fbpx

Cilj informacijskog rata je uništiti svijest i mogućnost pružanja otpora

Cilj informacijskog rata je uništiti svijest i mogućnost pružanja otpora 1

U smislu učestalosti i intenziteta su vojni sukobi često inferiorniji od sukoba koji se vode skrivenim sredstvima. Svrha informacijskog ratovanja je steći prednosti koje se mogu koristiti i za slučaju “vrućeg” sukoba, ali  i u “hladnoj” fazi konfrontacije. U širem smislu, informacijski rat je manipulacija informacijama, upotreba informacija i propaganda i vrlo je blizak pojmu “psihološkog ratovanja”. Cilj je utjecati na svijest osobe i tako promijeniti njeno ponašanje, sustav vrijednosti, moral, a što je najvažnije – na sposobnost pružanja otpora.

Aktivnosti koje se provode u informacijskom, bolje rečeno psihološkom ratu, slične su reklamnim kampanjama koje pokrivaju ciljanu publiku na određenom teritoriju, govornom području i drugu. One su konstantne, iako se periodično koriste “impulzivne” injekcije.

S ciljanom se publikom uvijek manipulira u tajnosti, jer ako ljudi razumiju da se njima manipulira, onda posao neće dati željene rezultate. U pravilu, moderna propaganda ne traži izravne odgovore na pitanja i ne nameće kruto svoje stavove. Moderna tehnika jednostavno tjera ljude na “željene” zaključke. U pravilu se u procesu informacijskog ratovanja suprotna strana prikazuje u najcrnjem svjetlu, a vojni neprijatelj se dehumanizira. Koriste se mnoge neprovjerene statistike i reference koje ukazuju na “razmišljanje većine”.

Neke se činjenice zanemaruju, dok se druge predstavljaju suprotno istini. “Curenje informacija” je izumljeno kako bi se dobila slika veće vjerodostojnosti. Koriste se mišljenja “stručnjaka” i poziva se na razne eksperte, jer u očima običnih gledatelja oni imaju “duboko znanje” o temi o kojoj se raspravlja.

Super računalo

Zvukovi i snimke u pozadini se smjenjuju u utječu na svijest gledatelja, koji u konačnici percipira određeni događaj kako je zamislio “redatelj”.

Druga verzija “alternativnog scenarija” je zastrašivanje ili traženje nedostataka u protivniku. Mediji stvaraju iluziju cjelokupne slike, ali ako ponuđena verzija istine nema veze s logikom, uvijek se može svesti na “teoriju zavjere”.

Kako pokušati izbjeći štetu od napada koji se provodi u informacijskom prostoru? Stručnjaci savjetuju da se nikad ne vjeruje samo jednom izvoru. Informacijski rat je niz reklamnih kampanja različitih intenziteta. Oni koji emotivno prate bilo koji događaj postaju njegovi taoci. Drevni Rimljani su u ocjeni značajnih vojnih i političkih događaja pokušali shvatiti tko bi na prvom mjestu imao koristi od toga. Poznata je i latinska izreka “Cui prodest?” ili “Tko (od toga) ima koristi?”. Rimsko Carstvo je nestalo, ali ova misao i izreka vrijedi i danas.

Čak i Rusija griješi. Tamo novinari danas često govore o “islamističkim ekstremistima” i “ukrajinskim radikalima”, ali postoje krugovi koji su proizveli i koji imaju koristi od ovih fenomena. To su oni koji su na vrhu ove kriminalne piramide, a militantni islamisti ili ukrajinski neonacisti su proizvedeni za jasno određene ciljeve.

Jedan od predstavnika ove “elite” je i američki senator John McCain, kojem su liječnici zabranili da zbog teškog oblika tumora na mozgu putuje na Konferenciju o sigurnosti koja se ovih dana održala u Münchenu.

