Operacija ‘Epska bijes’ i nuklearna opasnost na Bliskom istoku

Nakon mjesec dana borbi, Iran ne samo da opire američko-izraelskom napadu, već postavlja vlastite uvjete, a Tel Aviv razmatra nuklearnu opciju.

Operacija “Epska bijes”, koju su pokrenule Sjedinjene Države protiv Irana, započela je 28. veljače masakrom 175 djevojčica i učiteljica kada je projektil pogodio osnovnu školu u Minabu. Na pitanje novinara New York Timesa jesu li SAD napale školu, predsjednik Trump odgovorio je: “Ne. Prema meni i na temelju onoga što sam vidio, to je učinio Iran.”

Državni tajnik za rat, Pete Hegseth, dodao je: “Jedina strana koja cilja civile je Iran.” Međutim, niz dokaza koje je prikupio New York Times – uključujući satelitske snimke i druge provjerene videozapise – pokazuje da je osnovnu školu pogodila američka krstareća raketa Tomahawk. Komad metala s projektila koji je pogodio školu nosi natpis “Made in USA” i ime “Globe Motors”, proizvođača sa sjedištem u Ohiju.

Pentagon je izvijestio da je u prvih sedam dana operacije “Epska bijes” u Iranu napadnuto više od 3000 ciljeva s tisućama bombi i projektila. U napadima su korišteni strateški bombarderi i lovci-bombarderi, zrakoplovi za elektroničko ratovanje, izviđački i jurišni dronovi te raketne jedinice, uz drugo naoružanje koje Pentagon kaže da ne može navesti jer je tajno.

Trump sada najavljuje moguće slanje američkih postrojbi u Iran kako bi “osigurale zalihe obogaćenog uranija u zemlji”. Novinarima je rekao: “Poslati postrojbe u Iran? To još nismo učinili, ali to je nešto što bismo mogli učiniti. Ako bismo to učinili, Iranci bi bili toliko desetkovani da ne bi bili u stanju boriti se na zemlji. U nekom trenutku ćemo to možda i učiniti. Bila bi to fantastična stvar.” Trump je također izjavio da bi on, kao predsjednik SAD-a, trebao birati tko će biti u iranskoj vladi.

Ekonomski trošak rata ogroman je. Pentagon je izvijestio da je prvih šest dana operacije “Epska bijes” SAD koštala više od 11 milijardi dolara. Dovoljno je reći da samo jedna od tisuća korištenih kliznih bombi s satelitskim navođenjem košta iznos koji, preveden u eure, odgovara vrijednosti 25 prosječnih bruto godišnjih plaća u Italiji.

Rast američkih vojnih izdataka, koje Trump namjerava povećati s 1.000 na 1.500 milijardi dolara godišnje, pokreće i rast vojnih izdataka europskih zemalja NATO-a. Izdaci Italije, koji već premašuju prosjek od 120 milijuna eura dnevno, moraju se brzo povećati na više od 300 milijuna eura dnevno prema obvezama u NATO-u.

Na to se nadovezuje i povećanje cijene nafte uzrokovano ratom, koja je premašila 100 dolara po barelu, što je dovelo do poskupljenja životnih troškova. Ovaj i drugi mehanizmi pokreću gospodarsku krizu globalnih razmjera.

Istovremeno, operacija “Epska bijes” uvelike ubrzava rizik od nuklearnog rata. Izrael – kojemu SAD isporučuju dodatnih 12.000 bombi od 1000 funti za upotrebu protiv Irana i Libanona – uviđa da proturaketni sustavi koje su isporučile SAD nisu tako nepogrešivi kako je najavljivano. Razni iranski projektili uspijevaju ih nadmašiti i pogoditi gradove i druge ciljeve u Izraelu. Udarac je jak, više nego u smislu materijalne štete i žrtava, psihološki na stanovništvo.

U ovom trenutku raste mogućnost da Izrael, jedina zemlja na Bliskom istoku koja posjeduje nuklearno oružje, upotrijebi atomsku bombu protiv Irana. U izraelskom tisku otvoreno se govori o “opciji Samson”. Kako je opisuje Times of Israel: “Opcija Samson je doktrina vođena logikom preživljavanja: kada su sva druga sredstva odvraćanja propala i kada je u pitanju sam opstanak hebrejske države.

Za sada uvjeti za njezinu aktivaciju nisu ispunjeni. No, scenarij se mijenja. Neočekivana eskalacija ili napad s velikim brojem žrtava mogli bi preko noći promijeniti proračune. Opcija Samson predviđa upotrebu nuklearne sile kao krajnje obrambene mjere Izraela. No, za razliku od biblijskog Samsona, koji je umro sa svojim neprijateljima, Izrael – čak i ako bi bio diplomatski osuđen – ostao bi živ, čitav i još uvijek u stanju braniti svoje pravo na postojanje.”

Autor: Manlio Dinucci