Erdogan izdao Pariz – U Siriji do daljnjega ostaje u savezu s Rusijom i Iranom

Danas je francuski predsjednik Emmanuel Macron upozorio Tursku zbog operacije protiv Kurda u Siriji i upozorio Ankaru kako vojna operacija koju su poveli protiv kurdskih YPG milicija u sjevernoj Siriji ne bi smjela biti izgovor za invaziju na tu zemlju. Macron je dodao kako Ankara treba koordinirati svoje akcije s NATO saveznicima.

Turska je prošli tjedan pokrenula zračnu i kopnenu ofenzivu u sjeverozapadnom dijelu Sirije, a cilj je proširiti kampanju na cijeli sjever Sirije i stvoriti “sigurnosnu zonu” dubine 30 kilometara.

Trenutno se borbe, uz relativno slabe rezultate, vode protiv YPG snaga u području Afrina, čime je Erdogan otvorio novi front u sedmogodišnjem sirijskom ratu i negativno utjecao na odnos između Turske i sve udaljenijih savezničkih zemalja iz NATO pakta.

“Ako se pokaže da svrha ove operacije nije samo borba protiv potencijalnih terorista koji prijete turskoj granici i postane osvajačka operacija, bit će to stvaran problem”, rekao je Emmanuel Macron u intervjuu za Figaro.

Ranije je Turska rekla da će se boriti isključivo protiv militanata kurdskih YPG milicija, koje smatra terorističkom organizacijom i ogrankom zabranjene Kurdistanske radničke stranke (PKK), koje su Sjedinjene Države i Francuska naoružale su i obučile za borbu protiv “Islamske države” u Siriji.

Emmanuel Macron je rekao kako će o tom problemu razgovarati s turskim predsjednikom Erdoganom i kako smatra da zbog prirode operacije o njoj treba raspravljati među Europljanima, ali i među NATO saveznicima.

Ankara i dalje uporno tvrdi kako će enklava biti vraćena “izvornom vlasniku”, vladi u Damasku, ali tek nakon “oslobođenja” od terorista.

Prema nekim izvorima, iako službeno nepotvrđenom, samouprava kurdske enklave u sjevernoj Siriji je uputila poziv za pomoć sirijskoj vladi, ponovivši svoju predanost integritetu zemlje.

“Potvrđujemo da je regija Afrin sastavni dio Sirije, kao i naše snage Jedinica narodne zaštite”, navodno su poručili kurdski čelnici Afrina Damasku i “poručili kako turska operacija ugrožava teritorijalni integritet Sirije, te sigurnost i živote civila”. To bi značilo da bi kurdske jedinice i dalje pružale otpor turskoj vojnoj ofenzivi u iščekivanju da sirijska vlada pošalje snage na sjever zemlje koje će zaštititi granice s Turskom i spriječiti upade turskih snaga.

U međuvremenu stižu izvješća da su Kurdi skinuli američke zastave u drugom dijelu područja kojeg drže kurdske snage, koje su se vijorile u bazama u Raqqi i blizu granice s Turskom, što potvrđuju izvori iz Tal Abyada, grada sjeverno od Raqqe, na granici s Turskom. YPG snage su ovo učinile zbog izostanka aktivne potpore američke vojske tijekom turske invazije, iako nitko nije ni očekivao da će američke snage za specijalne operacije ratovati protiv turske vojske kako bi spasili Kurde.

Kurdske snage su skinule američku zastavu sa zgrada carinske uprave u graničnim područjima Al-Buabaha, jednog od najvažnijih kurdskih uporišta. Izvori su također primijetili da su kurdske snage već spustile američke zastave iz drugih baza u područjima koja kontroliraju, navodeći kako je riječ o prosvjednoj akciji zbog izostanka podrške Washingtona.

U sirijskom kaosu će se netko možda pitati kakvog utjecaja na sve uopće može imati francuski predsjednik Emmanuel Macron, bolje rečeno stvarni vladari Francuske i oni koji su ga stvorili i otvorili mu vrata Elizejske palače.