John McCain - bolestan

FOTO: John McCain

Naime, senator John McCain po prvi put u 40 godina nije putovao u München, ali je zato poslao svoju suprugu da prenese njegovu poruku. Ova poruka se također uklapa u informacijsko ratovanje, jer govorimo o ratnom veteranu, “heroju brojnih bitaka za bolji i pravedniji svijet”, koji je bio prisutan tijekom prevrata u Kijevu i na sjeveru Sirije u području pod kontrolom terorista, gdje se navodno susreo s Abu Bakrom Al-Bagdadaijem.

Američki senator je uvijek bio dosljedan u svojoj kritici ruske politike. Prije godinu dana se otvoreno protivio njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, koja je odbila dati oružje Ukrajini. U pitanjima obrane i sigurnosti senator McCain je “jastreb”, uvjeren da je američka misija promicanje demokracije diljem svijeta.

Ove je godine je, unatoč teškoj bolesti, žarko želio sudjelovati na Konferenciji o sigurnosti u Münchenu, predvodeći izaslanstvo Kongresa. No, po savjetu liječnika nije otputovao, po prvi put u 40 godina.

Umjesto njega je u Njemačku putovala njegova supruga Cindy. U svom govoru u Münchenu je sudionicima konferencije prenijela poruku supruga. U njoj je McCain objasnio zašto je sve ove godine ovom događaju davao toliko važnosti.

Nema ništa važnije od slobode. Za očuvanje slobode, mi, zapadne demokracije, ne bismo se trebali boriti sami, već zajedno”, rekla je Cindy McCain u ime svog supruga.

“Alternativa liberalnom poretku je turobni i hladni svijet. Stoga i jesmo saveznici i računam da nećete odustati od ovog stava”, iz bolesničke postelje,e boreći se posljednjim atomom snage za slobodu i demokraciju je poručio senator John McCain.

 

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
22 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Ive
Gost
Ive
2 godine prije

Kako izgleda USA politika ocigledno je da senator John McCain nije jedini sa teškim oblikom tumora na mozgu, to je tamo izgleda masovna pojava medju politicarima tako da su USA politicari sami postali jedan veliki tumor na demokraciji i slobodi zivljenja ostatka svijeta.

tuf
Gost
tuf
2 godine prije

Meni pola njih djeluje nadrogirano a druga polovica kao da boluje od teskih psihickih poremecaja.

Hash
Gost
Hash
2 godine prije

GMO-om se hrane pa im sve deformisano, od faca do mozga.
I najluđe je da oni vjeroju da su dobrice

dalmata
Gost
dalmata
2 godine prije

Nista ne zavisi o curmi koja se ponasa,kako se ponasa.Sve zavisi od mozga i karaktera pojedinca.Koja to vrsta mozga vise uopce obraca paznju na dirigirane,lazljive rezimske novine,tv,facebook,i sve ono sta rezim rezira?Postoji kategorija ispranog mozga,nacional-klero-fasisticka skupina.Dio njih ima interese da siri licemjerje,zbog svog depa.Dio je zadojen velicinom svoje race,kao jedino sredstvo u jadnom propalom,besciljnom i promasenom vlastitom zivotu.Vec je postalo opasno i zarazno takvim novinama potpaljivat oganj,dakle vise nemaju nikakvu funkciju.A koji to idioti masno placaju preplate da bi bili spijunirani priko tkz.drustvenih mreza(danasnji clanak o Facebook),skupih tv pretplata i daju velike sume za ”pametne tv” priko kojih CIA,Mossad i ostali bolesni zohari spijuniraju sta govotite,rucate i je li Vam zena oda po kuci u mudantama(gacicama).Prosto je.Zavisi od mozga,obraza i cilja u zivotu

neko ime
Gost
neko ime
2 godine prije

Bojim se da je za svijest Pere Strašnog Stoleta već prekasno. Ostala je još tanka nada za mogućnost pružanja otpora okrutnim diktatorima koji nemilice tuku goloruki i nenaoružani umjereni narod…pakao je počeo, nedostaje svega: bolnica, ćebadi, bijelih kaciga, kemijskog oružja, humanitarnih i ljudskopravaških organizacija, umjerenih aktivista…jednostavno – svega…

