fbpx

Malograđanski pseudoljevičarski pacifizam je drugo lice imperijalizma

Malogradanski pseudoljevicarski pacifizam je drugo lice imperijalizma

Danas u svijetu se otvoreno govori o mogućem izbijanju Trećeg svjetskog rata, što je razumnim ljudima nepojmljivo, ali smo se uvjerili da možda najveću svjetsku silu ne vode baš ljudi koji se odlikuju pragmatičnošću, još manje razumom, tako da i ovaj scenarij treba uzeti u obzir. S druge strane imamo zemlje koje sustavno izbjegavaju klopke u koje ih se uvlači i ne žele otvoreni sukob na bojnom polju. Rusija nije tako reagirala u Ukrajini, Kina na brojne provokacije u Južnom kineskom moru, Sirija nije vojno odgovorila Izraelu, a Iran je na američku agresiju dao asimetričan odgovor. U tom svijetu imamo zapadnoeuropske progresivne stranke i nevladine udruge koje, samo da ne bude rata, preferiraju „status quo“ i očuvanje zapadne hegemonije, koja je prilično uzdrmana, ali još uvijek opasna.

Oni tvrde kako pripadaju „lijevom političkoj misli“ i pozivaju se na pacifizam, ali taj pacifizam ne traže od najratobornije zemlje u svijetu, već od onih koji su mete napada. Štoviše, traže i promjenu „režima“, autokratskih ili klerikalnih, kako ih zovu, jer bi se tako izbjegla proturječja i cijeli bi svijet prihvatio „univerzalne liberalne vrijednosti“ i svi bi živjeli u „najboljem od svim mogućih svjetova“.

Ovakve stavove možete čuti od takozvane „demokratske ljevice“ koju predstavljaju Jeremy Corbin i Bernie Sanders, ali i pseudoljevičarskih projekata poput grčke Syrize ili španjolskog Podemosa.

O ovom politološkom kutku, iako je ovo tko zna koja po redu analiza koja raskrinkava lažnu ljevicu, posvetit ćemo se malograđanskom pacifizmu, koji se zna predstaviti i kao “ljevičarski”, koji nije ništa drugo doli odvraćanje od borbe naroda koji žele povratiti izgubljeni ili sačuvati postojeći suverenitet i drugo je lice imperijalizma.

Tko je bolje čitao njegova djela, zna da marksistički koncept iz XIX stoljeća u sebi sadrži i neminovnost nasilne promjene društva. Ali to je pisano u XIX stoljeću i vremenima kada su europski radnici radili po 14 ili 16 sati dnevno, a oni u kolonijama su de facto bili robovi, stoga je nasilna pobuna masa bila jedino moguće rješenje za stjecanje bilo kakvih prava.

Međutim, povijest nas uči da se dualizam klasne borbe pokazao kao prejednostavan i neprimjeren, te da se mora iznaći kompleksniji način u okviru kojeg će se posvetiti veća pozornost međunarodnom aspektu tog sukoba, kao i sukobu unutar skupina koje u njemu sudjeluju.

Iako bi se čak i Lenjinu mogli pripisati ovi „grijesi“, ipak je zapadnoeuropska revizionistička ljevica marksizam u praksi pretvorila u anti-imperijalistički pacifizam. To je vidljivo u programima mnogih suvremenih „lijevih radikalnih“ stranaka u Europi. Pacifizam nije ništa drugo doli oblik suradnje s financijskom poduzetničkom i političkom elitom.

Pacifizam i revolucionarni pristup nisu kompatibilni, jer nijedan pokušaj promjene društva ne može predvidjeti razinu nasilja koja bi bila nužna da do te promjene dođe. U tom kontekstu vrijedi spomenuti poznatog talijanskog ljevičarskog mislioca Domenica Losurda, koji komunistički pokret želi stopiti s pacifizmom, čime kao da pokušava izmiriti vraga sa svetom vodom.

Demokracija, pacifizam, reformizam i parlamentarizam su u svojoj suštini reakcionarni zato što im je jedina uloga da spriječe uspostavu pravednijeg poretka u odnosima između društvenih skupina. Oni to čine bez obzira na apsolutno neprirodno stanje stvari koje održavaju u životu.

Marksizam XIX stoljeća je revolucionarna teorija koja kida sve veze s prošlošću i zamišlja prelazak iz jednog društvenog poretka u drugi, iako utopijski, koji je nazvan komunizam. Dakle, povezivati ga s demokracijom, pacifizmom, reformizmom i parlamentarizmom znači odstupati od njegove prave prirode. Danas to znači da se španjolski Podemos, na primjer, koji je u Španjolskoj upravo stvorio koaliciju sa socijaldemokratima, bolje rečeno liberalima, stranke PSOE, odrekao temeljnih načela koja je zastupao dok je bio izvaninstitucionalni pokret. Isto je bilo sa Syrizom u Grčkoj, za koju se, nakon svega što je učinila, s pravom može sumnjati da je bila laboratorijski osmišljen ljevičarki pokret kako bi se prevario grčki narod, koji je na referendumu 2015. Napravio revolucionarni iskorak i odlučio da neće prihvatiti diktat Europske komisije, Međunarodnog monetarnog fonda i Europske središnje banke, a vlada Alexisa Tsiprasa i Syrize je izdala svoje ljude i grčka danas duguje više nego je dugovala 2015., s tim da je lihvarima otplaćivala kamate na dugove skoro pet godina. Uz sve što je privatizirala i platila međunarodnim kreditorima, Grčka danas duguje 369,3 milijarde dolara, dok je u trenutku referenduma 2015. dugovala 346,8 milijardi dolara. Zaključak je da je Syriza „pacificirala“ Grke i eutanazirala njihovu volju za promjenom, radikalnom i revolucionarnom, izraženom na referendumu.

