Dok se Turska pokušava ekonomski oporaviti od pandemije COVID-19, suočava se s neizvjesnostima zbog ogromnih izazova, uključujući visoke stope inflacije, iscrpljivanje rezervi središnje banke i kontinuiranu deprecijaciju lokalne valute, lire. Neizvjesnosti su se dodatno pojačale zbog iznenadne energetske krize nakon nestašice prirodnog plina. Turski ljudi i industrije suočeni su s najvećim dijelom nestašice struje. No, to nije dobro za gospodarski oporavak u nastajanju, pogotovo jer Ankara odbija deeskalirati svoje vojne avanture i provokacije.
Turska je nedavno iskusila nestašicu struje zbog neočekivanog prekida opskrbe plinom Irana na deset dana pod izlikom “tehničkog kvara”. Iako je Teheran najavio ponovno pokretanje opskrbe nakon plaćanja nepodmirenih pristojbi, mogućnost nestašica u budućnosti opsjeda Tursku i njezin industrijski sektor.
Dok su ljudi nosili nepodnošljivu bol tijekom hladne zime, nestanak struje (24.-28. siječnja) procijenio je industriju trošak od 5 milijardi dolara. Industrijalci, koji zbog nestanka energije ne mogu ispuniti svoje izvozne obveze, boje se otkazivanja narudžbi stranih kupaca.
Nedostatak struje i povećanje cijena također potiču inflaciju u zemlji. Od početka 2021. godine cijena prirodnog plina koji koristi turska industrija porasla je 5,5 puta, a cijena prirodnog plina koji se koristi u proizvodnji električne energije povećana je četiri puta.
Oporavak turskog gospodarstva ovisi o nekim od ključnih sektora, posebice automobilizmu i turizmu. Međutim, tijekom nestašice struje, proizvođač automobila Renault SA zaustavio je proizvodnju na 15 dana u svojoj tvornici u Bursi. Proizvođači automobila poput Tofasa u potpunosti su zaustavili proizvodnju. Podsjeća se da je automobilski sektor u 2021. godini pridonio 11 posto turskog izvoza.
Nestašica struje u zemlji dijelom je uzrokovana neplaćanjem pristojbi tradicionalnim dobavljačima. Ankara je također pogriješila u planiranju i donošenju ranih odluka o ugovorima o opskrbi plinom. Iako udio Irana u ukupnoj opskrbi Turske plinom iznosi 16 % i igra ključnu ulogu u energetskoj matrici zemlje, Turska također uvozi plin iz Rusije i Azerbajdžana. Unatoč različitim izvorima energije, Turska nije mogla dobiti potreban plin zbog velike globalne potražnje za energijom ove zime.
Analitičari kažu da Ankara nije poduzela odgovarajuće mjere unatoč očekivanim oštrim zimama i visokim cijenama nafte. Turski čelnici očekivali su pad cijena energenata, što bi moglo spasiti pogoršanje ekonomske krize usred utjecaja COVIDA-19, ali to se nije dogodilo. Pogreška u prosudbi Ankare dovela je do neobnavljanja srednjoročnih i dugoročnih ugovora o prirodnom plinu.
Nagli porast međunarodnih cijena energije sada prisiljava Ankaru da kupuje ukapljeni prirodni plin (LNG) na spot tržištu. U strahu od najgoreg, Ankara je u veljači osigurala dogovor s Azerbajdžanom o uvozu dodatnih četiri milijuna kubičnih metara prirodnog plina dnevno.
Glasnogovornik oporbene Republikanske narodne stranke (CHP), Faik Öztrak, izjavio je da se “[Erdoğanova] vlada kockala misleći da će se cijene prirodnog plina smanjiti, ali su izgubile.”
Ovo kockanje izazvalo je daljnji pritisak na njezine devizne rezerve, koje su već pod pritiskom za trenutne zahtjeve za servisiranje duga.
Ankara se suočava s višestrukim problemima otkako je pandemija COVID-19 razotkrila promjenjivu i visokorizičnu ekonomsku politiku Turske. Njezina je godišnja inflacija već dosegla 49 %, dosegnuvši rekord od 20 godina, a lira je prošle godine bila snižena za više od 40 %. Turska sada pokušava spriječiti recesiju i polaže nadu u očekivani prihod od turizma od 30 milijardi dolara u 2022., sve dok se pandemija ne ponovi.
U međuvremenu, s niske osnove gospodarskog rasta od ispod 2 % u posljednje tri godine od 2018., stopa rasta Turske procjenjuje se na oko 9 % u 2021., da bi se smanjila na 3,3 % u 2022. i 3,9 % u 2023. Međutim , sve ovisi o tome kako će Ankara rješavati svoje nadolazeće ekonomske probleme, uključujući nedostatak struje, i možda najvažnije, vojni avanturizam.
