Kina i Indija dali lekciju Zapadu

sadnja drveća

Nedavno je objavljena vijest da su gotovo svi stanovnici Sjeverne Koreje zasadili barem jedno drvo i obnovili šume u ovoj maloj izoliranoj zemlji do nevjerojatnih razmjera. Zlobnici će reći da je to bila zapovijed „Velikog vođe“ i da stanovnici Sjeverne Koreje i nisu mogli učiniti drugačije, čak i da su htjeli. Međutim, odaziv na poziv vlasti da sudjeluju u radnim akcijama je gotovo sigurno posljedica ideologije „Juche“ u Sjevernoj Koreji, koja je desetljećima vladavine od ’50-ih pa nadalje pustila duboke korijene u društvu i za ovakve inicijative nije potrebna nikakva prisila.

No ono o čemu želimo govoriti nije Sjeverna Koreja, već otkriće na koje se posljednjih mjeseci fokusirala NASA, koja je potvrdila neočekivanu i pozitivnu činjenicu za naš planet. Zemlja je danas zelenije mjesto nego prije 20 godina. Ali to nije sve, jer su akteri zaslužni za ovo ekološko čudo isti oni koji su nedavno pridonosili zagađivanju svijeta, a to su Kina i Indija.

Dok Amazonska prašuma gori, a Zapad optužuje Peking i New Delhi da doprinose zloupotrebom ispuštanja crnog dima, krčenjem šuma i zanemarivanjem okoliša šteti ekosustavu, na indijskim i kineskim teritorijima se pojavljuju nova „zelena pluća“.

Kako je izvijestio Forbes, spomenute dvije zemlje odgovorne su za najveće ozelenjivanje planeta u posljednja dva desetljeća. Razlog treba tražiti u politikama zaštite okoliša koje provode dvije vlade, koje su usvojile ambiciozne programe koji uključuju sadnju stabala i stroge kazne za one koji ne poštuju okoliš.

Indija

Zahvaljujući dobrovoljnom radu 800 tisuća ljudi u Uttar Pradeshu, 11. srpnja 2016. je u Indiji posađeno je gotovo 50 milijuna stabala u manje od 24 sata. Vlada je uložila 6 milijardi dolara za pošumljavanje zemlje. Pošumljeno je 12% teritorija i smanjeno je zagađenje. Iste godine je kao dio Pariškog klimatskog sporazuma Indija izdvojila 6,2 milijarde dolara za povećanje šumske površine u zemlji, koja će se do 2030. godine protezati na 235 milijuna hektara.

Sadnja drveća zasigurno je važna akcija, ali samo po sebi to možda neće biti dovoljno za rješavanje svih indijskih problema. Biljke se moraju i pažljivo nadzirati i trebaju odgovarajuću skrb. U svakom slučaju, interes kojeg indijska vlada pokazuje za okoliš važan je prvi korak u smanjenju globalnog onečišćenja.

Kineska ekološka politika

Kina još je radikalnije riješila problem onečišćenja. Otkako je Xi Jinping postao predsjednik najmnogoljudnije zemlje na svijetu, Peking je pitanja zaštite okoliša postavio na dnevni red vlade. S druge strane, javno mnijenje, koje je puno sve bogatijih pojedinaca, sve više podržava odluke vlade za zaštitu okoliša. Stoga su vlasti, kako bi izbjegle narodno nezadovoljstvo, odlučile smanjiti zagađenje.

Dakle, KP Kine se „srdačno pozdravila“ s tvornicama koje najviše zagađuju okoliš. To su one koje za grijanje privatnih domova koriste ugljen, a odlučeno je da se zemlja riješi „otrovnih“ automobila.

Takozvani “kineski san” kojeg je skovao Xi ima za cilj stvoriti savršenu zemlju iznutra i kojoj će zavidjeti izvana, gdje se u gospodarski rast i dobrobit građana mora usidriti u stroga ekološka kultura.

Zaštita okoliša je postala središnji element Kine XXI stoljeća iz dva razloga. Kako bi se brinulo o novim potrebama stanovništva, ali prije svega zato što bi bez razmatranja pitanja zagađenja okoliša bilo nemoguće nastaviti s ekonomskim rastom.

