U političkom svijetu punom interesa i moći, metode kojima se utišavaju kritičari često ostaju skrivene od očiju javnosti. No ponekad se pojavi svjedočanstvo iznutra koje razotkrije te taktike. Ovaj članak donosi uvid u način na koji Izrael – preko svojih obavještajnih i lobističkih struktura – djeluje protiv osoba koje ga javno kritiziraju, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama.
Nakon svjedočanstva bivšeg pripadnika izraelske obavještajne zajednice, javnosti je dan uvid u složene i vrlo učinkovite metode kojima se izraelski establishment brani od kritika, osobito kada se te kritike iznose na Zapadu. Ovaj bivši agent otvoreno priznaje kako su, dok je bio aktivan u službi, redovito koristili sustav koordiniranog javnog blaćenja pojedinaca koji su Izrael prozivali zbog njegovih političkih i vojnih poteza.
Kao primjer navodi situaciju s osobom iz Sjedinjenih Država koja je prozvala Izrael zbog korištenja kasetnih bombi u Libanonu. Umjesto odgovora argumentima ili demantija, aktivira se mreža – kontakt se uspostavlja sa suradnicima u uredima u New Yorku ili Washingtonu koji pak prenose zahtjev organizacijama poput AIPAC-a ili B’nai B’rith, s ciljem pokretanja medijske i društvene kampanje protiv “neprijatelja”.
Vrlo brzo, označavanje osobe kao antisemitizam postaje glavno oružje. Bez obzira na stvarni sadržaj izjava pojedinca, stavljanjem etikete antisemitizma ruše se njegova vjerodostojnost i osobna reputacija. Bivši agent priznaje kako je to svojevrsna “mrlja koju nitko ne može oprati”, bez obzira na stvarne namjere ili riječi kritičara.
Posebno je potresno što je svjedok ove prakse sam židovskog porijekla, a u svom iskazu izražava sram zbog onoga što je činio. Iako su takve metode učinkovite s propagandnog i političkog stajališta, ostavljaju duboku štetu za slobodu govora i otvorenu raspravu, posebno u demokratskim društvima.
Nitko ne osporava pravo Izraela, kao ni bilo koje druge države, da štiti svoje interese. Međutim, korištenje moćnih medijskih i političkih struktura kako bi se ušutkalo neistomišljenike uz pomoć optužbi koje zadiru u osobni integritet i ljudska prava – prelazi granice legitimne obrane. Takve metode ne pridonose stvaranju prijateljskog dijaloga između naroda, već ga dodatno polariziraju, namećući atmosferu straha i autocenzure.
Ovaj primjer također ukazuje na širu pojavu u svjetskoj politici – korištenje etiketa i optužbi za društveno neprihvatljivo ponašanje kao alata za eliminaciju političkih protivnika. U ovom slučaju, etiketa antisemitizma postaje moćno oružje koje se koristi selektivno i strateški.
Kako bi društva ostala otvorena i istinski demokratska, važno je prepoznati i razumjeti ove mehanizme. Ne kako bismo osuđivali cijele narode ili zajednice, nego kako bismo prepoznali razliku između legitimnih obrambenih mjera i zlouporabe moći nad pojedincima koji iskazuju svoje mišljenje. U konačnici, stvarna sigurnost nikada nije u ušutkavanju, već u otvorenosti i autentičnoj komunikaciji.
av, av, av, av, av….
Nije to ništa što već nismo primjetili da je prisutno i na našim društvenim mrežama kod komentiranja. Očito imaju svoje operatore koji napadaju one koji osuđuju ubijanje nevinih civila i ovu potpunu dehumanizaciju Palestinaca u Gazi.
Ne “krasi” ovaj “m.o” samo izabrane…doduše, njima to najbolje ide jer su vlasnici većine globalnih “msm”.
Ovako rade sve agenture kontrolnog sustava…”etiketiranje” je stari “alat”.., a “antisemit” je samo etiketa koja dobro kuri zadnjih 80-ak ljeta.😁
Nije to Mossadova izmišljotina, tako funkcionira kontrolni sistem. Pa kod nas poslije rata kad bi netko upozoravao na krađu ili pronevjeru ili na bilo koji štetu po zajednicu odmah bi mu se brojila krvna zrnca i u medijima bi pisalo o nepoćudnim rodbinskim vezama ili periodu života provedenog u nepoćudnom teritoriju, poduzeću, službi itd. Sve tajne službe kontroliraju sve medije i ne samo medije nego i sve platforme di se svi samocenzuriraju, a samo oni koji direktno rade za kontrolni sistem diktiraju teme o kojima ostali pričaju neshvaćajući da je nad njima predhodno odrađena magijska priprema. Najbolji primjer je koncert MPT, većina koja će i bit na koncertu nezna zašto će bit tamo osim ‘velićanstvenog događaja i provoda’. E sad da nekome kažeš kako i nije baš inspirativno kad mu provod i zabavu organizira kontrolni sistem preko tajnih službi i medija kao kod Kima u Koreji, onda bi se naljutio… Čitaj više »
Evo vam jedan primjer iz poslovnog svijeta koji sam vidio danas. Znači pokazali su sliku iz serije čudovišta iz 2001 godine gdje je izvršni direktor jeden firme kažnjen zbog zloupotrebe položaja za vlastito bogaćenje. I šta se događa puno komentatora osuđuje kažnjavanje izvršnog direktora jer kažu da je to kažnjavanje slično komunizmu. Znači na društvenim mrežama se počinje širiti propaganda da se ne treba kažnjavati izvršne direktor. Pogodite tko širi tu propagandu ja sigurno neću reći, ali to navodim kao još jedan primjer na ovaj članak.
B’nai B’rit je središte židovskog masonstva, odnosno tajnog udruženja degenerika.
Nije on bivši, samo promenio odeljenje
U SAD je na vlasti jedna stranka sa sjedištem u Tel Avivu.
Ne bi me čudilo da i Hitler nije bio Židov.
Biti antisemit sve više prestaje biti uvreda, a postaje pohvala.
Ne čudi me.
Dok je bio živ Hromi Daba, nije bilo ni konzularnih predstavništava sa Izraelom i mogli su mu samo kroz ćunu jaja napuhati. A to je kada čovjek ima karakter i svoje ja. Ovi uguzbenici još nisu osvijestili da su ljudska bića. Tek su na stadiju glista u debelom crijevu. Ali kad-tad će Ursula uzeti lijek protiv glista. Možda krene i prati ruke prije jela.
Izrael je antisemitska država jer provodi antisemitsku politiku, svim sredstvima, jbg 😛 😛
Izrael je fašistička i antisemitska država.
ja znam da su izraelci postali gori od nacista i to se mišljenje neće tako brzo promijenit
ja im mogu željeti sve najgore,ali nije moja osveta nego od Gospodina Isusa neka im on sudi
ako im On bude sudio neće im biti lako
Sve je to pokušaj da zapadna europa opere prljavu savjest,ali koliko god oni podržavali netenjahua i cionističke fašiste povjest se nemože izbrisat.