Jedan od najvećih nedostataka marksizma je taj što nije razradio teoriju koja će dati smjernice za ponašanje u nerevolucionarnim vremenima. Ni Marx, ni Engels nisu bili pacifisti. Marx je oštrom retorikom zazivao pobunu i revoluciju protiv europske elite, posebno protiv monarhija, Austro-Ugarske i Ruskog carstva, dok je Engels blagonaklono gledao na ideju o obaveznoj mobilizaciji masa u „naoružano radništvo“, što bi bio način da se stvori potrebni instrument za provođenje revolucije, ali kada za to dođe vrijeme. Naravno, ovdje smo još uvijek na razini teorije, ali dobro osmišljene teorije, dok današnji „ljevičari“ ukazuju na proturječja i nepravdu postojećeg sustava, ali ne nude nikakva konkretna rješenja, osim onih koje su osmislili CANVAS i ranije Gene Sharp sa svojim „nenasilnim pobunama“, koje su alat imperijalističke elite za očuvanje globalne hegemonije. Zato ljudi olako padaju u zabludu i poistovjećuju ove reakcionarne ideje s lijevom političkom misli, koja je izgubila svoj identitet. Barem na Zapadu.

Na primjer, Lenjin piše: “Socijalisti su oduvijek osuđivali ratove među narodima kao barbarsko i životinjsko ponašanje. No, naš stav prema ratu je potpuno drugačiji od buržujskih pacifista i propovjednika mira i anarhista. Od prvih se razlikujemo po tome što razumijemo vezu između rata i klasne borbe unutar pojedinih nacionalnih država. Nemoguće je iskorijeniti ratove sve dok se ne iskorijene klase i izgradi socijalizam. Stoga u potpunosti podržavamo i dajemo legitimitet građanskim ratovima koji su progresivni, odnosno onim ratovima koje potlačeni pokrenu protiv tlačitelja. Robovi protiv robovlasnika, sluge protiv aristokracije, radnici protiv buržoazije. Od pacifista i anarhista, mi marksisti se razlikujemo po tome što s točke gledišta dijalektičkog materijalizma razumijemo povijesnu nužnost svakog od tih ratova.“

Stoga moramo priznati da su se u povijesti, ali i upravo u ovom trenutku, vodili vode ratovi koji su, bez obzira na sve strahote, bili ili jesu progresivni. Neki su podigli ljudsko društvo na višu razinu, time što su uništili reakcionarne i štetne institucije. Srušili su najokrutnije tiranine i inozemne marionete s vlasti.

Rat Sirije protiv međunarodne terorističke koalicije u suštini nje klasni, ali je rat za opstanak sirijskog naroda i obranu svijeta od najvećeg zla koje se u svijetu pojavilo nakon nacifašizma – vehabijskog islamofašizma. To nas uči da svaki rat ima svoje povijesne karakteristike na koje trebamo obratiti pažnju.

U tom kontekstu treba podsjetiti da su upravo njemački komunisti, sa svojim antimilitarizmom, dopustili jednom od najokrutnijih režima u povijesti čovječanstva da preuzme vlast. Početkom XX stoljeća su u Njemačkoj komunisti i socijalisti sebi dozvolili luksuz antimilitarizma, čime su upravljanje zemljom doslovno u ruke poklonili nacistima.

Nenasilje i takav način razmišljanja je sastavni dio zapadne propagande. SAD su bolje nego itko drugi iskoristili Gandijev „nenasilni otpor“. Takvo „nasilje“ su propagirali u „Obojenim revolucijama“, dijeleći brošure i upute koje su slobodno kolale internetom, a mnoge od njih možete naći i danas.

Međutim, uvijek se dođe do točke kada nasilju pribjegavaju i nenasilni. Tada i oni, kako bi ostali dosljedni, moraju „dehumanizirati“ protivnika, jer je to potrebno da bi se riješili moralnim dilema.

Iskreno govoreći, Amerika ne poznaje šovinizam i špiljski nacionalizam u europskom obliku. Imperijalistička politika Washingtona je ujedno i internacionalistička, a vodi se u ime „demokracije i ljudskih prava“. Metode koje se koriste su različite, ovisno o tome gdje treba intervenirati.

I ovdje dolazimo do apsurda u kojem se europske vlade toj politici nikada nisu uspjele suprotstaviti. Američkom se intervencionizmu ne možemo suprotstaviti šarenim balončićima kojima u prosvjedima mašu čelnici europske ljevice, a koji potom u parlamentima dižu ruke za vojne intervencije i „doprinos miru u svijetu“.

Uostalom, postoji više vrsta mira. Mir koji se temelji na ravnoteži snaga i jamči suverenitet i razvoj narodima, ali postoji i mir koji podrazumijeva prihvaćanje podređene uloge, a u takvoj je situaciji razvoj i prosperitet naroda koji na to pristaje nemoguć.

