Dogodilo se nezamislivo – Zemlje BRICS-a službeno su nadmašile G7

U svijetu međunarodnih odnosa događa se tektonski pomak koji bi mogao promijeniti globalni gospodarski i politički poredak kakav poznajemo već desetljećima. Savez BRICS, nekoć smatran tek neformalnim okupljanjem zemalja u razvoju, po prvi put u povijesti prestigao je G7 po ukupnom BDP-u mjerenom prema paritetu kupovne moći.

Od ekonomskog akronima do geopolitičke sile

Kada je pojam BRIC skovan početkom 2000-ih godina (Brazil, Rusija, Indija, Kina), zvučao je više kao pomodan ekonomski termin nego stvarna geopolitička snaga. Kasnije se pridružila Južnoafrička Republika (BRICS), ali čak i tada, blok je uglavnom promatran kao skupina obećavajućih tržišta u nastajanju, bez značajnije političke kohezije.

Danas je slika bitno drugačija. BRICS je proširio svoje članstvo na Saudijsku Arabiju, Iran, Egipat, Etiopiju i Ujedinjene Arapske Emirate, značajno povećavajući svoj ekonomski i politički utjecaj. Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, ukupni BDP zemalja BRICS-a po paritetu kupovne moći sada iznosi oko 42% globalnog BDP-a, čime su premašili G7 koji čini oko 30%.

Ovaj simbolični trenutak predstavlja prekretnicu u globalnim odnosima moći. Po prvi put nakon Drugog svjetskog rata, koalicija sastavljena uglavnom od nezapadnih zemalja izravno konkurira tradicionalnim silama, kako ekonomski, tako i geopolitički.

Od dolara prema alternativama

Zemlje BRICS-a ne kriju svoje ambicije za stvaranjem alternativnih financijskih sustava koji bi smanjili njihovu ovisnost o američkom dolaru i zapadnim financijskim institucijama. U tijeku su razgovori o uspostavljanju zajedničke valute i neovisne mreže plaćanja koja bi mogla zaobići sustav SWIFT, dugo korišten kao poluga američkog ekonomskog utjecaja.

Prema podacima SWIFT-a, dolar još uvijek dominira u međunarodnim transakcijama s udjelom od približno 40%, ali taj postotak postupno opada. Kineski juan, iako još uvijek s malim udjelom od oko 3%, bilježi konstantan rast.

Amerika je pretjerano koristila svoje financijske alate kao oružje, osobito sankcije i carine, što je prisililo čak i tradicionalne saveznike da traže alternative. Prema podacima američkog Ministarstva financija, SAD je danas aktivirao više od 9.000 različitih sankcija, u usporedbi s manje od 500 prije tridesetak godina.

Hard power vs. Soft power

Kineski pristup, za razliku od američkog, temelji se prvenstveno na “soft power” strategiji. Kroz inicijativu “Pojas i put”, Peking je uložio više od 1 bilijun dolara u projekte diljem Azije, Afrike i Europe.

Dok SAD nameće sankcije i carine, čak i saveznicima poput EU, Japana i Kanade, Kina nudi infrastrukturne projekte i kredite s povoljnim uvjetima zemljama u razvoju. Iako mnogi to kritiziraju kao ‘diplomaciju dužničke zamke’, takav pristup pokazao se privlačnim za zemlje koje nemaju mnogo alternativa.

Australija traži nove tržišne prilike

Australija, tradicionalni američki saveznik, suočila se s carinama od 25% na izvoz čelika i aluminija koje je uvela administracija predsjednika Trumpa. Prema studiji Sveučilišta u Sydneyu, oko 20% australskog izvoza željeza i čelika, te 13% izvoza aluminija usmjereno je prema SAD-u.

Suočeni s ovim preprekama, australski izvoznici počeli su tražiti alternativna tržišta u zemljama poput Bangladeša, Indonezije, Vijetnama i Indije – članice BRICS-a. Japanski uvoznici također su povećali uvoz australskog aluminija nakon što su se i sami suočili s trgovinskim tenzijama sa SAD-om.

Ruska prilagodba sankcijama

Nakon uvođenja zapadnih sankcija, Rusija nije prestala izvoziti naftu – jednostavno je preusmjerila izvoz prema Kini i Indiji. Prema podacima Međunarodne energetske agencije, Rusija je uspjela zadržati više od 80% svojeg predratnog izvoza nafte, pri čemu Indija i Kina danas kupuju oko 60% ruske nafte, u usporedbi s manje od 20% prije 2022. godine.

Ironično, američke sankcije potiču trgovinu u drugim valutama – juanu i rupiji – ubrzavajući proces dedolarizacije. Ovo je klasičan primjer neželjenih posljedica pretjeranog oslanjanja na ekonomsku prisilu.

Što donosi budućnost?

Američki dolar neće izgubiti svoj dominantni položaj preko noći. Mnoge zemlje i dalje drže većinu svojih deviznih rezervi u dolarima, a većina globalnih trgovinskih transakcija još uvijek se obračunava u američkoj valuti.

Međutim, vidljiv je jasan trend diversifikacije koji bi mogao bitno promijeniti globalni ekonomski poredak tijekom sljedećih desetljeća.

Stvarno pitanje nije hoće li SAD izgubiti svoju moć, već može li zadržati svoje vodstvo bez daljnjeg otuđivanja saveznika. U svijetu koji se diskretno, ali sigurno preusmjerava, to bi mogla biti razlika između ostanka u središtu globalnog sustava ili postupnog zaobilaženja.

Hoćemo li svjedočiti rađanju novog multipolarnog svijeta ili će Amerika pronaći način da revitalizira svoj utjecaj? Odgovor na to pitanje definirati će geopolitiku 21. stoljeća.

*Članak se temelji na najnovijim dostupnim podacima  Međunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke, SWIFT-a i relevantnih akademskih istraživanja. Svi navedeni ekonomski pokazatelji i trendovi verificirani su kroz više neovisnih izvora.