Francuska je aktivna u sirijskoj krizi od samog početka. Sirijsko ministarstvo vanjskih poslova je sredinom siječnja osudio kampanju francuske vlade u širenju lažnih vijesti o tome što se događa u Siriji. Kampanja može biti sažeta u nekoliko redaka koje je France Diplomatie objavio 11. siječnja, tijekom kampanje za Abu Duhur i čišćenja juga i istoka pokrajine Idlib od terorističkih skupina.

“Francuska osuđuje intenzivno bombardiranje režima Bashara Al-Assada i njegovih saveznika na području Idliba posljednjih dana, posebice protiv civilnog stanovništva i nekoliko bolnica. Izražavamo duboku zabrinutost zbog humanitarne krize koja proizlazi iz nove zračne i kopnene ofenzive u pokrajini Idlib. Posljednjih tjedana su deseci tisuća ljudi su bili prisiljeni pobjeći. Francuska je ogorčena  što Istočna Gouta sa stotinama tisuća civila i dalje žive pod opsadom režima Bashara Al-Assada, koji odbija hitnu medicinsku evakuaciju stotina ljudi, uključujući i veliki broj djece. Tražimo da se poštuju obveze iz Astane, kako bi nasilje što prije završilo. Siguran humanitarni pristup mora biti zajamčen odmah, mora biti potpun i bez prepreke za sve potrebite. Daljnje pogoršanje situacije u različitim područjima Sirije naglašava hitnost političkog rješenja u okviru Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 2254“, piše France Diplomatie.

Ovom retorikom, pod izgovorom hitnog političkog rješenje i rješavanja humanitarnih problema, službeni Pariz je još jednom potvrdio kako ne priznaje legitimitet protuterorističke borbe sirijske vojske i saveznika, koji oslobađaju zemlju od radikalnih islamističkih skupina. U konkretnom slučaju  je Pariz intervenirao kako bi spasio sirijsku Al-Qaedu o njezine saveznike u području Abu Duhura, gdje je sirijska vojska prvo oslobodila zrakoplovnu bazu, a potom i sam grad.

Pariz je tražio pomoć za međunarodne terorističke skupine, koje su takvima priznate i od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.

Podsjetimo i kako Francuska tvrdi da se bori i da će pobijediti terorizam, što je izjavio predsjednik Macron tijekom posjeta francuskoj vojnoj bazi u Abu Dabiju u studenom 2017.

“Pobijedili smo u Raqqi, a duboko kako ćemo sljedećih nekoliko tjedana i mjeseci osigurati ukupnu pobjedu u iračko-sirijskom području”, rekao je Macron, predsjednik zemlje koja ničim nije doprinijela porazu terorista “Islamske države”.

Emmanuel Macron je ovo duboko uvjerenje potvrdio 17. prosinca u ekskluzivnom intervjuu za televiziju France 2, iako nije smatrao potrebnim da kaže tko si to “mi” koji će “pobijediti”.

“Do kraja veljače mi ćemo dobili rat u Siriji. Bashar Al-Assad će ostati, jer ga štite oni koji su dobili rat na terenu, a to su Iran i Rusija”, rekao je Macron.

To “mi” su vjerojatno bile takozvane Sirijske demokratske snaga (SDF), koje čine kurdske YPG milicije koje su okupirale Raqqu i zbog kojih Sjedinjene Države imaju privid legitimiteta, kako bi opravdale uspostavu desetak vojnih baza na sjeveru Sirije.

Emmanuel Macron je pažljivo spomenuo SDF snage 5. siječnja na zajedničkoj tiskovnoj konferenciji s Erdoganom u Parizu.

“Na temu Sirije moram reći da mogu shvatiti zajedničku viziju i strateške interese. Kada se dobije rat protiv ISIL-a, želja nam je izgraditi mir i stabilnost u Siriji. I tom kontekstu bih želio raditi zajedno. O procesima u Astani i Sočiju, koji gledaju vojne interese u sukobu, rekao sam predsjedniku Erdoganu kako u mojim očima ne grade mir, jer su politički pristrani. Mislim da je proces Astani koristan u vojnom kontekstu. Tako je omogućeno stvaranje zona primirja i demilitarizacija, što je bilo vrlo korisno, ali ćemo u narednih nekoliko tjedana, kada se oružani sukob završi, morati pokrenuti politički proces, a format Astana-Soči u mojim očima nije sasvim adekvatan. Zašto? Jer mislim da mnogi za stolom nemaju iste interese kao i predsjednik Erdogan.