Sinisa
Gost
Sinisa
2 godine prije

Otpor je uzaludan…..al’ u Šimićima

PDVN bre
Gost
PDVN bre
2 godine prije

Da Mek Kejn ratni heroj koji je ispustio bombi na svome avionu i pobio vise svojih ljudi nego sto je ubio neprijatelja. Eh da je vise takvih njihovih heroja….

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije

Rekao bi naš Plenković onako anemično – Protiv nas se vodi hibridni rat. Valjda je pritom mislio i na informacijski rat. U kojem jednakopravno sudjeluju informacije i dezinformacije. Po sudu političara su dezinformacije sve ono što šteti vladajućoj politici i oligarhiji, a informacije su samo ono što oni izjavljuju i što podupire njihovu agendu.
Za istinu ionako nitko ne mari. Hrvatska raste – to je informacija. Nije netočna, ali s koje pozicije raste i kako raste? Jedina zemlja koja je potrošila 6 debelih godina na tzv recesiju je Hrvatska jer se svidjelo vlasti i korumpiranim društvenim skupinama zadržati status quo – onaj u kojem će njihove privilegije i nezaslužene apanaže ostati neupitne, a radništvo nek se snalazi.
Za istinu ne mare ni mnogi drugi. Pogotovu ako je ta istina u sukobu s njihovim predrasudama, programima, vjerovanjima, ideologijama.
Pa kad je već tako, puno sreće svima u informacijskom ratu. Kad tu budemo do kraja (većim dijelom jesmo) poraženi, med i mlijeko će poteći potocima spomenutim oligarhijama, a nama znoj i suze za početak, malo poslije i krv.

Stephen
Gost
Stephen
2 godine prije

Mislim da gore spomenuti “gospodin” (gospoda ne lažu) bi bi profesor za Goebbelsa, ta misao mi se nametnula slušajući njegovo baljedzganje o Agrokoru

shumadinac
Gost
shumadinac
2 godine prije

Informacioni rat ima toliko oblika da je često teško razaznati u koju svrhu se plasiraju informacije.
Najnoviji primer su jutrošnje vesti u Srbiji: udarna vest na većini medija je lociranje osam stranih državljana koji su snimali vojne objekte širom Srbije. Dve ukrajinke su dronom snimale stari generalštab.
Ove informacije su veoma bitne za kontra-obaveštajni rad, iznošenjem u javnost se upozoravaju na veću opreznost ostali obaveštajni elementi. Međutim, očigledno je bilo bitnije da se obavesti javnost – time se pokreće priča o stranoj pretnji i započinje psihološka priprema stanovništva za otpor. To definitivno jeste rad na podizanju militarizma kod naroda ali je alternativa gora – čekati da neprijatelj kaže “kuc, kuc” a ti se onda iznenadiš i počneš priče o demokratiji i međunarodnom pravu!?! Ja vrlo podržavam Vučićevo uvođenje moratorijuma od 6 meseci na javne diskusije o Jasenovcu, mislim da je to vrlo mudro posebno u svetlu ovih najnovijih događaja.

Ovakvu bezočnu obaveštajnu aktivnost smo imali i pred NATO napad 99′ a kombinovano sa ostalim geopolitičkim vestima ne piše nam se dobro. Ovaj komentar posvećujem prvenstveno kolegama koje veruju da je ovde istrošen potencijal sukoba – samo pratite kako se raspoloženje u narodu menja. Više od svega bih voleo da nisam u pravu ali pacifističke snage nemaju sada nikakvu šansu.

Zagor
Gost
Zagor
2 godine prije

Slažem se. I kod nas se lagano dižu tenzije. Ali ovo neće stati na lokalnoj razini.
Postavlja se pitanje dali je južna amerika dovoljno daleko ili ipak mora biti novi zeland.

