Dan uoči pregovora Putina i Erdogana u Moskvi ruski mediji ne štede Tursku

Sutra će se u Moskvi sastati ruski predsjednik Vladimir Putin i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan kako bi razgovarali o situaciji u sirijskoj pokrajini Idlib u kojoj je Turska de facto objavila rat sirijskim vladinim snagama. Uoči susreta iz Moskve stižu tri važne izjave, koje su manje upućene domaćoj javnosti, a više su poruka s kojim će argumentima u pregovore ući ruski predsjednik.

Rusko ministarstvo obrane: Turska i Al-Qaida su de facto saveznici

Naime, rusko ministarstvo obrane je jutros objavilo priopćenje u kojem glasnogovornik ruskog vojnog odjela, general Igor Konašenkov, kaže „kako je rezultat godinu i pol sporazuma iz Sočija o Siriji s Turskom bio spajanje utvrđenih terorističkih područja s turskim promatračkim mjestima“.

Prema njegovim riječima, situacija u zoni uklanjanja eskalacije u Idlibu, gdje su u akciji sirijske vojske teroristi skupina Hayat Tahrir Al-Sham, Huras Al-Din, Islamske stranke Turkestana i drugi gurnuti na sigurnu udaljenost od Aleppa, ali je ova kampanja postala “još jedan trenutak istine”.

Napomenuo je da nisu samo zapadne zemlje, već i UN 2018. godine, pozdravili potpisivanje sporazuma iz Sočija o Idlibu. General je ključnim u sporazumu s Turskom nazvao obveze o razgraničenju i protjerivanju terorista s vanjskih granica zone deeskalacije do dubine od 15 do 20 kilometara i povlačenja iz te zone teškog artiljerijskog oružja.

“Umjesto toga, rezultat gotovo 18 mjeseci sporazuma bilo je koncentriranje svih službeno priznatih terorističkih skupina, Hayat Tahrir Al-Shama, Huras Al-Dina, Islamske stranke Turkestana i svih militanata “umjerene opozicije” na sjeveru, do granice s Turskom“, rekao je Konašenkov.

Prema njegovim riječima, “napadi i masovna artiljerijska granatiranja susjednih mirnih naselja i ruske zračne baze Hmeymim su od sporadičnih postali svakodnevni”.

Uz to, Konašenkov je istaknuo „da je Turska, kršeći međunarodno pravo, prebacila svoje jedinice u Idlib, ali na Zapadu to nitko ne primjećuje“.

Prema riječima generala, za vrijeme sporazuma iz Sočija između Rusije i Turske o stvaranju zone deeskalacije Idliba svi službeni zahtjevi Moskve upućeni Ujedinjenim narodima i zapadnim zemljama ostali su bez odgovora.

„Od početka veljače Damask je u Idlibu optužen za navodne “ratne zločine”, “humanitarnu katastrofu” i “milijunske tokove izbjeglica”, napomenuo je Konašenkov.

„Istovremeno se kao dokaz prikazuju fotografije šatorskog kampa u blizini turske granice, podignutog prije nekoliko godina. Kao da su se pucketanjem prstiju  svi teroristi Idliba odjednom pretvorili u “predstavnike umjerene opozicije”. Istina, nije jasno kako je među navodno “umjerenim borcima” nedavno “uočen” otkriven i uništen, kako tvrde SAD, čelnik ISIL-a Al-Bagdadi? Gdje je u toj navodnoj „oporbi“ nestao vođa službeno priznate terorističke skupine, Al-Nusra Fronta, Al-Golani, zajedno sa svojih gotovo dvadeset tisuća boraca u zoni pod turskom kontrolom? A što je s nedavnim izjavama Al-Golanija o zajedničkoj borbi protiv sirijskih snaga? Postupke turske strane nitko na Zapadu ne primjećuje. A javne prijetnje da će uništiti sve postrojbe sirijskih vladinih snaga i vratiti autoput M5 teroristima nazivaju u SAD-u i Europi navodnim “zakonskim pravom Ankare na obranu”. Usred totalnog cinizma i lažne zabrinutosti Zapada o humanitarnoj situaciji u Idlibu, samo ruski Centar pomirenje zaraćenih strana i legitimna sirijska vlada svakodnevno oslobođenim područjima dostavljaju svu potrebnu pomoć za lokalno stanovništvo”, rekao je Konašenkov.

