Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan je jedinstven primjer vođe velike zemlje koji će u proteklih deset godina biti upamćen po agresiji na Siriji, podršku svi vrstama terorista, uključujući ISIL, izgradnju bliskih odnosa s Izraelom koji su naprasno prekinuti nakon napada izraelskih komandosa na turski humanitarni brod Mavi Marmara. Ostat će upamćen i po kampanji protiv lokalnih i sirijskih Kurda, koja nikada nije ni obustavljena, a na jugoistoku Turske je 2015. eskalirala u građanski rat sa stotine i stotine mrtvih, skoro 200 000 izbjeglica i razrušenim gradovima. Tu je i odnos s EU, Sjedinjenim Državama i Rusijom.
Dok su Bruxelles u Washington bili saveznici Ankare, Rusiju je obaranjem ruskog zrakoplova Su-24 napravio neprijateljem, da bi se nakon neuspjelog vojnog udara ispričao Moskvi i priznao krivicu, a rješenje sirijske krize je odlučio tražiti u trilateralnom formatu s Iranom i Rusijom. Tu je i kupnja ruskih sustava S-400 i najava nabave novog, zbog čega je, uz napad na sirijske Kurde, Turska sankcionirana od strane Washingtona i trpi stalne prigovore europskih vlada. Lista nedosljedne politike bi se mogla još širiti, ali ovo su neki od ključnih detalja nepredvidivog vanjskopolitičkog kursa Ankare.
Nakon svega Erdogan se u ovo trenutno odlučio istovremeno poigravati s Erdogan igra s Moskvom i Washingtonom.
Turski dužnosnici su ponovo počeli koketirati i s Moskvom i s Washingtonom o pitanjima vojno-tehničke suradnje. Odjednom je Ankara počela preispitivati opskrbu druge serije sustava protuzračne obrane S-400 i nagovoriti Sjedinjene Države da ipak razgovaraju o prodaji Turskoj zrakoplova F-35. Prema riječima stručnjaka, predsjednik Erdogan pokušava igrati na proturječja dviju velesilama, a one bi se trebale pomiriti s tim.
Turska vlada je razmišljala o odgodi isporuke druge serije protuzrakoplovnih raketnih sustava S-400 Trijumf. To je u ponedjeljak objavio glavni tajnik turske obrambene industrije Ismail Demir. Prema njegovim riječima, kašnjenje može biti povezano s pregovorima o prijenosu tehnologije i uspostavi zajedničke proizvodnje sustava. Demir je istodobno napomenuo da bi se druga faza isporuke S-400 mogla provesti do kraja 2020. godine.
„Druga faza opskrbe sustava S-400 je na kalendaru za sljedeću godinu. U ovom slučaju, za razliku od prve faze, govorimo o zajedničkoj proizvodnji i prijenosu tehnologije. Zajednička proizvodnja može malo izmijeniti planirani kalendar, pomaknuvši ga malo dalje, moguće do kraja 2020. godine”, rekao je Demir, dodavši da Moskva i Ankara trenutno vode tehničke konzultacije o mogućnosti djelomične proizvodnje komponenti S-400 u Turskoj.
Osim toga, isti je službenik ranije u ponedjeljak objavio želju Turske da nastavi pregovore s Washingtonom o nabavi američkih zrakoplova F-35. Dodao je „kako se Ankara nije složila s izjavama da F-35 i S-400 ne mogu biti u istoj državi”.
“Tu ne vidimo nikakve probleme s pravnog stajališta”, rekao je Demir, ali je dodao da bi ona ipak postojala u slučaju da Ankara razmotri ponudu Moskve za prodaju turskoj vojsci ruskih borbenih zrakoplova.
Podsjetimo, zbog nabave od strane Turske ruskih S-400 u srpnju su Sjedinjene Države objavile prestanak daljnjeg sudjelovanja Ankare u programu F-35. Osim toga, Zastupnički dom američkog Kongresa je podržao prijedlog zakona o sankcijama protiv Turske.