Jedan od temelja kineske politike je zakon o zaštiti okoliša iz 2015. godine, koji predviđa oštre kazne protiv javnih službenika i prekršitelja odgovornih za zagađenje okoliša.

Ako su Kina i Indija uspjele borbu protiv zagađenja staviti na vrh političkih prioriteta, znači li to da je moguć i zaokret na Zapadu? Naime, mogu li zapadne zemlje brinuti o novim potrebama stanovništva i nastaviti s rastom bez razmatranja pitanja zagađenja? Odgovor na ovo pitanje smo dali u prethodnom članku o „kraju kapitalizma“, ili barem predatorskog kapitalizma kakvom smo donedavno poznavali.

Naime, zapadne zemlje će se teže nositi s ovim problemom iz prostog razloga što poduzetnička i financijska elita donose ključne odluke o ekonomskim pitanjima, uključujući problem onečišćenja okoliša, dok je država servis, regulator koji donosi zakone koji su dizajnirani u utjecajnim krugovima.

Kina i Indija imaju jaku državu koja nadzire sve procese, uključujući usklađivanje gospodarskog rasta s brigom za nove potrebe stanovništva. Jednom kada indijski vladin kabinet ili partijski sekretari u Kini nešto odluče, teško je pronaći bilo koga u zemlji tko će se tome suprotstaviti.

Gledajući čisto se ekološkog stajališta, država je i ovdje učinkovitija od liberalnih zapadnih demokracija. Iako je točno da i u Europi ima zemalja koje uspješno provode zelene politike, one se provode bez posebne brige da se ne naruši standard građana, a najbolji dokaz za to je novi njemački nacrt zakona o oporezivanju CO2, koji bi, ako se usvoji, dramatično povećao cijene benzina i roba široke potrošnje.

Forbes

Kraj kapitalizma i njegove posljedice

Porez na CO2 bi ispraznio račune običnih Nijemaca

17
Ostavite komentar

avatar
10000
5 Grupirani komentari
12 Odgovori unutar grupe
0 Pratitelji
 
Komentar koji izaziva reakcije
Najaktivniji komentar
17 Komentatori
Neću da te volimzlatanzlatanKileNeću da te volim Zadnji aktivni komentator
  Pretplati se  
najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
zlatan
Gost
zlatan

E pa unatoč tome šta gospon autor piše, nije baš da nema nikoga u Indiji, da se ne protivi središnjoj Vladi. Indija je ipak federacja, savez država, sada ih ima ukupno 29, plus sedam saveznih teritorija. No, Indijska Unija je i demokracija……….na ovim zadnjim izborima u proljeće 2019 godine, učestvovalo je čak 2.314 političkih stranaka !!! U raznim tim državama često su na vlasti razne partije ili koalicije, pa itekako veliki kompromis moraju ulagati jedni i drugi. Npr., u saveznoj državi Kerala, od 1957 godine, najduže je na vlasti bila koalicija, koju je predvodila Komunistička Partije Indije-partija marksista. Rezultat “komunističke” vlasti u Kerali jest to, da je to najsocijalnija od svih saveznih država, da imaju najduži životni vijek i najmanje nepismenih (samo 6%, 2011 gdn.)……………, a po BDP i PPP su oko indijskog prosjeka. A taj neki indeks razvoj agledano po kvaliteti življenja, najveći je u cijeloj Indiji. Iako savezne države Maharashtra ili Karnatak, Guđarat itd, imaju viši dohodak, jače su ekonomski.

A šta se tiče tih pošumljavanja, pa prije nekih godinu-dvije, ne pamtim točno, baš iz Indije je stigla vijest da raste broj tigrova u divljini. Ili kada su u Assamu bijele nosoroge, praktički spasili od izumiranja. Ne znam baš koliko su ih spasili, ali ih je ostalo samo 12 jedinki, kasnije je broj znatno porastao. Gledao sam dokumentarac o tome.