„Sirijci nisu ni sumnjali u postojanje svojih brojnih pseudobranitelja u Europi i Sjedinjenim Državama, kao ni u obilnu humanitarnu pomoć koja im je navodno poslana u posljednjih nekoliko godina”, dodao je.

Teroristi Hayat Tahrir Al-Shama su 27. veljače pokrenuli napad velikih razmjera na položaje sirijske vojske. Vladine snage uzvratile su vatru. Prema ruskom ministarstvu obrane, granatirana je i turska vojska, koja nije smjela biti tu.

Zbog toga je poginulo 36 turskih vojnika. Ruska strana je poduzela mjere za potpuno primirje kod sirijskih snaga, što je Ankara tražila za sigurnu evakuaciju mrtvih i ranjenih u Tursku. U to vrijeme rusko zrakoplovstvo nije djelovalo u području Idliba.

„To ćemo smatrati službenim stavom uoči predstojećih pregovora. Tekst izjave pokazuje da je Rusija u Idlibu primarno zabrinuta za teroriste i učinit ćemo sve da uništimo te skupine. Također smatramo da će se tijekom pregovora s Turskom iznijeti zahtjevi glede izravne potpore teroristima, a brojne činjenice koje to potvrđuju su dostupne u otvorenim izvorima. Da je Turska uspjela eliminirati teroriste sa svojim umjerenim opunomoćenicima, možda se sirijska operacija „Zora Idliba“ uopće ne bi dogodila. Ali glavni je problem što su radikali nekoliko puta učinkovitiji od svojih “umjerenih” kolega. Uzmite samo posljednji napad na Saraqib kada su Al-Nusra i njezini saveznici zauzeli su grad, a Turci su ga došli zadržati. Oni su to učinili i za takve su stvari Turskoj potrebni radikali da kontroliraju Idlib. Turskoj su potrebni radikali i zato ih ne želi potpuno uništiti. Ovo je vrlo upečatljiva simbioza“, rekao je general Konašenkov i dodao, iako ne baš uvjeren, kako se nada da će se u nadolazećim pregovorima između Putina i Erdogana ovaj čvor moći prerezati.

Turska ne gađa samo SAA, već i ruske snage

Nimalo slučajno je Prvi kanal ruskog javnog televizijskog servisa „Rusija 24″  objavio prilog u kojem navodi kako turska vojska u Idlibu ne gađa samo položaje sirijske vojske, već i patrole koje u borbenim područjima provode ruske zrakoplovne snage.

„Piloti uspješno koriste toplinske mamce i sve da ne uzvrate vatru. Međutim, stručnjaci su sigurni da strpljenju može doći kraj i sukob može izbiti u svakom trenutku, jer Ankara eskalira situaciju u Idlibu“, javlja Prvi kanal televizije „Rusija 24“.

Istodobno, turski tisak aktivno širi verziju da su akcije Turske odgovor na nedavni navodni zračni napad na položaje turskih trupa. Čiji su zrakoplovi napali njihove položaje, ne otkriva se.

„Ruske zrakoplovne snage udaraju isključivo po položajima terorista. Međutim, u ovom trenutku se turska vojska zapravo ujedinila s radikalnom Al-Nusra Frontom. Izvještava se da je SAA spriječila niz samoubilačkih bombaških napada s oklopnim vozilima punim eksploziva, koja su s položaja turskih trupa pokušala napasti sirijsku vojsku“, javlja ruska televizija.