S inflacijom izvan kontrole i turskom lirom na najslabijoj točki, Turska neumoljivo nastavlja svoje vojne okupacije Cipra, Sirije, Libije i Iraka, kao i sponzorira rat na Južnom Kavkazu. Ovo također apsorbira očajnički potrebna sredstva.
Turski vojni rashodi porasli su za 8,6 % od 2010. godine kako bi dosegli procijenjenih 20,4 milijarde dolara u 2019., što predstavlja 2,7 % BDP-a. Međutim, to ne uzima u obzir njegove tajne operacije, poput financiranja, obuke i naoružavanja terorističkih snaga, uključujući ISIS i Al-Qaedu.
S vojnim avanturizmom koji usisava financije, uz dodatak energetskih problema, tursko gospodarstvo nalazi se u teškom stanju. To se također sada odražava u anketama budući da je u siječnju rejting turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana bio samo 40,7 %. Ipak, njegova ocjena neodobravanja i dalje je viša, 54,4 %.
18 komentara
Skupi su ti dronovi poslani Ukrajini.
Turska da nema dovoljno plina?
Hahaha.
Turska je prije par godina završila Turkstream plinovod koji direktno povezuje Rusiju sa Turskom koji čitavim putem ide morskim dnom Crnog mora.
Počeo je raditi 1. siječnja 2020. godine. Kapacitet 31,5 milijardi m3 plina godišnje. Koštao je 11,3 milijardi eura.
Identična priča kao sa Njemačkom i Sjevernim tokom 2.
Koja korist od cijevi, ako kroz njih ne teče plin ili ako ga trebaju platiti zlatom kojeg nemaju?
Kao i kod Njemačke, treba to pitanje postaviti političkim vlastodršcima u Turskoj koji ne naručuju ruski plin u dovoljnim količinama za svoje potrebe.
Nijemci još gore rade – oni ne daju niti dozvolu za rad plinovoda Sjeverni Tok 2.
Legendarna “semafor” koalicija koja je došla na političku vlast u Njemačkoj prije nekoliko mjeseci.
Biseru pa ne alocira sav kapacitet TurkStream-a Turska za svoje potrebe nego po ugovorima mora prosljeđivati dalje državama koje također imaju ugovore s Gazpromom.
Biseru, uz Turkstream, Rusija je spojena sa Rusijom i preko Bluestreama, isto preko Crnog mora. Kapacitet 16 milijardi kubika plina godišnje, odnosno duplo manje od Turkstreama. Puno kraći jer ide do azijskog dijela Turske. Taj je u funkciji od 2002.
Na sve to imaju i Tanap plinovod (Trans Anatolian gas pipeline) kapaciteta 16 milijardi kubika plina godišnje koji iz Kaspijskog jezera dovodi plin preko Azerbjdžana i Gruzije, a u funkciji od 2018. godine. Dakle, i ovim putem mogu do ruskog/azerbejdžanskog plina, s tim da se planira povećati kapacitet ovog plinovoda na 23 milijarde do 2023., na 31 milijarde do 2026., a konačni kapacitet bi trebao biti 60 milijardi kubika plina godišnje.
Nećeš vjerovati, TANAP dolazi do Grčke, i onda ima novi TAP (Trans-Adriatic pipeline) plinovod koji se nastavlja na TANAP od Grčke preko Albanije do Italije.
Ovi šupački politički vlastodršci sa područja bivše države nisu bili sposobni da osiguraju iti jedan ogranak plinovoda da se spoje na bilo koji od bitnijih plinovoda u Europi.
Rusi su svojevremeno nudili Južni tok Bugarskoj, Srbiji, Hrvatskoj, ali odbili ih ovi naši prodani političari.
Turska može bez problema pokriti svoje potrebe plina iz Rusije, i još prosljeđivati potrebne količine plina preko svojih plinovoda Europi.
Najprije je prijetila korona sad nestašica.
A inflacija u Turskoj dosegla gotovo 50% na godišnjoj razini.
Zato treba to još pojačati umjetno izazvanom nestašicom plina, a Turkstream plinovod u funkciji, samo treba tražiti Ruse da pošalju.
Navedeni plinovod direktno povezuje Rusiju sa Turskom morskim dnom Crnog mora.
Nisu valjda presušila naftna polja u Siriji koje su Turci pljačkali ili je došlo vrijeme da se pustošnika opustoši? Kako god, neka Bog u ovim zlim vremenima čuva pravedne.
a nista ,nek se naplate od ukraine ,,imaju oni love
Neki u Turskoj preprodaju npr. ruski plin za puno vecu cijenu.
