Žuti prsluci su iznova otvorili pitanje mogućnosti provedbe nenasilne revolucije

francuska protesti zeleni prsluci

Uvijek i iznova se otvara pitanje kako srušiti truli društveni poredak? Proteklih mjeseci je u fokusu francuski pokret Žutih prsluka koji traži pravedniju raspodjelu dobiti, manje poreze, pravo održavanja referenduma na inicijativu građana i još mnogo toga što bi poboljšalo živote radnika i stanovništva općenito. Vlada ne popušta, a pokret se ograničio na održavanje prosvjednih akcija samo vikendom.

U siječnju je objavljeno da će umjereno krilo Žutih prsluka osnovati stranku i da će se kroz institucije boriti za svoja prava. Inicijativu predvodi Jacline Mouraud, koja je rekla kako je važno da se povede borba protiv klimatskih promjena i da se ljudi okrenu protiv “kulta potrošačkog društva”.

Jacline Mouraud je iz Bretanje i pripada umjerenom krilu Žutih prsluka. Više puta je pozivala na suzdržavanje od nasilja i na pregovore s vladom. Krajem prošle godine je dobila prijetnje smrću od “anarhista kojima se manipulira” zato što je protiv nasilja i za pregovore. Vodeći aktivisti pokreta, Priscilla Ludosky i Eric Drouet, sredinom siječnja su rekli da pokret treba zaštititi od njezinih osobnih i političkih ambicija.

Kako ne bi duljili o sudbini ovog prosvjednog pokreta, pređimo na temu? Je li moguće radikalne promjene postići bez posezanja za nasiljem. Konačno, francuska vlada svake subote na ulice pošalje nekoliko desetaka tisuća policajaca i žandara u punoj borbenoj opremi. Ovo pitanje nije novo i često su osobe poput Jacline Mouraud zbunjivale radništvo i nezadovoljne građane.

Zapravo cijela povijest zapadne institucionalizirane ljevice je bila povijest zbunjivanja i obmane. Točno je da radnik danas nije radnik s početka XX stoljeća bez ikakvih prava, ali nije daleko od toga. S druge strane, mnogi vjeruju kako situacija ipak nije tako kritična da bi se poredak rušio i sve gradilo iz temelja. Tu su i konformisti, koji simpatiziraju prosvjedne pokrete, ali sami ne žele sudjelovati u bilo čemu takve vrste.

Nenasilje kao oblik klasne i političke bobe je rođeno s idejom “dugog marša kroz institucije” i odbacivanjem nasilnog prevrata i boljševičkih metoda od strane njemačkog socijaldemokrata Karla Kautskog i takvo razmišljanje traje do danas.

Jacline Mouraud

FOTO: Jacline Mouraud IZVOR: YouTube

U tom kontekstu je jedan od važnijih datuma u povijesti socijaldemokracije bio kongres SDP-a u Bad Godesbergu, 1959. na kojemu je Willy Brandt otišao tako daleko da je izjavio kako je platforma njemačke socijaldemokracije: “Ne marksizam – da socijalizam i ne nacionalizacija – da welfare state”. Posljedice tog popuštanja i kompromisa su se počele osjećati nakon pada Berlinskog zida i kada su elite vidjele da su mase omamljene i fragmentirane, nakon čega se odbacuju kejnzijanski model i socijalna država, za koju su neki naivno mislili da će preživjeti pad Sovjetskog Saveza.

Uz svu nužnu kritiku Sovjetskog saveza i Kine, nikada ne smijemo zaboraviti da samo zbog te dvije antikapitalističke sile veliki dijelovi Europe i Azije nisu ostali vazali njemačkog i japanskog fašizma, bez njih ne bi bilo procesa dekolonijalizacije Trećeg svijeta. SAD ne bi vladale kao poraženi svjetski žandar koji je u dubokoj unutarnjoj krizi, nego kao neupitni pobjednik. Vladajuće elite bi, bez straha od komunizma, na zahtjeve radničke klase odgovarale mnogo brutalnije i nikakav “welfare state”, kojeg je slavio Willy Brandt, ne bi bio moguć.

Ovdje vrijedi podsjetiti da je 2010. Domenico Losurdo, talijanski filozof, povjesničar, “marksist” i intelektualac objavio knjigu “Nenasilje, borba za mir i obojene revolucije”, gdje govori upravo ono o čemu slušamo danas. Naime, on u mijenjanju društvenog poretka naglašava nužnost izbjegavanja nasilja.

Nenasilje je karakteristika “Obojenih revolucija”, kao programski sadržaj sad već ugašenih pokreta “Indignados”, “Occupy”. Losurdo spominje začetnike antimilitarizma Karla Liebknechta, potom Gandija, Dalaj Lamu, Martina Luthera Kinga, američki pacifizam i druge primjere. Ali on kao da ne vidi da su učinci takvog pristupa bili devastirajući.

Ako se “a priori” odbacivao bilo kakav oblik nasilne pobune, osim nekih početnih izvojevanih “pobjeda” se u suštini ništa nije promijenilo. Stoga dobro treba promisliti kojem obliku nasilja pribjeći, jer ono ne mora nužno biti  oružana pobuna i juriš na “Zimski dvorac”. Osim toga, takva borba bi bila neravnopravna i samim tim besmislena. Imperativ je ne nasjesti na sirenski zov oblika “borbe” kakvu danas nudi Jacline Mouraud, a sutra netko drugi, kako se radništvo i prosvjedni pokreti ne bi doveli u bezizlaznu situaciju i slijepu ulicu u koju bi ih rado uveli “marksisti” trećeg milenija.

Walter Benjamin

FOTO: Walter Benjamin

“Znamo koliko je suza i krvi proliveno u pokušajima da se svijet promjeni revolucijom. Walter Benjamin je 1921. kritizirao nasilje čak i kada ima plemenite ciljeve”, piše Losurdo u svojoj knjizi u kojoj nas vodi ka nenasilju koje će se smjeti upotrijebiti samo onda kada je to potrebno. Radi se, dakle, o začaranom krugu.

Međutim, danas nismo u 1917. i “tradicionalne” metode društvenih promjena se moraju preispitati, prije svega iz razloga zato što pacifizam služi isključivo kako bi, teoretski i materijalno, “razoružale” skupine, nacije i narode koji su puki objekt politike koja želi dominirati. Ta politika se neće povući pred subotnjim prosvjednim marševima ni pred internetskim peticijama. U najboljem slučaju će pristati na neke ustupke, ali radikalne promjene ne treba očekivati.