Njihov interes je jačanje bilateralnih utjecaja, moći i kompromisa sa Sirijom, a ne izgradnja istinske stabilnosti. Mislim i da je potrebno povezati druge ovlasti u regiji i da sve oporbene stranke budu zastupljene u kontekstu onoga što je odlučeno u Ujedinjenim narodima, naročito oni koji su pobjegli pred Islamskom državom, ali češće od režima Bashara Al-Assada. Ja sam se odrekao od povijesne francuske doktrine koja bi rekla da Bashar Al-Assad mora otići. To više nije preduvjet, ali svatko mora imati svoje predstavnike u tom procesu. Međutim, nisam naivan i ne osjećam Assad danas ima legitimitet da odlučuje o budućnosti Sirije, zbog čega će Francuska sudjelovati u radu skupine kojeg Turska organizira u veljači”, rekao je Macron 5. siječnja ove godine.

Međutim, već tad je Recep Tayyip Erdogan prijetnju vidio negdje drugdje.

“U ovom trenutku je cijeli problem što se organizacije poput stranke PYD i YPG snage sirijskih Kurda pokušavaju probiti iz sjeverne Sirije do Mediterana. Mi to nećemo dopustiti. Ali nažalost, prijateljske zemlje, Sjedinjene Američke Države, naši prijatelji u NATO savezu i dalje šalju tone oružja i streljiva YPG snagama. Osim toga, mi smo predložili zajedničku borbu protiv Islamske države, ali naši saveznici to nisu prihvatili i pokušali su se boriti protiv terorista s dvije druge terorističke organizacije, PYD i YPG. Ovaj koncept nije borba protiv terorizma. Ovaj mjesec smo u Sočiju, sljedeći mjesec ćemo biti u Istanbulu, onda ćemo biti u Teheranu i mi ćemo nastaviti ovaj proces, ali naš cilj nije rješenje s Basharom Al-Assadom. Naš cilj je rješenje bez Bashara Al-Assada”, rekao je Erdogan na zajedničkoj tiskovnoj konferenciji u Parizu, prije pokretanja kampanje protiv Kurda u Afrinu.

Naser Qandil, bivši zamjenik glavnog urednika libanonskog dnevnika Al-Bina, taj je susret komentirao člankom objavljenim nekoliko sati prije konferencije za novinare Macrona i Erdogana.

“Francuski predsjednik i njegov turski kolega 5. siječnja 2018. otvaraju mogućnost formiranja tandema koji zadovoljava njihove međunarodne i regionalne aspiracije. To čine u vrijeme kada njihove zemlje više ne mogu slijepo slijediti politiku Washingtona, a ne mogu se pridružiti protivničkom taboru kojeg vode Moskva i Teheran. Doista, Francuska i Turska su i dalje u savezu pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država i dijele iste brige o rastućoj važnosti Rusije i Irana, ista želja da se uništi sirijskog pobjedu. Imaju i istu želju da oslabe Osovinu otpora na Bliskom istoku, ali su u prvom planu destabilizacije obje zemlje zbog terorističkih prijetnji i migracija. Samo zbog toga je primjetna želja da se udalje od Sjedinjenih Država i da bez stigmatizacije postupno formiraju savez koji će podržati političko rješenje u Siriji suprotan ruskoj viziji, ali tako da ne uđu u izravan sukob Moskvom. Podržavat će i iranski nuklearni sporazum, čime ograničavaju sukob s Iranom na nepoželjnu ulogu ove zemlje u regiji. Priopćenje o predanosti ponovnom pokretanju političkog procesa između Palestinaca i Izraelaca, ali izvan američkih stavova, potkopava bilo kakvu mogućnost pregovora”, napisao je Naser Qandil, što znači da su Erdogan i Macron početkom siječnja pokušali učiniti nemoguće, obojica neiskreni jedan prema drugom.