Čardak
Gost
Čardak
2 godine prije

@Shumadinac
Da, da… nikad se potencijal ne istroši u potpunosti. Dovoljno je samo 1% visoko motiviranih na svim stranama, uz izobilje oružja i tihi blagoslov ili čak lagani poguranac izvana – čuda se mogu desiti. Ta priča kako je “svima” dosta rata statistički jednostavno ne pije vodu – neki upravo jedva čekaju da nastave posao. Ili njihova djeca da osvete očeve, a neki su samo psihopati koji vide priliku za nekažnjene koljačke pohode.

Ne zaboravimo nikako ni visokopozicionirane ratne profitere koji planiraju basnoslovno bogaćenje, doživotna masna namještenja za svoju djecu itd.
Jedan posto agresivnih, beskrupuloznih i visoko posvećenih u trenutku pregazi, zastraši i ušutka masu “normalnih” krotkih ovčica.

Ali kad se stvar zakotrlja dalje, onda i krotke ovce postanu spremne na ekstremno ponašanje, sto iz straha, što iz izgubljenosti koja slijedi kada ti se čitava koncepcija života u trenutku raspadne. Jedan čas planiraš godišnji odmor, tjedan dana kasnije puzaš po nekoj vuko*ebini u iščekivanju sudbonosnog metka ili granate sa protivničke strane… Već i ovako kratak “misaoni eksperiment” daje mi naslutiti koliko lako čovjek u takvoj situaciji izgubi razum i moralni kompas. U tom trenutku postaje podatan kao plastelin u rukama majstora koji će od njega načiniti štogod hoće i nahuškati ga na koga god hoće.

Tako, da rezimiram, u roku par mjeseci ili manje, od trenutka kada je netko negdje odlučio – možemo imati novi rat na ruševinama Jugoslavije: koliko krvav i koliko dugotrajan ne mogu znati – ali devastirajući na svim razinama to je sigurno. Jedini način da ga se spriječi jest da svi suprotstavljeni politički, gospodarski i etnički faktori odjednom odluče ujediniti pod zastavom neutralnosti (utopija…) ili staviti se pod nečiji zajednički patronat: u tom smislu, gledano strogo iz lokalne perspektive, čini mi se da je kombinacija EU+NATO ili samo NATO postala jedina moguća i održiva opcija. Za nas zapravo najbolja opcija neovisno o tome kakvo mišljenje o tim organizacijama imali.

Istočni “blok” izgubio je 80% utjecaja u ovim krajevima – ne vjerujem da bi bili spremni zaratiti da zadrže pišljivih 20%. Niti vjerujem da bi Zapad gurnuo u rat regiju gdje protivnik gubi utjecaj mirnim sredstvima – rat je uvijek rizik pa se njegov ishod može značajno preokrenuti u protivničku korist čak i kad ulazne početne varijable nagovješćuju suprotno.

Naravno, takav ishod predstavlja samo pomak pijuna na šahovskoj ploči za jedno polje… nije to neki globalno značajan događaj: širi sukob Zapada i Istoka odvijat će se gotovo posve neovisno o Balkanu. Pitanje je samo hoće li se u tom slučaju kontingenti hrvatskih i srpskih vojnika na ruskoj (ili nekoj drugoj dalekoj “fronti”) nalaziti sa iste ili sa različitih strana. U prvom slučaju na Balkanu će biti relativan mir, a u drugom novi rat.

Možda sam sebičan, ali volio bih mir pa makar Srbi i Hrvati zajedno “marširali na Rusiju” pod mrskom NATO-komandom. Rusi bi ionako tu sitnu promjenu dinamike “bojnog polja” jedva osjetili. Razlika na razini jednog uboda komarca. Naravno, savezništvo formalnih vojski ne znači da se dobrovoljci neće nalaziti na raznim stranama, no to je opet individualni izbor u koji se “nebi štel mešati”.