Društvene promjene su uvijek bile posljedica sukoba. Kada neki društveni poredak ne funkcionira, latentni konflikt prelazi u akutno stanje zbog nastojanja da se iznađe novi poredak koji bi bio vitalniji od prethodnog.

Naravno, bilo bi najbolje kada bi se jedan truli društveni poredak mogao uništiti bez građanskog rata i strahotama koje on nosi sa sobom. Ali unaprijed i iz pukog principa isključiti mogućnost nasilne promjene znači isključiti mogućnost društvene promjene same po sebi. Iz tog razloga možemo reći da se oni koji se deklariraju kao “marksisti”, kao Losurdo u ovom slučaju, zapravo svrstavaju na suprotnu stranu, iz prostog razloga zato što marksizam u svojoj biti revolucionarna politička doktrina.

Marksistički koncept u sebi sadrži i neminovnost nasilne promjene društva, ali nas povijest isto tako uči kako se dualizam klasne borbe pokazao kao prejednostavan i neprimjeren. Mora se iznaći kompleksniji način koji će posvetiti veću pozornost međunarodnom aspektu tog sukoba, kao i sukobu unutar skupina koje u njemu sudjeluju. Iako se Lenjinu mogu pripisati ovi “grijesi”, ipak je zapadnoeuropski “marksizam” bio taj koji je komunizam u praksi pretvorio u “antiimperijalistički pacifizam”. To je vidljivo u programima svih suvremenih “lijevih radikalnih” stranaka u Europi.

Pacifizam nije ništa drugo nego oblik suradnje s vladajućom elitom. Pacifizam i revolucionarni pristup nisu kompatibilni, jer nijedan pokušaj promjene društva ne može predvidjeti razinu nasilja koja bi bila nužna da do te promjene dođe. Losurdo u tom smislu revoluciju želi stopiti s pacifizmom i pokušava izmiriti vraga sa svetom vodom.

Marks

FOTO: Spomenik Karlu Marxu

Demokracija, pacifizam, reformizam i parlamentarizam s duopolom dvije naizgled suprotstavljena tabora su reakcionarni zato što im je jedina uloga da spriječe sukob i uspostave red u odnosima između društvenih skupina, usprkos neprirodnom stanju stvari koje održavaju u životu.

Marksizam je revolucionarna teorija koja zamišlja prelazak iz jednog društvenog poretka u drugi, iako utopijski. Dakle, povezivati ga s demokracijom, pacifizmom, reformizmom i parlamentarizmom, ili institucionalnom borbom, znači odstupiti od njegove prave prirode.

Međutim, ova revolucionarna teorija ima svoj najveći nedostatak, jer nije razradila teoriju koja će dati smjernice za ponašanje u nerevolucionarnim vremenima. Ni Marx, ni Engels nisu bili pacifisti. Marx je oštrom retorikom zazivao pobunu, revoluciju i protiv europske buržoazije i protiv carske Rusije. Engels je blagonaklono gledao na ideju o obaveznoj mobilizaciji masa u “naoružano radništvo”, kako bi se stvorio instrument potreban za provođenje revolucije, kada za to dođe vrijeme. No, opet govorimo o XIX stoljeću i ta se vremena ne mogu poistovjetiti s Europom XXI stoljeća.

Kada govorimo o Lenjinu, tada situacija postaje kompleksnija. Kako bi ga razumjeli, pročitajmo kratki ulomak iz njegovog djela “Socijalizam i rat”.

“Socijalisti su oduvijek osuđivali ratove među narodima kao barbarsko i životinjsko ponašanje. No, naš stav prema ratu je potpuno drugačiji od buržujskih pacifista i anarhista, propovjednika mira. Od prvih se razlikujemo po tome što razumijemo vezu između rata i klasne borbe unutar pojedinih nacionalnih država. Nemoguće je iskorijeniti ratove sve dok se ne iskorijene klase i izgradi socijalizam. Stoga u potpunosti podržavamo i dajemo legitimitet građanskim ratovima koji su progresivni, odnosno onim ratovima koje potlačeni pokrenu protiv tlačitelja. Robovi protiv robovlasnika, sluge protiv aristokracije, radnici protiv buržoazije. Od pacifista i anarhista, mi marksisti se razlikujemo po tome što s točke gledišta Marxovog dijalektičkog materijalizma razumijemo povijesnu nužnost svakog od tih ratova. U povijesti su se događali ratovi, koji su, bez obzira na sve strahote, bili progresivni. Podigli su ljudsko društvo na jednu višu razinu, time što su uništili reakcionarne i štetne institucije. Neki su srušili su najokrutnije tiranine s vlasti. Stoga svaki rat ima svoje povijesne karakteristike na koje trebamo obratiti pažnju”, pisao je vođa Oktobarske revolucije.

Lenjin podsjeća da Marx i Engels ni prema jednom ratu nisu zauzeli neutralan ili pacifistički stav. Uvijek su bili na strani onih čija bi pobjeda doprinijela emancipaciji radništva i širokih slojeva stanovništva. On osobno drži kako se u Prvom svjetskom ratu bilo nemoguće svrstati na “pravu stranu”.

Nije jasan stav njemačkih komunista s početka XX stoljeća, koji su sa svojim antimilitarizmom jednom od najokrutnijih režima u povijesti čovječanstva omogućili da preuzme vlast. U Njemačkoj, koja je bila na koljenima nakon Versajskog sporazuma, ekonomski devastiranoj, zaduženoj i poniženoj, njemački komunisti su si dozvolili luksuz antimilitarizma i predali su zemlju u ruke nacistima.

Marx Engels

FOTO: Marx i Engels

To je jedno od ključnih neriješenih pitanja koje je posljedica nedostatka evolucije izvornog marksizma, koji je najvećim dijelom kritika tadašnjeg kapitalizma i poruka da ga se može srušiti samo revolucijom.

U Losurda je zanimljivo “kritičko preispitivanje nenasilja”. Postavlja tezu o nenasilju, koje u slučaju nužde ipak dozvoljava uporabu nasilja. Takav način promišljanja je sastavni dio zapadne propagande i misao vodilja Genea Sharpa, kojeg zovu Machiavellijem nenasilja i Clausewitzem nenasilnog ratovanja koje se u praksi provodi u “Obojenim revolucijama”.

