio sa troje djece udate imam sedmero zdrave i sposobne unućadi i tako dalje .Dali će propasti suveneritet ,pa nije me ni briga unućad več pohađa škole u stranim zemljama gdje su im roditelji morali već otiči ,pošto nisu htjeli živjeti na selu.
Ova hrvatska politika je loša: i gospodarska i demografska i na svim vidovima. Hrvatski političari su najveći problem ove države. No to ne znači da je SFRJ valjala , to je bila loša država, lošija od kraljevine Jugoslavije ili Austro-Ugarske, a i ove dvije zadnje nisu bile dobre. Nije mi žao što se Hrvatska oslobodila iz SFRJ, žao mi je samo što nismo bolji. Ali doista vjerujem da ćemo na kraju uspjeti, imat ćemo prosperitetnu državu.
odlična analiza , sada još bolje pamtim onaj antin prefrigani osmijeh kada je u skupštini podigao 200 dinara – šilinga , ipak ne treba zaboraviti da je ex yu bila pod turskom i austrijom koji sa razlogom imaju neko historijsko pravo pogotovo sada kad smo svi zabrljali sa nacizmom , ratom i urušavanjem privrede – nije tvoje ono što vojno osvojiš pa čak ni ono što kupiš nego samo ono što – urediš
“Tokom cele pisane istorije, a verovatno još i od kraja mlađeg kamenog doba, na svetu su postojale tri vrste ljudi: Viši, Srednji i Niži. Bili su izdeljeni na mnoge potkategorije, nosili bezbroj raznih imena, a njihov brojni odnos, kao i međusobni odnosi, varirao je iz veka u vek; no u suštini se struktura društva nije menjala. Čak i posle ogromnih obrta i naizgled neopozivih promena, uvek se ponovo uspostavljala ista struktura, upravo kao što se i žiroskop uvek vraća u stanje ravnoteže ma koliko se gurnuo na jednu ili drugu stranu… Ciljevi tih grupa su potpuno neuskladivi. Cilj Viših je da ostanu gde su. Cilj Srednjih je da promene mesta s Višima. Cilj Nižih, kad imaju cilj – jer im je stalna karakteristika to što su previše pritisnuti dirinčenjem da bi bili više no tek povremeno svesni ičega van njihovog svakodnevnog života – jeste da ukinu sve razlike i stvore… Čitaj više »
I ja sam tada imao 19 godina. I moj je otac bio profesor. Samo tada profesori nisu imali 2000 maraka plaće već 1000 . I kao što si rekao,ti si se bavio informatikom. No, izgleda,u međuvremenu si doktorirao ekonomiju. Ili nisi? LOGIČNO bi mi bilo da se i dalje baviš informatikom. Ovo ti(kao i Markoviću) baš i ne ide.
Kad bi vi istrazili demokratski novinari ,kosu tajkuni.Samo porjeklo ,imate sve rjesena.Kumrovacka skola je zlo privatizacije.Samo neznam jeli oni i Soros ,vas isto placaju.
Vidim da su ovdje mnogi na forumu očito obožavatelji prodavača magle Ante Markovića i da su uvrijeđeni što je Jašak razgolitio njihovog idola. Međutim, Jašak ima potpuno pravo. Marković je bio neoliberalni globalist, jer su ga neolibralni globalisti i postavili na to mjesto premjera, odnosno “predsjednika Saveznog izvršnog vijeća”, kako se tada službemo nazivala funkcija premjera vlade Jugoslavije. Antu Markovića nije na to mjesto postavio SKJ, već globalistička bankomafija. To treba svim naivcima biti jasno. I to pokazuje, dakle da je SKJ kao vrhovni vladar Jugoslavije veća tad počeo gubiti kontrolu nad državom., Pljačkaški MMF je postavio Markovića na to mjesto i MMF mu je i napravio program “reformi” i poslao mu za savjetnika muljatora Jeffreya Sachsa, (šestokraki), koji mu je naparavio program poznat pod nazivom Sachs-Markovićev program, O tome možete pronaći informacije na stranim portalima. Sa tim programom trebalo je državnu ekonomiju Jugoslavije pretvoriti u tržišnu, Inače taj Sachs… Čitaj više »
100% istina ali ne samo u Hrvatskoj nego na citavom prostoru bivse YU.Postali smo konji za jahanje.
Nije Ante dokrajčio gospodarstvo već HDZe
Društvo, BDP Hrvatske je 1990. godine bio na 83% BDP-a zemalja EU 28, a danas je pao na 59%. To su podaci iz analiza prof. dr.sc. Tomislava Domazeta koje je javno iznio nedavno. Vanjski dug naslijedjen raspadom Juge je bio 5 mlrd USD a danas je 40 mlrd Eura. E pa sad imate podlogu za daljnju diskusiju.
Zamisli za jednu DM tribal je izdvojit 7 dinara.Koliko danas triba kuna za jedan Euro?