Odnosi između Ankare i Washingtona su se dodatno pogoršali nakon što je Turska pokrenula vojnu operaciju “Izvor mira” na sjeveru Sirije, da bi dan poslije sklopila takozvane Sporazume iz Sočija e s Moskvom, koji su značajno omogućili značajno rješenje situacije u ovoj regiji.
I dok se u Europi govori o podjelama unutar NATO pakta, Rusija je uspjela prije roka provesti isporuku svih ugovorenih komponenti S-400 Turskoj.
Zbog nabave sustava S-400 i rusko-turskog sporazuma o Siriji su se Sjedinjene Države osvetile Ankari pripremajući sankcije protiv vodstva zemlje i priznajući „Armenski genocid“.
To je vidno povrijedilo osjećaje ne samo vladajuće klase Turske, već i lokalne akademske zajednice, povjesničara, javnih osoba i stanovništva Turske općenito.
Prema Andreju Kortunovu, generalnom direktoru Ruskog vijeća za vanjske poslove, novonastala situacija, bez obzira na oštru retoriku Ankare, prisiljava tursku vladu i predsjednika Erdogana da osobno počnu tražiti kompromise s Washingtonom.
“Iz izjave Ankare o sustavima S-400 i želji da se počne pregovarati o vraćanju Turske u projekt F-35 jasno se vidi da zemlja ne želi pogoršati svađu sa Sjedinjenim Državama, jer SAD Turskoj prijete neugodnim ekonomskim i političkim posljedicama. Stoga će Erdogan i dalje tražiti nekakav kompromis s Trumpom”, rekao je Kortunov.
“S druge strane, Turci stvarno žele proizvoditi S-400 zajedno s Rusijom. Ali sudeći po komentarima koje dobivamo od naših državnih struktura, Moskvi se ta ideja baš i ne sviđa. Osim toga, za S-400 stoji dugačak red drugih kupaca, a ako Turci odbiju sustave, mi ćemo pronaći gdje ih prodati“, vjeruje ruski stručnjak.
„Stoga se Erdogan može povući iz sporazuma za drugu seriju S-400 s relativno malim gubicima za imidž. Ali SAD se ne slažu samo u vezi s vojnom opremom, već i sa situacijom u Siriji u cjelini, posebno s Kurdima, te odnosima unutar NATO pakta i oko ekonomski pitanja”, podsjetio je politolog, koji sugerira na sve veću otvorenost Ankare euroazijskom tržištu i jačanju poslovnih s američkim konkurentima.
“Osim toga, u Washingtonu se sve više čuje mišljenje da Erdogan postaje autoritarni vođa. U toj situaciji Erdoganova želja za obnavljanjem pregovora o F-35 znači produženje određene slobode manevara za turskog vođu”, rekao je Kortunov.
Prema riječima stručnjaka, turski će vođa manevrirati između interesa Moskve, Washingtona i NATO zemalja barem do predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama u studenom 2020. godine.
“Još nije poznato hoće li Trump pobijediti na izborima ili ne. A ako pobijedi, nije poznato kakva će biti njegova politika prema sljedećoj upravi. Stoga većina zemalja, uključujući Tursku, sada preferira taktiku čekanja. Erdogan vjerojatno neće dugo sjediti na dvije stolice, ali do sljedećih izbora u SAD-u je to sasvim realno”, rekao je Kortunov.
Istodobno, direktor Centra za proučavanje Bliskog istoka i Središnje Azije Semjon Bagdasarov smatra da Erdogan beskrajno može igrati na proturječja Rusije, Sjedinjenih Država i drugih NATO zemalja.
“Erdogan je jedan od najmoćnijih i najsurovijih političara našeg vremena i sve je uspi izdržati. Sada vrlo vješto koristi proturječja svjetskih sila u Siriji za rješavanje vlastitih problema”, rekao je Bagdasarov.
Istovremeno, Semjon Bagdasarov, stručnjak s priličnim utjecajem na ruske elite, pozvao je rusko vodstvo da s Turskom ne dijeli tehnologije za proizvodnju sustava S-400.
„U povijesti smo puno pomogli Turskoj. Samo se sjetite ’20-ih i ’30-ih prošlog stoljeća, a onda su tijekom Drugog svjetskog rata milijuni vojnika bili na našim granicama. Stoga ovdje morate biti oprezni“, poručio je Bagdasarov ruskom vodstvu u vladi, Državnoj Dumi i Kremlji.
“Neki Erdoganu bi popustili u svemu, jer je Rusija zainteresirana za provedbu projekata poput Turskog toka i nuklearne elektrane Akkuyu. Amerikanci također vide Erdoganovo ponašanje, ali u Bijeloj kući to izaziva bijes. Međutim, ne mogu ići preoštro protiv Erdogana s obzirom na ulogu i težinu Turske u NATO paktu. Turska sigurno neće biti isključena iz saveza. Prvo, Ankara neće htjeti otići odande, a drugo, ostali je neće htjeti pustiti iz bloka. Stoga će svi morati trpjeti Erdogana do promjene vlasti u Turskoj“, zaključio je Bagdasarov.
Nema sumnje da Erdogan razmatra strategiju sjedenja na dvije stolice i igra na proturječja između Sjedinjenih Država i Rusije. Tko ima jače adute, ali prije svega sposobnosti da unaprijed predvidi nekoliko poteza druge dvije strane, saznat će se ubrzo. Recep Tayyip Erdoğan je dokazao da je lukav i surov vođa, ali je ipak popuštao pred pritiscima i Rusije i Washingtona, iako u potonjem slučaju u posljednje vrijeme nešto manje, ali daje znake želje za ponovnim „otvaranjem novog poglavlja s američkom upravom.
Turski predsjednik smatra da je ova politika u skladu s turskim nacionalnim interesima, ali nekoliko radikalnih zaokreta u vanjskoj politici Ankare od 2011. su bez sumnje ostavili dojam da su učinjeni pod pritiskom ili Washingtona ili Moskve.
Pitanje koje se logično nameće je, naravno, ako izjava Ismaila Demira nije bila „probni balon“, nije li Erdogan sebe ipak „malo“ precijenio, misleći da će ovako dobiti koncesije i Washingtona i Moskve?
“Brko” sve radi isto kao i Vučić, malo istok, malo zapad!
E moji novinari, stvarno ví puno stvari nerazumijete oko Erdogana i Turské, nemá smisla vám to objasnjavati ionako svému tome necete razumjeti.Erdogana u Siriju uvukla americká drzavne elita i Posto je u Siriji kraj ráta, Erdogan nije znao kako se izvuci iž tog bláta.Rusi sú mu řekli:mi cemo ti pomocí Ali igrati ces po naším pravilima.Taj nápad na Kurde,stvari je taktika Rusije dá je rukom Erdogana izbacila amere iž Sirije i raskol u Nato snagama.Sto novináři pojedini někim stvarima nerazumiju,procese upravljanja,Tko je subjekt a Tko objekt u Siriji,to je njihov problém nezanja oko globálně politike i procesa upravljanja.
Ne vjeruj covjeku koji laze
Nikada ali NIKADA Erdogan neće od Rusije dobiti odrešene ruke za Blistok i Balkan kao što može da dobije od Amerike. To svi znaju ali je Turska brlo bitan regionalni faktor pa moraju da trguju. A Brko je odličan i strpljiv trgovac…
Turska ne zeli da pogorsa odnose sa amerikom,ali ni da ih poboljsa.Zna Erdogan ko ga je htio ubiti u vojnom pucu,a zna isto tako ko mu je spasio zivot.
Narod zna sve: Ni u Turčina vjere, ni u Židova mjere.