S druge strane, vojni stručnjak Vladislav Šurigin kaže kako je, prije sastanka dvojice predsjednika u Moskvi, ruska vojna policija osujetila napore Turske u Idlibu.

Prema riječima stručnjaka, Turska se nalazi u teškoj situaciji u Idlibu, jer je tijekom proteklog dana sirijska protuzračna obrana “očistila” nebo nad pokrajinom, oborivši pet turskih bespilotnih letjelica, uključujući dva teška bespilotna drona „Bayraktar TB2“.

„Uz pomoć ovih sredstava su militanti, uz potporu Turske, snažno udarili sirijsku vojsku, ali nakon uništavanja bespilotnih letjelica su turske snage u jednom danu izgubile sve što su prethodno zauzele“, rekao je Vladislav Šurigin.

„Ali Rusija je odigrala presudnu ulogu u razvoju situacije u Idlibu, uvodeći vojnu policiju u ključni grad u području sukoba, Saraqib. Ovim je poništen dvostruki pokušaj Ankare da zauzme jače položaje u Idlibu prije razgovora ruskog i turskog predsjednika u Moskvi 5. ožujka. Turski čelnik Recep Tayyip Erdogan nadao se da će tako imati jaču poziciju u vrijeme pregovora s Vladimirom Putinom, ali ruska vojna policija je anulirala njegove planove. Bilo je pitanje hoće li Erdogan uopće letjeti za Moskvu nakon toga. Danas znamo da leti, s cijelom delegacijom. To znači da će prihvatiti posljedice naših akcija na terenu. Dakle, prijetnja velikog rata nije vidljiva. Bili smo u Saraqibu 24 sata i da ih nisu prepoznali, već bi ih gađali“, rekao je Šurigin.

„Istodobno, prisutnost ruske vojne policije u Saraqibu dijelom ide u prilog Turskoj, koja sada ima priliku da povuče  svoje ljude iz regije bez gubitaka. Status vojne policije kao mirovnih snaga je službeno priznala i Turska i Putin bi mogao predložiti Erdoganu da iskoristi nove okolnosti da se povuče i tako sačuva obraz“, dodaje stručnjak.

“Do neke mjere to bi se moglo nazvati “sporazumom”. Mi tamo nismo poslali vojsku, ni specijalne snage, već vojnu policiju i Turci imaju priliku izaći iz nepovoljne situacije bez da Erdogan u očima turske javnosti izgubi obraz”, rekao je Šurigin u eteru Prvog kanala.

Međutim, Turska upravo najavila slanje novih snaga u Idlib, a američki partneri su rekli da će pomoći svom NATO savezniku tako što će osigurati turskoj vojsci streljivo potrebno za kampanju u Idlibu. Ovo je još jedan dokaz da Erdogan do posljednjeg trenutka pokušava sjediti na dvije stolice, ako u obzir uzmemo i savez s islamističkim terorističkim organizacijama onda na tri, ali ovo nisu igre s ulogom nekoliko milijardi kubnih metara plina ili hoće li ili neće prodati turski paradajz u Rusiji, već vrlo ozbiljna situacija koja može odrediti budućnost turske države i nacije.

I za kraj, nešto za rusku javnost. Danas su ruski dnevni listovi objavili pismo  jednog od radnika ruskih izvođača radova na turskoj nuklearnoj elektrani Akkuyu. Tamo je postavljena vojna straža i objekt i radnike čuvaju vojnici u punoj ratnoj opremi. Na prometnicama patrolira turska žandarmerija, a vlasti su uputile rusko osoblje da ostane kod kuće, da se suzdržava od putovanja i čak da ne razgovaraju o situaciji s turskim kolegama.  Nakon upada policijskih snaga u ured agencije Sputnik u Istanbulu, ovo je druga vijest ove vrste i u komentarima u ruskim medijima polako raste bijes protiv Turske, Erdogana i njegove megalomanske i ratoborne politike, što će Putin morati uzeti u obzir, iako se neće natjecati za još jedan mandat.

