fbpx

Može li savez EU-SAD preživjeti ili bi „Zapad“ kakvog poznajemo mogao nestati?

NATO EU

Ovog studenog će biti obilježena 30. godišnjica pada Berlinskog zida. Kad je Mađarska počela otvarati svoje granice u travnju 1989. godine, Sovjetski Savez je izgubio utjecaj na zemlje Varšavskog pakta.

Unatoč zabrinutosti zbog vrtoglavo brzog tempa događaja, mirni kraj Hladnog rata bio je šokantan za zapadne sile kao i za Kremlj. Želja njemačkog kancelara Helmuta Kohla za ponovnim ujedinjenjem je izazvala zabrinutost zbog potencijalne hegemonije Njemačke u središnjoj Europi. Francuski predsjednik François Mitterrand i britanska premijerka Margaret Thatcher užasnuti su iščekivali takav razvoj događaja. Razbijena nakon Drugog svjetskog rata, Njemačka se ponovo ujedinila.

U Washingtonu je administracija predsjednika Georgea H. W. Busha, koja je u početku bila skeptična prema glavnom tajniku Sovjetskog Saveza Mihailu Gorbačovu, tražila poslijeratno rješenje za Europu. Bush zajedno s Kohlom ne samo da je vodio ujedinjenje Zapadne i Istočne Njemačke, nego je u studenom 1990. godine pomogao stvoriti i Parišku povelju za novu Europu.

Povelja je trebala postaviti nove temelje za europski svijet, predviđajući značajno proširenu ulogu Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi.

Washington i njegovi zapadni saveznici inzistirali su na proširenju NATO pakta na istok. Nagli kraj američko-sovjetskog sukoba doveo je do euforije na Zapadu, kako je napisao The National Interest, gdje se do tada Hladni rat doživljavao kao nerješiv sukob.

1985. godine urednici su u prvom broju ovog časopisa objavili materijal u kojem stoji kako “Sovjetski Savez predstavlja ozbiljnu prijetnju američkim interesima sada i u doglednoj budućnosti”. Četiri godine kasnije se pojavio esej Francisa Fukuyame “Kraj povijesti?”, koji navodi da je liberalna demokracija sa slobodnim tržištem “krajnji oblik ljudske vladavine”. Esej je preko noći pokrenuo buru suprotstavljenih izjava o ulozi ova „dva stupa napretka“ u povijesti.

Uz to, esej je poslužio kao poticaj vodećim neokonzervativcima poput Paula Wolfowitza, Charlesa Krauthammera, Roberta Kagana i Williama Kristola, koji su dobili „argumente“ kojima su branili američki trijumfalizam.

Možete dugo i mučno razgovarati o svim koracima kojim su neokonzervativci počeli prevladavati u raspravama o ratu i miru u Washingtonu. Međutim, nakon Hladnog rata je nekoliko vodećih realista iznijelo malo drugačije stajalište.

Na primjer, George Kennan je 1997. godine upozorio: “NATO širenje postat će kobna pogreška u američkoj politici nakon završetka Hladnog rata. Može se očekivati da će takva odluka gurnuti rusku vanjsku politiku u pogrešnom smjeru.”

No, esej Owena Harrisa, utemeljitelja časopisa The National Interest, najviše je proturječio duhu eseja Fukuyame. Isprva se dotaknuo suštine problema koji je pogodio zapadne demokracije od kraja 1989. Harris je u eseju objavljenom 1993. proučavao ono što je nazvao “kolapsom Zapada”. Kad su Amerika i Europa pokušale proširiti NATO i razmišljati o vojnoj intervenciji na Balkanu, Harris je postavio temeljno pitanje postoji li uopće takvo nešto što se zove Zapad?

Njegova je tvrdnja bila da povijesno postoji kulturna cjelina poznata kao Zapad, ali je ona često prolazila kroz političke i ekonomske podjele. S obzirom na to da ekonomske veze koče rat, kako je napomenuo, Europa je bila najujedinjenija prije Prvog svjetskog rata. Londonac se mogao u bilo kojem trenutku odlučiti naseliti u Beču ili Parizu i preseliti se istog dana i tamo premjestiti svoje imanje. Europljani nikad nisu imali takvu slobodu i nikada je više neće biti. Ali jedinstvo nikada nije bilo prirodno stanje stvari u Europi.

U posljednjih nekoliko godina na Zapadu se dogodilo nekoliko teških grešaka, od kojih je svaka poticala rast populističkih osjećaja. Jedan od primjera je referendum o Brexitu 2016. godine i mučni pokušaj Velike Britanije da izađe iz EU. Britanski konzervativci uvijek su Europsku zajednicu, a potom i EU, smatrali zavjerom Njemačke ili Francuske, koja je Ujedinjenom Kraljevstvu trebala oduzeti suverenitet i učiniti ga vazalom birokrata u Bruxellesu, bilo dekretom o imigraciji ili poljoprivredi, koji su protivni istinskim interesima Velike Britanije. Brexit je već „odsjekao glave“ dvoje premijera, Davida Camerona i Therese May. Sada je red na Borisa Johnsona koji je, pokušavajući izazvati parlament, samo potaknuo antipatiju, stvorivši savez između Laburističke stranke i Liberalnih demokrata.

