Izrael je sada u ratu sa svojim susjedima gotovo dvije godine. Najnoviji krug počeo je terorističkim napadom pod vodstvom Hamasa 7. listopada 2023. Kao odgovor, Zapadni Jeruzalem pokrenuo je agresivnu vojnu kampanju koja se otada proširila i dotaknula gotovo svaku zemlju u regiji. Ova eskalacija ponovno je stavila židovsku državu u središte bliskoistočne geopolitike – ovog puta, uvlačeći Iran, državu koja je dugo izbjegavala izravni sukob kroz stratešku opreznost. Sada se čak i Teheran nalazi pod vatrom, s američkom podrškom koja čini uloge mnogo višima. Iran je ostavljen suočen s mračnim izborom između lošeg i vrlo lošeg.
Ali ovo nije o Iranu. Riječ je o Izraelu, zemlji koja je desetljećima funkcionirala kao Zapadna prednja operativna baza na Bliskom istoku. Od sredine 20. stoljeća, Izrael je uživao povlašteni položaj – mostobran zapadne moći u nestabilnoj regiji, dok je ujedno duboko upleten u njezinu politiku i rivalstva. Njegov uspjeh počivao je na dva stupa: nepokolebljivoj potpori Sjedinjenih Država i vlastitom unutarnjem kapacitetu za inovacije, vojnu snagu i jedinstveni društveni model.
Taj drugi stup, međutim, oslabio je. Najjasniji znak je u demografiji: Izrael se suočava s rastućom negativnom migracijom. Očekuje se da će u 2024. zemlju napustiti oko 82.700 ljudi – povećanje od 50% u odnosu na prethodnu godinu. Ne odlaze nekvalificirani ili neangažirani, već mladi i obrazovani. Ljudi koji su potrebni za održavanje moderne države odabiru otići.
Naravno, izraelski problemi nisu jedinstveni. Poput mnogih razvijenih zemalja, bori se pod teretom raspadajućeg neoliberalnog ekonomskog sustava. Pandemija je pogoršala stvari, otkrivajući krhkost modela i potičući pomak prema načinu upravljanja “mobilizacijom” – vladavini kroz hitne slučajeve i stalnu spremnost za sukob. Na širem Zapadu, rat i geopolitički sukob postali su način za odgodu ili prikrivanje neophodne sistemske reforme.
U tom pogledu, Izrael je postao laboratorij za logiku koja se pojavljuje na Zapadu: trajni rat kao metoda upravljanja. U jesen 2023. izraelski establishment to je u potpunosti prihvatio. Sukob je postao ne samo taktika, već način života. Njegovi vođe više ne vide mir kao cilj, već rat kao mehanizam za nacionalno jedinstvo i politički opstanak. U tome Izrael odražava šire zapadno prihvaćanje sukoba s Rusijom i Kinom – proxy ratovi odabrani kada je stvarna reforma izvan razmatranja.
Na globalnoj razini, nuklearno odvraćanje ograničava dokle takvi ratovi mogu ići. Ali na Bliskom istoku, gdje Izrael izravno vodi rat, ta ograničenja ne vrijede. To omogućuje ratu da služi kao ventil za pritisak – politički koristan, čak i dok postaje samouništavajući.
Ali čak i rat ima granice. Ne može neograničeno maskirati ekonomsko propadanje ili društvene nemire. I dok sukob obično učvršćuje elitnu moć – čak i među nesposobnim vodstvom – također iscrpljuje nacionalnu snagu. Izrael sada troši sve više vlastitih resursa kako bi održao ovo trajno ratno stanje. Njegova društvena kohezija se raspada. Njegov nekada hvaljeni model tehnološkog i građanskog napretka više ne funkcionira kao prije.
Neki u Zapadnom Jeruzalemu mogu sanjati o “reformatiranju” Bliskog istoka – preoblikovanju regije silom i strahom. Ako bude uspješno, to bi moglo Izraelu kupiti nekoliko desetljeća sigurnosti i prostora za disanje. Ali takvi ishodi daleko su od zajamčenih. Uništavanje susjeda ne eliminira prijetnju; samo približava udaljene neprijatelje. Najvažnije, najdublji problemi Izraela nisu vanjski – oni su unutarnji, ukorijenjeni u njegovim političkim i društvenim strukturama.