Inače kada čovjek pusti prirodu na miru, sama se oporavi. U vrlo suho ljeto 2017 godine, veliki šumski požari poharali su planinsko područje Mosora i podnožja Mosora, to vam je za one koji ne znaju, poviše Splita. Hm, gledam ovoga ljeta, samo dvije godine kasnije, na mjestu nekadašnje guste šume alepskog bora, na samom rubu urbanog područja šireg gradskog područja Splita, gdje je nakon požara 2017-te godine sve bilo crno, sada opet buja mlada borovina samo tako.
Već su borići nekih do pola metra visine !!!

P.S. Jeste li čuli za onog mladog ekologa, zaposlen u NP “Krka”, koji je otkrio sasvim novi i daleko bolji način pošumljavanja? Ne sadnjom ljudskih ruku, već “zasipavanjem” iz dronova!

Mishko
Gost
Mishko

E kad bi ta ideja sa dronovima nasla plodno tlo u saboru.Inace tekst totalno opisuje zapadna drustva…Sve je podredjeno sitnim korumpiranim dusama koji unistavaju drzavu.

Stjepan
Gost
Stjepan

Zlatan, Avionima se sadilo još 70-ih ako ne i prije !?
U potpunosti se slažem s vama da se priroda najbolje obnovi sama. Osim toga sam apsolutno protiv sadnje kod nas, a posebno neautohtonih biljaka u šumarstvu. Bilo bi dobro da netko stručan i sa pravim informacijama objavi/prikaže stvarnu korist od najmanje 70-ak godina pošumljavanja posebno tih uvezenih vrsta …

zlatan
Gost
zlatan

STJEPANE, na Jadranu alepski bor, nije naša vrsta, uvela ga je još Austro-Ugarska, iako sam našao podatak da je još Rimski imperij nakon posječenih šuma česmine, sadio alepski bor.
Nisam stručnjak, ali mislim da je ta ideja sadnje iz dronova odlična. I nema ništa loše u pošumljavanju.
Pa to o domaćim vrstama. Sada oboljela i velikim dijelom posječena šuma u gradskoj park-šumi Marjan u Splitu, priča se da će se saditi razne vrste stabala. Autohtonih………..dobar potez.

Važna napomena. Često se za Split kaže grad pod Marjanom. To mogu reći samo oni koji nikada nisu bili u Splitu. Marjan kao najzapadniji poluotok na zapadnom rubu šireg splitskog poluotoka, je najsplitskiji dio Splita. Marjan u geološkom smislu, počinje još sa splitske Rive, iz samog srca grada.
Danas je Split grad pod Mosorom, jer grad je odavna napustio poluotok i došao do ruba planine Mosor. Najviši vrh Mosora, Veliki Kabal ima 1339 m/nad morem. Hm, koliko sam ga puta ispenjao-:)!
Marjan je odlukom Sabora tadašnje SRH, postao zaštićena gradska park-šuma davne 1964 godine, na površini od 3 km kvadratna, najviša točka 175 ili 178 metara (spore se o visini, ima razloga za to!).
Nažalost, u međuvremenu je zaštićeni šumski pojas smanjen sa tih 300 hektara, na 180 hektara-:(

zlatan
Gost
zlatan

Netko tko je dao minus na ove podatke koji su točni 100%, može biti netko tko patološki mrzi. U ovom slučaju grad Split.
Nema drugog objašnjenja!

radesumar
Gost
radesumar

Zlatane pozdrav od studenta šumarstva, ova ideja o pošumljavanju iz zraka putem dronova, sam sam ju isto pročitao u novinskom članku i moram vam odmah reći da ona nema veze sa samim pošumljavanjem ili obnavljanjem naših šuma na kršu. Radi se o tome da taj kolega biolog, ako se dobro sječam u biti je studirao zoologiju, tj. serpentolog je, ima patent na širenje sjemena putem zraka, koji štiti samu sjemenku od mehaničke štete prilikom pada na zemlju (u ovom slučaju je žir hrasta). Kako je Stjepan sam rekao, ideja o pošumljavanju iz zraka nije ništa novo, ali nažalost u prošlosti nije davala rezultate, pogotovo jer se to radilo na povoljnijim staništima u odnosu na krš.