SAD su najbolje iskoristili Gandijev “nenasilni otpor”. Takvo su “nasilje” propagirali u “Obojenim revolucijama”, dijeleći brošure i upute koje slobodno kolaju internetom. Međutim, uvijek se dođe do točke kada i nenasilni pribjegavaju nasilju. Ali oni tada, kako bi ostali dosljedni, moraju “dehumanizirati” protivnika, kako bi se riješili moralnih dilema i kako bi nasilje koje provode bilo “opravdano”.

Nakon toga, Losurdo pojašnjava suštinsku razliku između šovinizma i patriotizma, ali je to neprimjenjivo kada su SAD u pitanju. Amerika ne poznaje šovinizam u europskom obliku. Američka politika jeste internacionalistička, ali je imperijalistička u ime “demokracije i ljudskih prava” i koristi metode ovisno gdje treba intervenirati. Toj se politici europske vlade nikada nisu uspjele suprotstaviti.

Američkom se intervencionizmu ne možemo suprotstaviti ni šarenim balončićima i zastavama s duginim bojama, kojima u prosvjedima mašu i čelnici europske “ljevice”, a koji potom u parlamentima dižu ruke za vojne intervencije i “doprinos miru u svijetu”.

Marx Engels Lenjin

FOTO: Marx, Engels i Lenjin

Uostalom, postoji više vrsta mira. Mir koji se temelji na ravnoteži snaga koja narodima jamči neovisnost i razvoj. Postoji i mir koji podrazumijeva prihvaćanje podređene uloge, a u takvoj situaciji je razvoj i prosperitet naroda koji na to pristaju nemoguć.

Upravo stoga pacifizam i nenasilje ne pripadaju revolucionarnoj misli. Ovdje se može postaviti pitanje je li čovjek koji odbije antimilitarizam istovremeno postaje militarist? Ne, jer je jedini pravi mir onaj u kojem postoji ravnoteža snaga. Ako to trenutak zahtijeva, kako ne bi trpjeli nasilje treba biti spreman i ponašati se nasilno.

Pacifizam je samo drugo lice imperijalizma. Nekada su misionari iz redova crkve pratili kolonijalne ekspedicije, dok danas to rade nevladine udruge, ali se u suštini ništa nije promijenilo.

Ovaj kratki rezime itekako ima veze sa Žutim prslucima i svim drugim prosvjednim pokretima koji će nastajati i gasiti se, uz vrlo male šanse da išta promjene. Gdje su danas pokreti “Indignados” i “Occupy”? “Obojene revolucije” i “Arapska proljeća” su nešto drugo i ove su revolucije davale željeni rezultat zato što je iza njih stajala obavještajna, financijska, medijska i na kraju vojna potpora.

Stoga se u svjetlu navedenog zapitajmo kolika je mogućnost da u slučaju Francuske bude radikalnih promjena uz pozive na suzdržavanje od nasilja, na pregovore s vladom i apeliranje na važnosti borbe protiv klimatskih promjena i da se ljudi okrenu protiv “kulta potrošačkog društva”. Sve su to pacifističke fantazije koje će ugušiti prosvjedni pokret koji je imao potencijal da bude revolucionaran.

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
Dub Miroslav
Gost
Dub Miroslav

Da li netko zna za neku uspješnu ne nasilnu revoluciju do sada u povijesti?!?

Malomorgen
Gost
Malomorgen

Izbori….

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

@Malomorgen – Izborima…. Malo morgen… Ironija, nick ti je prikladan odgovoru 🙂

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Obojene revolucije Genea Sharpa odbaci, sve na kraju sadrže elemente nasilja (snajpere, upade u institucije, linč i bijeg predsjednika, diktatora ili poštenih, svejedno)

Brahman
Gost
Brahman

Revolucija građanskog neposluha pod vodstvom Gandhija koja je bila jedini način zbacivanja engleskog imperijalnog jarma, ako se ne varam, a mislim da ne. Sigurno ima još koji primjer, ne poznajem.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Da ,ali su umjesto britanske dobili nacionalne krvopije, sve do danas. Dobro, opet bolje, reći će netko, jer onako nisu imali nikakve šanse, ovako imaju. Možda se sad nešto počne mijenjati.

Dub Miroslav
Gost
Dub Miroslav

Brahman
To nije bila revolucija već borba za oslobođenje od kolonizatora. Te dvije stvari, po mom mišljenju nisu isto i ne provode se jednako pogotovo zato što je kolonija imala pet puta više stanovnika od kolonizatora.

Koča Popović
Gost
Koča Popović

Drug Babić je prije svega sjajan novinar. Uživam čitati njegove analize društvenih gibanja i povijesne presjeke geopolitičkih previranja. Izborom tema, a pogotovo njihovom obradom pogadja srž društvenih problema koji muče veliku većinu današnje populacije koja živi od svoga rada.

eu kolonija
Gost
eu kolonija

nažalost bez partizanske diverantske borbe protiv jače fašističke okupatorske vlasti I njihovih pomagača domaćih izdajnika nema ni slobode

Lucija
Gost
Lucija

Jednom se nakon ovakvog komentara na Alteru javio frajer i komentirao da su mu baka i djed proveli tako 4 godine, a devedeseti su ih vrijeđali.
A u nekim djelovima bivše SFRJ i gore.
Zbilja očekujete da će npr njihovi potomci napraviti istu grešku? Ili bilo tko drugi?

eu kolonija
Gost
eu kolonija

slažem se ali ovdje je riječ o francuskoj. nije to, borba protiv okupatora, pitanje izbora. to je pitanje opstanka. u francuskoj narod cijeni svoju antifašističku tradiciju.

Zax
Gost
Zax

Nazalost povijest nas uci da se bez nasilja drustvo ne moze mjenjati. Ali kao konformist radije cu pustiti druge da krenu prvi. Nigdar tak ni bilo da nekak ni bilo

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Barem si pošten 🙂

First Last
Gost
First Last

Da li nasilje ili ne, je samo dio problema mijenjanja društva. Kako to društvo organizirati, a da se ne ponište rezultati promjena, je kudikamo veći izazov. Do sada je jedino buržoasko-kapitalistički sistem uspio zaživiti na duži rok. Dok se ne dobije odgovor na to pitanje, sve je uzalud.

shumadinac
Gost
shumadinac

Pravo pitanje Prvi! Pravljeno je puno dobrih promena, socijalizam je recimo bio vrlo uspešan u jednom periodu da bi se vremenom “pokvario”. Neophodno je napraviti “sigurnosni sistem” koji će sprečavati autoimune bolesti društva – ne sme se dozvoliti da pojedinci okreću društvo samo protiv sebe.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Građansko-kapitalistički sustav je funkcionirao dok je imao protutežu. Onda je bilo i socijalne države i svega. kad je nestao SSSR, odmah je krenuo neoliberalni divlji kapitalizam s najgorim licem, kojeg i ne krije.