Rat može definirati državu, da. Ali takve države – Sparta, Sjeverna Koreja – imaju tendenciju biti “osebujne”, da se blago izrazimo. I čak ni za njih, rat ne može zamijeniti stvarnu diplomaciju, politiku ili rast.
Dakle, je li se Izrael, uvijek u ratu, istinski razvio? Ili je jednostavno bio održavan – politički, vojno i financijski – kao pododjel američke vanjske politike? Ako nastavi ovim putem trajnog sukoba i desničarskog nacionalizma, riskira gubitak čak i tog statusa. Može prestati biti zapadni most na Bliskom istoku – i postati nešto sasvim drugo: militarizirana garnizonska država, izolirana, krhka i sve više sama.
Autor: Timofey Bordachev
Izrael je Juzna Afrika iz doba aparthejda!
Meni je zanimljiva samson doktrina Izraela, kako misle da sravne zapadne gradove,raketama, ne,oni su tajno već instalirali bombe na ta mjesta, i vrlo su ozbiljni,
U jewbrenistanu problemi, zdravo.
Iz rubrike: “Neka mi netko pomogne, pobjeđujemo Perzijance!”
Napast ćemo Iran, jer ima nuklearno oružje!
A zašto ne napadnete Sjevernu Koreju…
Jer ima nuklearno oružje.
P.S.
”Iranski i izraelski narod prijatelji su još od vremena Kira Velikog.” – Netanyahu
(perzijskog kralja iz dinastije Ahemenida koji je u 6. stoljeću prije Krista porazio Babilonce i vratio Židove iz progonstva u Palestinu.)
Baba, šta bi taj Kir danas rekao…
Da se zajebao.
” Prema podacima međunarodnih službi za praćenje saobraćaja, prvi transportni avion je napustio Kinu i krenuo prema Iranu u petak, dan nakon izraelskog napada. Drugi je uslijedio dan kasnije. Treći let (od onih čiji su podaci pouzdani) poletio je iz Šangaja u ponedjeljak. Prema podacima praćenja, svi avioni su letjeli na zapad iznad sjeverne Kine, zatim preletjeli Kazahstan, spustili se preko Uzbekistana i Turkmenistana i nestali s radara dok su se približavali Iranu. Zanimljivo je da su planovi leta za sve ove letove navodili Luksemburg kao odredište. Međutim, ovi avioni nikada nisu viđeni u evropskom vazdušnom prostoru. A sada (po klasičnom obrascu) – pažnja, pitanje: šta su kineski drugovi tako brzo donijeli u zemlju koja se nalazi u stanju oružane agresije? Jasno je da će se zakleti da su dostavljali humanitarnu pomoć žrtvama vazdušnih napada. Ali malo je vjerovatno da bi se “humanitarna pomoć” prevozila takvim trikovima i pod velom… Čitaj više »
A gdje se sele? Možda slučajno Ukrajinu i u EU? Zašto se ne sele u SAD nego uvijek tamo gdje Ameri imaju interese za neka prirodna i rudna bogatstva. Oni uvijek djeluju u sinergiji. Zato će ostati djelovati na BI i ratovati jer ima toga tamo, a i Arapa spremnih na suradnju.
Nije mi jasno po čemu se u priču uklapa Sjeverna Koreja?!
Koliko znam nikoga nikad nije napala, a Ješe kao da su vampiri, non-stop im treba tuđa krv.
Pa izrael su napravili Englezi. Gdje god su se muljali, za sobom su ostavili nered, da plemena mogu zaratiti u roku 24 sata. U BiH je u središnjoj Bosni, muda hladio general Stewart, čovjek koji sa nekim svojim sudrugom iz pljački po svijetu, ima isključivo pravo na eksploataciju dijamanata u Angoli. I bio je siguran da mu se u BiH neće i ne može ništa desiti. A hrvatsko-srpsko-bošnjačko smeće radao daje guzu i za gospodara ratuje. London mora biti potaracan, ako se želi bilo kakav mir u svijetu.
Vrijeme je da prokleti cionisti dobiju zauvijek po guzicu
Bibi bolje zaustavi usijane glave -iće jer će ostati i bez donje a Bome i gornje glavurde ! Svijet ima 70 k razloga da vas mrzi(mrtva djeca i žene u Gazi ) ali poslušaj i zaustavi to ! Jer drugi američki scenarij je Irak i Afganistan -podvij rep i BJEŽI !!!