Semjon Bagdasarov, stručnjaka za probleme na Bliskom istoku,  komentirao je ovu situaciju i rekao da je Erdogan po svim mjerilima terorist i da Turska nikada neće biti prijatelj Rusije, što je rašireno mišljenje u Rusiji proteklih dana.

„Turska nikada neće biti naš saveznik. Erdogan nikad nije krio da mu je cilj cijeli sjever Sirije, uključujući Aleppo, a maksimalistički cilj je svrgavanje vlade u Damasku. Sada vidimo najveće pogoršanje situacije. Ako mislite da će Erdogan doći i dogovoriti se s našim predsjednikom oko nečega, onda to može biti samo privremeno pomirenje. Na nekoliko mjeseci, a onda opet slijedi oštro pogoršanje. Stoga moramo objektivno procijeniti situaciju i ponašati se u skladu s okolnostima“, rekao je Bagdasarov , koji je govorio  i o turskim prijetnjama da će zatvoriti tjesnac Bospor i Dardanele.

“Nikada neće zatvoriti tjesnac. Oni su zainteresirani za trgovinu s nama, kao što smo i mi. No, na pitanje što bi Rusija trebala učiniti, vrijeme je da podržimo Kurdistansku radničku stranku (PKK). Preko naših sirijskih poznanika ili čak izravno. Ova organizacija se u Rusiji ne smatra terorističkom. Imamo Muslimansko bratstvo  na popisu terorističkih organizacija, a Muslimansko bratstvo je stranka Erdogana. Erdogan je, prema ruskom zakonu i strogo govoreći, terorist, stoga je vrijeme za djelovanje odlučnije i smislenije. (…) Rata između Rusije i Turske neće biti. Bit će lokalno sučeljavanje, jer nismo došli u Siriju da odemo odande i pustimo Turke“, dodao je stručnjak.

Za kraj je govorio o situaciji u turskoj vojsci i mogućem pokušaju puča kao u 2016.

„Erdogan je ubio gotovo sve generale koji su bili protiv njega. To su bili časni ljudi. Jako je oslabio turske generale i preuzeo kontrolu nad vojskom, koja je prije bila jamac turskog ustava. Državni udar u ovoj Turskoj nije vjerojatan“, zaključio je Semjon Bagdasarov.

Dajte „košulju“ za ludog sultana

Općenito govoreći, dan prije sastanka Putina i Erdogana nema nijednog ruskog medija s lijepim riječima ili koji bi na bilo koji način mogao opravdati postupke „bezumnog sultana“, kako ga nazivaju. Ovdje ćemo prevesti samo ulomak jedne od opširnijih analiza o aktualnim zbivanjima u Siriji i rusko viđenje istog.

Prije dva tjedna turska vojska izvela je izdajnički napad na sirijsku vojsku na suverenom teritoriju Sirijske Arapske Republike. Kao odgovor na oslobađanje od strane sirijske vojske  značajnog dijela teritorija svoje zemlje u provincijama Aleppo, Hami i Idlibu, Turska je masovno poslala svoje trupe, nekoliko tisuća ljudi, tenkove i topništvo, u sirijsku provinciju Idlib na teritorij koji je ostao pod kontrolom bandi. Proturski militanti iz nekoliko terorističkih organizacija, naoružani turskim oružjem i koristeći tursku vojnu opremu, pod okriljem turskih trupa pokušali su protunapad na sirijske jedinice koje su napredovale. Uspjeli su nanijeti značajne gubitke sirijskoj vojsci koristeći taktiku razvijenu u turskom Kurdistanu, kombinaciju zračnog izviđanja dronova s masovnom uporabom moćnih topničkih sustava i višestrukim raketnim sustavima. Sirijska vojska pretrpjela je ozbiljne gubitke, ali nakon napada odmazde protiv militanata i okupacijskih turskih snaga, te nakon uništenja većine turskih bespilotnih letjelica, vojna inicijativa se vratila sirijskoj vojsci. Teške borbe sada se vode oko nedavno oslobođenog sirijskog grada Saraqiba, ključnog grada na magistrali M5. Nastavljaju se borbe za oslobađanje južnog dijela pokrajine Idlib, gdje sirijske trupe nastavljaju napredovanje prema sjeveru do magistrale M4.