Dub Miroslav
Gost
Dub Miroslav

First Last
Kapitalizam jestar nešto preko dvije stotine godina. Neka carstva su trajala i tisuću godina. Razlog su proizvođačko vlasnički odnosi.

Lucija
Gost
Lucija

To u svakom slučaju nije kapitalizam 19 st. Dobici privatni, gubici svačiji, naročito siromašnih, koji postaju još siromašniji. Globalno.
Socijalizam vrijedi za – banke.
Nitko nikad nije očekivao da će nacionalne vlade (demokratske!) dozvoljavati neke stvari.
Niti jedna današnja vlada nebi mogla opstati u 19. ili početkom 20. st., bez obzira na stranačke pripadnosti parlamenata/ naroda.
Također, nitko nije očekivao da radnici neće imati svoj pokret. Štoviše, neće ni misliti da su radnici.
A kapitalisti? Tko bi jednom bio uhvaćen u prevari, nitko ne bi s njim više htio radit. A obitelj bi bila isključena iz društvenog života.
Ovi na Balkanu, nisu kapitalisti, već samo veći ili manji – lopovi.
A vidi se i po tome gdje idu i što rade.

Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata

Prestanite s radom totalno!
Nemozes 5 dana u tjednu sluziti robovlasnicima, a 6 prosvjedovat i gubiti oci, sake, glave i sl. te sedmi dan odmarat i vidat rane.

Histrion
Gost
Histrion

“Pacifizam nije ništa drugo nego oblik suradnje
s vladajućom elitom.” – meni možda najznačajnija
rečenica u tekstu punom značajnih rečenica.
G. Babiću, lijep i poučan tekst .

giordano bruno
Gost
giordano bruno

USA ima veliki uticaj na Evropu, ustvari ona je gvozdena pesnica Bankstersa.
Ku Klux Klan ili Kju-kluks-klan (engl. Ku Klux Klan; poznat i po akronimu KKK ili samo Klan).
Amerika ne poznaje šovinizam u europskom obliku. Američka politika jeste internacionalistička.
U ovoj američkoj državi RASIZAM JE TOLIKI da se crncima preporučuje da je IZBEGAVAJU.
Rasizam je u Misuriju toliko jak da organizacije za građanska prava u turističkim brošurama upozoravaju Afroamerikance da im život može biti ugrožen ukoliko posete ovu američku državu.

kremit
Gost
kremit

A da posude onog jenki smutljivca i gada sta zove na rusenje Venezuele i Madura.

kardinale
Gost
kardinale

Masoni su duboko etablirani u sve vaznije odluke svake zemlje. Gdje je moc i novac tu su koncetrirani. Naravno pricaju o liberalizmu,33 spola,humanizmu i ljudskim pravima svih vrsta i oblika. Dolazi vrijeme feudalizma, grupica prvo navedenih koji se prezderavaju i veliki dio pucanstva koji se bori od 1 do 31 u mjesecu. Ma sto ja pisem ocean ovoga pise na internetu nista novo.
Laka noc fino sanjajte narode

Ive iz Pecalbe
Gost
Ive iz Pecalbe

Bez borbe nema ni revolucije ni pobjede a ni promjene.

onaj najgl.......veći Dalton
Gost
onaj najgl.......veći Dalton

Znači, valja opet u šumu………
P.S.
Dok Švabo opet izgubi rat da se mogu vratit’, raz*ebat’ će mi novi krevet.
🙂

Euro
Gost
Euro

mogla bi biti nenasilna. trebaju navuč na svoju stranu vojsku.

Nostradurus
Gost
Nostradurus

Nenasilna revolucija je tema do koje sam na kraju došao kao jedinog rješenja za bolji život građana. ….. Ipak, tokom godina komunikcije sa ljudima shvatio sam da nenasilna revolucija koja bi vodila ka boljem životu velike većine ….. zahtijeva da pojedinci budu točno obrazovani.

Međutim, oko 33% ljudi živi bolje u korumpiranom (iskvarenom) sistemu nego u sistemu najboljem za sve. Tih 33% spada u najobrazovanije i najsposobnije. I tako dolazimo do nemoguće misije: da oni koji su najmanje obrazovani i najmanje sposobni trebaju da stvore potrebnu većinu za promjenu i održanje sistema. Od te mase u RH više od trećine čine umirovljenici. Ne znam kako je u Francuskoj.

Znači imamo slijdeće nepremostive prepreke:

– 66% ljudi najmanje sposobnih i obrazovanih se mora boriti protiv težnji najsposobnijih i najobrazovanijih.
– potrebno je ispravno obrazovati 66% ljudi – imati napravljen priručnik i prisliliti ljude da se obrazuju. Temelj svega je spriječavanje političke korupcije
– tih 66% se mora organizirati i treba napisati novi Ustav koji će omogućiti efikasnu sprečavanje POLITIČKE KORUPCIJE preko koje se mijenjaju Ustav i zakoni da bi išao u korist manjine koja će živjeti na račun većine. Novi Ustav mora biti potpuno čist od koruptivnih članaka.
– umirovljenici su tradicionalno konzervativni i teško sposobni za učenje

Sad se malo zamislite. Koliko uopće posto vas shvaća da problem izvire iz političke korupcije? Koliko je spremno raditi na svom obrazovanju. I koliko vas je spremno raditi na novom Ustavu?
————–

Moj zaključak je da se nalazimo u PAT poziciji. Novo bolje društvo će biti lošije za 33% građana, a sad je za 67%. Znači u postotku je to dobitak samo za trećinu. Ne postoji društvo koje bi bilo najbolje za sve. Također, do boljeg društva se dolazi obrazovanjem i vlastitim angažmanom koje mnoge ne zanima.

Najveća je vjerojatnost da će samo doći do promjene vladajuće elite. Francuska je to prošla u 2 revolucije. Ne pomaže nam tu učenje Marxa i Engelsa. Trebaju nam drugi ljudi ili promjena u svijesti ljudi.