Krajem rujna najavio je: “Mi smo dosljedno iznijeli ono što se meni čini pouzdanim, a temelji se na 5 načela – carinska unija, trgovinski odnosi, zaštita potrošača, zaštita okoliša i Sporazum iz Belfasta.” Ako pobijedi Corbin, pridržavat će se vlastite verzije politike “male Engleske”, a to će dodatno poremetiti odnose s Europom, više nego što je Johnson vjerovao. Najvjerojatnije će sve završiti oblikom personificirane vlade po uzoru na Kubu ili Venezuelu. Johnson je parodija autoritarnog vođe, a Corbin je zaista autoritaran.

Drugi znak raskola na Zapadu može se vidjeti u porastu nacionalizama. Njemačka, jednom zagovornica ujedinjenja Europe, suočena je s rastućim populističkim osjećajima, posebno u bivšoj Istočnoj Njemačkoj, gdje uvrijeđeni mještani vjeruju da su ih nakon 1989. godine braća na Zapadu iskoristila i zanemarila. Tu je i problem imigranata i naglasak na pretjeranom gostoprimstvu kancelarke Angele Merkel štetan je za njezinu Kršćansko-demokratsku uniju koju je zaobišla Alternativa za Njemačku.

U početku je Alternativa za Njemačku bila stranka euroskeptika i novinara koji su se protivili monetarnoj uniji u Europi, dakle euru i nimalo radikalna u svom „militantnom“ aktivizmu.

Međutim, tada je AfD prerastao u puno ozbiljniju i militantniju stranku, prezirući njemački osjećaj krivnje za holokaust koji traje unedogled i nikako da završi. Nakon što je Merkel u ljeto 2015. postala „kancelarka izbjeglica“, primivši stotine tisuća imigranata u Njemačku, Alternativa za Njemačku počela je dobivati na značaju. Na nedavnim izborima u Brandenburgu i Saskoj pokazala je izvrsne rezultate. U prvoj saveznoj državi je dobila 23,5%, dok je u  Saskoj dobila čak 27,5%. Sada je ta stranka treća po veličini u Njemačkoj. Prije samo nekoliko godina to je bilo nezamislivo.

Ali apeli stranke da je došlo vrijeme da se vrati izgubljeni njemački ponos i da se današnje generacije prestanu ispričavati za strahote Drugog svjetskog rata su očito našli svoje pristaše.

Gotovo 30 godina od pada Berlinskog zida je nacionalizam ponovno postao norma u pristojnom društvu. Njemačka može ući u trgovinski rat s Amerikom, jer Trump razmatra uvođenje carina na europske, prije svega njemačke automobile. Sve to može utjecati na odnose Berlina i Bruxellesa, članstvo u NATO paktu i savezništvo s Washingtonom. Umjesto da djeluje kao vođa oživljene Europe, Njemačka može započeti provoditi strategiju “Učinimo Njemačku opet velikom”, a da odvrati Ameriku može se okrenuti Rusiji i Kini.

U novoj provokativnoj knjizi “Svijetu treba zapadu”, Thomas Klein-Brockhoff, bivši pomoćnik njemačkog predsjednika Joachima Gaucka, tvrdi da je pogrešno vjerovati da se njemačko-američki odnosi neće narušiti, kao i da će zapadni liberalizam doživjeti renesansu.

Spominje krizu u kojoj se Amerika našla sredinom ’70-ih, kada je Richard Nixon odstupio s mjesta predsjednika, ljevičarski teror je bio u usponu, OPEC je uveo naftni embargo, a američka je ekonomija pala u recesiju.

Unatoč tome, napetost između Europe i Amerike postat će još izraženije ako Donald Trump pobijedi na izborima 2020. U stvari, Trump se pokušava nositi s „novom Europom“ na štetu „stare Europe“. Iako nemoćno, Trump zapravo teži sklapanju saveza sa zemljama poput Poljske i Mađarske, utemeljenim na općepriznatim kulturnim vezama.  2017. godine Trump je u Varšavi rekao kako podržava borbu poljske vlade za obranu “civilizacije EU ” od svih prijetnji, uključujući izbjeglice.

Ali Europska unija nema jedinstvenu civilizaciju, a Poljska je među posljednjim zemljama koje su odredište imigranata. Jedini otpor Varšave je bio što nije pristala na kvote, ali uz stotine tisuća, ako ne i više ratnih ekonomskih imigranata iz Ukrajine, Poljska ima puno pravo da ne prihvati istu vrstu migranata iz drugih dijelova svijeta.