Sam koncept pošumljavanja iz zraka putem dronova bi sigurno donio velike uštede Hrvatskim šumama, ali postoje u tom članku nedoumice koje vam ja kao budući stručnjak jednostavno moram uputiti:

Prvo, da se nadovežem na taj članak koji spominjete, ne može se pošumljavati dalmatinski krš sa hrastom koji se čuva u kontinentalnom dijelu Lijepe naše, u nas ima preko 10 vrsta hrastova (ne brinite svi su autohtoni), ali na jugu u Dalmaciji je najrašireniji hrast crnika (Quercus Ilex), samo se on može tamo saditi, ali njegovog sjemena mi jednostavno nemamo dovoljno da bi obnovili sav krš u Dalmaciji.
Drugo, alepski bor (Pinus halepensis), po šumarima, je autohtona vrsta u nas, jer je jako dobro prilagođen na stanišne prilike koje su kod nas, tobože, on se recimo i širi zahvaljujući prirodnoj pojavi požara i kako ste sami rekli ima veliku izbojnu snagu na tim staništima.
I za kraj treće, u cijeloj prići oko pošumljavanja našega krša nisu važni niti dronovi niti same vrste koje bi htjeli da rastu tamo, već samo stanište, tu prvenstveno mislim na tlo iliti stvaranje tla (ipak je krš većinom skeletoidnog tla) i svu problematiku vezanu uz to (utjecaj požara, utjecaj vjetra, vlage, temperature…). Ako se radi o ogoljenom tlu iliti kamenjarama, tu vam sam hrast neće rasti, već se ide na pionirske vrste (kao primjerice alepski bor) koje će polučiti bolje rezultate i još važnije stvoriti ekološke uvjete koje su prihvatljivije samom hrastu.

Napominjem da se radi o stvaranju šume, a nju definira pojam iliti stvaranje šumskog tla, a to nikako nije riješeno sa ovom idejom sa sijanjem sjemena putem dronova.

Arkaj
Gost
Arkaj

radešumar – zaludu vam je postati stručnjak ako se nadate zaposlenju u hrvatskoj, ovdje važe druga mjerila. Kad smo već spomenuli Marjan evo vam interesantan podatak. Za brigu o Marjanu zaduženo je gradsko poduzeće s šezdesetak zaposlenih. Koliko sam čuo niko od njih nema diplomu šumarskog fakulteta iako je osnovna zadaća tog poduzeća briga o gradskoj šumi Marjan. Mislim da to više govori o ovoj i prethodnim gradskim vlastima nego bi se moglo napisati u cijeloj biblioteci knjiga.
Stručnjaci se kao i vi slažu da pošumljavanje dalmatinskog krša najbolje uspjeva s alepskim borom. U slučaju Marjana, iako nisam stručnjak, čini mi se da postoji bolji pristup a to je sadnja različitih domaćih vrsta, u prvom redu crnike. Prvo iz razloga što je nešto šume alepskog bora još ostalo i ona može pružiti zaklon drugim vrstama. Drugo što se u ovih stotinjak godina postojanja šume već stvorilo nešto tla koje je sad nešto kvalitetnije i može održati i nešto zahtjevnije vrste od bora. Treći razlog je izrazita osjetljivost bora na požar dok je crnika recimo puno manje podložna. Jasno ovo su samo razmišljanja jednog nestručnjaka a bilo bi krajnje vrijeme da se ne samo po ovom pitanju kod nas jasno čuje i riječ stručnjaka….

Neću da te volim
Gost
Neću da te volim

@radesumar

Prije nego su venecijanci postali sila, cijela istočna obala Jadrana, uključujući tu i otoke, je bila pod šumama hrasta crnike. Onda su došli venecijanci kojima je hrastovina trebala za gradnju brodova i za spriječavanje samog im grada da sporije tone u mulj (o toj ideji i načinu kako su radili su knjige napisane).

No ono kaj su tom gradnjom napravili jest da su stabla posjekli, ostavili golet na ogromnim prostorima i autohtoni hrast više nikada nije imao priliku se obnoviti kao šuma jer su kiše ispirale plodno sada nazaštićeno tlo u more, sunce je tom procesu pomagalo i danas jedino još na otoku Rabu postoje autohtone šume hrasta crnike – šume kakve su nekada bile na istočnoj obali i otocima Jadrana..