@Zagor
U većini scenarija najbolje je ostati na poznatom terenu – na Balkanu ili eventualno zbrisati malo na sjeverozapad: npr. u Švicarsku, dok se još može.
Jug Južne Amerike ili Novi Zeland imaju smisao samo ako očekuješ nuklearni sukob širih razmjera… no u tom slučaju bilo gdje unutar atmosfere nećeš se previše dobro provesti. Jedno je sigurno – tamo bi izbjegao brzu i direktnu smrt, ali nitko ne može reći na koliko dugo i kako bi izgledale tvoje poslijednje godine (mjeseci?) života u apokaliptičnim uvjetima.

Neki od problema koji bi te mogli zadesiti i na drugom kraju svijeta su – obolijevanja od poslijedica kroničnog trovanja radijacijom, nedostatak hrane i lijekova, nedostatak fosilnih goriva, politička nestabilnost do razine anarhije i nepredvidivi klimatski ekstremi kao poslijedica fenomena “nuklearne zime”… Meni to nipošto ne zvuci kao recept za dug i prosperitetan život. A čemu onda tolika inkomodacija?

Osim naravno, ako imaš želju poslijednje dane provesti okružen veličanstvenim krajolicima Anda ili Novozelandskih Alpi – što je također vise nego legitiman razlog. Za tu varijantu, ja sam si već odavno proguglao neka lijepa mjestašca. Ako već nisi, baci oko na Torres del Paine ili Milford Sound…

shumadinac
Gost
shumadinac
2 godine prije

@Čardak
Ljudska psihologija je stvarno interesantna: kada bi danas izbio vojni sukob između Srbije i Hrvatske više od 50% populacije na obe strane bi bilo nespremno, iznenađeno – ne bi prihvatali taj sukob, tražili bi razloge, opravdanja… Uz nekoliko nedelja “rodoljubivih sadržaja” (iako pod navodnicima ne obavezno u negativnom lontekstu) situacija se značajno menja. Pravilno vođena “priprema” dovodi do toga da ljudi jedva čekaju da sukob počne – čak osećaju olakšanje ako počne. Toliko puta čak i od ozbiljnih kolega čujemo krajnju frazu: “Sve je bolje od ovoga sada”. Do pre nekoliko godina sam i sam dolazio u ovu fazu koja nikako ne potiče od logike već je produkt isključivo emocija.
Još jedna interesantna stvar je da ljudi ne žele da prihvate da su izmanipulisani, čak svim silama se trude da dokažu suprotno što se najbolje vidi kada ljudi koji odlično shvataju šta se događa u svetu nisu u stanju da sagledaju lokalna dešavanja. Tako postajemo idealni kandidati za “reprizu”.

U pravu si da Rusija ne bi ušla u sukob zbog Balkana – ne bi ni zbog bmogo bitnijih pitanja ali ako (kada) uđe u sukob onda će da uspostavi granicu svoje “interesne sfere” a ona ide preko Balkana.

Da dodam ako nisi video u jednom od mojih komentara – izgleda da si ipak ti bio u pravu što se tiče kineskog hegemonizma. I dalje mislim da ne idu na to namerno ali politika koju vode će ih pre ili kasnije odvući u tu stranu.

Čardak
Gost
Čardak
2 godine prije

@Shumadinac
Rekao bih čak da je postotak možda bliži 80-90% “nespremnih”… ali narod je stado kojim vješt pastir upravlja kao od šale: čim usmjeri kuda želi prvih nekoliko jedinki ostale bezumno slijede.

No sto je u takvoj situaciji sa “crnim ovcama” kao sto su čitatelji ovog portala? Hoće li se pastir posebno potruditi da ih dovede u red ili će zaključiti da ne vrijedi gubiti vrijeme zbog jedne zalutale na nekoliko stotina poslušnih?

