Ideja o slanju arapskog kontingenta u Siriju je propala u nekoliko tjedana

Bijela kuća je došla do vrlo zanimljive ideje, napustiti Siriju i istovremeno “ostati” tamo, raspoređujući na sjeveru zemlje arapsku kontingent u vojne baze Amerikanaca, prvenstveno iz Saudijske Arabije. Ostatak snaga su trebali poslati Ujedinjeni Arapski Emirati, Katar i Egipat.

“Trump je došao na ideju arabizacije jednog od najkrvavijih ratova u tijeku u duhu tužnog sjećanja na Vijetnam”, piše Dmitrij Minin za rusko izdanje portala Fond strateške kulture.

Ovaj je plan, po svemu sudeći, nastao tijekom trotjednog boravka u Sjedinjenim Državama ministra obrane i krunskog princa Saudijske Arabije Mohammada bin Salmana. 17. travnja je isto rekao saudijski ministar vanjskih poslova Adel Al-Jubeir, tijekom zajedničke tiskovne konferencije s glavnim tajnikom Ujedinjenih naroda Antóniom Guterresom.

Nakon raketnog napada na Siriju je glasnogovornica Bijele kuće Sarah Sanders potvrdila kako predsjednik Donald Trump i dalje želi vratiti američke vojnike iz Sirije i umjesto njih rasporediti saudijskog kontingenta, koje bi podržali Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati, a kasnije se u medijima pojavila i mogućnost slanja egipatskih trupa.

Međutim, uloga ove tri zemlje bi u odnosu na Saudijce bila samo sekundarna. Osim toga, govorilo se i o tome kako bi režimi zaljevskih monarhija trebali izdvojiti novac za obnovu uništenog sjevera Sirije. Izračun se, očigledno, temeljio ne samo na vojnoj sili, nego i na “kupnji” lokalnog stanovništva.

No, ovaj plan je brzo naišao na nepremostive prepreke. Katar je odbio sudjelovati u ovoj operaciji, a ubrzo je iz novinskih napisa “nestao” i Egipat. UAE službeno nisu ni opovrgnuli ni potvrdili sudjelovanje, ali izvori upoznati s vlastima u Abu Dabiju su naveli kako UAE nisu skloni ovoj vrsti vojne avanture.

Nevjerojatno je da Amerikanci nisu bolje provjerili spremnost za takvu rotaciju od strane sirijske vlade, vlastitih saveznika Kurda, a posebno  Turske, Rusije i Irana. Očito je da, čak i povlačenjem iz Sirije, Sjedinjene Države još uvijek vjeruju u svoju “ekskluzivnost”.

Naravno, ideja o zamjeni američkih trupa s Arapima je na propast osuđena iz mnogo razloga. Damask bi se odlučno usprotivio predloženom preuzimanju suverenog sirijskog teritorija od strane snaga “bratskih arapskih zemalja”. Rezultat provedbe u djelo ove inicijative bi samo rasplamsao sukob i povećalo regionalne napetosti.

Iako su opremljeni modernim američkim oružjem, Saudijci ne mogu biti dostojan protivnik sad već prekaljene sirijske vojske i njezinih saveznika. Saudijska vojska se “dokazala” u ratu u Jemenu, gdje joj bosonogi Huti ratnici nanose  jedan poraz za drugim. Namjera Rijada da u stranoj zemlji pokrene “odlučujuću bitku” protiv Irana se neće ni ostvariti. Imajući i prijateljski Irak iza sebe, Teheran je u velikoj prednosti.

Znakovito je da, osim Izraela, ideju o dolasku saudijske vojske u Siriju umjesto američke, nitko od susjeda nije pozdravio. Irak se tome kategorički usprotivio, jer se ne želi suočiti s mogućim izbijanjem šiitsko-sunitskog sukoba na njegovim granicama.

Saudijci ne trebaju ni Turskoj, jer bi potkopali utjecaj Ankare u sjevernoj Siriji kojeg kontrolira turska vojska i njihove islamističke milicije na terenu.

Dovoljno je reći da Turska nadzire oko 30 tisuća boraca iz nedavno oslobođene Istočne Goute. Turci imaju dovoljno razloga za brigu da bi Saudijska Arabija iskoristila ove i druge skupine da utvrdi svoju dominaciju nad teritorijem koje drže proturske islamističke snage.

Protiv ulaska Saudijaca u Siriju je i Libanon, koji ne želi da se sukob između sunita i šiita prelije ne njegov teritorij.