Kako je Trump napomenuo da je potrebno da zemlje brane svoju “kulturu, vjeru i tradiciju”, zapravo je pokazao malo interesa za tradicionalne veze Amerike i Europe. Naprotiv, 2018. je govorio o brojnim mogućnostima da SAD kažu “Auf Wiedersehen”  NATO paktu. U tom smislu, Trump se vraća starijoj republikanskoj tradiciji držanja distance u odnosu na europske sukobe koji nisu izravno povezani s Amerikom. Rezultat toga može biti raspad zapadnog saveza, a to možda i ne bi bilo tako loše.

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
28 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Treba nestati
Gost
Treba nestati
2 godine prije

Nova geopoliticka arhitektura:
1. Amerika 1
2. Nezavisne i nacionalne evropske republike
3. BALKAN BLOK
4. Arabska Liga
5. Afrika tretji svet

Željko
Gost
Željko
2 godine prije

“Unatoč tome, napetost između Europe i Amerike postat će još izraženije ako Donald Trump pobijedi na izborima 2020.”
Sve je rečeno u ovoj rečenici i još da dodam ako prođe i BREXIT i to je to EU se počinje i de jure raspadati, odličan tekst i REALAN!!

Moreno
Member
Moreno
2 godine prije

Savez EU – SAD nemože preživit bez promjena. EU je faktički okupirana jer ima Američku vojnu čizmu na svome tlu i Amerika, danas Trump otvoreno kaže kako EU mora plaćat za svoju zaštitu. To je klasični reket ka kad se reketira vlasnika kafića, ili kesni ili bomba . . .… Pročitaj više »

mars
Gost
mars
2 godine prije

Da li ce savez SAD – EU opstati zavisi samo, jedino i iskljucivo od toga da li ce politicke, finansijske i privredne elite jednih i drugih uspjeti naci zajednicki modus zadovoljavanja vlastitih sveobuhvatnih interesa u kojem, na ovaj ili onaj nacin, jedna strana nece drugoj strani zavlaciti ruku u dzep,… Pročitaj više »

Kvisko
Gost
Kvisko
2 godine prije

Jest vala, evo javlja ARD da je kolona od Salzburga do Karavanki, citav truli zapad bjezi na istok, mnogi ce potegnuti do Rusije i jos dalje do Indije, prica se da tamo tece med i mleko.

Mali Mujo
Gost
Mali Mujo
2 godine prije

Sto prije taj savez nestane to bolje po ostatk covijecanstva.

Ive iz pecalbe
Gost
Ive iz pecalbe
2 godine prije

Umijesto vladavine bezumlja i pohlepe – novca potrebna je vadavina razuma i tolerancije.
Na planetu je dovoljno svega za svakoga, osim za gramzive i pohlepne.

Nostradurus
Member
Nostradurus
2 godine prije

Savez elita? On može preživjeti. Nikad nije ni bilo drugačije.

Lucija
Gost
Lucija
2 godine prije

Tekst otvara više zasebnih područja… “… Europa je bila najujedinjenija prije Prvog svjetskog rata. Londonac se mogao u bilo kojem trenutku odlučiti naseliti u Beču ili Parizu i preseliti se istog dana i tamo premjestiti svoje imanje.” Prvi svj. rat je ključ za puno toga… I baš zanimljivo, prilikom jedine… Pročitaj više »

Mozart
Gost
Mozart
2 godine prije

Stoltenberg je presjednik koje drzave?

onaj najgl.....veći Dalton
Gost
onaj najgl.....veći Dalton
2 godine prije

Najveći problem za europske elite, novu EU aristokraciju, je što njihova ideja o centraliziranoj Europi, ne prolazi među europskim stanovništvom. Naprotiv, otpor tome je sve veći…. P.S. Još kao luksemburški premijer 2007. g. Jean-Claude Juncker je na tu temu rekao: ””Svi znamo što trebamo učiniti, ali ne znamo kako bi… Pročitaj više »

kominterna
Gost
kominterna
2 godine prije

evropa mora shvatit da nam ameri nisu prijatelji nego okupatori,sve sankcije koje smo uveli po diktatu amerike štetu nama a ne njima…treba resetirat sve sankije i nove davat samostalno

kominterna
Gost
kominterna
2 godine prije

prusija je amerima bila dobra dok je bila na prvoj liniji pa je poslužila za pokoravanje susjeda a sad kad su poljaci glavni mjemci mogu samo pokrivat američke dugove bilo kaznama bilo lošim kupovanjem

Farre
Member
Farre
2 godine prije

Stvarno ne znam u kojem univerzumu je AFD bila kakva “prijetnja” NATO ili bilo kakvoj main stream politici. Oni jesu populisti, ali samo u obimu koji dozvoljava Frieda Springer I Baterlsman.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik