Nedavno je objavljena vijest da su gotovo svi stanovnici Sjeverne Koreje zasadili barem jedno drvo i obnovili šume u ovoj maloj izoliranoj zemlji do nevjerojatnih razmjera. Zlobnici će reći da je to bila zapovijed „Velikog vođe“ i da stanovnici Sjeverne Koreje i nisu mogli učiniti drugačije, čak i da su htjeli. Međutim, odaziv na poziv vlasti da sudjeluju u radnim akcijama je gotovo sigurno posljedica ideologije „Juche“ u Sjevernoj Koreji, koja je desetljećima vladavine od ’50-ih pa nadalje pustila duboke korijene u društvu i za ovakve inicijative nije potrebna nikakva prisila.
No ono o čemu želimo govoriti nije Sjeverna Koreja, već otkriće na koje se posljednjih mjeseci fokusirala NASA, koja je potvrdila neočekivanu i pozitivnu činjenicu za naš planet. Zemlja je danas zelenije mjesto nego prije 20 godina. Ali to nije sve, jer su akteri zaslužni za ovo ekološko čudo isti oni koji su nedavno pridonosili zagađivanju svijeta, a to su Kina i Indija.
Dok Amazonska prašuma gori, a Zapad optužuje Peking i New Delhi da doprinose zloupotrebom ispuštanja crnog dima, krčenjem šuma i zanemarivanjem okoliša šteti ekosustavu, na indijskim i kineskim teritorijima se pojavljuju nova „zelena pluća“.
Kako je izvijestio Forbes, spomenute dvije zemlje odgovorne su za najveće ozelenjivanje planeta u posljednja dva desetljeća. Razlog treba tražiti u politikama zaštite okoliša koje provode dvije vlade, koje su usvojile ambiciozne programe koji uključuju sadnju stabala i stroge kazne za one koji ne poštuju okoliš.
Indija
Zahvaljujući dobrovoljnom radu 800 tisuća ljudi u Uttar Pradeshu, 11. srpnja 2016. je u Indiji posađeno je gotovo 50 milijuna stabala u manje od 24 sata. Vlada je uložila 6 milijardi dolara za pošumljavanje zemlje. Pošumljeno je 12% teritorija i smanjeno je zagađenje. Iste godine je kao dio Pariškog klimatskog sporazuma Indija izdvojila 6,2 milijarde dolara za povećanje šumske površine u zemlji, koja će se do 2030. godine protezati na 235 milijuna hektara.
Sadnja drveća zasigurno je važna akcija, ali samo po sebi to možda neće biti dovoljno za rješavanje svih indijskih problema. Biljke se moraju i pažljivo nadzirati i trebaju odgovarajuću skrb. U svakom slučaju, interes kojeg indijska vlada pokazuje za okoliš važan je prvi korak u smanjenju globalnog onečišćenja.
Kineska ekološka politika
Kina još je radikalnije riješila problem onečišćenja. Otkako je Xi Jinping postao predsjednik najmnogoljudnije zemlje na svijetu, Peking je pitanja zaštite okoliša postavio na dnevni red vlade. S druge strane, javno mnijenje, koje je puno sve bogatijih pojedinaca, sve više podržava odluke vlade za zaštitu okoliša. Stoga su vlasti, kako bi izbjegle narodno nezadovoljstvo, odlučile smanjiti zagađenje.
Dakle, KP Kine se „srdačno pozdravila“ s tvornicama koje najviše zagađuju okoliš. To su one koje za grijanje privatnih domova koriste ugljen, a odlučeno je da se zemlja riješi „otrovnih“ automobila.
Takozvani “kineski san” kojeg je skovao Xi ima za cilj stvoriti savršenu zemlju iznutra i kojoj će zavidjeti izvana, gdje se u gospodarski rast i dobrobit građana mora usidriti u stroga ekološka kultura.
Zaštita okoliša je postala središnji element Kine XXI stoljeća iz dva razloga. Kako bi se brinulo o novim potrebama stanovništva, ali prije svega zato što bi bez razmatranja pitanja zagađenja okoliša bilo nemoguće nastaviti s ekonomskim rastom.
Jedan od temelja kineske politike je zakon o zaštiti okoliša iz 2015. godine, koji predviđa oštre kazne protiv javnih službenika i prekršitelja odgovornih za zagađenje okoliša.
Ako su Kina i Indija uspjele borbu protiv zagađenja staviti na vrh političkih prioriteta, znači li to da je moguć i zaokret na Zapadu? Naime, mogu li zapadne zemlje brinuti o novim potrebama stanovništva i nastaviti s rastom bez razmatranja pitanja zagađenja? Odgovor na ovo pitanje smo dali u prethodnom članku o „kraju kapitalizma“, ili barem predatorskog kapitalizma kakvom smo donedavno poznavali.
Naime, zapadne zemlje će se teže nositi s ovim problemom iz prostog razloga što poduzetnička i financijska elita donose ključne odluke o ekonomskim pitanjima, uključujući problem onečišćenja okoliša, dok je država servis, regulator koji donosi zakone koji su dizajnirani u utjecajnim krugovima.
Kina i Indija imaju jaku državu koja nadzire sve procese, uključujući usklađivanje gospodarskog rasta s brigom za nove potrebe stanovništva. Jednom kada indijski vladin kabinet ili partijski sekretari u Kini nešto odluče, teško je pronaći bilo koga u zemlji tko će se tome suprotstaviti.
Gledajući čisto se ekološkog stajališta, država je i ovdje učinkovitija od liberalnih zapadnih demokracija. Iako je točno da i u Europi ima zemalja koje uspješno provode zelene politike, one se provode bez posebne brige da se ne naruši standard građana, a najbolji dokaz za to je novi njemački nacrt zakona o oporezivanju CO2, koji bi, ako se usvoji, dramatično povećao cijene benzina i roba široke potrošnje.
Ko sad ode da radi u Kinu na konju je!
svaka cast, napokon nesto normalno
E pa unatoč tome šta gospon autor piše, nije baš da nema nikoga u Indiji, da se ne protivi središnjoj Vladi. Indija je ipak federacja, savez država, sada ih ima ukupno 29, plus sedam saveznih teritorija. No, Indijska Unija je i demokracija……….na ovim zadnjim izborima u proljeće 2019 godine, učestvovalo je čak 2.314 političkih stranaka !!! U raznim tim državama često su na vlasti razne partije ili koalicije, pa itekako veliki kompromis moraju ulagati jedni i drugi. Npr., u saveznoj državi Kerala, od 1957 godine, najduže je na vlasti bila koalicija, koju je predvodila Komunistička Partije Indije-partija marksista. Rezultat “komunističke” vlasti u Kerali jest to, da je to najsocijalnija od svih saveznih država, da imaju najduži životni vijek i najmanje nepismenih (samo 6%, 2011 gdn.)……………, a po BDP i PPP su oko indijskog prosjeka. A taj neki indeks razvoj agledano po kvaliteti življenja, najveći je u cijeloj Indiji. Iako savezne… Čitaj više »
Zapad je šarena LAŽ…a to će se sve više vidjeti u budućnosti…to garantujem…