Egipat je kritički ocijenio ovaj prijedlog i potpuno isključio svoje sudjelovanje u provedbi ideje Trumpa i Mohammada bin Salmana. O ideji je vrlo oštro govorio Vrlo jedan od čelnika egipatske obavještajne službe, Mohammad Rashad. Prema njegovim riječima, egipatske oružane snage nisu plaćeničke i ne mogu se “posuditi ili rasporediti negdje po nalozima stranih država”.

“Za Egipat je to neprihvatljivo i neka se nitko ne usuđuje naručivati našu svoju vojsku”, rekao je Mohammad Rashad.

Ova je izjava neizravna reakcija na izravno obraćanje Johna Boltona, novog američkog državnog tajnika za nacionalnu sigurnost, Abbasu Mustafi, čelniku obavještajne službe Egipta, kada je pozvao Kairo da sudjeluje u ovom projektu.

Saudijci nemaju ništa manje problema ni na teritoriju gdje bi trebali biti raspoređeni. Kurdi iz Sirijskih demokratskih snaga, koji kontroliraju ovo područje uz pomoć Amerikanaca, sigurno ne bi bilo sretni zbog dolaska saudijske vojske. Uostalom, Kurdi bi se morali odreći kontrole nad lokalnim arapskim stanovništvom i ta sela i područje predati arapskom kontingentu.

SAD svjesno promiču takav scenarij, pored arabizacije, proveli bi i uklanjanje Kurda iz sjeverne Sirije, ali s tuđim borcima. Tome bi se prikazali kako nisu izdali Kurde i da žele smiriti arapske nacionalne osjećaje. Istovremeno bi vraćanjem Kurda u granice njiva dva preostala kantona Washington izgladio nesuglasice s Turcima.

Ali Kurdi u ovoj situaciji ne bi ostali pasivni promatrači. Radije bi oni zauzeli napuštene američke baze i ne bi dopustili da to uradi arapski kontingent na čelu sa Saudijcima.

Nije isključeno ni da je u sadašnjoj situaciji najrazumnije rješenje za kurdsko nacionalno pitanje savez s Damaskom. Damask je ionako spreman proširiti prava kurdskoj manjini. Ako Kurdi to ne iskoriste sada, teško će ponovo dobiti takvu priliku.

Ovdje još uvijek govorimo o regionalnim akterima, ali bi za Rijad koban bio izravni sukob s Rusijom. Prema službenoj verziji bi saudijske snage trebale ići u sjever Sirije kako bi se borile protiv “Islamske države”, iako je poznato da okorjele borce i zapovjednike takozvanog “kalifata” na umoru čine ekstremisti upravo iz Saudijske Arabije.

Čak i da saudijska vojska provede strogu selekciju među vojnicima, nikako se ne smije podcijeniti sposobnost ISIL-a da indoktrinira svoju plemensku braću.

Može se dogoditi da bi izravni kontakt saudijskog kontingenta s teroristima ISIL-a u konačnici doveo do jačanja utjecaja “Islamske države” na Saudijsku Arabiju. U zemljama Perzijskog zaljeva su počele kružiti glasine da bi bilo bolje zaposliti sudanske, pakistanske ili čak neke siromašne narode za tu operaciju. No, nedavno iskustvo iz Jemena je pokazalo da su sudanski borci vrlo loši u izravnom sukobu, a Pakistan je doslovno ponizio Rijad kada je saudijski ministar Adel Al-Jubeir najavio stvaranje Islamske antiterorističke koalicije i naveo Pakistan. Službeni Islamabad je tada odgovorio “kako nema pojma o čemu je riječ i da je sve što zna čuo iz medija”.

Novi plan spašavanja američkog obraza na Bliskom istoku jednako je neobjašnjiv kao i svi prethodni pokušaji reorganizacije ove regije.

Malo je vjerojatno da će se ovaj čarobni plan provesti u djelo, posebno zbog toga što inozemna arabizacija sjevera Sirije ne bi dala ništa bolji rezultat od prethodnih planova Washingtona. Nažalost, ovakve i slične znanstveno-fantastične prijedloge ćemo slušati sve dok Bijela kuća konačno ne shvati da mora djelovati u skladu sa stavovima svih važnih aktera u Siriji, prije svega Damask. S druge strane Saudijska Arabija je nakon poraza skupine Jaish Al-Islam, ako ne računamo tajnu potporu “kalifatu” i Al-Nusra Frontu, ostala bez jedine veće oružane islamističke frakcije na koju je mogla računati. Bez mogućnosti upravljanja islamističkim skupinama na terenu, Rijad je postao beznačajan akter u sirijskoj krizi, a pokušaj da se ponovno vrati u igru je propao prije nego su se pokrenuli konkretni pregovori o njegovoj provedbi.

Katar odbio plan SAD-a i Rijada o slanju arapskih snaga u Siriju