Turska, koja još nema mjesto u Bruxellesu, otkriva da još uvijek može oblikovati europsku politiku u savezu s Francuskom.

Francusku, kao da je obuzela ista kolonijalna nostalgija kao i Tursku i sada otkriva da bi možda mogla dobiti krišku Sirije u novom tandemu s Turskom.

Erdogan je još tada bio svjestan da nema izbora nema izbora nego prihvatiti oslobađanje Idliba i uspjeh Sočija, ili će biti protjeran iz rješenja u Siriji. To su uvijek bili uvjeti sirijsko-iransko-ruske koalicije, a Turska više nije mogla igrati sama i više nije imala mjesta u američkoj koaliciji. Stoga je jedina karta na koju je Erdogan mogao igrati bila “sigurnost turskih granica od kurdskih terorista”.

Logično je da se francuski predsjednik Emmanuel Macron osjetio izdanim od strane Erdogana, ali ni Damask, Rusija i Iran sa stopostotnom sigurnošću ne mogu računati na iskrenost i lojalnost Turske.

Nakon sastanka s Macronom je Erdogan morao odlučiti što mu je važnije, spašavanje terorista u Idlibu ili Soči i suradnja s Rusijom i Iranom. U posljednjem trenutku je u Moskvu poslao svog zapovjednika oružanih snaga, generala Akara i prvog obavještajca Turske Hakana Fidana, nakon čega počinje kampanja u Afrinu.

Čini se da je Erdogan pokušao pronaći kompromis između oslobođenja Idliba i gubitka Sočija. Sastanak s ruskim vojnim vrhom i pokretanja ofenzive u Afrinu može značiti da je Erdogan odustao od Idliba i da računa na uspjeh dogovora u Astani i Sočiju, jer zna da će biti protjeran iz Sirije.

Naravno, nije sve tako lako, jer je regija je na rubu provalije sve dok crvene linije  prolaze dolinom Eufrata. SAD, Saudijce i Izrael i ne zanima tko će držati zračnu luku Abu Duhur i Idlib, jer to ionako smatraju zonom turskog utjecaja i Damaska, te da su se oni navodno dogovorili oko crvenih linije koje neće prijeći ni turske snage, ni sirijska vojska i saveznici.

Sada je pitanje hoće li Washington izabrati rat ili će se prilagoditi situaciji, što često radi? U svakom slučaju, Osovina otpora na čelu s Iranom se ne kocka, nego predviđa i donosi odluke. A odluka Sirije saveznika je bila nastaviti provoditi vojnu kampanju u Idlibu i uništavati postrojbe Al-Nusra Fronta i njihovih terorističkih saveznika, a zatim riješiti problem kurdskog džepa u sjevernoj Siriji, nakon čega se može pokrenuti politički proces za iznalaženje konačnog mirovnog rješenja.

U ovom za neupućene teško razumljivom kaosu je Turska igrala na strani Rusije i Irana. Nije i neće dopustiti stvaranje nikakvih pograničnih kurdskih snaga pod vodstvom Sjedinjenih Država, ne pristaje na kurdsku autonomiju ili bilo kakav oblik političkog suvereniteta Kurda na sjeveru Sirije.

Stoga je bila očekivana reakcija Emmanuela Macrona, koji je 5. siječnja bio uvjeren kako se Turska vraća u atlantistički tabor i da će Ankara u savezu s Parizom pokrenuti mirovni proces u Siriji. Na veliku žalost francuskog predsjednika, Turska je “odjednom promijenila mišljenje”, iako to može učiniti i u savezu s Rusijom i Iranom. Ali stvari trenutno idu u prilog Damasku i njegovim saveznicima.

Osim toga, Emmanuel Macron kao da zaboravlja da smo u 2018. godini i da ovo nisu godine neposredno nakon kraja Prvog svjetskog rata kada su Francuzi i Britanci crtali granice Bliskog istoka i dijelili teritorije kako su htjeli.