A propos dovođenja ljudi u takvo apsurdno emotivno stanje – sve je bolje od ovoga. To uopće nije teško postići, ključna komponenta je postizanje atmosfere neizvjesnosti i nedefinirane napetosti koja se zlokobno približava. Igra se tu na strah od nepoznatog – ili strah od poznatog…

Mogu bez imalo sumnje potvrditi banalnim svakodnevnim primjerom – upravo prosli tjedan, počeo sam osjećati kao da me hvata bolest. Cijelo popodne me to izjedalo – hoće li me satrati ili neće: imam još toliko obaveza ne znam kako planirati, ne smijem sad pasti u krevet… a grlo malo boli, glava malo boli. Ništa posebno zapravo – u tom trenu još sam bio par Odžačara i jedan aspirin od osjećaja potpunog zdravlja. Kadli negdje pred jutro napokon krene drhtavica, visoka temperatura, kašalj, promuklost, užasna glavobolja: hvala bogu rekoh – olakšanje! Sad bar znam na čemu sam…

Tako da se apsolutno slažem – ako je takav scenarij, nema pomoći. Bolje stisnuti zube i vidjeti sto dalje, kako pregrmiti i prebroditi, nego rasipati energiju i mentalne kapacitete na uzaludna “gatanja” – hoće li, neće li… Ajmo pretpostaviti da hoće – i sto sad?

A što se tiče Kine – nažalost izgleda da je tako. Mogu reci da je to jedna od stvari za koju nikako nisam htio biti u pravu – tako sam povremeno i tražio da me netko setom neoborivih argumenata razuvjeri posto se sam nisam mogao. Jbg, kad je nešto prelijepo da bi bilo istinito – onda obično nije istinito.

Bio sam u zadnje vrijeme slabo aktivan pa tvoje komentare nažalost nisam vidio, moguće da sam i koji članak propustio – daj mi ako možeš link – znaš da ih uvijek volim pročitati 🙂
Hvala.

shumadinac
Gost
shumadinac
2 godine prije

Evo link:
https://www.logicno.com/author/shumadinac
ali ne ostavljaj komentare, veliko je pitanje kada ću ih videti.
Inače, u novije vreme su tako setovali portal da je ime autora ujedno i link prema njegovim tekstovima.

Piretis
Member
Piretis
2 godine prije

@Shumadinac & Čardak- Mislim da ste obojica previdjeli jednu sitnicu. A to je strani interes (finansijski).
Kada smo se, posve bespotrebno, dohvatili početkom 90ih, banke, trgovina, proizvodnja, turizam nisu bili u vlasništvu stranih kompanija. Bili su, moglo bi se reći, naše vlasništvo. U proteklih 20 i više godina uspješno smo sve prodali, prepustili, skoro poklonili, strancima.
U takvim, novim, okolnostima sumnjam da bi strani igrači dopustili divljim balkanskim plemenima da se ponovo igraju rata, a da oni za to vrijeme gube novac. Rat bi bio moguć samo ako bi oni imali neki interes, a nikako štetu, ili kao dio jednog šireg konflikta. A u tom, širem konfliktu, moguće bi bilo da nas čak stave na istu stranu ako bi im tako više odgovaralo.

shumadinac
Gost
shumadinac
2 godine prije

Piretis, ako se pretpostavi da su finansije samo oruđe u ostvarivanju višeg interesa (kao što uporno tvrdim) onda nije nemoguće. Uostalom, zar ne vidiš da svo “čačkanje” stiže spolja, mi smo samo statisti.