(duboke isprike uvrijeđeno-osviještenima tzv. “woke” zajednici… nadam se da nema puno tih bezumnika na ovom cijenjenom portalu 🙂
Eto ga na,sada Sultan opet ne valja, najbolje da se preseli kod Cara u Moskvu (Kremlj), tamo ce moci donositi samostalne i pametne odluke bez pritiska EU i Amerike.
Novinar je ovaj put u krivu. Erdogan se ne odmiče od Rusije niti se pokušava približiti SADu.
Erdogan treba da pristupi Alijansi za Balkan i Arapski Ligi … ne SAD … ne rusija
Kako kažu turci Evala.
To je istinski predsednik, ne rob kao drugih. Treba da razradiš sve opcije za rat, uključujući i rat sa saveznicima. Ako si velika sila sam proizvodiš sve, ako ne, to što ne možeš proizvesti kupuješ po jedan model ot svakog bloka/NATO – Rusija/. Tako rade Indija i Pakistan, sada i Erdogan.
Treba da si lud kao Sadam da kupiš samo Francuske Radare, i onda ti ih daljinski isključe, što se i dogodilo. Za Avione da ne govorim, toliko hardvera, softvera, frimuera, antena, /čip antena – gde ne znaš da je to osim nekakav običan čip i antena/, …. kada poželi proizvoditelj, pušti neki kod i avion padne. Ameri sigurno to rade, za Rusiju nisam siguran ali je vrlo moguće.
Politika je umijeće razlikovanja prijatelj /neprijatelj. Zapravo je cjelokupna historija Turske države od Atatürka na ovamo bigra između ova dva bloka. Ako razumijete značenje onih 16.5 %.osnovne kamatne stope koju daje Turska centralna banka uz prilično fiksirane razmjenske kurseve prema $ i premalu inflaciju, onda razumijete da je ključ opstanka Turske kao samostalne države upravo u Geopolitici i neprestanom skakutanje lijevo desno.
Turska ima samo dvije zbillja prijateljske zemlje Azerbejdžan i Bosnu (Katar možemo izuzeti). Svi ostali bi je tako rado pocijepali kako je tu bilo predviđeno ugovorom Sevre. Zadatak svakog turskog predsjednika je da to ne dozvoli
NATO članica dobije ruske S 400, potom ruske vojne zrakoplove. Kao tobožnji NATO bundžija. Onda taj isti NATO (USA) dobije rusku tehnologiju i ruske vojne zrakoplove s kojima mogu nesmetano tući po svima koji su nabavili ruske s 400 jer ovi ne znaju tući po svojima. Otprilike tako u nekoj zavjeri. Koje nema. Ali zato ima Erdoganove prijetvornosti za izvoz.
Ko što odovorih nekome u komentaru, ako uspije dobiti o ovce i novce i od Rusa i Amera, svaka mu čast. Iako mislim da je to malo težak posao. Prije svega za Ruse, jer ipak drže do riječi i sporazuma. Čak i kad su oni zahebali , recimo to tako , iran, na kraju su im umjesto drvenih S.300 za iste pare dali S-300-PMU2, skoro S-400, samo da ne ispadnu papci, a Iranu još bolje. ne bi bilo dobro da ih je netko u međuvremenu napao, ali nije Iran Burkina Faso… Nemojmo se šalit.
Zahtijevao je prenos tehnologije i lokalnu proizvodnju Patriota od Amera, normalno da zahtijeva i od Rusa za S-400. Turska industrija, kao i kineska, je razvijena upravo radi tog prenosa tehnologije.
Pa Turska je u “drugom redu”….u prvom su rusi i ameri! Mi ostali smo osuđeni da “pušimo” ovakve “priče”
Erdoganova politika je nešto kao ples majmuna na špagi. A pročitan je kristalno jasno od svih
Ovo miriše na Kumrovečku školu…ali Erdogan nema Jožin šarm.
Erdo uvijek sjedi na dvije stolilce.
To su patke-zna on tko mu je puč namještao, I od koga je dobio na vrjeme upute! On je ludkast al nije psihopata, poput cjelokupne zapadne kamarile koja pleše po notama globalnih predatora.