Nakon izravne intervencije u sukobu u Siriji, turska je vojska pretrpjela ozbiljne gubitke od sirijske vojske i od ruskih zračnih snaga. Svi gubici turske vojske od udara ruskih zračnih snaga se javno pripisuju sirijskoj vojsci, kako bi se izbjegla potvrda izravnih vojnih sukoba između Rusije i Turske. Uništeno je i nekoliko ilegalnih turskih promatračkih mjesta.

Položaji turskih trupa i proturskih militanata se ne mogu uvijek razlikovati. Prisutnost turskih trupa na mjestima gdje ih ne bi smjele biti i o kojima nisu obaviještene ruske zračne snage putem otvorenih i obavještajnih kanala dovode do toga da se napadi provode i po turskim snagama.

Dalekometno topništvo Turaka i njihovi zrakoplovi napadaju sirijski teritorij iz turske provincije Hatay, koju je Turska ilegalno okupirala u XX stoljeću. Ali ukupna turska okupacijska skupina u Siriji nije sposobna za duža neprijateljstva zbog loših komunikacija i zato što se može opskrbljivati samo jednom uskom planinskom cestom između turskog grada Reyhanlija i okupiranog sirijskog grada Idliba.

Deklarirani cilj turske okupacije Sirije je prisiliti Siriju na provedbu sporazuma iz Sočija, prema kojima je Turskoj privremeno dana kontrola nad teritorijima koje su okupirali teroristi, kako bi postiglo političko rješenje i deblokirale rute M5 i M4 koje prolaze kroz provinciju Idlib. Umjesto političkog rješenja na teritoriju kojeg je Turska zapravo zauzela, lokalno stanovništvo je protjerano ili podvrgnuto okupaciji,  puštena je u promet turska valuta umjesto sirijske i tako dalje. Rute M5 i M4 nisu deblokirane.

Izravne vojne akcije Turske u Siriji dobile su ne samo pristojan vojni, već i političko-diplomatski odgovor. Izaslanstvo legitimne libijske vlade posjetilo je Siriju, a kao rezultat ove posjete sklopljeni su brojni sporazumi s ciljem provođenja koordinirane politike za suzbijanje širenja turskog utjecaja na Siriju i Libiju.

Sada libijska vojska nastavlja napadati gradove Tripoli i Misratu, koje su privremeno pod kontrolom proturskih libijskih terorista, koji sebe nazivaju Vladom nacionalnog sporazuma. Do oslobađanja uskog pojasa libijskog teritorija, kojeg još uvijek kontroliraju teroristi, ostalo je vrlo malo. Sve rute njihove vanjske opskrbe morem i zrakom kontrolira vatra trupa LNA, a sirijski teroristi koje je Erdogan poslao da podrže libijske proturske militante već nalaze svoje grobna mjesta u Libiji.

Erdogan se onda odlučio pokušati prisiliti Europu da stane na njegovu stranu s banalnim ucjenama migrantima. Na granici Turske i Grčke se vode prave bitke.

Recep Tayyip Erdogan je zbog svog suludog pokušaja obnove Osmanskog carstva sada pogoršao odnose Turske sa svim susjednim i svim moćnim zemljama u regiji.