Čardak, napisao sam ti odgovor ali verovatno nije pušten zbog linka. U svakom slučaju, ime autora teksta je ujedno i link ka njegovim ostalim tekstovima 🙂

Mikojan
Gost
Mikojan
2 godine prije

Hmm, postojala jednom, kako su je stari ljudi zvali, stara Jugoslavija pa su se nešto uzjebunili i vukli svak na svoju stranu u trajanju 4 (četri) godine i onda vidi čuda nastane nova Jugoslavija. I sad kad već spominjete rat, prvo je istina da stranici neće dozvoliti ali drugo, tko zna što tu može ispasti, da se na kraju tog nekog novog rata ne stvori nova treća Jugoslavija !? Ko zna što se roditi može. Ni u doba one stare nisu je svi baš voljeli, ni Slovenci, ni Hrvati a ni Srbi pa vidi čuda isti ti narodi se organizirali u FNRJ. Bolje da rata nema, stvarno nepotrebno gubljenje života za ništa.

Piretis
Member
Piretis
2 godine prije

@Mikojan- Ma nije ni najveća stvar treba li, ili može li se živjeti u zajedničkoj državi. Ako može dobro, ako ne opet dobro.
Nego, što bi nam trebalo ratovat? Koji bi uopće mogao biti motiv? A nekakav mora biti. Ja ga ne vidim. Teritorija nit treba jednima nit drugima. Dugoročno, nema nas ni jednih ni drugih. Izumiremo. Nema djece a i što ima čim poodraste zbriše van.
Ratovati samo radi nekih starih računa, s kojima usput budi rečeno većina nas nama ništa, nit ima smisla nit bi se
našlo dovoljno budala.
A ruku na srce, u novijoj povijesti (prije 90ih) ako se i sukobljavalo bilo je u nečijem tuđem interesu, najmanje zbog vlastite koristi. Tako da mislim, rat nit nam treba, nit ga imamo čim voditi, nit zašto. Pa onda najbolje da ni ne razmišljamo o tome. Jer ako mislimo može ispasti da se za njega spremamo.

Tomica
Gost
Tomica
2 godine prije

Šta Vučić misli, šta i zašto radi niko ne zna osim onoga koji upravlja s njim i za čiji interes Vučić radi. Ništa bolje nije ni u ostalim exYU torovima. Svugdje, prije bilo kakve ozbiljne odluke, dogodi se posjet SAD ili nekog drugog ambasadora.
Potencijal ne da nije istrošen nego je sačuvan namjerno, kako načinom na koji se vodio rat na ovim prostorima tako i sa odnosom prema žrtvama i zločincima poslije rata. Ako smo iz nekog “bratstva i jedinstva” onako uletili u opću klanicu koliko će sad trebati vremena da se to desi? Ništa se ne dešava samo po sebi i ako bude interesa stvari će se pokrenuti izvana, brzo i efikasno.
Ne treba se zavaravati, možda mi jednostavno ne vidimo interes iako postoji, možda je u pitanju konkurencija ili prekrajanje granica, depopulacija općenito ili samo određenog zemljišta, ništa nije isključeno. Može se rat voditi i samo tamo gdje se neće ugrožavati strani intresi.
Naravno, niko normalan ne želi rat ali procenat takvih je onda puno manji, s tim da će i od toga puno njih nasjesti na propagandu.

Oko
Gost
Oko
2 godine prije

Bravo za tekst, zbog ovakvih stvari obozavam logicno.com

Georgij Žukov
Gost
Georgij Žukov
2 godine prije

Postoje tri vrste inteligencije : prva vrsta razumijeva stvari sama od sebe,(cirka 1 % populacije ) druga vrsta cijeni ono sto drugi mogu razumijeti,(10 % populacije)a treca vrsta ne razumije ni preko sebe, niti preko drugih,(89% populacije ). Prva vrsta inteligencije je odlicna, druga je dobra, a treca je beskorisna.

Mozda bi ovo mogao biti jedan od odgovora zasto je uopce moguce putem informacijskog rata , propagande i sublimiranih poruka unistiti svijest i mogucnost pruzanja otpora ciljane skupine ljudi, koja broji 89 % populacije planete zemlja .

POVEZANE VIJESTI

Izbornik