Upravo zato pacifizam i nenasilje ne pripadaju lijevoj političkoj misli. Ovdje treba postaviti pitanje da li, odbijajući antimilitarizam, čovjek postaje militarist? Ne, budući da je jedini pravi mir onaj u kojem postoji ravnoteža snaga. Kako ne bi trpjeli nasilje treba biti spreman i ponašati se nasilno, ili se, kako izreka kaže, pripremati za rat, ako to trenutak zahtijeva.

Pacifizam je samo drugo lice imperijalizma, i to treba jasno reći. Nekada su misionari iz redova crkve pratili kolonijalne ekspedicije, a danas to rade nevladine organizacije, ali se u suštini nije promijenilo ništa.

Sada kada se, barem srednjoročno, sudbina Europe i svijeta rješava u istočnoj Ukrajini i na Bliskom istoku, reći “svi su isti, rat je zlo i svi koji ratuju trebaju istog trenutka baciti oružje i potrčati jedni drugima u zagrljaj”, trebaju dobro promisliti o gore navedenom.

Konačno, Ukrajina je izašla iz Pokreta nesvrstanih i nema nikakvog razloga da se ne uništi država, ne ukrajinski narod, koja kleči i moli da postane dio NATO pakta, ako je to moguće. Zaboravljeni rat koji još uvijek traje u Donbasu je, bez obzira na sve strahote, progresivni rat, koji društvo u tim regijama i cijeloj zemlji može podići na jednu višu razinu, tako što bi se mogle uništiti reakcionarne i štetne institucije koje su Kijevu postavljene od strane Washingtona.

U Iranu imamo drugi slučaj. Mnogi među europskim „progresivnim“ krugovima mrze „teokratski režim“ u Teheranu i tom logikom podržavaju destabilizaciju te zemlje, koja je u praksi, iako pod zastavom islama, ostvarila više socijalističkih ili socijalno pravednih pobjeda nego bilo koja ljevičarska vlada u Europi. Ono što naši „progresivci“, usprkos svojim akademskim titulama ne razumiju, je činjenica da islam nije samo religija, već skup pravila koja su duboko ukorijenjena u društvu i izraz su tradicije i civilizacije u ovom slučaju iranskog, nekoć perzijskog naroda. Ali ako pogledamo ekonomiju, socijalnu državu, odnos prema ženama i obitelji, koji je zbog agresivne propagande potpuno nepoznat široj javnosti, Iran je, iako u problemima zbog sankcija i embarga, bliži pravednoj socijalnoj državi od mnogih europskih zemalja koje se hvale svojim „progresivnim vladama“. Da bi to obranio i kako ne bi bio bačen na koljena, Iran treba moderno oružje, treba svoje Basij milicije i Iransku revolucionarnu gardu, treba sve ono što malograđanska pacifistička pseudoljevica s gnušanjem odbija priznati. Islamska Republika se mora obraniti pod svaku cijenu, ali joj pacifisti negiraju pravo na samoobranu.

S druge strane, toliko hvaljena „nenasilna revolucija“, ona „obojena“, naravno, osim što u svojoj završnoj fazi nikada nije nenasilna, iza sebe ima stotine i tisuće nuklearnih projektila i sve vrste modernih oružja kojima raspolažu Pentagon i njegovi saveznici.

Stoga ponovimo da malograđanski pacifizam, koji se predstavlja i kao “ljevičarski”, drugo je lice imperijalizma i nije ništa drugo doli odvraćanje od borbe naroda koji žele povratit izgubljeni ili obraniti stečeni suverenitet.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
38 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Kaj ti
Gost
Kaj ti
8 mjeseci prije

Kako si glup. Nek ti Bog pomogne,drugi ti nemoze

imalijosnade
Gost
imalijosnade
8 mjeseci prije

namere mu ni bog pomoć-kad je bog posla babu s kolačima on nije bio tu. evo js mu dajem minus a usput mu software dodaje i plus

farre
Gost
farre
8 mjeseci prije

“civilizacija” gdje???

John Galt
Gost
John Galt
8 mjeseci prije

Trenutačno političko uređenje nije dokaz civilizacijskog dosega. Europska civilizacija je rezultat kršćanstva. A europski i kasnije američki ekonomski prosperitet je rezultat protestantizma, dakle opet kršćanske denominacije.

Admin zna ko je preko IP adrese.
Gost
Admin zna ko je preko IP adrese.
8 mjeseci prije

Liberal, fuj to. 🙂

Lucija
Gost
Lucija
8 mjeseci prije

Galt
Je. A vrhunac je bio srednji vijek.

John Galt
Gost
John Galt
8 mjeseci prije

Kršćanstvo nije crkva.

subversus
Gost
subversus
8 mjeseci prije

“Trenutačno političko uređenje nije dokaz civilizacijskog dosega.”

Složio bi se … donekle. Ali još pokušavamo riješiti iste probleme kojima su glave razbijali politički i filozofski mislioci predkršćanske Europe. Iz čega proizlazi da kršćanstvo, iako je ostavilo golem trag, često krvav, nije dio rješenja.

“europski i kasnije američki ekonomski prosperitet je rezultat protestantizma”

Možda griješim, ali mi se čini da, ma koliko se oslanjali na metafore, parabole i prenesena značenja, imperijalizam, kolonijalizam, robovlasnička eksploatacija i bankarsko mešetarske prevare nisu bili propagirani u 95 teza … ukratko, ekonomski prosperitet je u 95 posto slučajeva rezultat dostupnosti resursa. Jedan posto ostavimo ‘sretnim okolnostima’, a ostala 4 posto se odnose na to da budeš mudar pa ih ne zapiješ i prokurvaš baš sve odjednom.

John Galt
Gost
John Galt
8 mjeseci prije

Nisam ni rekao da je kršćanstvo dio rješenja. Rješenje je smanjivanje državnog aparata na najmanju moguću mjeru. Točno je da imperijalizam i dr. nisu bili među tezama pribijenima na ulazna vrata crkve, međutim u vidu treba imati vremensko razdoblje od nekoliko stoljeća. Za razliku od SAD, europske države i njihov kapitalizam je bio pod snažnim utjecajem državnog vrha koji je na taj način širio carstvo i utjecaj dok Amerikanci nisu bili kolonijalna zemlja i njihov “imperijalizam” se počeo događati tek kada je porasla stvarna moć države. Do 20-ih godina 20. st. udio u potrošnji federalne vlade SAD-a je bio manji od 10% i do ulaska u 1. svj. rat SAD je držao sam za sebe gotovo stalno, a ekonomski se razvio znatno brže od europskih zemalja. Nadalje, nije točno da je ekonomski prosperitet u 95% slučajeva dostupnost resursa. Teritorij današnje Rusije i ranije SSSR-a i Carske Rusije prije toga je resursima najbogatije područje na svijetu pa se realno ne može reći da zemlje koje su danas tamo pariraju na bilo koji način koji je bitan običnom čovjeku gotovo svim europskim zemljama. Ekonomsko i sveukupno zaostajanje zemalja na tom području po mom mišljenju je rezultat je društvenog uređenja odnosno očita pušiona od Oktobarske revolucije na dalje. Niti jedna zemlja na svijetu nije ekonomski prosperirala ne poštujući privatno vlasništvo. Japan, Hong Kong, Čile i druge zemlje nemaju ni blizu dostupne resurse kao Rusija pa su ekonomski znatno naprednije od nje. Japan, ne zbog kršćanstva, nego zbog strašne radne etike u svojoj kulturi koja je pandan protestantskoj radnoj etici u Europi. Hong Kong i Čile zbog minimalnog uplitanja državne prisile u ekonomske odnose na tržištu. Svi sustavi koji propagiraju neko univerzalno društveno uređenje koje bi bilo dobro za svih ne uzimaju, po meni, u obzir ljudsku prirodu. Mešetarenje na burzi nije ništa drugo nego kada netko vrati kilometre na autu i prodaje ga na taj način. Prevara je ista smo na nižoj razini. Ili kad ti žena u dućanu krivo vrati kusur pa ti ništa ne kažeš. To je ljudska priroda i zašto bi neki bogataš bio cijepljen od toga. Za dobrobit gotovo svih na teritoriju jedne države potrebno je stvoriti podlogu da se društvo samo od sebe uredi, a ti uvjeti su privatno vlasništvo, kapitalizam i neuplitanje minimalnog državnog aparata u ekonomiju jer time pogoduju jednima na uštrb drugih. Državna vlast je poluga moći onima koji se označavaju krivcima za današnje probleme.

subversus
Gost
subversus
8 mjeseci prije

Ufff, odakle početi … ajmo po redu.
U vrijeme reformacije imperijalizam i kolonijalizam su bili vrlo aktualni i sastavni dio ‘razvoja’ europskih sila. Vezano uz to, Amerika je, nastavši kao kolonija, od vlastitog osamostaljivanja nastavila identičnu politiku i provodila ju svo vrijeme u svojoj hemisferi.
Tu se mora spomenuti i ‘fenomen’ prelaska iz monarhizma u parlamentarizam koji je od samog starta bio samo ušminkavanje stare priče – svi bitni ekonomski faktori ostali su u rukama ‘stare garde’ koja je ‘modernizirala’ svoje feudalne rezerve i prihode. Zbog čega je na kraju krajeva i počelo rađanje ljevice.
Što se Rusije tj. bivšeg SSSR-a tiče, ne znam na koji način možeš opravdati tvrdnju da ona nikako ne parira, možda da pitaš Nijemce je li im toplo zimi i koji energent im pogoni onu silnu ekonomiju. Što se lijepo moglo vidjeti i tijekom 2.svj.rata kada je bila utrka prema tada poznatim izvorima nafte – kad su izgubili tu utrku Nijemci su izgubili rat. Jer lijepo je imati Panzer, a još ljepše gorivo koje u njega točiš da ide, umjesto da ga sovjet na njega baca u molotovu.
O Oktobarskoj i njenim utjecajima na rusko društvo možda najbolje govore podaci o industrijalizaciji kao i uvjetima života Rusa prije i poslije nje.
Slažem se da mentalitet igra bitnu ulogu u ekonomiji (to je onaj dio o zapijanju i kurvanju), ali ne bi baš vukao paralele prema protestantizmu jer, kao što si i sam naveo, eto primjer Japana (koji se također može jako lijepo razvlačiti u priče o imperijalizmu i kolonijalizmu). A na kraju krajeva i Japan i Njemačka bi nakon 2.svj.rata još dugo bili gomila ruševina i spadali u treći svijet da u tom trenutku na scenu nije stupila nova imperijalna sila koja je vidjela priliku za globalno širenje utjecaja. Što, doduše u puno manjem i vrijednosno drugačijem obliku, stoji i za istočni blok.
O Čileu i Chicago boysima nećemo, to je već toliko rasturena priča da nema smisla.
Hong Kong i mešetarenje, lijepo si dao primjer, kusur tu, kilometri tamo – prevara. Ali ne znam zašto svodiš to samo na pojedinca ako se u suštini radi o institualizaciji iste osobine. Jer kad ti zbog kusura imaš višak, netko drugi ima manjak … Minimalni uplit državne (ili nekog oblika centralne vlasti) je moguć samo u društvima (govorimo o modernim društvima naravno) koja su već prošla plansku industrijalizaciju i organizaciju po svim komunalnim sferama.

“Za dobrobit gotovo svih na teritoriju jedne države potrebno je stvoriti podlogu da se društvo samo od sebe uredi, a ti uvjeti su privatno vlasništvo, kapitalizam i neuplitanje minimalnog državnog aparata u ekonomiju jer time pogoduju jednima na uštrb drugih.”
To je krasan opis onoga što već imamo – ‘predatory capitalism’ i ‘revolving door economy’. Možeš to pakirati i prepakiravati u sve nijanse šarenih papira, ali taj dio ljudske prirode kako kažeš neće tako brzo nestati. Bez uplitanja ‘nečeg većeg’ jači će uvijek žderati slabije … kapitalizam je također ‘planska ekonomija’, samo je plan malo manje, da kažem blago, altruističan.

Bondone
Gost
Bondone
8 mjeseci prije

Evo niti ja ne cijeniim to sto “imam”! EU je siva mrena na zdravom oku! Ubijedi me u suprotno!

za mir
Gost
za mir
8 mjeseci prije

Hrvati nisu Slaveni. Imperializam uvjek je ZLO zlovackih zlokaka.

ico
Gost
ico
8 mjeseci prije

5+ za Babića

Zagor
Gost
Zagor
8 mjeseci prije

Pala vlada!!!!! Ruska?????!!!!!!!!!

Alen
Gost
Alen
8 mjeseci prije

Od najave do realizacije prošlo je koliko , 6 -7 minuta.. Ovako se kod starog gazde odradjivalo..

John Galt
Gost
John Galt
8 mjeseci prije

Vrhunac civilizacije EU? Ni blizu. Umjetno stvorena, neprirodna, kohabitacija nepomirljivih razlika koju vode neizabrani s programom koji je skriven od stanovnika Europe.

imalijosnade
Gost
imalijosnade
8 mjeseci prije

pa kakva ti je domovina pola slavonije iselilo.. domovina je gdje je dobro ugodno i milina zivjet..

John Galt
Gost
John Galt
8 mjeseci prije

Vrhunac civilizacije EU? Ni blizu. Umjetno stvorena, neprirodna, kohabitacija nepomirljivih razlika koju vode neizabrani s programom koji je skriven od stanovnika Europe.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
8 mjeseci prije

Zapravo, to vječno pitanje nasilja i koliko ga je potrebno za radikalne promjene? Puška i odlazak u “partizane u šumu”, danas sigurno neće riješiti ništa. Odbijanje bilo kakvog nasilja, čak i u Siriji, recimo, znak je podrške imperijalizmu, inije nikakav “pacifizam”, već kolaboracionizam. Sad, tapkamo uvijek u mjestu, jer nema konkretne ideje o društvu kojeg bi trebalo ostvariti i idealu kojem stremiti. A da za početak srušimo neofeudalnu hidru zvanu EU, pa ćemo s nacionalnim državama vidjeti kako i gdje? Mislim da smo se vratili 200 godina unazad i imamo neofeudalizam. Nisu sitne grofoovije već feud zvan EU, ali s apsolutističkom monarhijom koju predstavlja EU komisija, Što god mi izabrali na EU izborima, ona će uvijek biti ista.

Lucija
Gost
Lucija
8 mjeseci prije

Laki
I gore od toga. Eu parlamentarci ne odlučuju o ničemu…a kruže i priče o korupciji.
Eu komisija…tko su ti ljudi, osim što su dokazani soroševci, + dokazano nesposobni tj. nisu ništa napravili u sektorima gdje su bili , npr Ursula za njem.vojsku.
Tko , dakle – upravlja?
Ovo je prostor za vrlo maligne utjecaje…

Ana
Gost
Ana
8 mjeseci prije

Imperijalno kapitalisticka mondijalisticka (anti)u stvari fasisticka kvazi ljevicarska poremecena banda je do sada svoje ratove vodila u tudjim kucama.
Zbog toga im je percepcija podosta poremecena, tako da im je u iskvarenim mozgicima percepcija i ovog bliskog rata malo iskrivljena, ne vide ga pred svojim vratima, nego negdje… tamo…kao i do sada.

imalijosnade
Gost
imalijosnade
8 mjeseci prije

bankari samo otvore zadnja vrata i bace sitnisa vodjama lijevih pokreta i reknu im: sad urlajte i uzmite pištaljke , trubie I ostsle rekvizite. tako biva kad malo jaca firma bude prodana/dodjeljena ispod stola nepoznatu tipu iz globale ..radnicima bude receno; mjesto posla sljedecenedlelje trebaju se javiti na buro-rada il socijalni centar.. puno puta lijevicari urlarju.i glume pravdu pro forma po nalogu svojih gazda i bankara. bio je tako isceniran 2011occupy cult na wallstreetu. bankari tad potplate vođe grupa a ostale ovce slijede svoje ovnov… poslije to bude par dana pa I sedmica, do sljedeće runde, itd..

Mr.Rock
Gost
Mr.Rock
8 mjeseci prije

“Radimo kao da ćemo 100 godina živjeti, pripremajmo se kao da će sutra rat.”
— J.B. Tito
.
Zato nas nitko nije dirao sve do smrti predsjenika!
Treba tu jos dodati i “Tudje necemo, svoje nedamo!”. Dakle, odbrambeni rat i ocuvanje drzave.
A napetosti i prijetnji je bilo itekako. Puno godina od kraja 2.SR podrucje uz talijansku granicu je bilo pod punom ratnom spremom, neprijateljstva sa Bugarima na bugarskoj granici nisu nikada prestajala i svake je godine poginulo nekoliko granicara od bugarskog metka. Stalni pritisak i prijetnje su dolazile iz Grcke zbog Makedonije, a poslije svadje sa Albanijom gledali smo se sa albanskim granicarima preko nisana.
iako je Jugoslavija bila prijatelj sa SSSR-om, 1968. godine za vrijeme intervencije u Cehoslovackoj podignuto je stanje pripravnosti na najvisu razinu, a rezervisti su mobilizirani i upuceni na madjarsku granicu. U to vrijeme jedan sovjetski lovac je uletio u jugoslavenski zracni prostor iz Madjarske. Bez pardona je bio srusen raketom sa Moslavacke gore. Ironija je da je oboren ruskom raketom, jer je Jugoslavija kupovala raketne sisteme od SSSR-a. Koliko javnost zna, nikakvog izvinjenja nije bilo.
Toliko o tome, vojsci, ratu, svijesti o neminovnosti rata, odbrani… suverenitetu!
.
Inace Babicu, svaka cast!

Komentator
Gost
Komentator
8 mjeseci prije

Nije nas niko izvana ni do sada dirao, nego smo se mi sami međusobno “dodirivali!!!

Mr.Rock
Gost
Mr.Rock
8 mjeseci prije

@Komentator: O moj komentatoru, kako se varas! Ne cudim se.O tome se danas ne prica, to je “crni komunizam”, koji je za sve kriv. Mi koji smo to sve gledali DANAS shvacamo sto je to u stvari bilo. Tada to nismo znali niti razumjeli. Bila nam je puna kapa “vanjskih” i “unutarnjih” neprijatelja o kojima smo svakodnevno slusali. Ma koji crni neprijatelji, kada tako lijepo zivimo, studiramo, radimo za dobre place, imamo stanove, zabavljamo se, putujemo, grade se kuce, vikendice na moru, kupuju automobili…? Sada kad je sve proslost itekako shvacamo sto se dogodilo. Program je tako uspjesno proveden u dijelo da je kao takav usao u politicku terminologiju – balkanizacija. Dirali su nas itekako! Uglavnom se igralo na nacionalizam, ali prvo su bili studentski nemiri. Poslije svih mogucih pritisaka, kada se Jugoslavija otvorila 1968.imali smo uvezene studentske proteste, po uzoru na nemira u Francuskoj i Njemackoj, koji su promptno uguseni. A Tito je poslije toga odrzao pomirljive govore i kao dao podrsku studentima na nacin da je to pretvorio u “nezadovoljstvo studentskim standardom”. Poslije dolazi 1971. u Hrvatskoj, Hrvatsko proljece. Nije obojena revolucija, ali su boje proljetne. To je uguseno, kolovodje pozatvorene, a da bi totalno smirio situaciju Tito trazi da se izmjeni Ustav i 1974. novi Ustav donosi vecu autonomiju republika. Tito da bi smirio napetosti sa USA, siguran u sebe zbog snage Pokreta nesvrstanih, vrlo jake jugoslavenske ekonomije i izvoza, dobro organizirane i mocne JNA i “sredjenih” unutarnjo politickih trzavica, odlucuje pruziti ruku USA. Nixon u Jugoslaviju, Tito u Washington, pusa, smijeh… divno, krasno. No, kako nista sa amerima nije djaba, uzima se nesto kredita kod MMF-a, mada sumnjam da je stvarno trebalo. Uglavnom, odjednom smo najpozeljnija turisticka destinacija na svijetu, hvale nas Holiwoodski glumci, snimaju se koprodukcije, svako malo neki veliki koncert. Rock bendovi redovno planiraju u turnejama Jugoslaviju i tako… Iza zavjese, program se provodi i dalje i ceka se. Docekalo se! Tito umire i odmah pocinje. Naravno, igra se na kartu nacionalizama. 1981. Srpska akademija nauke i umetnosti pise svoj znameniti memorandum, koji je srpska agenda za za rat 90-tih. od Gazmestana pa nadalje. Iste godine isprovocirani protesti Albanaca na Kosuvu pretvaraju se u gradjanski rat koji JNA gusi u krvi, a mnogi zavrsavaju na robiji. Vec 1980. nastaju “nestasice” kave, deterdjenta, juznog voca… Kako je to moguce, pitao sam se onda, kad smo mi Nesvrstani i prijetelji sa najvecim svjetskim proizvodjacima kave i banana, a imamo i toliko velih tvornica deterdjenta? Sada znam. U osamdesetima polagano dolazi do inflacije, drzava se zaduzuje, dug raste. Odjednom se dozvoljavaju bankovni cekovi za neograniceno koristenje gradjanima, mjenice se samo stampaju, bez kontrole i to sve do kraja osamdesetih dovodi do ekonomskog kolapsa, a svaka republika vuce na svoju stranu, svaki republicki SK vodi neku svoju politiku ili politiku sa figom u dzepu. Nitko ne postuje savezne zakone. Na kraju dolazi do politickih rasprava i raspada, a onda i rata. Sve ovo od 1980. do 1989. odradili su nasi. Da, nasi zato sto su bili jugoslaveni. Netko je u jednom komentaru napisao: dodju Ameri iz prtljaznika izbace pare i… tko nebi!? Dok je Tito bio ziv takvi su se nazivali “unutarnjim neprijateljima”. Eto, to je bilo ukratko. Americke i cionisticke agenture su odradile odlican posao. Posljedice su: Slovenija koja je totalno poravnata i svedena na zemljopisni pojam i gdje je program u cjelosti zavrsen. Hrvatska koja je izgubila industriju i stanovnistvo, a crkva i mafijasko-politicka klika se izivljava do besvjesti. Bosna i Hercegovina, koja uopce nije drzava, vec Daytonski monstrum koji se hrani krvlju triju konstitutivnih naroda i koja je europska ekspozitura islamistickog ekstremizma. Crna Gora koja je dom svercera i mafijasa zasticenih NATO-om. Kosovo koje je americka baza na Balkanu i centar trgovine narkoticima. Makedonija… Koja Makedonija? Makedonije vise nema!I Srbija koja vise nije Srbija, jer Kosova nema vise, vec drzava cajki i tajkuna sa korumpiranim politicarima koji bi sjedili ne na dve stolice, vec pokusavaju sjediti na tri. Sve u svemu, jad i bijeda. Za nas sve koji smo imaliJugoslaviju, za Amere uspjeh!

Red Dog
Gost
Red Dog
8 mjeseci prije

Kao drug i komunista znam. Rat je neophodan. Neizbezan.
Ali ono malogradansko dubre u meni se ipak boji.
Oli ste vi spremni, drugovi?

čitalac
Gost
čitalac
8 mjeseci prije

“Ali ono malogradansko dubre u meni se ipak boji.”
Pošteno.
I univerzalno prisutno.
I to objašnjava mnogo.

Trenutno necenzurirano ime
Gost
Trenutno necenzurirano ime
8 mjeseci prije

Rijetko se pojavi ovako brutalno precizan komentar, svaka čast!

Kunta Kinte
Gost
Kunta Kinte
8 mjeseci prije

Hm, da ga ne čitam redovito, po ovoj analizi bih zaključio da je Babić na križarskom pohodu protiv ovo malo ljevice što danas postoji na Zapadu. Sve što je napisao stoji, ali se (po meni) odnosi na zapadnu socijaldemokraciju, a ne na ove rijetke doista lijeve glasove koje on spominje (Corbyn, Sanders, Podemos…).
Ne razumijem kako mu Corbyn može biti na suprotnoj strani od iranske paradigme (za koju se slažem s Babićem da je socijalističkija i socijalno pravednija od mnogih nominalno lijevih vlada na Zapadu), ako je BBC još 2015. napravio dokumentarac o Corbynu, gdje mu se kao glavni krimen uzima bliskost s libanonskim Hezbollahom, za kojeg svi znamo da je pod iranskim utjecajem? Znači, BBC mu zamjera da je na proiranskoj strani, a Babić ga svrstava na suprotnu stranu.
Dalje, Babić govori kako Corbyn i Sanders “pacifizam ne traže od najratobornije zemlje u svijetu, već od onih koji su mete napada”. Očito mu je promakla Sandersova reakcija na ubojstvo generala Sulejmanija – senator iz Vermonta upravo je od američke vlade, a ne od iranske, zatražio deeskalaciju.
Što se tiče Podemosa, istina je da je sada ušao u vladajuću koaliciju s PSOE, ali, koliko znam, tu koaliciju podržava i katalonska republikanska ljevica, kojoj se baš ne može imputirati šurovanje s vladajućom klasom.
Syriza je posebna priča – tu ne mogu procijeniti koliko je Tsipras bio “izdajnik”, a koliko se naprosto uplašio.
Da zaključim – donekle mogu razumjeti Babića, jer je, recimo, njemačka socijaldemokracija s kraja 1950-ih bila radikalnija i socijalističkija od svih ovdje nabrojenih suvremenih ljevičara. Ali nakon sloma ljevice iz 1990. godine ovo je najljevije što uopće postoji, i ako ćemo pucati po tome, tada smo u istom rovu s onima koje najviše preziremo.