Nakon turskog napada na položaje Hezbollaha, po prvi put u svim godinama sirijskog sukoba, vodstvo skupine iranskih savjetnika u Siriji izdalo je oštru političku izjavu o neprihvatljivosti turske agresije. Egipat formira mornaričke snage u Sredozemnom moru zbog borbe protiv turske agresije na Libiju. Mediteranske zemlje ogorčene su nezakonitim tursko-libijskim sporazumom o morskim granicama.

Svrha putovanja turskog predsjednika u Moskvu je dobiti od Rusije ono što je izgubio u pregovorima – kontrolu nad sirijskom provincijom Idlib. Ludi sultan tražit će od predsjednika Rusije povratak na provedbu gotovo nepotrebnih i zastarjelih sporazuma iz Sočija, sklopljenih u teškom razdoblju za Siriju. Sada ni Siriji i Rusiji više nije potrebna turska kontrola i turski nadzor nad proturskim militantima u sirijskoj provinciji Idlib. Sirija uz podršku Rusije može u kratkom roku osloboditi Idlib i uspostaviti funkcioniranje državnih institucija u pokrajini.

Sada se na razgovorima u Moskvi turski predsjednik mora suočiti s činjenicom da za daljnje rješenje situacije u Siriji on Rusiji više ne treba, uz činjenicu da je Sporazum iz Sočija revidiran zbog neispunjenja obveza od strane Turske i maksimalistički zahtjev bi bio tražiti povlačenje svih turskih trupa sa sirijskog teritorija.

Recep Tayyip Erdogan, koji je svoju zemlju doveo u političku izolaciju, nema prava i nema resursa da išta traži od Rusije. Turska pod Erdoganom postaje politička odmetnička zemlja, a Rusija to treba maksimalno iskoristiti i diplomatski izolirati Tursku. Rusija ništa neće izgubiti ako odustane od provedbe sporazuma iz Sočija, Astane i ne bude jamac Sirije za Sporazum iz Adane i z 1998. koji definira tursko-sirijske korake u suzbijanju kurdskog separatizma. Za Moskvu je od prvog dana deklarirani cilj bio potpuna obnova sirijske državnosti i suvereniteta, oslobađanje svih okupiranih sirijskih teritorija i potpuni mir u regiji. To je ono što bi trebalo biti na dnevnom redu predstojećih rusko-turskih pregovora u Moskvi, stoji u sažetku opširnije analize koju je objavio portal News Front, koji je otprilike „na liniji“ izjave Semjona Bagdasarova.

U međuvremenu se u Siriji vode borbe u kojima su jutros život izgubila još tri turska vojnika. Sirijska vojska provodi teške artiljerijske udare po Nairabu i Saminu, zapadno od Saraqiba, ali je s dolaskom Hezbollaha promijenila taktiku i sada se kreće u manjim jedinicama, koristeći, što je više moguće, prirodne i umjetne zaklone i tunele koje su za sobom ostavile terorističke skupine. U isto vrijeme protuzračna obrana se trudi da uništi što veći broj turskih bespilotnih  letjelica, što je glavni preduvjet za brže i  lakše kretanje na terenu.

Iako Ankara objavljuje svoje podatke o skoro 3000 ubijenih vojnika i uništenju skoro pola sirijskog arsenala, jutros je zajednički operativni centar izdao priopćenje prema kojem su od početka turske ofenzive u Idlibu poginula 183 sirijska vojnika, te 21 borac pakistanske proiranske brigade. 28. Veljače je su poginula 63 vojnika, 29. veljače 54, 1. ožujka 24 i 2. ožujka 42. Za 3. ožujak nema podataka. Tijekom ponovnog oslobađanja Saraqiba je sirijska vojska ostala i bez terenskog zapovjednika Tigar snaga ili, kako se sada zove, 25. divizije specijalnih snaga sirijske vojske.

U slučaju da danas bude pokrenut kopneni napad, on neće imati samo vojni značaj, već i politički, zbog sutrašnjih pregovora Putina i Erdogana u Moskvi.