A danas isti ti nasljednici venecijanaca rade hrvatskom ribljem fondu ono što su napravili šumama hrasta crnike, tj. kaj su napravili ribljem fondu na svom – zapadnom dijelu Jadrana..

zlatan
Gost
zlatan

NEĆU DA VOLIM, nema dokaza da su Veneti posjekli naše šume. Baš obrnuto, oni su sjekli šume u nizinama oko Venecije. Vidim ne znate da je sjeverno talijanska Padska nizina, močvarna i izvorno bila pod šumama. Odatle su oni sjekli debla, a te prie da su posjekli Velebit je obična izmišljotina.
Kako bi ih transportirali od Velebita do Venecije, a imali šume odmah do Venecije, nekoliko km od lagune?

Neću da te volim
Gost
Neću da te volim

@Zlatan

Pokaži mi, bio bih ti zahvalan na tome, gdje sam ja u tekstu upotrijebio riječ Velebit(?!)..!!
Otoke hrvatske i istočnu obalu Jadrana sam naveo!

No, hvala na minusu, znači da si pročitao kaj sam napisao ali ne i obradio pročitano..

zlatan
Gost
zlatan

RADEŠUMAR, sve ja to znam, znam i to da kod nas neće rasti onaj hrast koji raste u srednjoj Evropi ili Panoniji. Ali hoće grabovina, pune su planine u zaleđu obale grabovine. Sama planina Mosor, samo nekih 30 km zračne linije od poluotoka Marjan u Splitu, puna je grabovine…jasno to je i visina u pitanju. Nema alepskog bora niti ispod Velebita, a nema ga niti u Zagori niti na visini većoj od meni se čini, nekih 500 m/nad morem.
Baš tu na Mosoru neće rasti alepski bor, ali grabovina hoće!
A česmine ima još dovoljno na Braču ima i cijeli drvored česmine u starom dijelu Vukovarske ulice u Splitu. Ima je i po Marjanu, uskoro će otpadati žirevi sa česmine.
Inače svi znamo da su ljudi počeli sjeći šume još u osvit civilizacije, nije to ništa novo.
I ne znam zašto nije nitko napisao, da u nas ima sve više šume, u Evropi recimo u Francuskoj, ima više šume nego u srednjem vijeku.
Pčelari se tuže kako šuma osvaja proplanke, i tako nestaje cvijeće koje oprašuju pčele. Pčelar koji ima pčele na sjevernoj starni Biokova, to mi kaže. Šuma raste i guši nekadašnje proplanke, to ugrožava pčelarstvo. Navodno je problem šta ima sve manje stoke, iako oni imaju u planini neka goveda koja slobodno lutaju.

p.s. Pred puno godina, naišao sam na ta lutajuća goveda na planini Mosor poviše Splita. Neki bik je kopao zemlju i mahao rogovima, puhao, nije bilo baš ugodno iskustvo. To je bilo oko 1980-te godine!

Nema
Gost
Nema

svaka cast, napokon nesto normalno

Arcibald Rajs
Gost
Arcibald Rajs

Ko sad ode da radi u Kinu na konju je!

Pera
Gost
Pera

Napomena: konj nema krila i ne bljuje vatru.

kihot
Gost
kihot

odi usreći se. odeš u trgovinu i platiš račun tako da ti skeniraju lice. hahah. divna je ta kina. zašto o tome logično ne napiše članak.

Ivi.tz
Gost
Ivi.tz

Zapad je šarena LAŽ…a to će se sve više vidjeti u budućnosti…to garantujem…

Kile
Gost
Kile

Kina , Indija i ekologija nespojivo i teška fantastika, dvije najzagađenije zemlje na svijetu u gradove ne možeš uć od dima i smoga, voda zagađena ne smiješ je pit, šatro neko pošumljavanje, a ko će to održavat, nije to samo zapikneš sadnicu u zemlju i bok, nedavno su zagađivale sad su u roku dva dana kao prestale hahaha i usporedba sa Europom je kao takva nemoguća

POVEZANE VIJESTI

Izbornik