Lucija
Gost
Lucija
8 mjeseci prije

Kunta
Vrlo dobra analiza.
Ali, zadnji dio…nakon 90′.
To nije ljevica. Nikakva. I bolje je biti toga svjestannego zatvarati oči.

subversus
Gost
subversus
8 mjeseci prije

“To nije ljevica. Nikakva. I bolje je biti toga svjestannego zatvarati oči.”

Stoji u potpunosti. To je (često ne baš tiha) kolaboracija i potkopavanje vrijednosnih temelja, sabotaža …

qeiorvwqrfewirfqewrfiqewfqewrf
Gost
qeiorvwqrfewirfqewrfiqewfqewrf
8 mjeseci prije

Dobar si Babiću sa ovim……….

subversus
Gost
subversus
8 mjeseci prije

Ljevica je, kao se i navodi u tekstu, u srži svoje ideje revolucionarna. Koncept pacifističke ljevice je oksimoron, a agitiranje za isti subverzija otpora koja je do danas, zbog sustavnog ciljanog zaglupljivanja, prerasla u svojevrsnu samostojeću, samoreplicirajuću (kvazi)ideologiju. Imperija je time žestoko uzvratila udarac i osigurala si, čemu svjedočimo, poprilično dugačak business as usual period ‘mira’.

Što se tiče Lenjinovog citata – španjolski anarhisti su ga u potpunosti pobili (i dijelom zbog toga bili pobijeni) i danas dobro znamo da je jedini pravi sukob na pravoj ljevici oduvijek bio onaj između statizma i anti-statizma. Smatram da u tome i danas leži ključ ‘postrevolucionarnog problema’. Sva ostala soc-dem laprdanja i nepobrojiva količina liberalnih derivata istih su kako se i zaključuje u tekstu reakcionarni imperijalistički alati.

U svakom slučaju odličan tekst. Uz pohvalu bi izdvojio: “Demokracija, pacifizam, reformizam i parlamentarizam su u svojoj suštini reakcionarni zato što im je jedina uloga da spriječe uspostavu pravednijeg poretka u odnosima između društvenih skupina.

subversus
Gost
subversus
8 mjeseci prije

EU je diktatura. Fino zapakirana i šareno prezentirana od strane ljigavih postideoloških diplomata, ali svakako diktatura. I to prvenstveno ekonomska, a onda politička. Izdaju koncepta domovine su napravili svi oni kojima je prije bilo bitnije stvarati male ovisne kolonije umjesto pokušati čuvati društvo koje je, uz sve svoje mane, bilo socijalno pravednije i suverenije od ičega što nas čeka u tom ‘vrhuncu civilizacije’. Vrhunac civilizacije nije mjesto na koje sjedneš pa uživaš u bezbrižnom pogledu uz pivicu nego put po kojem lomiš noge i ruke kako bi svatko bio sit, zdrav i siguran. A dom, (ili domovina), nisu ‘krv i zemlja’, odnosno lokacija na koju slučajno padnemo iz uterusa, nego ono što na nekoj zemlji krvavim radom napravimo kako bi se s prijateljima odmorili od onog gore spomenutog puta i pripremili za novi dio trase. Pod krvavim se naravno misli i na žuljeve od motike i na rane od kuke …

Lucija
Gost
Lucija
8 mjeseci prije

“Pacifizam nije ništa drugo doli oblik suradnje s financijskom poduzetničkom i političkom elitom.”
To bi bilo – to.

Lucija
Gost
Lucija
8 mjeseci prije

“Jedan od najvećih nedostataka marksizma je taj što nije razradio teoriju koja će dati smjernice za ponašanje u nerevolucionarnim vremenima…”
😊😃 pa, treba se ponašati – oprezno. I paziti tko dobija ključne položaje… Otprilike, kao – Kina

Miki
Gost
Miki
8 mjeseci prije

Babić nažalost neznate situaciju u Iranu gdje teokratska manjina tlači večinu. Barem 80% Iranaca ne podržava režim na vlasti. Vešanje ljudi na autoliftovima je baš ono primer….

Alex
Gost
Alex
8 mjeseci prije

Marx prije svih,a potom i sljedbenici imali su osnovnu pogrešku šta nisu dovoljno,ili uopće,proučavali Freuda,Junga…To su donekle ispravili Reich i Fromm,ali ih je pregazila zapadnjačka egzistencijalistička ideja.Na Zapadu nema spremnih da se odteknu svog informatičkog načina života,pa nema razloga za revoluciju.
Promjene će doći sa Istoka, ali da bi ljudsko društvo funkcioniralo,mora postojati balans, dakle ni jedna strana ne smije prevladati.Od prvobitne zajednice i plemenskih odnosa,sva su društvena uteđenja samo način vladanja moćnika nad Da bi se to promijenilo,mora svaki pojedinac imati enormno znanje,razvijenu svijest i ogromnu moć da može u svakom trenutku svakoga srediti tko mu zaprijeti nekim zlom, dakle da je svaki pojedinac ravan Bogu… perfektan balans,ali i stravično dosadno.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
38
0
()
x