Oko preprodaje plina se vrtu veliki novci, to je radila Ukrajina za vrijeme Julije, mozda jos uvijek radi. To radi i Poljska
Čudno da niste u svemu navedenom uočili uzorak, ‘pattern’ identičan onome koji je uzrokovao energetsku krizu u Europi. Obratite pažnju na ključne odluke i pokazatelje: 1) loše planiranje kapaciteta/zaliha , 2) kašnjenje s ugovorima, 3) neobnavljanje srednjeročnih i dugoročnih ugovora, 4) kupovina LNG-a na spot tržištu
Malo neobična podudarnost s europskim odlukama, zar ne? Naravno. Nema slučajnosti. Jer iza njih se nalaze instrukcije SAD-a po kojima su “saveznici” morali postupiti kako bi se a) izveo polu-tihi bojkot ruskih energenata, b) povećao prihod od prodaje američkog LNG-a
Do sada je izišlo u javnost da su europske odluke o nepotpisivanju srednje/dugoročnih ugovora o opskrbi plinom iz Rusije isključivo motivirane pritiskom SAD-a.
I umjesto da se bijes okrene prema tim štetočinama preko bare koje su nas već koštale stotine milijardi eura – nastavlja im se ići niz dlaku pa pod cijenu ratnih sukoba na europskom tlu.
Frustrirajuće je u kojoj mjeri su prosječni Europljani slijepi, hipnotizirani i neinformirani vezano za američku štetu koja utječe na živote i standard svih nas na ovome kontinentu. Da se malo bolje europskoj javnosti predoči koliko je svaka europska država do sada spušila milijardi zbog njihovog malignog i razarajućeg djelovanja – bila bi raskinuta skoro sva savezništva s tim despotom.
Turska bi napravila veliku uslugu svijetu da izađe iz NATO-a.
Time bi izuzetnima u potpunosti onemogućila bilo koju veću okupaciju muslimanskih zemalja iz smjera Europe.
To bi potpuno promijenilo geopolitički odnos snaga.
S Rusijom Turci graniče, a izuzetni na drugom kraju zemaljske kugle im rade samo zlo, a to da nikada neće ući u EU, znaju i sami.
Trebali bi surađivati s Rusijom kao što Rusi surađuju s Kinom.
Ameri su prosle godine natjerali turke da se prikljuce na LNG terminal u Grckoj. Mozes misliti koliko su turci radosni sto ce iz Grcke dobijati americki LNG.
Nije mi jasno da niti jedna zemlja (čast izuzetcima koji potvrđuju pravilo) nije napravila dugoročne ugovore za opskrbu plinom, što je po mojim informacijama bila praksa, nego su svi odlučili špekulirati i svi naravno ispušili. To mi nekako liči na dogovor ili nagovor svih tih zemalja da postave svoju energetsku politiku na jedan tako nakaradan način. Posljedica toga je poskupljenje energenata, samim time poskupljuje sve ostalo, i u konačnici narod je osiromašen, jer neće se radnicima povećavat plaće da bi standard ostao isti kao godina prije. Nas bjednike u tkz. RH čeka još prelazak na euro, što u prijevodu znači još jedan udar na budžet građana. Glavno da viceguverneri HNB-a, dvoje njih imaju plaću neto cca. 50 000 kn, ravno duplo više od premjera, sve govori o postavkama slučajne države. Jednom riječju, najebali smo.
Što ćeš, ovi naši znaju samo bespogovorno pognuti glavu i slušati direktive iz Brisela, a ovi slušaju direktive iz Washingtona.
Piramidalna struktura vlasti gdje ovi niže često ne znaju ciljeve onih više rangiranih – hmm, na što nas to podsjeća?
Ovo sa drastičnim poskupljenjem plina je ciljano rađeno, nemojmo se zavaravati.
Uostalom, to da Europa nije dupkom napunila pred ovu zimu svoja podzemna skladišta plina (što je uvijek radila) rječito dokazuje pakleni plan izazivanja spirale inflacije, ciljanog osiromašivanja populacije, a sve je krenulo sa Covid mjerama i sljedno Covid potvrda da se ljudi prisile trovati cjepivima.
A tih Covid potvrda naši se još drže kao pijan plota premda su ih neke europske države u potpunosti ukinule. Sluganski mentalitet.
sto smo htjeli to smo dobili . a svi povjerovali neskolovanom cobanu da se moze zivjeti od poreza i nameta
Mađarska ima dugoročne ugovore za nabavku plina – 15god