Lucija
Gost
Lucija

Nostradurus
Mislim da – nasreću- griješite.
Na vlasti nisu najpametniji i najobrazovaniji. Jer bi onda išli naprijed.
Iz istog razloga, ne možemo nikog imenovati, kao što kaže PPP. A ako je netko na vlasti, zašto bi, ? vodio revoluciju?

Nostradurus
Gost
Nostradurus

@Lucija, Povijesni primjer sa Njemačkom nije baš tako sjajan. Hitler i najviši nacistički časnici su imali natprosječan IQ. http://www.unz.com/akarlin/hitlers-iq-was-125/ . Što ćemo sad?

Lucija
Gost
Lucija

Netočno. U to vrijeme nije ni bilo relevantnih testova inteligencije.
I nadasve loša naobrazba. Hitler je bio u 1. svj. ratu, ali si je uzimao pravo da naređuje generalima.
Naci propaganda.
Štoviše, kada su kojekakvi takvi tipovi u upravljačnim tijelima, jasno je o kakvom se sustavu radi. I da netko drugi od nekud vuče konce.

Emiliano Zapata
Gost
Emiliano Zapata

Nemate razloga za raspravu. Zasto? Zato sto pametni mogu istovremeno biti i zli! Tako da nema napredka…

Lucija
Gost
Lucija

Psihopati ne prelaze IQ 100.
Nikad nisam upoznala inteligentnu osobu koja bi bila zla.

shumadinac
Gost
shumadinac

@Nostradurus
Tačno je da se nalažimo u pat poziciji.
Tačno je da je aajveća vjerojatnost da će samo doći do promjene vladajuće elite.
Tačno je da je potrebna promena svesti ljudi.
Nije tačno da 33% građana ne bi bolje živelo.

Kada su promene u pitanju onda su stereotipi najveća prepreka, stereotipi koje smo prihvatili kao činjenice. Ti si (nemoj ni ti meni persirati, molim te) sa onih 33% izneo dobar primer: tačno je da SADA žive bolje ali bi živeli još KVALITETNIJE kada ne bi bili u konstantnom “grču grabljenja” jer su na to prinuđeni – za godinu dana teške bolesti istopiće im se sav kapital (govorim o srednjoj klasi jer elita spada u 1%). Stalno se ističu primeri uspešnih ljudi koji su mladi, obrazovani ali se malo govori o onima koji su se ubili jer su propali finansijski ili ih je farmakološka mafija “oglodala do kosti”, posebno u poznijim godinama. Sada uključi TV, nađi vesti i uporedi procenat pozitivnih i negativnih vesti. Videćeš da su negativne u ogromnoj prednosti – ljudi dobijaju ono što ih više zanima, osnovno pravilo kapitalizma. Ali ovo ne važi za vesti o finansijskoj propasti gomile pojedinaca. Čak i kada su u pitanju istaknuti pojedinci vest se može pojaviti ali je brzo “zatpana” drugim, “važnijim” stvarima. Da li je to slučajno?

Pokazao sam samo jedan manje bitan stereotip kojih ima nebrojeno. Kada bi počeo da ih nabrajam videli bi da je to vrlo fina mreža koja je toliko savršena da jedni stereotipi postaju baza za druge i tako se zatvara krug. Običan čovek se ne može probiti van tog kruga, za to je neophodan organizovani rad (ono što ti zoveš obrazovanjem ali ga ja ne bih tako okarekterisao – nije neophodno učenje novoga, dovoljna je i zdrava logika). Potrebna je i upornost u savladavanju stereotipa – ne mali broj objasnim ljudika u čemu je “kvaka” i slože se sa mnom da bi se već sutra vratili na staru priču na nekom drugom primeru.

Nostradurus
Gost
Nostradurus

@shumadinac, na “buđenju” ljudi radim već 9 godina i mogu vam samo reći da što više znam da sam to dalje od rješenja. Sve pada u vodu kada nemamo politički i ekonomski angažirane pojedince. Bilo kakvo logičko razmišljanje o rješenju mora uključivati objašnjenja za slijedeće: – zašto je propao samoupravni socijalizam sa tržišnom privredom i bankarstvom djelomične rezerve – zašto se dozvolio rast nejednakosti u SFRJ od početka 70′? – zašto je propala Markovićeva refroma – zašto se vodio rat na prostoru SFRJ – zašto najviši vrh SFRJ nije uspio napraviti ono što mi danas želimo? —- Na sva pitanja znam odgovor: problem je u neinformiranim običnim ljudima koje su iskoristili pametniji i sposobniji za imovinski rat. I tima pametnijima i sposobnijima ne treba bolji život za većinu, već sa njih same. Oni ga postižu bez problema u svakom sistemu. A najlakše u korumpiranom kapitalističkom sistemu. I zato kapitalizam nema alternativu. Kapitalizam je egzaktno rečeno rat svih protiv svih za imovinu. I dok postoji pojam kapitala koji stvara kapital taj će imovinski rat trajati i postojati će kapitalizam. I kapitalisti će htjeti modificirati zakone da im kapitalni rast bude još lakši (članstvo u EU, TTIP, itd.). Običan neinformirani čovjek može samo zamišljati da se kapitalizam može “popraviti” jer je to iluzija. I to je objašnjenje zašto su sve francuske revolucije bile samo smjene vlasti. Tu gdje kapitalizam vlada, demokracija je samo fikcija. Jer kako može biti da većina usvaja zakone koji idu u korist malobrojnih kapitalista, nego da nema demokracije. Demokracija ne može postojati, ako su pojedinci neinformirani o bitnim političkim i ekonomskim pitanjima. Ključna stvar koja omogućava kapitalizam je politička korupcija kojom se ozakonjuje korumpirani kapitalistički sustav. To je po meni i jedini put za bilo kakve pozitivne promjene u društvu – micanje političke korupcije iz Ustava i zakona. A za to trebate imati dobro informirane i politički angažirane ljude. A kontra vas radi vojska plaćenika iz medija, političkih stranaka, “udruga građana”, sindikata, pravnika, strukovnih organizacija, tajnih društava, vjerskih udruga, državne uprave, web trolova, obrazovanja i kulture. I svi oni rade na stvaranju SPIN tema ne dotičući se nikad ključne stvari: političke korupcije u ustavu i zakonima – kako je maknuti i spriječiti. Znate koliko je sati kada “poznati borac” protiv korupcije tvrdi da ozakonjeni rad banaka preko emisije kredita nije “djelovanje protivno najboljem interesu građana” tj. nije vid političke korupcije u društvu. Mnogi ljudi samo glume da rade za sve nas. Takvih guja u srcu je na tisuće i tisuće. I sve njih pokreće isključivo vlastiti oportunizam (ključni generator političke korupcije u društvu). Napisao sam tekst o tome prije 2,5 godine: https://xreforma.wordpress.com/2016/12/11/suocavanje-sa-politickom-stvarnoscu/ . Da li je to bilo što promjenilo? Nije. A zašto? Jer “sve pada u vodu kada nemamo politički i ekonomski angažirane pojedince”. Opet smo na početku. Znanje je najmanji problem ako postoji nezainteresiranost. A što manje znaš, sigurniji si u svoje “znanje” tj. neznanje. PAT pozicija iz koje nema izlaza. I tako sam potrošio 9 godina na samoobrazovanju da bih shvatio da 99% ostalih to… Pročitaj više »

shumadinac
Gost
shumadinac

Nasilje protiv koga? PROTIV NEISTOMIŠLJENIKA??? I šta smo onda dobili???

Babić je ovde napao pacifizam “iz svih oruđa”, izjednačio je pacifizam u unutardržavnim društvenim procesima i pri otporu spoljnoj agresiji – ne mogu ni da nabrajam šta je sve objedinio. Tako se ne dolazi do ispravnog odgovora. I ako smo za socijalizam ko kaže da moramo prigrliti marksističke metode ako one insistiraju na revoluciji? Ali idemo redom…

Pitanje sa početka komentara ukazuje na apsurd nasiljnih promena unutar društva. Prvo da objasnim zašto je nasilje generalno pogrešan pristup.
Još su nam sveži u sećanju sukobi 90tih. Da li taj sukob U POČETKU želela većina stanovništva? Nije, želela ih je mala grupa koja ih je odlično iskoristila i malo veća grupa “navijača” – nasilnika (koji sebe zovu nacionalistima) kojima je nasilje bio osnovni motiv (oni generalno vole nasilje ali su tada našli izgovor da “postanu heroji”). Dakle, mala grupa je odredila sudbinu ogromne većine. Isto bi se dogodilo i sa nasilnim promenama unutar društva – agresivna manjina bi nametnula svoje ciljeve (i to ako iz tog procesa isključimo vlast i njene aparate).

Narod bira vlast i narod je može i smeniti – bez nasilja. Policija i vojska su takođe narod, nisu vanzemaljci. Vojska i policija će biti uz narod ako je narod jedinstven, ako ima zajednički cilj. Ako nema zajednički cilj ko će onda kome nametati svoj cilj? Sa kakvim pravom? Ako velike grupe populacije nisu za promene onda te promene nemaju legitimitet. Ciljevi moraju biti zajednički za celu (ogromnu većinu) populaciju što nije lako ali je preduslov za uspešne promene – jer promena nije i garancija da će biti bolje, bar smo mi to iskusili.

D A K L E, prvo je potrebno odrediti strategiju, odrediti šta je to što želimo i tri puta proveriti da li je ta želja realna, da li ju je moguće ostvariti.
Sa željama je lako, bar toga imamo ali društvo treba da se koncentriše na one koje su u službi prosperiteta društva a ne želje pojedinaca. Ovo je osnovno – donošenje mera koje doprinose prosperitetu DRUŠTVA. To je ujedno i najteži korak.
Kada se odredi strategija onda treba “animirati” društvo, treba mu objasniti zašto je to dobro – ubediti ga u to. Ako je strategija dobra, realna onda će imati veliku podršku naroda. tada će narod MASOVNO da izađe na proteste i jednostavno da ukloni vlast – čemu nasilje? Jedino ako vlast toliko plati vojsku i policiju da su spremni da se suprotstave narodu, nasilje je neizbežno (mada, u današnje vremenije lako kupiti tu lojalnost kao nekada, ukoliko su protesti izuzetno masovni i nenasilni teško da će se “aparati” odlučiti na silu).

Određivanje strategije, način za njeno sprovođenje, biranje vođa… je najlakše kroz otvorenu raspravu populacije – kroz direktnu demokratiju na način koji sam više puta opisao. Možda je dobar put do toga “narodni referendum” (koji traže “žuti”) koji bi bio početak da bi se vremenom razvio do punog potencijala.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Ti dakle tvrdiš da bi čak i pobjeda s referendumom i neko popuštanje Macrona u tom smislu nešto promijenilo. Ne bi. Ova je struktura stvorena da bude takva kakva jest, kao i EU. I ili će ostati takva kakva jeste ili će se rušiti. Konačno nije pitanje treba li provoditi revoluciju, nego tvrdnja da je koncept revolucije nespojiv s nenasiljem. Tako da si , možda emotivno, skrenuo u slijepu ulicu. Revolucija u nenasilje su kao voda i ulje, miješaj do mile volje, nećeš pomiješati.

shumadinac
Gost
shumadinac

Ne revolucija nego PROMENE.
Narodni referendumi se razlikuju od “običnih” jer za obične referendumsko pitanje određuje vlast. Narodni referendum može da evoulira u direktnu demokratiju – a i ne mora. Zavisi od želje i sposobnosti društva.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Ali se ne govori o promjenama, nego radikalnim promjenama uređenja općenito, revoluciji…. Nikako da se dogovorimo 🙂

shumadinac
Gost
shumadinac

Radikalna promena je kad neko ostavi cigare – ali to ne podrazumeva da mora da se tuče po glavi 😉

Šalu na stranu, oko ove teme ima previše stereotipa (budi siguran da to nije slučajno). Nikad nije bio problem pokrenuti promene, zapaljivi smo kao šibica, ali dogovoriti se oko promena, odrediti šta su kvalitetne promene – to je definicija reči “teško”.

PPP
Gost
PPP

Šumadinac, ovdje se s tobom slažem 100%. Nasilne revolucije su zamka za ići naprijed. Mainstream mediji mogu u roku 24 sata izazavati masovne sukobe, što i čine kada im zatreba. Dakle, sve revolucije su bile “programirane”.

Žuti prsluci nisu grupa bez mozga. Točno znaju što treba, samo što ti mainstream mediji guraju ove o kojima Babić piše i koji žele u politiku.

Žuti prsluci su jasno rekli da oni ne žele u politiku, nego da mogu reagirati kada predstavnci ne rade ono za što su birani.

Neka mi netko kaže tko bi trebao povesti revoluciji i tko bi trebao biti na vlasti nakon nje? Dajte mi samo par imena iz Hrvatske, BiH ili Srbije?

Ako nema imena, onda pričati o revoluciji nema nikakvog smisla, jer bi u takvoj situaciji na vlast iznova došli još gori.

Euro
Gost
Euro

mislim da ljudska rasa ide ka svom kraju. izlaz bi bio mozda totalni rat naroda protiv 1% .
pobeda bi nas dovela do novog ciklusa dobrobiti za narod. The Venus Project bila budučnost.
Welcome to the Future (1998) by Jacque Fresco

Nostradurus
Gost
Nostradurus

Statistika nije na vašoj strani. 33% ljudi sada živi bolje nego u “boljem” uređenju. Od preostalih 67% dobar dio su tradicionalno konzervativni umirovljenici. Koja je to strategija kojom ćete obrazovati sadašnje luzere i uvjeriti postojeće dobitnike da odustanu od velike osobne koristi? Hipnoza?

Euro
Gost
Euro

danas zive dobro 3 od 10. to je još uvjek velika večina koja slabo živi. bolje neče biti.
za strategiju još neznam… kajš se steže dok ne pukne.

Lucija
Gost
Lucija

Occupy je bio pokret koji je uočio probleme.
‘Žuti prsluci” pokušavaju riješiti probleme.
A nije pogrešno ni reći da ih moraju riješiti.

funny
Gost
funny

smjesno je uopce misliti da ce zuti ili neki drugi prsluci ista promijeniti
ljudi su govna

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Tekst na tragu ideologije Radničke fronte. Koju vode ljudi s plaćom od 18 000 kuna (Katarina Paović Vuković, Mate Kapović).
Kad već sam autor ne daje upute za revoluciju (citiranje Lenjina ćemo zanemariti), Radnička fronta zna kako:
“Mi jesmo i komunisti i socijalisti.
Izlazak na izbore jest korištenje institucija buržoaske demokracije kako bi se promovirale socijalističke ideje. To nas neće spriječiti, kada se odnosi snaga promijene, da ukinemo te iste institucije. U ustavu piše svašta. Između ostalog garantira se i pravo privatnog vlasništva. Naravno, ni to nas neće spriječiti da ga jednog dana, kada se odnosi snaga promijene, ukinemo. U Venezueli se nisu dovoljno radikalno obračunali s domaćim neprijateljima, kapitalistima i njihovim pomagačima…Da si TI u Venezueli, sigurno bi bio na toj strani s kojom se trebaju obračunati socijalističke snage…Vjerojatno će to biti slučaj i kada se kod nas zakotrlja priča u tom smjeru.”
Dakle, Žuti prsluci su amateri u usporedbi s domaćim snagama iz RF-a. Oni znaju kako.
Možda se spremaju na izvoz ideja u Francusku i Venezuelu. Pa da jednom Internacionala krene i odavde.
Spremite svoje sinove za njihove bitke.

Nostradurus
Gost
Nostradurus

Puste priče RF. Socijalizam mogu držati samo prisilom jer demokratski socijalizam traži obrazovanog i angažiranog pojedinca. A toga na žalost nema jer ne bi bili tu gdje jesmo.

PPP
Gost
PPP

Radnička fronta su revolucionari u patikama AirMax od 150 € i iPhoneom u džepu. Koga oni brane i uče, jadna mu majka.

alterego
Gost
alterego

rf je barem otvoreno na strani radnika za razliku od saborskih stranaka koji su to samo deklarativno.

PPP
Gost
PPP

Radnička fronta radnike uzima za korisne idiote, što govori ona video snimka Mate Kapovića koju brišu i kriju.

Na toj snimci jasno objašnjavaju da običan čovjek ništa ne razumije i da mu treba govoriti ono što on želi čuti. Također na toj snimci možemo čuti da su cilj sukobi na svim razinama. Dakle oni žele da radnici trče na barikade, kako bi im na kraju nabacili europski jaram na vrat.

To je ta navodna Radnička fronta. Prodali bi radnike zapadnim neoliberalima bez da trepnu.

Nostradurus
Gost
Nostradurus

Snimka sastanka RF u nastanku sa Matom Kapoviće je “ZAKON” za rad svake političke stranke jer stranke tu nisu radi naroda, nego radi sebe.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

SoA – Lupetaš po običaju i iskrivljuješ činjenice. kroz cijeli ovaj tekst sam ja samo razumio da se otvara pitanje mogu li se radikalne promjene (revolucija) provesti nenasilno i da su sve takozvane ljevičarske stranke odbijanjem nasilja izdale izvorni revolucionarni koncept na kojeg se pozivaju, uključujući revizionista Kapovića koji je preslika i sljednike socijaldemokratske struje struje Kautskog.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Prvo govorimo revoluciji, a ne kozmetičkim promjenama u okviru postojećeg sustava. U ovom slučaju , ako Macron čak i ispuni neke od zahtjeva, ništa se bitno neće u Francuskoj promijeniti. Islamska revolucija je bila pozitivan iskorak Iranaca u povijest i nije bila nenasilna. Prevrati , udari i protjerivanja kolonijalnih sila su sve bili nasilni procesi. Postoji Bolivarska revolucija, dobivena na izborima, ali objektivno nije bilo radikalnih promjena društvenog uređenja. Glavno pitanje je kako bi se ta revolucija trebala provesti? Govoriti danas o “partizanima u šumi” ili skupini entuzijasta s kojima je Castro proveo revoluciju je besmisleno. Moderna verzija Oktobarske revolucije je pridobiti vojsku na svoju stranu, točno, kao što reče @Euro. To se u Francuskoj neće dogoditi, čak i ako Žuti prsluci ne traže nikakvu komunističku utopiju.

shumadinac
Gost
shumadinac

Pazi Laki, oslobađanje od kolonijalizma je borba protiv stranog okupatora i to ne treba porediti sa promenama unutar jednog društva – što je tema ovog teksta. Stranog okupatora ne možeš ubediti, moraš ga “ubediti”.

PPP
Gost
PPP

Volio bih čuti koja je to nasilna revolucija uspjela i gdje?

Ovo što se dešava u Francuskoj je rezultat nasilne Francuske revolucije, jer se Macon poziva na istu, a podupiru je opskurne organizacije.

Revolucija u Rusiji je također prošla neslavno, jer da nije, lako bi se održala i danas bi Rusija bila najjača komunistička zemlja, što naravno nije. Jeste jaka, ali nije komunistička, kao ni Kina koja je imala svoju revoluciju poslije 2. svjetskog rata.

Koja je to zemlja uspješna nakon revolucije?

Zvrk
Gost
Zvrk

Kuba na primjer?
Spominješ rusku…e pa dojma sam da tamo nije uspjelo ponajmanje zbog revolucije kakva jest. Već obrnuto…konzumerizam i pohlepa mlađih generacija kojima je novac postao ideologija.

PPP
Gost
PPP

Vjerojatno nisi nikada bio na Kubi. Idi na Google Map i pogledaj kako to izgleda. Oni su u vremenu prije 50 godina. Ljudi su OK i namjere su OK, međutim to nije bila, niti će biti bilo kome referenca. Sankcije su učinile svoje, ali isto tako mogli su se modernizirati uz pomoć prijateljskih zemalja kao što je Rusija, Kina… Oni to nisu učinili nego su još u 70-tim godinama.

Veliš da je mlađa generacija postala pohlepna i da je to razlog što je revolucija propala. Što je danas? Utječe li danas novac na mlade u Rusiji i Kini?

U životu sam naučio jedno zlatno pravilo. Ne procjenjujem ljude, njihove namjere, ambicije i želje prema svojima. Svi smo različiti. Ono što meni valja, ne mora značiti da valja drugom.

Neki bi naturali svoju viziju svijeta, pa čak i agresijom prema onima koji drugačije razmišljaju. Takve su sve revolucije. U Francuskoj su za vrijeme revolucije ubijali kao na liniji, a sve u ime “općeg dobra”. Krvi je bilo do koljena.

Zato pamet u glavu jer sve je bolje nego proljevanje krvi bez kontrole.

Zvrk
Gost
Zvrk

Njih je ekonomski poprilično dotukao kraj blokovske podjele jer ostali su bez glavnog sponzora i morao se gospodarski prioritet promijeniti. U ono doba su bili poznati po poljoprivrednoj industriji, danas samo po turizmu. Dakle, morali su se i oni na teži način prilagoditi modernom vremenu.
Mislim da je mlađa generacija; Y, milenijalci ili kako ih već zovu poprilično materijalistički orijentirana. Do te razine da je kreditna kartica dodatni dio mozga, a kapital vrhovna religija. To je svugdje gdje ima široke ponude…još kad se doda kupovna moć dobivamo ništa drugo nego bezdušne konzumente. Nije slučajnost da je u brojnim zemljama središte društvenog života trgovački centar koji je uz to i kino, teatar, dvorana, ugostiteljski objekt itd.

Lucija
Gost
Lucija

Ma da. Puno je bolje ‘kuhanje žabe’, bez ikakve nade i za žabu i potomstvo.
Jadni oni što su poginuli u revolucijama, da bi se sad svašta pisalo.
I sad mi je jasno zašto ste me optužili za trolanje: nije moje nerazumijevanje ‘blokchaina’…

Siniša
Gost
Siniša

Ukrajina i Venecuela su dva izuzetna primjera uspjeha i neuspjeha….u Ukrajini su u ključnom momentu s lanca pustili izuzetno agresivne grupe i uz puku represiju su proveli revoluciju i uspjeli, manjina je izkoristila tromi i prevaziđeni pacifizam većine i vlasti te nametnula neka nova pravila;u Venecueli ipak nešto drugačije, iz početka mirno pa agresivno i jako arogantno ali je ipak vlast odreagovala kako treba što je homogenizovalo narod i usmjerilo ga ka pozitivnom i odbranbenom stavu.
Želim reći nasilje je potrebno da bi se masa animirala u željenom pravcu, ili da bi joj se nametnuo nekakav okvir;onda dolazimo do kontrarevolucije, krvave kao u Ukrajini ili manje krvave kao u Venecueli mada bi i u Ukrajini bila manje krvava da je vlast ispravno postupila te zaštitila državu.
Meni je relativan pacifizam vlasti u Venecueli sa jasnim i odlučnim polugama sile i represije zbilja fascinantan i revolucionaran;Gvidu treba ostaviti a ljude oko njega treba sklanjati i hapsiti… kao onog ambasadora Njemačke.

Lucija
Gost
Lucija

Sad ću vam ja reći zašto je potrebno i nužno nasilje.
Zato što niti jedan lopov nije prestao krasti sam od sebe.
Ako ga ne kazni država, a neće, jer takvi doslovce uništavaju institucije, potrebno ih maknuti.
Revolucije se događaju kad sustav ne funkcionira, a oni koji ga vode to ne vide ili ne žele to priznat. Ili, njima odgovara! Kao kad je Mikron maknuo dio poreznog opterećenja sa bogatih i prevalio na ‘srednju klasu’. Ovu na ulici.

Siniša
Gost
Siniša

Tačno samo ja sam malo drugačiji primjer naveo ali i taj se tvoj primjer opet svodi na tromost mase koja prinudi manjinu željnu promjene da pribjegne sili….da su Žute veste imaju komociju mase kao Gandi sve bi bilo drugačije ali nemaju i opet ne pribjegavaju nasilju što će dovesti do neuspjeha tog pokreta.

rover70
Gost
rover70

U članku se kaže da su socijalisti u predratnoj NJemačkoj bili pacifisti, to ne stoji. Bili su sličniji bijesnoj nasilnoj rulji. U stvari u njemačkoj su se sukobila dva socijalizma jedan sa nacionalnim, a drugi sa internacionalnim oblikom. Nacionasocijalisti su bili sposobniji i povjest je ispisana. Zanimljivo je da i nacizam i fašizam u svojoj osnovi predstavljau lijeve ideologije. Kad su se uhvatili Hićo i Brkonja bio je to u stvari bratoubilački rat.

First Last
Gost
First Last

… a Ameri, Briti i Gali su bili samo nijemi promatrači.

rover70
Gost
rover70

Naravno da nisu, oni su ložili sukobe na isti način kako ih lože i danas. Samo su se vjerojatno preračunali, izmakle im stvari iz kontrole. Kad bolje razmislim povijest se stalno ponavlja u varijacijama koje nadialaze naše osobno ljudsko iskustvo.

JumpingJackFlash
Gost
JumpingJackFlash

Zato i jesu anglosaksonsko-hazarske elite tako izdašno financirale austrijskog soboslikara preko one neutralne alpske državice… Da se poubijaju Rusi i Njemci što je moguće više…

POVEZANE VIJESTI

Izbornik